Бокељско лето

Kada te ostavi onaj koga volis --Branislav Petrovic

Kada te ostavi onaj koga volis.
Kada te ostavi onaj koga volis.
Kada te ostavi onaj koga volis.
Kada te ostavi onaj koga volis.

Prvo osetis jedno nista.
Prvo osetis jedno nista.
Prvo osetis jedno nista.
Prvo osetis jedno nista.

Zatim osetis jedno nista.
Zatim osetis jedno nista.
Zatim osetis jedno nista.
Zatim osetis jedno nista.

Idem da prosetam.
Gde ces po kisi?
Ja volim kisu.
Ponesi kisobran.
Ne treba mi kisobran.
Pa idi onda kada si luda.

I setas.I setas.I setas.I setas.I setas.I setas.
I setas.I setas...
I svi gledaju kako setas.
I kisnes.I kisens.I kisnes.I kisnes.I kisnes.I kisnes.
I kisnes.I kisnes...
I vec ti je bolje.
I ne boli te nista.
I ne boli te nista.
Samo malo...nista.
98375573079854158_L9OYW2PL_b.jpg
 
Već je noć, gle, sad smo sami,
Tiho radio svira
I nad pjesmom među nama,
Od srca do srca,
Brodi naša bolest laka
Kojoj sreća je ime,
Koja zaljubljene sjeća
Onog što si žele.

Daj mi usta da ih ljubim,
Ovij rukama moj vrat,
Ne zna ljubav za gubitak,
Niti poraz, niti sram.
Daj mi grudi da ih ljubim,
Prst nek opiše ti pas,
Ne zna ljubav za gubitak,
Nema poraza za nas.

Znaj da ljubav je ko more
Što se vječno hvata skala,
Val što sam iskopa raku
Opet digne se iz vala.
Kao i sad nek sve do zore
Tiho radio se čuje,
Prerano će, ionako,
Proći sve što tu je.

Daj mi usta da ih ljubim,
Ovij rukama moj vrat,
Ne zna ljubav za gubitak,
Niti poraz, niti sram.
Daj mi grudi da ih ljubim,
Prst nek opiše ti pas,
Ne zna ljubav za gubitak,
Nema poraza za nas.

Janez Menart - Neznost u mraku
261842165805610867_D22WHlyZ_f.jpg
 
ODJEKIVANJE

Prazna soba stane da reži
Uvučem se u svoju kožu

Tavanica stane da skiči
Hitnem joj jednu kost
Uglovi stanu da kevću
I njima hitnem po jednu kost
Pod stane da zavija
Hitnem i njemu jednu kost

Jedan zid stane da laje
I njemu hitnem jednu kost
I drugi i treći i četvrti zid
Hitnem svakom po jednu kost

Prazna soba stane da urla
I sam prazan
Bez ijedne kosti
U stostruki se odjek
Urlika pretvaram

I odjekujem odjekujem
Odjekujem

Vasko Popa
 
Ti si cesta slika moje zalosne ljubavi
Ti si moja samoca u kojoj smo prisutni oboje
Ti si moja Sinagoga ogradjena zicom
Ti si moja narociti u ovo doba
pogotovu sada
Ti si moj razgovor koji se u pocetku odnosio
na nesto drugo
Ti si moj Pablo i Pikaso i njegova ljubav
prema nepojamnom
Ti si moja igra koja pocinje kamencicima
Ti si moja Sahara sa jednim cvetom
pa cak i bez njega
Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio
Ti si moj plemic koji je nekada ziveo
na Kavkazu,neki Vsvold
Ti si mojih nekoliko godina od one noci
Ti si moja zena-ponocni voz sa jednim putnikom
Zelezara u kamenom dobu-ti maja ruskaja zemlja
Jedina zena koju menjam svakog dana
i pravi smisao toliko hvaljenih sloboda
Ti si moj heroj koji se postideo i
ipak pocinio izdajstvo
Ti si moja ljubav slavnih ljudi
Ti si moja junacka ljubav koju sam vec rekao
Ti si moja obecanja koja nikada nisu nista znacila
Ti si moja ljubav iako sam bez nje kao sto je poznato
Ti si moja,ipak
Tako je bilo oduvek i uzalud sam se bunio
i sramotio oboje
Ti si jedna stvar koju je volela jedna zena
Ti si jedna zena koliko i svaka druga
Ti si moja uprkos poznatim istinama
To su bedni podaci kojima raspolazem
To su sva dela moje izvitoperene ljubavi
To sam sve mogao lepse reci
ali nema razloga
ionako samo nagadjam i pretpostavljam
Ti si moja bolest bolescu izlecena
Ti si moje dete
ti nista ne razumes
I ja doslovno moram reci da te volim.

