Lek
Ponekad se kaže: "Budizam je sa nama hiljadama godina, pa ipak još
uvek vidimo ljude kako se bore međusobno, vidimo sukobe. Jako je
mnogo loših stvari. Čini se da budizam nije u stanju da se sa tim
nosi, beskoristan je. Možda bismo mogli i bez njega." Neki ljudi tako
vide stvari.
Mislite li da je to tačno? Oni kažu da i pored toga što imamo
budističku religiju tolike godine, ljudi su još uvek iskvareni, još
uvek žive u konfliktu. Religija se čini nemoćnom da zaustavi takve
stvari. Ne vidimo od nje nikakav konkretan rezultat. Bolje da je odbacimo.
Takvim ja kažem: "I medicina je sa nama hiljadama godina. Mnogo je i
lekara koji su lecili bolesti kroz vekove. A ipak i dalje vidimo da
postoji bolest oko nas. Ako je ono što kažete tačno, tada isto tako
možemo reći da je i medicina nepotrebna, i nju možemo odbaciti."
Ovo nas navodi na zaključak da je ovo naše telo po svojoj prirodi
pogodno tlo za bolesti, da je podložno bolu i starenju. Moramo sebi
obezbediti lek i vežbati telo kako bismo održali njegovu snagu i
živeli bez bez bolesti, bez bola.
Slično telu, i um može oslabiti i razboleti se. Problemi se u njemu
jave i izazovu nezadovoljstvo. To što uznemiri um jeste ono što u
budizmu nazivamo dukkha (patnja). Sve dok u ovom svetu bude ljudi,
biće i patnje, te otuda moramo imati i lek za nju.
Prayudh Payutto,
A medicine for treating the ills of life