СрбинПодгорица
Domaćin
- Poruka
- 3.244
Ови данашњи "Црногорци" требају да пишу историју од 2006 јер до тада нису постојали.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
.Jurij Bičkov
RUSKO-CRNOGORSKI ODNOSI - ISTORIJA I SAVREMENOST
Jurij Jevgenjevič Bičkov rođen je 1948. godine u ruskom gradu Orel. Diplomirani je istoričar i sprecijalista za međunarodne odnose. Doktor je istorijskih nauka. Na Diplomatskoj akademiji MID SSSR 1988. godine odbranio je doktorsku disertaciju na temu jugoslovensko-američkih odnosa u poslijetitovskom periodu. Jedno vrijeme radio je i u Moldaviji na sređivanju prednestrovskog konflikta. Oktobra 2000. godine postao je generalni konzul Ruske Federacije u Podgorici. Ima diplomatski status punomoćnog poslanika Ruske Federacije. Knjiga iz koje prenosimo jedno poglavlje predstavlja, takoreći, malu enciklopediju istorije Crne Gore i rusko-crnogorskih odnosa. Radeći na knjizi autor je koristio obimnu istorijsku građu, kao i novija ruska, srpska i crnogorska dokumenta. Čitalac će naići na mišljenja autora koja su različita o nekim pitanjima crnogorske istorije. No, autor smatra da će materijal koji je predstavljen u knjizi dati čitaocu mogućnost da stekne samostalno mišljenje.
"Crnu Goru je moguće proputovati za jedan dan, ali da se upozna potreban je cijeli život" - smatra Jurij Bičkov.
![]()
Jurij Bičkov
RUSKO-CRNOGORSKI ODNOSI - ISTORIJA I SAVREMENOST
Tokom dugog perioda, zemlje, smještene na Balkanskom poluostrvu, predstavljale su arenu sukoba svjetskih civilizacija. Suparništvo je dostizalo najveću oštrinu u duhovnoj sferi, koju su predstavljale dvije svjetske religije: hrišćanstvo i islam. Religiozna netrpeljivost i jednih i drugih, tokom niza vjekova, na kraju je dovela do formiranja posebnog tipa konfrontativne svijesti.
Petar Veliki piše Vladici
Kada je u XIV-XV vijeku islamska ekspanzija počela da se širi na Balkansko poluostrvo, istočno-hrišćanska civilizacija, koju je u to vrijeme u regionu predstavljala onemoćala Vizantija, prolazila je kroz period daljeg slabljenja. Njeni pokušaji da organizuje otpor muslimanskoj ekspanziji, nijesu dali rezultate, a nade na pomoć država zapadne Evrope ispostavile su se kao iluzorne. Od XVI do XVIII vijeka ekspanzionistički interesi Osmanske imperije sudarili su se sa rastućim otporom južnoslovenskih naroda, koji su se ujedinjavali pod okriljem pravoslavlja. Ono je, tačnije pravoslavna civilizacija, prema riječima mitropolita Kirila, naslijedilo «najbolje duhovne, filosofske, državne i pravne ideje Grčke, Rima, Vizantije». Kao najjača karika pravoslavlja u to vrijeme bila je Ruska pravoslavna crkva.
Rusko pravoslavlje, koje se oslanjalo na podršku sve jače ruske države, postaje u XVII vijeku gotovo jedini bastion istočno-hrišćanske civilizacije, pojavljuje se kao garant oslobođenja balkanskih naroda od nasilne islamizacije, od osmanskog jarma. Svoje nade na pomoć balkanskih naroda, potčinjenih Turskoj, u svom suprotstavljanju njoj, polagala je i Rusija. Na taj način, fundamentalnu idejnu osnovu odnosa Rusije, posebno sa Crnom Gorom, predstavljalo je njihovo duhovno zajedništvo i podudaranje nacionalno-oslobodilačkih težnji ugnjetenih naroda i ciljeva ruske politike u Istočnom pitanju.
Crnogorci su slobodni ljudi
Prvo pominjanje Crne Gore u ruskim izvorima datira iz 1698. godine, kada je istaknuti državnik Petrove epohe, P. A. Tolstoj, koji je na putu za Italiju posjetio Bokokotorski zaliv, zapisao u svom «Dnevniku sa putovanja»:
«Blizu pomenutih mjesta Katoro i Perast žive ljudi slobodni, koji se Crnogorcima nazivaju. Ljudi su to vjere hrišćanske, jezika slovenskoga, a nema ih malo; nikome ne služe, povremeno ukrštaju sablje sa Turcima, a povremeno ratuju sa Venecijom».