Ti si moja,ipak - Matija Beckovic


2955555976160520_ka4flvPP_b.jpg
 
POSVETA

Noćas već po drugi puta ti mi se pojavi u snu:
no muž tvoj šest puta barem došao mi je u snu...
S tobom malo što imam da govorim, pa čak ni u snu:
s njim, naprotiv, ja sam radostan, šetam, razgovaram.
Čak i svijet snova je, mislim, protiv mene:
i baš zato ja i sumnjam u onaj Drugi Svijet...
Poslije tih snova budim se, ne mogu zaspati;
no san o tebi je prolaznokratkotrajan.
Kad muža ti sanjam, to odveć dugo traje,
a poslije toga, ujutro, boli me glava.
Priznajem kako silno žudim da vidim
kako u snu ubijam tvojega muža...
i da vidim
kako ću silno žaliti to ubijstvo.

Huaro Sato
 
Želja

Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.
Sto, mastilo, polica
I na prozorima moje zavese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para volela…
I kad bi ta žena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.
Ma gde, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.

Dževdet Kuderk Solak
 
Ako mozes da vidis
unisteno delo svoga zivota,
i bez jedne reci da ga ponovo gradis,
ili da bez uzdaha ili protesta,
podneses gubitak onoga sto si dugo tekao;
ako mozes da budes zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi,
ako mozes da budes jak, a da ipak ostanes nezan,
da ne mrzis one koji tebe mrze,
a da se ipak boris i branis;
ako mozes da slusas kako tvoje reci
izvrcu nevaljalci, da razdraze glupake,
i da cujes kako luda usta o tebi lazu,
a da sam ne kazes ni jednu laz;
ako mozes da sacuvas dostojanstvo i slavu,
ako mozes da budes skroman,
iako si savetodavac kraljeva,
ako mozes da volis svoje prijatelje kao bracu,
a da ti ni jedan ne bude sve i svja;
ako znas da razmisljas, da posmatras i upoznajes,
a da nikad ne postanes skeptik ni rusilac,
ako znas da sanjaris, a da ti san ne bude gospodar,
da mastas, a da ne budes samo mastar;
ako mozes da budes cvrst, ali nikad divalj,
ako mozes da budes dobar,
ako mozes da budes pametan,
a da nisi cistunac i sitnicar;
ako mozes da zadobijes pobedu posle poraza,
a da te dve varke podjednako primis,
ako mozes da sacuvas hrabrost i glavu,
kad je svi ostali izgube.
Tada ce sreca i pobeda
biti zauvek tvoji poslusni robovi,
i ono sto vise vredi nego slava:
Bices Covek Sine moj!

Ako - Radjard Kipling
stock-footage-holding-growing-a-tree-man-holding-soil-seed-tree-growing-and-blowing-in-the-wind-time.jpg
 
Nokturno i elegija


Ako upita za mene, nacrtaj na zemlji
znak križa od tišine i pepela
preko mutnog imena koje podnosim.
Ako upita za me, kaži da sam umro
i da se raspadam ispod mravinjaka.
Kaži joj da sam sada grana naranče
i krotka zastavica na nekome tornju.

