Борба против исис-а 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Na žalost ta opservatorija koja je pod uticajem engleske tajne službe se koristi kao zvanični izvor informacija na zapadu, dakle samo za anti rusku propagandu.

RAMI ABDULRAHMAN LAŽOV koji vodi sirijski Opservatorij za ljudska prava i to iz Velike Britanije!

page8-650x250.jpg


Sirijski opservatorij za ljudska prava predstavlja samo jedan “opservator” – jedan čovjek, koji se sve vrijeme nalazi u Velikoj Britaniji i čije je informacije, iz ratom zahvaćene Sirije, čitav svijet bez pogovora prihvatao i emitirao kao pouzdane.

Godinama unazad, većina zapadnih medija, između ostalih i CNN, Al Jazeera, te londonski Guardian, zbog rizika koje sa sobom nosi slanje “živih” izvještača u ratnu zonu u Siriji, oslanja se na takozvane “izvore sa terena”, aktiviste i volontere, koji već žive u ratnoj zoni, pa im izvještavanje iz iste dođe kao dodatna aktivnost, a niko se ne pita da li je tačno ono što javlja!
Ti aktivisti, naravno, što je princip oproban u mnogim kriznim područjima u svijetu, ne komuniciraju sa medijima direktno, već sa nevladinom organizacijom, što su u zemlji, koja je predmet interesiranja medija i ima svoju “ispostavu” – ona ih organizira, prikuplja podatke o dešavanjima u različitim oblastima i od tih podataka proizvodi vijesti.
Pomenuti mediji, što primjećuju gotovo svi, koji se bave novinarstvom, a vjerovatno i mnogi čitaoci i slušaoci, kada je riječ o Bliskom istoku, prije svega o Siriji, najčešće citiraju samo jedan izvor vijesti “sa terena”. Taj izvor zove se Sirijski opservatorij za ljudska prava, čije je, kako se u brojnim vijestima navodi, sjedište u Londonu.
Vijesti koje Opservatorij plasira – po inerciji – prenose i naši južnoslavenski mediji, a do sada niko nije postavio pitanje u vezi sa vjerodostojnošću informacija, koje iz te organizacije stižu.
Međutim, od početka ruske vojne akcije u Siriji, Opservatorij je svjetskim agencijama dostavio nekoliko, u najmanju ruku kontroverznih izvještaja o napadima ruske avijacije i o žrtvama, pa su reporteri ruskoga TV kanala “Russia today” riješili istražiti ko stoji iza Sirijskog opservatorija za ljudska prava, gdje se ono nalazi, koliko ljudi u njemu radi i kakvom mrežom aktivista na terenu u Siriji raspolaže. Rezultati istrage bili su iznenađujući.