U toku svog boravka u Boki, P.A.Tolstoj je posjetio mlade ruske kneževe, koji su se tamo obučavali vještini moreplovstva: D.Golicina (budući general-gubernator), A.Repnjina (budući general-feldmaršal), I. Gagina, J.Hilkova, B.Kurakina (budući diplomata), N.Buturlina (budući komandant divizije) i dr. Njihova obuka odvijala se u Perastu, u pomorskoj školi kapetana M. Martinovića.
U vezi sa širokim programom izgradnje ruske flote, koji je sprovodio Petar I, uporedo sa obukom ruske omladine pomorskom zanatu u inostranstvu, praktikovano je takođe i primanje u službu oficira i mornara iz slovenskih oblasti na Jadranu. Oni su bili zanimljivi ne samo zbog svog iskustva i umijeća, već i zbog etničke i jezičke bliskosti, što je olakšavalo njihove kontakte s ruskim pomorcima. Rođeni Peraštanin M. Zmajević postao je vice-admiral ruske flote.
U ruskoj armiji i u floti bilo je ukupno 30 generala i admirala, doseljenika iz Crne Gore.
Ruski interesi na Balkanu dobili su zvaničan prizvuk u toku Karlovačkog kongresa (1698-1699. godine), koji je sazvan radi zaključenja mira među članicama «Svete alijanse» (Austrija, Venecija, Poljska, Rusija) i Osmanske imperije, koja je pretrpjela poraz u ratovima od 1683-1699. godine. Rusija je tada zatražila da Srbima, Bugarima, Grcima i drugim hrišćanskim narodima, koji žive u Osmanskoj imperiji, bude dozvoljena sloboda vjeroispovijesti, i da se oni ne podvrgavaju porezima većim od onih koji su bili obavezni za vladajuću naciju. Karlovačkim mirovnim sporazumom Austrija, Venecija i Poljska ozvaničile su svoja teritorijalna proširenja. Sa Rusijom je, pak, bilo sklopljeno primirje, koje je 1700. godine zamijenjeno Konstantinopoljskim mirovnim sporazumom.
Ruska misija stiže u Crnu Goru
Plašeći se spoljnopolitičkog uticaja Rusije, koji je za vrijeme Petra Velikog ubrzano jačao, Francuska i Poljska su Švedskoj pomagale da protiv nje vodi ratna djejstva, i na to isto su podsticale Tursku. Godine 1710. Porta je raskinula Konstantinopoljski sporazum i novembra iste godine objavila je rat Rusiji.
Petar Veliki je, prilikom organizovanja otpora protiv Turaka, računao da će na svoju stranu privući balkanske hrišćane i dići ih na ustanak protiv progonitelja «crkve Hristove i pravoslavnog naroda». U tom cilju, on je uputio svoje predstavnike na Balkan; u Crnu Goru su stigli potpukovnik M. Miloradović, rodom iz Hercegovine (za ovu misiju on je dobio zvanje pukovnika) i kapetan I. Lukačević iz Podgorice. U pismu od 3. marta 1711. godine, koje su oni uručili vladiki Danilu, car je pozivao jedinovjerce «da prevaziđu strah i teškoće» i da ustanu u boj protiv Turaka, obećavajući pritom «milost i nagradu».
Pada u oči da u ovom dokumentu ruski imperator, obraćajući se rukovodstvu i žiteljima «Srbije, Slavonije, Makedonije, Ercegovine i Crne Gore», naziva ih:
«Crnogorci, Nikšići, Banjani, Pivljani, Drobnjaci, Gačani, Trebinjani, Hrvati i ostali hristoljubivi», koristeći u većini slučajeva nazive upravo crnogorskih plemena.
Poslanica Petra Velikog
Poslanica je naišla na veliki odjek kod Crnogoraca. Vladika Danilo, koji je tim povodom sazvao skupštinu plemenskih glavara, izjavio je na tom skupu:
«Mi smo čuli da postoji hrišćanski car u sjevernom dijelu svijeta, Bog zna, kako daleko... Ali, kako smo mi u ovim brdima zatvoreni sa sviju strana... činilo nam se da on o nama, kao o šačici malog naroda, sakrivenog između zmija i škorpiona, ne može ništa da zna... Ali, evo danas, hvala Bogu, mi vidimo njegove poslanike i imamo u rukama njegovu carsku gramotu... Mi hoćemo da se Rusima, a Rusi nama, s Božjom pomoću približimo, da ne bismo jedni od drugih bili tako daleko. I Rusi i mi smo iste krvi i istog jezika. Dakle, naoružajte se, braćo moja, Crnogorci. Spreman sam i ja, ne žaleći ni imanje ni život svoj, da pođem s vama u službu caru hrišćanskome i našem otačestvu»
Znači i Rus je Dukljanin?Дукљанин није ни овај Рус није неки доказ,ај нађи неке познате Црногорце до 1918 да су демантовали да су Срби.

