Bosna u stihovima

Neno

Elita
Poruka
20.451
PRODJOH BOSNOM

Prodjoh Bosnom kroz gradove
al' ne nadjoh srcu mira
jedna stara uspomena
osjećaje moje dira

U mladosti svojoj ranoj
ljubio sam djevu mladu
to je nekad davno bilo
u starome Višegradu

Šetali smo pokraj Drine
pjevali smo pjesme naše
sevdisasmo na sred mosta
Sokolović Mehmed paše

Godine su mnoge prošle
splavovi se Drinom kreću
kroz Višegrad sam se šetam
znam da dragu vidjet neću

Dragiša Nedović Šumadinac
 
PITAJU ME

Pitaju me '' Bosna, šta je ''?
Što je volim, šta mi znači?

Neprolaznost koja traje,
Sunce koje neće zaći!

Pitaju me: '' Bosna, gdje je ''
I ima li do nje puta?

Samo slušaj srca želje
Ono nikad ne zaluta.

Pitaju me: Da li cvjeta, I kakav miris to pruža?
Nema Bosne širom svijeta, Ne postoji takva ruža.
 
Vrbas

Ona je bila zena
sto se za mene rodi
ona je bila njezna
kao list na vodi

Godine duge su prosle
umoran vracam se tebi
da gledam obale tvoje
i sanjam o njoj


Zelena rijeko, sumi
kao nekad kad bila je tu
zelena rijeko, sumi
bar me malo sjeti na nju

Ti me primi na obale svoje
gdje smo nekad bili nas dvoje
kad si postala dio nas, zelena rijeko
ti me vodi u druga jutra
da ja trazim to nase sutra
ti mi pricaj, pricaj o njoj, zelena rijeko
 

Da sam ptica i da imam krila
Ja bih cijelu Bosnu preletila
Letila bih, nikad ne bih stala
Dok se Bosne ne bih nagledala

Nad Bosnom se planine izvile
Zelenilom svu je okitile
Cvjetaj Bosno, u mirisu rudi
Iz teb' i ja da napajam grudi
Cvjetaj Bosno, u mirisu rudi
Iz teb' i ja da napajam grudi

Uvijek si mi kao što si bila
Sva zelena, vesela i mila
Tvoja pjesma nek' te uvijek krasi
Zdravo Bosno, uvijek zdravo da si
 

Zapis o zemlji

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki
A kto je ta, šta je ta, da prostiš Gdje li je ta.
Odakle je. Kuda je, ta, Bosna rekti
A zapitam odgovor njemu hitar tad dade:
Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade I posna i bosa da prostiš I hladna i gladna I k tomu još, da prostiš, prkosna od sna.

Mak Dizdar
 

Aleksa Šantić – Ostajte ovdje​


Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba,
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.


Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat’te se njojzi u naručju svijeta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratsku ruku steže –
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta,

Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije –
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…
 

Branko Ćopić – Bosna

Bosna je zemlja prepuna čari,
Trepeta šuma i bljeska vode,
Brda joj kite gradovi stari,
Nad njima sinji oblaci brode.
Čini se, to je začaran kraj
Kroz koji vilu progoni zmaj.

Duboke gore svečano ćute
U mirnoj sjenci bez ljudskog zova,
Tu medo tapa niz tajne pute,
A obnoć huče premudra sova.
Na proplancima, sve ti se čini,
Igraju vile na mjesečini.

A vjeverice – uz trku mnogu –
repova trista, hiljadu nogu!-
Na glavu Bosnu staviti mogu.

I duh rudarski s punom paradom:
S pijukom, lampom i dugom bradom,
U kristal kucka, kamenje para,
Kroz Bosnu traži rudišta stara,
Pod zemljom brdo gvozdeno buši,
Uz vreli izvor obojke suši.

U gori stijena trepti k’o živa,
Niz nju se voda studena sliva,
Biserom gori najmanja kap.
A već u klancu, blještav k’o srma,
Potok se ruši s kamena strma
I pravi prvi pjenušav slap.

Na kraju – gledaj – rijeka se vije,
Matica brza sredinom bije…
 

Back
Top