Sirijski opservatorij za ljudska prava je nevladina organizacija. Osnovan je već u maju 2006. godine. Medijima širom svijeta putem svog internet portala besplatno dostavlja vijesti iz svih dijelova Sirije, gdje se, kako se navodi u opisu posla kojim se bavi, na terenu nalazi veliki broj aktivista, koji mu svakodnevno različitim kanalima dojavljuju kakva je situacija u određenom gradu ili dijelu Sirije.
U svim vijestima koje ovaj alternativni medij “emitira” na internetu i društvenim mrežama, navodi se da je sjedište organizacije u Londonu, pa je novinar i publicist, Nimrod Kamerm, u želji da porazgovara sa ljudima koji tamo rade, krenuo u potragu po britanskoj prijestonici.
Međutim, došao je do zanimljivih saznanja – nakon nekoliko dana traganja, shvativši da Opservatoriju u britanskoj prijestonici nema ni traga, ni glasa, prateći javno dostupne podatke sa interneta, zaputio se u Coventry, industrijski grad u centralnoj Engleskoj.
“Da li biste ikada pomislili da je Coventry mjesto odakle se čitavom svijetu emitiraju vijesti iz Sirije? Čovjek po imenu Rami Abdul Rahman je sirijski imigrant, koji već godinama živi u Velikoj Britaniji. Osnovao je nevladinu organizaciju, nazvao ju je Opservatorij za ljudska prava i pokrenuo njegov, po mom mišljenju, veoma opskuran website.
Na njemu je, između ostalog, nedavno objavljena vijest da je ruski avion u Siriji tokom jednog zračnog napada ubio 30 ljudi! Nigde nije bilo navedeno koji je avion bio u pitanju, već samo koje su lokacije gađane, a na arapskoj verziji sajta Opservatorija objavljena je potpuno identična vijest – ali nigdje ni traga od Rusa, već je za napad okrivljena sirijska vojska!”, kaže Nimrod.
Iako Opservatorij tvrdi da ima ljude na terenu koji posmatraju situaciju, ispostavlja se da oni mahom ne uspijevaju „osmotriti” bilo šta.
“Moj utisak je da ovaj čovek, Rami Abdul Rahman, sjedi u svojoj trosobnoj kući u Coventryiju i tamo izmišlja vijesti o žrtvama i bombaškim napadima u Siriji – kao i da zaista, zaista mrzi sirijskoga predsjednika Bashara el Assada”, navodi Kamer.
Sirijski opservatorij za ljudska prava je zapravo samo jedan “opservator” – čovjek, koji se sve vrijeme nalazi u Velikoj Britaniji i koji je, po svemu sudeći, ujedno i njen jedini zaposleni. Na pozive Nimroda Kamera prvo nije odgovarao, a potom se ipak javio i verbalno ga napao, kada je čuo da se nalazi ispred njegove kuće u Coventryiju.
Tada mu je priznao da radi potpuno sam, da Opservatorij nije nikakva medijska organizacija, već njegova lična, da živi sa ženom i kćerkom u kući iz koje radi i da mu mnogi rade o glavi, pa je zato pobjegao – ni manje ni više nego u Kazahstan, i stoga ne može davati intervjue.
Međutim, reporter Russia today-a, Ilja Petrenko, nije bio lijen, pa je sjeo u avion i otišao pravo u Kazahstan.
“Jedino što smo unaprijed znali bilo je da je Rami Abdul Rahman napustio Veliku Britaniju i otišao u Kazahstan. Dakle, kao da je propao u zemlju. Međutim, kada smo malo istražili čitavu stvar i shvatili da su se na isto mjesto, u isto vrijeme, uputili i neki viđeniji članovi sirijske opozicije, postalo je jasnije da je u pitanju neka konferencija, na kojoj su se okupili protivnici Bashara el Assada. Održavala se u jednom od luksuznijih hotela u Kazahstanu. Otišli smo i zatekli ga u holu kako bezbrižno ćaska sa ‘kolegama’. Isprva je pokušao nas izbjeći, ali smo nakon nekoliko sati žučne rasprave i njegovoga paničnog okretanja više brojeva telefona, vikanja u slušalicu i preznojavanja, konačno dobili pristanak za intervju i otpočeli razgovor…”,priča Ilja Petrenko.
Ilja: Dakle, šta je zapravo Sirijski opservatorij za ljudska prava?
Rami: Napadaju nas, jer govorimo istinu o onome što se dešava u Siriji. Ali istinu kao da niko ne želi da čuje.
Ilja: Ali, da li poznajete ljude sa kojima radite, one koji su na terenu? One, za koje kažete da ih ima na stotine? Da li ih poznajete lično, da li možete svima da vjerujete?
Rami: Sve aktiviste poznajem.
Ilja: Sve ih znate lično? Stvarno? A kada ste posljednji put bili u Siriji?
Rami: Pa… to je bilo dvije hiljadite godine. Ali, poznajem te aktiviste preko svojih prijatelja u Siriji. Organizacija prima nove ljude nakon polugodišnjih strogih testiranja. Kandidat mora biti upoznat sa organizacijom i neko ga mora poznavati lično, a i on mora imati vrlo razvijene lične kontakte na terenu…
Ilja: Dobro, vi ste medijska organizacija…
Rami: Nismo mi nikakva medijska organizacija, ja sam sâm. Radim sam. Radim od kuće. Nije u pitanju nikakva medijska organizacija! Nemam ja ništa u toj kući, tu su mi samo žena i kćerka. A mene pokušavaju i ubiti!
Dakle, Rami Abdul Rahman, već godinama glavni izvor informacija iz Sirije za zapadne medije, u toj zemlji nije bio punih petnaest godina, a nema ni saradnike, ne poznaje lično ljude koji mu “doturaju informacije” i objavljuje vijesti u zavisnosti od “potreba” svojih čitalaca, ili nalogodavaca.



http://balkanbreakingnews.com/video...ij-za-ljudska-prava-i-to-iz-velike-britanije/
 
Хамнеи и Путин: Нико споља не сме диктирати Сирији

ЛИДЕРИ ДВЕ ЗЕМЉЕ У ТЕХЕРАНУ РАЗГОВАРАЛИ ПРЕКО САТ И ПО
- ДУЖЕ НЕГО ШТО ЈЕ БИЛО ПЛАНИРАНО

1914805.jpg



  • ПУТИН: Наша ваздушна кампања у Сирији неће трајати вечно јер је директно повезана са офанзивом регуларне армије Дамаска на позиције терористичких формација. [/COLOR]


  • У преводу, када САА прогласи победу тада престају са ударима.
 
