Бокељско лето

PEJZAŽ

Pejzaž je nepokretan podrugljiv
grupa starih pevaju hrišćanske psalme do iznemoglosti
kapi padaju neprestano
na crnu ravnodušnsot kaldrme
Pesma se gubi u ambijentu guta je vazduh
Golub uzleće sa jednog ogromnog bora
Neko je video starog lađara jutros
na obalnom putu ka plaži
kapi kiše slivaju mu se niz prljavu kabanicu
da bi se izbegle reči
ne pozdravlja nikoga hoda pokunjen pljuje na zemlju
Ptica upravo preleće iznad ostarelih pevača
pljušti kiša

Serhio Badilja Kastiljo
 
O ljubavi,o luda munjo grimizne prijetnje,
posjećuješ me i uzlaziš svojim hladnim stubama
dvorca koji je vrijeme okrunilo maglama,
blijedih zidova zatvorenog srca.

nitko neće znati da je jedino nježnost
sagradila kristale tvrde poput grdova
i da je krv otvarala tunele zlosretne,
a da ne sruši zima njeno kraljevstvo.

i zato ljubavi,tvoja usta,koža i svjetlo i tvoje boli
bijahu nasljedstvo života,sveti
darovi kiše i prirode

koja prima i uzdiže trudnoću sjemenja,
tajnu oluju vina u podrumima,
bljesak žita u tlu. - Pablo Neruda

456271005967581889_XETnJc78_c.jpg
 
GUTLJAJ

Daj mi bar jedan gutljaj
iz tvoje čaše ja da srknem
da liznem staklo glatko
gde su ga ljubile usne tvoje
Pa kada padne noć
kad se smrkne
da sanjam da te ljubim
Da te ljubim slatko
da mi u san dođu
najlepše boje
i da umrem
al da me streljaju oči tvoje
kao trnjine
Da crknem kao kuče
ne bi mi žao bilo
da si mi dala juče
da si mi dala tek jedan gutljaj
iz tvoje čaše ja da srknem

Branislav Dimitrijević
 
Još čuvam jedan osmijeh za tebe.
Osmjeh sa kojim otkrivam ti moje duše boli.
U času kada poklonim ti ga, znaj, da u novoj potrazi sam.
Za novim osmjehom, koji zna da voli.

Još čuvam jedan dodir za tebe.
Dodir sa kojim ti skidam suze i odglumljenu tugu.
U sekundi kada osjetiš na bedrima dodira trag.
Znaj da sam već dodirnuo drugu.

Još čuvam jedan poljubac za tebe.
Poljubac u kojem ćeš, još samo jednom dok ljubiš u oči gledati.
U toplini usana koja otapa ti srce.
Lako i bez razmišljanja drugom ću te predati.

Još čuvam jedno '' volim te '' samo za tebe.
''Volim te'' sa prizvukom pomirenja sa sudbom i totalnog kraha.
U trenutku dok te riječi budem zadnji put tebi izgovarao.
Po prvi puta neću ostati bez daha.

Još čuvam jedno zbogom za tebe.
Zbogom kojim zatvaram sva vrata između nas dvoje.
U minutama dok palim mostove iza sebe.
Na putevima ispred sebe, vidjet ću samo puteve svoje.

Još čuvam jednu pjesmu za tebe.
Pjesmu u kojoj me više nemaš, u kojoj me više ne boliš.
U jutru kada kraj tebe na jastuku ona osvane.
Shvatit ćeš koliko me, u stvari trebaš, koliko me voliš.


Mario Vranjes - Pred Valentinovo

127437864427095676_26mAqzIU_c.jpg
 
DOĐE MI PONEKAD

Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Da se istecem sa njom ili
Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
Srce i dusu.
Dodje mi ponekad
Da brojim rastajuce zvezde
I da gledam plavetnilo neba kuda
Krstare namrgodjeni oblaci.
Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Jer obuhvata me neka luckasta tuga
Onda kad stojim i pratim
zelene talase
Od obale do obale.
Dodje mi ponekad
Da se valjam po travi
Zajedno sa senkama pasa koji laju
Na duvarskom satu,
(Sat koji ne otkucava ponoc).
Dodje mi ponekad
Da pijuckam reku od izvora
do usca,
Jer hocu da sretnem
zlatnu ribicu
I da je zamolim da mi nacrta
Svoj lik, da je ne bih izgubio
U bezdanu svojih secanja.