Znači i Rus je Dukljanin?![]()
Теби име на форуму Дукљанин теби сам се обраћао.Znači i Rus je Dukljanin?![]()

Ne, to je tumacenje gramatike srpskog jezika i nacina formiranja slozenica u istom. Severna Amerika= severnoamericki, zapadna evropa= zapadnoevropski, Slaveni Srbi= slavenosrpski. Uostalom imamo mnogo dokumenata u kojima se Srbi nazivaju Slavenosrbi a svoj jezik zovu slavnosrpski:To je tvoje tumačenje?
http://www.reocities.com/savindan/precani/srbi.htmlGodine 1754 podnose Dalmatinski Srbi molbu mletackom Senatu, u kojoj mole da im se dozvoli izabrati vladiku, a molbu pocinju recima:
"Mi, slavenosrpski narod grckog zakona Istocne crkve..."
U molbi traze vladiku "od naseg srpskog jezika".
Godine 1759 mole generalnog proveditora mletackog za Dalmaciju, da im se dade vladika "od naseg slavenosrpskog jezika", pa kazu da su mnogi "Slavenoserbi iz mnogih provincija , a najvise iz Bosne i Hercegovine i iz sveta Ilirika" presli na mletacku zemlju.
I 1795 g. kazu, u molbi: "Mnogobrojni slavenoserbski narod grcke vere, dok 1796 gg. javljaju da su izabrali S. Ivkovica za vladiku vsego nasego slavenoserpskogo dalmatinskogo naroda".
Rec postoji i to u vise navrata, uostalom presvetli vladika i pise samo o srpskoj istoriji, za njega druga ni ne postoji. Nego mani se tog skretanja teme, reci ti meni zasto stoji slavenosrpski crnogorski narod?A zašto ne postoji riječ Srbi u Istoriji vladike Vasilija?
Ne, to je tumacenje gramatike srpskog jezika i nacina formiranja slozenica u istom. Severna Amerika= severnoamericki, zapadna evropa= zapadnoevropski, Slaveni Srbi= slavenosrpski. Uostalom imamo mnogo dokumenata u kojima se Srbi nazivaju Slavenosrbi a svoj jezik zovu slavnosrpski:
http://www.reocities.com/savindan/precani/srbi.html
jedan isti narod u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Dalmaciji, Slavoniji i celom Iliriku![]()
Rec postoji i to u vise navrata, uostalom presvetli vladika i pise samo o srpskoj istoriji, za njega druga ni ne postoji. Nego mani se tog skretanja teme, reci ti meni zasto stoji slavenosrpski crnogorski narod?
Nego imam ja osecaj da si ti ovde po ovom forumu a i po drugim naveliko raspravljao o svemu ovome, verovatno vise puta bio razgužavan i ponižavan u svom neznanju i zaslepljenosti ali i dalje uporno ustrajavas na tome uprkos svim argumentima i ucestalom demaskiranju, tako da nema svrhe da sve to prolazis jos jednom sa mnom a i ja nemam nameru da ponavaljam nesto sto je verovatno vec 1000 puta ponovljeno ovde.
A i drago mi je da vidim da se tamo u Crnoj Gori i knjige naveliko stampaju ne bi li se nekako '' dokazalo '' da crnogorci nisu Srbi i da bi se indoktrinirao narod, lep dokaz sta se sve radi da se stvori nacija
haha To ti je Hrvat Šešelj rekao? Al Matica Srpska 1825. fino piše, da se SLOVENO - SERBSKO KOLENO dijeli na: Srbe, Bugare, Crnogorce, Bošnjake. Zato sam te fino pitao - đe su Srbi u Vasijilijvoj istoriji? Zašto ih nema?Heh nego sta nego zive i to po matici sve su to Srbi,
haha To ti je Hrvat Šešelj rekao? Al Matica Srpska 1825. fino piše, da se SLOVENO - SERBSKO KOLENO dijeli na: Srbe, Bugare, Crnogorce, Bošnjake. Zato sam te fino pitao - đe su Srbi u Vasijilijvoj istoriji? Zašto ih nema?![]()
![]()
Sad da vidiš originalni član Danilovog Zakonika koji je Medaković isfalsifikovao:
OVAJ ČLAN ZAKONIKA JE MEDAKOVIĆ ISFALSIFIKOVAO I U NJEGA UMETNUO SRBE!