INTERVJU Prof. Ahmet Alibašić, analitičar stanja na Bliskom istoku: Potpuno uništenje jedina je opcija za ISIL

Nije problem samo što svijet sve žrtve ne tretira podjednako, već što smo se mi gotovo navikli pa to jedva i primjećujemo. Nedavno je u Ankari stradalo oko stotinu ljudi. Reakcija nije bila ni približna ovoj nakon napada u Parizu



RAZGOVARAO: ALMIR ŠEĆKANOVIĆ

Profesor na Fakultetu islamskih nauka Ahmet Alibašić jedan je od vodećih bosanskohercegovačkih analitičara stanja na Bliskom istoku. U razgovoru za Faktor profesor Alibašić objašnjava novu taktiku terorističke grupe ISIL, licemjeran odnos prema žrtvama terorističkih napada, te koliko su realne prijetnje Bosni i Hercegovini.

FAKTOR: U proteklih 40 dana svjedočili smo terorističkim napadima u Parizu, Beirutu i Ankari, u kojima je poginulo skoro 300 osoba, a ranjeno tri puta više. Odgovornom se smatra teroristička organizacija ISIL, do sada uglavnom aktivna na području Sirije i Iraka. Da li ovi napadi nagovještavaju novu taktiku ove grupe?

ALIBAŠIĆ: Čini se da je tako utoliko što mete u Parizu nisu bili “strateški“ ciljevi koji su obično prioriteti na policijskim listama za pojačanu zaštitu kao što su vladine institucije, mediji i vjerski objekti. Sada se napada bilo koji cilj, s ciljem stvaranja opće nesigurnosti, straha i potpunog haosa. Praktično sve i svašta može biti cilj. To svakako jeste zastrašujuće, ali može da bude i pokazatelj očaja i totalnog posrnuća te grupe. Ta njihova taktika civiliziranom svijetu ostavlja samo jednu opciju, a to je uništenje. Naime, i među terorističkim grupama postoji gradacija.

Neke grupe ostavljaju prostora za pregovore i nije se jednom desilo da teror neke grupe stane nakon pregovora. Primjera je mnogo, od IRA-e do Džema’a islamijje u Egiptu, pa i talibana u Afganistanu. S druge strane postoje grupe koje ne ostavljaju takvu mogućnost političkog rješenja. U muslimanskoj historiji takve su bile haridžije s kojima se obračunao halifa Alija kod Nehrevana. Stoga bi ova brutalnost mogla biti i najava njihovoga kraja jer drastično reducira društvenu bazu na koju oni u svojim budućim kalkulacijama računaju.

FAKTOR: ISIL se pojavio iznenada, no sada predstavlja respektabilnu vojnu silu na području Sirije i Iraka? Kakve su procjene o njihovoj brojnosti i opremljenosti?

ALIBAŠIĆ: ISIL je praktično metastaza Al Kaide. Tu metastazu izazvao je, ili ako hoćete isprovocirao, splet procesa na tom prostoru. Prije svega mislim na katastrofalnu politiku okupacije i kasnije upravljanja Irakom koja je razorila tu zemlju i podijelila je po raznim osnovama. Kap koja je prelila čašu je bila neosjetljivost na zahtjeve sunnija Iraka. ISIL je vješto iskoristio to nezadovoljstvo kao nekada talibani u Afganistanu i domogao se teritorija, novca i oružja. Drugi faktor koji je išao u prilog ISIL-u je razvoj krize u Siriji. U početku su među opozicijom dominirale demokratske snage. Kako velike zemlje zbog svojih predrasuda prema islamistima i geostrateških interesa nisu bile spremne podržati te snage uprkos neviđenoj brutalnosti Assadovog režima ponovo se u očima dijela tamošnje javnosti ISIL nametnuo kao prihvatljiva opcija.

Konačno, vojni udar u Egiptu i reakcija liberalnih demokratija na njega kao i masovna kršenja ljudskih prava koja su uslijedila ponovo su osnažila argumentaciju militanata da svijet nikada neće dopustiti muslimanima da sami, slobodno odlučuju o sebi i svojoj sudbini. Svakako, samo se očajnicima ISIL mogao učiniti kao „rješenje“. A od ranije, od kraja 1960-ih razvijala se ideologija koja opravdava ovakva nedjela. Tako su se stekli svi uvjeti za brz uspon ISIL-a.