Dušan Bajski
 
INTIME - Vito Nikolić


Noćas tako želim da me neko voli,
Pregršt nečije nježnosti mi treba,
Noćas ću sve da zaboravim i prebolim
I da se vratim u naručje neba.

Ja sam bio kafanski i više ničiji,
I bio pust i prezren-neželjen ko grobar.
Noćas bi htio sebi-dječaku da ličim
I da mi opet kažu kako sam dobar.

2yvtant.jpg
 
NEIZBJEŽNOST

Je li to važno da'l si bila vjerna?
I da li ja bjeh vjeran, nije li svejedno?
Ne živi od nas bliskost neizmjerna,
i mi se nehotice promatramo žedno.
Ja opet drhtim, ti si blijeda, smjerna,
i slutiš bol, a čekaš ga k'o žedna.
Trenuci šumno teku kao vode,
a strast već vreba, gdje da nas probode.
I tko nas stvori baš jedno za drugo,
Bog ili Usud, primismo to hladno.
No, mi smo usred magičnoga kruga
i ukleti, odjednom, iznenadno.
Zgrozi nas sreća, ta tjeskobna tuga,
mi padamo, dva sidra, mirno na dno!
Ne, ovo nije slučaj, ni ljubav ni nježnost,
nad nama vlada samo Neizbježnost.

Valerij Brjusov
 
MRLJE

Kada te vrijeđaju neke teške riječi
Od strane osobe do koje ti je stalo
I kada se u tebi nakupi mnogo
Naizgled sitnih i glupih poniženja
Na trenutak staneš da razmisliš malo
Pa odeš bez ikakva upozorenja
I ostaješ sam

I priznaješ sam sebi da je još uvijek voliš
I možeš da se sjetiš samo svijetlih strana
I želiš da se vratiš da klekneš da je moliš
Ona je za tebe boginja bez mana
Ona je za tebe zvijezda u daljini
I tek kad joj pridješ u njezinoj nutrini
Primjećuješ mrlje koje tebi škode
I ti je ponovo puštaš neka ode
I ostaješ sam

Kada te netko obasipa stalno
Gomilom običnih al' dvosmislenih riječi
I kada netko svaki tvoj pokret
I svaki osmijeh baca na vagu
Kad nisi u stanju preko toga prijeći
Sakupiš snagu,sakupiš snagu
I ostaješ sam

Marijan Ban
 
Eva Zonenberg - SKALA OSETLJIVOSTI

Posle onog što se dogodilo
ne umem da razgovaram sa mrtvima
a ni sa živima
ne umem da delim život na dan i noć
a ni na sate
ne polazi mi za rukom molitva šapatom
a ni glasna
neću da gledam u ogledalo
a ni u ljude

posle onog
od vere je ostalo nekoliko zrnaca brojanica
od snova nekoliko belih tabletica
od stihova jedan kompromitujući naslov
od razgovora gađanje mesom
od prijateljstva jeza posle prvih slova imena
od znanja smrad lakiranih omota
od sećanja uvek sveži ugrušci

odučila sam se od istinskog života
zaboravila sam čemu služi telo
bojim se da budem voljena

posle onoga što se dogodilo
ne koristim dodir

42925002669923546_Swu6yofI_c.jpg
 
***

Zatvoriti otvorene puteve,
upaliti ugašena svjetla,
naći izgubljene stihove,
to je umijeće cijelog svijeta.
Ne zatvaraj svoja otvorena vrata,
pusti ljude neka ti zbore,
a kad se jednog dana zamisliš
i duša utone u more,
sjetit ćeš se da si nepovjerljiv bio,
jer si svoje snove u sebi snio.
Zato, prijatelju daleki,
otvori već otvorene puteve,
upali ugašena svjetla
i naći ćeš izgubljene stihove
u očima nepoznatog svijeta.

Mirel Vega
 
NIŠTA MEĐU NAMA BILO NIJE

Ništa među nama bilo nije,
niti riječi, uzdisanja,
ništa, što se kaže, krije,
osim tih proljetnih sanja,

osim tog mirisa, boja,
i tog iznad zemlje sjaja,
osim gaja i tih hvoja
i zelenog svježeg maja,

osim onih vodopada,
gdje se rosom cvijet odmara
ispod duge blagog hlada
i prirode slatkih čara,

osim onih bistrih vrela,
gdje je srce zanos pilo,
osim vijenca, što si plela,
ništa među nama nije bilo.