Nemoj joj reći da još uvijek plačem
grleći prazninu njene odsutnosti
gdje je njen slijepi oblik ostao utisnut
uvijek čekajući da se tijelo vrati
Krv je lovor koji pjeva i pati
i ja ću uzalud čekati pod njegovom sjenom.
Već je večer.A ja sam nijema riba.

Ako upita za me, daj joj ove oči,
ove sive oči i ove prste;
I kaplju krvi u ovoj maramici.
Kaži da sam nestao,da sam se pretvorio
u tamnu jarebicu, u patvoreni prsten
na nekoj obali zaboravljenih sita:
reci joj da lutam od šafrana do ljiljana.

Reci joj da htjedoh sačuvati njene usne
i nastaviti palaču njena čela.
Ploviti jednu noć u njenim kosama.
Naučiti boju njenih zjenica
i blago se ugasiti na njenim grudima,
potonuti kao ponoć, obamrijeti
uz mrmor gostionica i sordina.



Ako upita za me, reci da boravim
u listu primoga i u akaciji.
Ili, ako ti je draže, reci da sam umro
Daj joj uzdah moj i moju maramicu,
moju utvaru u brodu ogledala.
Možda plačem u lovoru ili tražim
svoje sjećanje u obliku jedne zvijezde.


Emilio Baljegas
 
Daleka od tebe

Kada u bijelini jutra razlepršaju se sunca
i pozlate livade optočene rosom života
onako snenu,
prekrij me toplinom svojih boja,
jer iako daleka, samo sam tvoja.
Kad utihnu pjesme mitskih sirena
sa pijeskovitih magličastih obala
na kojima valovi se pjene
od zanosa zapadnog vjetra,
nacrtaj mi oči u tužnoj boji zalaska,
jer tada sam još dalja,
al' opet samo tvoja.
Kad uzavre ovaj nemir, valja mi poći.
Nevidljiva, tihim koracima ko sjena,
krišom tvojim labirintima
okupanim kišom obojanog prosinca.
Na drugi kraj priče,
tijela gladnog tvojih dodira.
Tad naslikaj me
poput mora koje mira nema
al' koje ima ruke bez granica,
jer od tebe sam,
kao Ono daleko daleka.

Ina Valent W.......http://2.***************/-rcvLHrZ-pOI/T5qXzbgxLUI/AAAAAAAAHsw/O49PKbnnvR0/s1600/woman+leaning+back+on+a+bed+of+roses+%28albachiaral.tumblr.com%29.jpg
 
GDE SI

Idem od jedne ruke do druge
Gde si
Zagrlio bih te, grlim tvoju odsutnost
Poljubio bih ti glas, čujem smeh daljina
Usne mi lice rastrgle
Iz presahlih dlanova blistava mi se pojavi
Hteo bih da te vidim pa oči zaklapam
Idem od jedne slepoočnice do druge
Gde si

Vasko Popa
 
AKO SE NIKAD NISMO VOLJELI - Zeljko Krznaric


Ako se nikad nismo voljeli
onda je uzalud ovo bijelo jutro
na mom licu,
ova kisa u prvoj slici budjenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek.

Ako se nikada nismo voljeli
onda je cudno to zbivanje zivota
u magli i sjenama dana prevarenih,
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojis
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim ocima
stisaju bitke
i sve postane zaborav.
I kad ti vjerujem,
onda znam da ono sto smo zivjeli
jedino ljubav moze znaciti...



91901648616088773_9yg8O8s8_b.jpg
 
LJUBAV

Ljubav je oganj što nevidljiv gori,
rana što boli, al se ne osjeća,
ona je nikad zadovoljna sreća,
bol što ne boli nego mukom mori.

Ne željet drugo nego da se ljubi,
između svijeta ići sam i zdvojan,
u zadovoljstvu ne bit zadovoljan,
zaradu htjeti tamo gdje se gubi.

Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji:
pobijeđenome na usluzi biti,
vjernost poklanjat onom tko nas bije.

