Svi smo mi antitotalitaristi
Osnovni retorički zaklon u trenutnom ideološkom komešanju u Hrvatskoj predstavlja teza o dva totalitarizma: fašističkom i komunističkom. Nova formula hrvatskog dnevnopolitičkog konsenzusa pritom obavlja dalekosežniji pozadinski politički rad: eliminira ulogu liberalizma u nastanku fašizma kako bi bilo kakvu alternativu trenutnim ekonomskim politikama učinila nezamislivom.
Politička funkcija “antitotalitarizma”
Usprkos svemu navedenom, teza o dva totalitarizma ni izbliza nije izgubila na svojoj popularnosti po okončanju Hladnog rata, već se uspješno proširila na postsocijalističke zemlje u kojima danas diše punim plućima. U tom pogledu, zanimljiva je Traversova opaska o specifičnosti tih zemalja, odnosno baršunastih revolucija 1989. koje su oblikovale njihove današnje režime. Dok su revolucije uobičajeno bile momenti vrenja koji su proizvodili nove nade, nove ideje i utopijske vizije budućnosti, to sve je izostalo u momentu pada Berlinskog zida. Umjesto vizije bolje budućnosti, te revolucije su proizvele društva opsjednuta svojom prošlošću. Izraz takvog stanja je i popularnost teze o dva totalitarizma, koja konzervira cinični stav o nepostojanju alternative nasuprot sve jasnijem neuspjehu tranzicijskog puta u blagostanje.
Uostalom, ključna poanta revizionističke historiografije uopće, pa tako i teze o dva totalitarizma, jest ta da alternative nema. Najpoznatiji francuski revizionistički historiograf Francois Furet, u trijumfalnom zanosu, napisao je sredinom devedesetih: “Ideja o drukčijem društvu postala je gotovo nezamislivom i nitko je u današnjem svijetu uostalom i ne spominje, čak niti kako bi joj skicirao novi sadržaj. Osuđeni smo na život u svijetu takvome kakav jest.” Tom cinizmu treba suprotstaviti oživljavanje onih elemenata socijalističke povijesti koji mogu biti inspiracija za građenje pravednije budućnosti. To podrazumijeva ne samo otpor uništavanju “totalitarnih” dostignuća poput univerzalnog javnog zdravstva, već i obnavljanje neostvarenih utopijskih horizonata poput eksperimenata u sferi ekonomske demokracije. Zanimljivo, našim građanskim antifašistima ne pada na pamet pozvati se na radničko samoupravljanje kada osporavaju tezu o totalitarnosti socijalističke Jugoslavije.
http://www.bilten.org/?p=11900