Adam Asnyk
 
Red i nered u ljubavi - Paul Éluard

Da bih počeo spomenuću elemente
Tvoj glas tvoje oči ruke usne

Na zemlji sam a zašto bih i bio
Da ti nisi na njoj takođe

U kupaonici sam koja se poistovjetila
Sa morem slatke vode

U onoj kupaonici koju je plamen ljubavi
Izdubio u našim očima

A ta kupaonica koja je plamen ljubavi
U koju sam stupio
Vrelinom tvojih ruku
Ljupkošću tvojih usana

To prvo bilo je životno
Kao neka rascvjetana livada

Naša šutnja naše riječi
Svjetlost koja odlazi
Svjetlost koja se na vraća

244883298459784532_dl5ETuJ8_c.jpg
 
Toj ću rijeci

Suze koje ne poteku
(Onda kad plakati se mora)
Pretvore se u podzemnu rijeku
Što sebi traži izlaz ispod gora

Jer ta suza što lice mi ne umi
Ta je rijeka što u meni šumi

Toj ću rijeci jedan izlaz naći
Zajedno će s pjesmama izaći

Dragan Gortan
 
Oprosti mi što te tražim
tako nespretno
u tebi.
Oprosti mi katkada moju bol.
To je zato što želim otkriti u tebi
najbolji deo tebe.

Ono što ti nisi videla, a ja vidim,
plivač u tvojoj nutrini, dragocenoj.
I uzeti to,
i držati visoko, kao što stablo
drži poslednju svetlost
koju je našlo u suncu.
I tada ćeš ti,
u potrazi za tim, uzići gore.

Da bi došla do toga,
popeta iznad sebe, kakvu te želim,
dotičući još samo svoju prošlost
ružičastim vršcima nogu,
dok ti je celo telo napeto, u usponu
od sebe samoj sebi.

I neka tada mojoj ljubavi odgovori
novo biće, koje si ti.

Oprosti mi - Pedro Salinas

319896379751294970_SNmMEL3T_c.jpg
 
ZAVJETNA MJESTA

Svatko ima neko jedno –
Neko njemu nezaboravno i drago mjesto.
I kada se nađe na tom mjestu
Punom slatkih ili tužnih uspomena,

Suze same na oči naviru –
Suze tuge ili suze radosnice.
Grudi uvis k suzama polete
Pluća ostanu bez daha
A grlo se grčem radosti il žuči stegne.

U dnu srca, u dnu ustreptalih grudi
Sjećanje se prene –
Zakopano ali nezaboravljeno,
Pa ugledaš oživjele želje, čežnje –
Za čim davno srce ti žudjelo.

O skrivena, mila, samo meni znana,
Mojom šutnjom zaštićena sveta mjesta,
Ne burkajte moje grudi i dajte im mira

Ne budite davno sahranjene želje,
Nek na vama opet ko nekada davno
Tiho ona tajna harmonika svira.

Mišutko Skljarov
 
Dulce María Loynaz - AKO ME ŽELIŠ, ŽELI ME CELU

Ako me želiš, želi me celu,
ne po osnovu svetlosti i senke.
Ako me želiš, želi me crnu i belu.
I sivu, i zelenu, i zlatokosu i crnpurastu.
Želi me danju,
želi me noću.
I zorom na otvorenom prozoru.

Ako me želiš, ne deli me:
želi me celu ili me ne želi.

155444624609911553_GQNbbhyF_c.jpg
 
TI

Kroz mir tvojih plahih očiju uljuljao sam kaos,
zvjerski nemir u meni.
Oživješe me tvoje usne, tvoje tiho lice.
Pogledah jasno u dubinu sebe,
lakoćom utonuh u smisao svijeta.
Izgubi se mržnja, nesta ideala,
zapliva moje srce morem sreće.
Ushit, elan, ojačaju mi korak, jednom kretnjom,
dodirom tvojih nježnih ruku rastopih se nošen svijetom.
Htjedoh ljubit, grlit, htjedoh sebe dati.
Vječnost postade tijesna, praznina ispunjena,
istinitost ovjekovječena u pojavi tvoje beskrajne ljepote.
Hvala ti ženo što me uze, što mi luku kaza,
što me nadoji toplinom svojom.
Zacijeliše mi rane, iščeznuše zlobe,
osta samo moja ljubav, ko usidreni brod u luci spasa.