No kako ljubav može darom svojim
smrtna nam srca skladom ispuniti,
kad tako mnoge suprotnosti krije?

Luis de Camoes
 
BUDI MOJA
( Ahmed Suvajlam )

Budi moja
Budi moj šapat... moj dodir
Budi moja misao...
Moj damar... moje osjećanje
Budi lik iz... čije crte nestajem
Dlan ruke na kom čitam svoje čežnje
Glas u čije melodije se izgubim

Budi moja...
Budi svemir koji me pritišće
San koji me obuzeo
Otkucaj na žedno srce
Koji me budi

Budi moja... more
u kojem se dobrovoljno utapam bez straha
Sunce... koje boji dugu
Mjesec... pored koga boravim u ljetnoj noći

Budi moja...
Poezija i pjesma
Ludilo koje ne smiruje
Užurbani koraci koji se ne zaustavljaju

Budi moja...
Svi časovi mog života
Svi snovi sutrašnjice
Moja toplota... jaka želja i obećanje

Budi moja...
Ne govori osim moje lice
Oči ne gledaju osim moje lice
Ćelo ne sija osim za mene

Budi moja...
Moja šutnja kad jezik prestaje da govori
A srce govori
Moj fantom koji mi se pojavljuje pred zatvorenim očima
Moj miris dok te ljubim na dlanovima

Budi moja noć
Moja zvijezda
Moje riječi
Koje ispisujem na kapiji ljubavi
Budi moja molitva... moji koraci
Moj duh... moja ludost
Moje buđenje i moj mir

Budi moja...

Buti ti... ja

U ovom proširenom svemiru
U njemu smo se izgubili
Nikad se ne vraćamo... Nikad

128000814379492291_kKMTrKMm_f.jpg
 
UZNESENOST - Charles Baudelaire

Iznad svih jezera i iznad dolina,
i iznad najvišeg planinskog vrhunca,
i dalje od zvijezda i dalje od sunca,
i iznad granica svemirskih dubina

Kreće se misao sa toliko strasti,
kao dobar plivač među valovima,
i ostavlja brazdu među prostorima
sa neizrecivom i mužijačkom slasti.

Odleti što dalje od gnjilih močvara,
pročisti se gore u bistrome zraku
i pij kao nektar u ovome mraku
vatru koja vrata nebeska otvara!

Iz briga i jada od kojih se gine,
od kojih se duša mutno zamaglila,
sretan je tko može u zamahu krila
uznijeti se prema poljima vedrine!

I nalik na ševu samo zato mari
da svakoga jutra čistog zraka kuša,
- tko nad svime lebdi i bez muke sluša
razgovore cvijeća i svih nijemih stvari!


4862657666_78df72aece.jpg
 
Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću
Ja ljubim sve više sto mi bježiš dalje
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.

U divljem naletu nasrčem i skačem
I ko crv lešinu ne bih dao jačem
I meni je draga u očaju slijepom
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom
film-5.jpg

Charles Baudelaire - Ja te obožavam
 
Još čuvam jedan osmijeh za tebe.
Osmjeh sa kojim otkrivam ti moje duše boli.
U času kada poklonim ti ga, znaj, da u novoj potrazi sam.
Za novim osmjehom, koji zna da voli.

Još čuvam jedan dodir za tebe.
Dodir sa kojim ti skidam suze i odglumljenu tugu.
U sekundi kada osjetiš na bedrima dodira trag.
Znaj da sam već dodirnuo drugu.

Još čuvam jedan poljubac za tebe.
Poljubac u kojem ćeš, još samo jednom dok ljubiš u oči gledati.
U toplini usana koja otapa ti srce.
Lako i bez razmišljanja drugom ću te predati.

Još čuvam jedno '' volim te '' samo za tebe.
''Volim te'' sa prizvukom pomirenja sa sudbom i totalnog kraha.
U trenutku dok te riječi budem zadnji put tebi izgovarao.
Po prvi puta neću ostati bez daha.