Ovdje hoću potcrtati neodrživost politika liberalnih demokratija pema Arapskom svijetu. Naime, one, razumljivo i opravdano, ne žele ekstremiste; iz moralnih razloga ne mogu javno podržavati diktature, a sumnjičave su prema islamskim demokratama. Problem je što neke četvrte opcije trenutno tamo nema i po svemu sudeći uskoro je neće biti. U sukobu odlučnih diktatora i eskstremista sa neodlučnim liberalnim demokratijama očito ovi prvi zasad izlaze kao pobjednici.

Što se tiče brojnosti i opremljenosti ISIL-a o tome je teško govoriti jer nije poznato koliko je njihovih snaga stradalo u zračnim napadima, a koliko su mobilizirali ljudstva, uključujući djecu, sa teritorija koje kontroliraju. Nekada se govorilo o 40 hiljada ljudi pod oružjem.

FAKTOR: Koliko ISIL-ovo skrivanje iza imena “islamska država“ šteti samim muslimanima, prije svih onima koji žive u evropskim zemljama, kojih je, prema procjenama, skoro 15 miliona.

ALIBAŠIĆ: Ta šteta je nemjerljiva jer je teško i nekim muslimanima, a kamoli nemuslimanima u ovoj ostrašćenoj atmosferi napraviti jasnu distinkciju između terorista koji svoja nedjela pravdaju navodnim islamskim učenjima i ostalih muslimana. A zabuni uopće ne smije biti mjesta ni kod muslimana ni kod nemuslimana iz više razloga. Prvo, muslimanska historija poznaje više takvih pojava zloupotrebe vjere. Prvi i najpoznatiji je bio pojava haridžija koji su na kraju ubili i četvrtog halifu Aliju. Kad su se pojavili i uz izvanjsku pobožnost počeli činiti zločine, mnogi su bili zbunjeni. Tek je jedan od najvećih vjerskih autoriteta prve generacije muslimana Ibn Abbas uspio većinu uvjeriti da to nije put. Nažalost, ni on nije uspio razumu dozvati najekstremnije dijelove te skupine. Njih je hazreti Alija morao silom poraziti u bici kod Nehrevana.

Drugo, većina žrtava terorizma su bili i ostali muslimani. U 2013. 85 posto od oko 16.500 žrtava terorizma stradale su u šest muslimanskih zemalja. Nema velike razlike od tada do danas.

Konačno, nije uopće potrebno ulaziti u raspravu o tome jesu li neki teroristi muslimani ili nisu. Sigurno je da krše jasne odredbe o nepovredivosti nevinog ljudskog života, ne poštuju međunarodne ugovore koji muslimane obavezuju i tome slično. Za sve takve pojedince i grupe čak i šerijatski vjerozakon predviđa stroge sankcije. Jesu li oni i koliko vjernici uopće nije relevantno. Ipak, teološki je to jasno, ali politički je teško uvijek objasniti ove nijanse posebno u emotivnim situacijama kakve se stvaraju nakon svakog stravičnog zločina koje teroristi počine.

FAKTOR: Koliko su terorističke organizacije poput ISIL-a naslonjene na neke države, prije svega na Bliskom Istoku. Konstantno se priča o podršci moćnih država iz regiona vojnim formacijama na području Sirije i Iraka. Ko koga podržava?

ALIBAŠIĆ: Ta podrška je predmet brojnih spekulacija, urotničkih teorija, optužbi i kontraoptužbi. Kako nema čvrstih dokaza ne bih se upuštao u spekulacije. Odgovore ćemo znati vjerovatno kad više ne bude važno. Ne treba, međutim, iz vida izgubiti nedržavne aktere i pomagače, od pojedinaca do formalnih i neformalnih grupa.

FAKTOR: Nakon napada u Parizu svjetski mediji donose naslove: “Rat u Evropi“ ili “Evropa kreće u borbu protiv terorizma“. Slični naslovi su bili i nakon napada na Charlie Hebdo, čak je i održana šetnja za mir, no konkretnih akcija nije bilo. Da li je vrijeme da se Evropa, ali i ostatak svijeta, obračunaju sa terorizmom i kako je to moguće uraditi?