Lucijan Lelas
 
Vredi li ono na šta nailazim.
Kako ćeš me vratiti.
Početak je sad kada završilo se sve.
Mnogo toga mimo nas prolazi

Podeliću s tobom svaki emotivni krah.
Fantastičan trenutak s tobom proveden dan.
Mistično nestaješ više nisam siguran.
Divim ti se i smeh ti poklanjam.

Probaj da hodaš po tankoj liniji.
Iz tame daj mi malo svetlosti.
Igram na nivou gde se ništa ne vidi.
Obećaj da me nećeš zaboraviti.

Trčim niz stepenike epohe ljubavi.
Da li ću te ikad videti.
Ne mogu sebi naći nalik tvoje sličnosti.
Obeshrabren tužan odlazim.


Aleksandar Popović

263663_138274866248348_137135363028965_254001_1935005_n.jpg
 
RUKU MI DAJ

Daj mi ruku i zaplesat ćemo;
ruku mi daj i voljet ćeš me ti.
Bit ćemo samo cvijet što miriše,
poput cvijeta jednog i, ništa više.

Zapjevat ćemo stih isti,
korakom istim zaplesat ćeš ti.
Bit ćemo tada ko klasje što se njiše,
poput klasja jednog i, ništa više.

Ruža se ti zoveš, a ja Nada;
al' ti ime zaborav briše,
jer bit ćemo samo jedan ples
na proplanku i, ništa više.

Gabrijela Mistral
 
Blistanje crnih trepavica nujnih,
Almazi suza, neposlušnih, bujnih,
I plam nebeskih očiju,
Srećnih, radosnih i smirenih –
Pamtim... No više na svijetu nije
Nas nekad mladih i blaženih.

Pa otkuda se ti meni javi?
Pa što vaskrsnu, ne na javi,
Sjajeć neprešnim čarom svojim,
I ponavlja se ushit krasan,
Taj susret, kratki, zemni koji
Bog nam dade i uze tog časa.

Ivan Bunin

237424211576847934_sKgyZTmd_c.jpg
 
NOSAC - Mika Antić

I
Oduvek sam se divio onima koji umeju da nacrtaju
dugacko,siroko i visoko.
Oni su sigurno shvatili dokle se prostire beskraj
kad im je tako lako da ga vide i izmere.
Oduvek sam se cudio onima koji razumeju
znake u kalendarima,datume,mesece,stoleca
ili stanu pred sat i procitaju vecnost.
To mora biti suluda i neobicna hrabrost
usuditi se komadati i usitnjavati vreme.
Kameni mir daljine sav je presvucen mojom kozom.
Sklapam oci i osecam: sve ono sto sam bio,
i ono sto sam sada,josh uvek nisam ja.
To je tek priprema za mene.
Koliko znam da pitam,toliko znanja mi i pripada.

II
Mene je neko od malena zatvorio u prolazno i zakljucao za mnom
kapije beskonacnog.
Mnogima se to dogadja.
Sav svet se oko tebe udesi tako da pomislis da si svoj,
da si slobodan, a u stvari si mnostvo.
Dresiran da mislis zajedno. Zato i ne volim zakletve.
I zajedno da pevas. Zato i ne volim horove.
I zajednicki da tugujes. Zato ne volim sahrane.
Jedino sam si kad ostaris.
Bas zbog te samoce u starosti,
koja se dogadja naprasno tamo gde prestaje detinjstvo,hvatao me strah.
I vecito sam sumnjao u to sto su me ucili.
Ucitelj obicno kaze : "Ako zelis da saznas,
pogasi sve svoje svetlosti i uputi se za mnom ".
Te, petnaeste godine, osamdeset i treceg dana, dogodilo se nesto
sto mi je dalo znak da podjem sam sa sobom.
Prohodao sam na rukama.

III
Rodjen sam u ravnici. To je zemlja bez odjeka.
Tu nista ne vraca dozive. Popiju ih daljine.
Jata lete u mestu i mogu se uzabrati.
Sve se priginje zemlji. Sve je nadohvat ruke.
Zar to ne lici na slobodu?
Tu se prostori mere svitanjima i sumracima,
a vreme duzinama senki.
Mlecni put je do kolena, kao prosuta slama.
Ne moras da se penjes : zvezde rastu u zbunju.
Samo se uputis ravno, po vrezama od zlata,
i posle desetak koraka vec hodas po nebesima.

FARFALLE.gif
 

Back
Top