Ni na jedom mjestu u knjizi Vasilije ne pominje Srbe u Crnoj Gori. Ovdje se radi o gospodi SRPSKE drzave, a ne naroda. Isuvise je jadan citat.Направили сте неколико грешака, па сам рад да појасним. Прво, што се тиче књиге "Историја о Црној Гори", већина овог дела бави се Србима, а један пасус бих, ради примера написао (важно је нагласити да се цела књига заправо бави историјом овог народа, али да се већина бави историјом Срба ван граница тадашње Црне Горе):
"Турци чуше за српску војску која се улогорила у Македонији на ријеци Марици. Кад виђеше, варвари у великом страху бијаху и послаше своје изасланике кнезу Вукану да траже мир, пристајући и да плате данак, али кнез Вукан, праведним божијим гњевом због убиства цара Уроша обезумљен, не пристајаше на мир, а војску водити не умијаше; стајали су без стража у забавама и пијанству, а коњи су сами пасли на пољима. Турски изасланици све казаше своме цару Аркану < Оркану > , који изненада по ноћи на Србље удари: кнеза Вука с породицом убише, и изгибе много српске војске, због чега син му Марко побјеже турском цару, а Србљи поставише кнеза Лазара себи за господара. На овом избору била је сва српска господа, осим зетског и црногорског херцега, "
.
Ni na jedom mjestu u knjizi Vasilije ne pominje Srbe u Crnoj Gori. Ovdje se radi o gospodi SRPSKE drzave, a ne naroda. Isuvise je jadan citat.
Vasilije je ou knjizi jasan, na primjuer:
И тада Баоша би зетски херцег, али не хтједе заједно са царевим убицом кнезом Вуканом ступити у бој против Турака, а мало гдје Србљи битку добише без Црногораца и Брђана.
Jasno odvaja Srbe od Crnogoraca i Brđana.
Vi ste, Turci, uzeli Crnogorcima i ostalim Srbima Carstvo, prostrane zemlje i gradove, šta hoćete od nas koji živimo u ovim gorama.
Pa ne može biti primas Srpski jer Srbi nijesu katolici a katolici u Srbiji su bili Dubrovčani građani druge države. Nadbiskup je bio nadbiskup po tradiciji iz doba Duklje i odnosi se na zemlje Duklje koja je bila katolička zemlja pa čak i u tom dobu preovlašujuće katolička zemlja. Primas Srbije je postao kasnije kad mu je priznato pravo da se brine nad katolicima u Srbiji, koji nijesu bili Srbi, bilo je i nešto Hrvata na Kosovu, Dubrovčana u Prizrenu i špta ja znam koja sve i đe. On nije ni znao kad je Bodin vladao pa da mu povjerujem bilo što drugo? To su maštovite priče koje se ne zasnivaju na stvarnosti.
Najveći ratnici su Lakedmonci a najmoćnija vojna sila je Rimska vojska, ni jedni ni drugi nemaju veze sa Srbima. Pa zar sami vladari Srbije nijesu imali njemačku njamničku vojsku, a sami etnički Srbi su se počeli baviti ratničkim poslom za račun austrijskih valdara Habzburga u XVIII vijeku.
rimas srbskiIsuviše često si prolazio sa laganjem do sada; naravno, nisi u pravu, kao što je već bilo i rečeno nebrojeno puta do sada:
![]()
Dakle, nema sumnje da Zecani nisu Crnogorci.
To ne znači ništa, nejasno je.
Isuviše je to jadan navod, ako je to svo Vasilijevo Srbovnje. Znaš i sam da bih ja sad mogao da zatrpam ovu temu sa nedvosmisenim dokazima da je Vasilije smatrao Crnogorce i Srbe za dva naroda.Što je nejasno?
Isuviše je to jadan navod, ako je to svo Vasilijevo Srbovnje. Znaš i sam da bih ja sad mogao da zatrpam ovu temu sa nedvosmisenim dokazima da je Vasilije smatrao Crnogorce i Srbe za dva naroda.
Uostalom ovo se skoro pojavilo. Ovo je Vasilije pisao:
http://montenegrina.net/nauka/istor...jevici/dr-bozidar-sekularac-crnogorski-anali/![]()
Đe su Srbi na teritoriji Crne Gore, na kojoj ih strani Vasilije pominje?