ALIBAŠIĆ: Svakako da je vrijeme, ali je pitanje da li je svijet bez teorizma moguć. Mnogi kažu da nije ukoliko ne želimo žrtvovati slobode i prava do kojih nam je stalo koliko i do sigurnosti. Drugim riječima, apsolutna sigurnost nije moguća. To ne znači da ne treba nastojati svesti je na minimum. Kao analogija bi mogla poslužiti sigurnost u saobraćaju. Mi svake godine u saobraćaju na cestama izgubimo oko 300 života, često nevinih. Znamo kako bi se ta brojka mogla svesti na minimum: bolje ceste, napraviti auta koja ne mogu voziti brže od 60 km/h, oduzeti vozačku određenim kategorijama vozača i slično. Ipak, ništa od toga ne činimo. Pomirili smo se sa jednim izgubljnim životom svaki dan. Vjerujem da osiguravajuća društva rade i kalkulacije na toj bazi. To je strašno ali je tako.

No, postoji jedan pristup bez koga će broj žrtava terorizma ostati nepodnošljivo veliki, a to je eliminisanje uzroka terorizma. A uzroci su prije svega krizne političke situacije (agresije, okupacije, isključenost čitavih grupa i slično) te nefunkcionalne države. Tek potom dolaze ideologije, lični problemi pojedinaca i slično. Nažalost, svijet ili bolje kazano moćne sile nedopustivo i neshvatljivo dugo toleriraju krize ili same doprinose njihovoj pojavi ili produbljivanju (Sirija, Irak, Palestina, itd.). U godinama kada se činilo da će talas demokratizacije konačno donijeti istinske promjene nabolje u arapskim zemljama (2010. i 2011.) broj terorističkih napada se bio drastično smanjio, a teroristi gotovo zašutjeli. Bilo je razvidno da su ih događaji demantovali pred očima javnosti, a njih same zbunili u njihovoj tvrdnji da svijet nikada neće dopustiti muslimanskim društvima da sami odlučuju o sebi i da krenu putem napretka. Nažalost, kada je proces promjena naprasno zaustavljen ekstremizam je ponovo zaimao kredibilitet. Dok ne prihvatimo ovu jednostavnu činjenicu bit ćemo osuđeni da se borimo sa posljedicama terorizma i uvijek budemo korak iza terorista.

- - - - - - - - - -

http://faktor.ba/intervju-prof-ahmet-alibasic-analiticar-stanja-na-bliskom-istoku-potpuno-unistenje-jedina-je-opcija-za-isil/
 
Zar su popravili preciznost od jucer ???

Ono sto smo dosad vidjeli je zaista sramota za Ruse a tragedija za cuvile u Siriji.
Samo za tvoje raspoloženje:
Untitled.png

Upravo se odvija "primopredaja" na terenu!:lol:
Mislim da ti je za večeras ovo dovoljno. Ajd sad brzo na spavanje i ne zaboravi sutra odmah zorom provjeriti šta ti je miljenicima još preostalo pod kontrolom!
 
Poslednja izmena:
**** im se... Imaju municije bar za 50 unišenja planete pa ne moraju ni nišaniti. Zadovoljstvo je pratiti nemoć prozapadnjaka u njihovim komentarima o ruskoj "nepreciznosti"!
Ponavljam:
Ruska nepreciznost u Siriji je zanemariva naspram svojedobnog NATO gađanja Avalskoga tornja drito u krov kineske ambasade na Novom Beogradu!:lol:
 


Има доста конфузије у овим извештајима, моги тврде да са терена не добијају такве вести.

С друге стране, умерени људождери тврде да су заузели нека места која никад нису била под контролом САА.

Видећемо сутра.

- - - - - - - - - -

То је снимак са почетка интервенције ВКС РФ.
Објавило га је МО РФ, постављан је.
Мало се Руси играли, ови дронови се обарају без проблема. :)


Нисам раније видео овај клип, па ...
 
**** im se... Imaju municije bar za 50 unišenja planete pa ne moraju ni nišaniti. Zadovoljstvo je pratiti nemoć prozapadnjaka u njihovim komentarima o ruskoj "nepreciznosti"!
Ponavljam:
Ruska nepreciznost u Siriji je zanemariva naspram svojedobnog NATO gađanja Avalskoga tornja drito u krov kineske ambasade na Novom Beogradu!:lol:
Pa nemoj tako!
Njihov predznak je bio "milosrdnost",a sad ruski je sasvim nešto drugo.
To što se Rusi imaju učiti licemerju još 50 godina,e to je njihov problem.
Nama je bilo mnogo lakše da ginemo zbog tog "anđela" koji u Siriji nije na službi.:D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top