Još čuvam jedno zbogom za tebe.
Zbogom kojim zatvaram sva vrata između nas dvoje.
U minutama dok palim mostove iza sebe.
Na putevima ispred sebe, vidjet ću samo puteve svoje.

Još čuvam jednu pjesmu za tebe.
Pjesmu u kojoj me više nemaš, u kojoj me više ne boliš.
U jutru kada kraj tebe na jastuku ona osvane.
Shvatit ćeš koliko me, u stvari trebaš, koliko me voliš.

Mario Vranjes - Pred Valentinovo
Cute-Girl-Sleep-512X384-2290.jpg
 
ZAPIS O ČUDU


Ti lijevom rukom sklanjaš gust pramen kose sa čela,
I ja netom selim u sjećanje taj pokret,
I već ne vidim kako rukom sklanjaš kosu sa čela,
Nego se sjećam tog pokreta, sjećam se:
Ti lijevom rukom sklanjaš gust pramen kose sa čela.

Ti kažeš, glasom koji treperi i pomjera plamen svijeće na stolu
Pred nama: »Napolju je oluja«, i nešto što nisam ja, ali u čemu me ima,
Itekato, seli u sjećanje taj glas, i dok te čujem, ja kao da se sjećam, kako te čujem,
Kao da se sjećam tvoga glasa što treperi i pomjera plamen svijeće na stolu pred nama,
Sjećam se večeri i glasa što govori »Napolju je oluja«.

A još je napolju oluja, i još traje veče, jednako
Kao što traje i život, kojeg eto kao da ne živim,
Već kao da ga se sjećam, poput glasa kojim govoriš »Napolju je oluja«,
Glasa kojeg se sjećam, poput ruke kojom pomjeraš pramen kose sa čela dok govoriš,
Poput ruke koje se sjećam, dodirujući je prvi put.

Abdulah Sidran
 

Kada je priroda u zamahu snage
Začinjala mnoštvo ogromne dečice,
Živeo bih rado kraj goleme drage
Kao strašni mačak do nogu kraljice.

Gledao bih rado kako raste duša
I mlado telo u strašnim igrama,
Pogadjao da l` joj srce nešto sluša
Kad joj oko pliva u vlažnim maglama;

Pretrčavao bih velike obline,
Verao se uz silne strmine,
A katkad leti, kad nezdrava sunca
Zamaraju, pa bi legla u doline,
Pod grudima njenim, u seni vrhunca
Spavao bih kao selo do planine.

Šarl Bodler - Gorostasna
110830840800613533_ywK5KDwb_b.jpg
 
HEMISFERA U KOSI

Dopusti mi da udišem dugo, dugo,
miris tvojih kosa,
da uronim u njih svoje lice
kao što žedan uranja glavu u vodu izvora
i da mašem njima
kao mirišljavom maramicom
istresajući iz njih uspomene.
Kad bi samo mogla znati šta sve vidim
šta sve osećam
šta sve čujem u tvojim kosama
moja duša lebdi na mirisima
kao što duša drugih lebdi na muzici.
Tvoje kose kriju ceo jedan svet
pun jedara i jarbola,
u njima leže velika mora
čiji me monsuni nose prema
blazenim podnebljima
gde je prostor plavetniji i dublji
gde je vazduh mirišljav
od plodova lišća i ljudske puti
U okeanu tvojih kosa
nazirem luku
punu tužnih pesama
krepkih ljudi
svih nacija
ladja svih oblika
koje ocrtavaju svoju tananu složenu arhitekturu
na beskrajnom nebu
gde počiva večna toplota.
U milovanju tvojih kosa
ponovo nalazim malaksalu tugu
dugih časova
provedenih na divanu
u kabini neke lepe ladje
koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure
izmedju saksija sa cvećem
i praznih posuda iz kojih struji svežina
u toplom domu tvojih kosa
udišem miris duvana izmešan s' opijumom, sećerom
u noći tvojih kosa vidim
blistavo plavetnilo tropskog neba.
U maljavim pribezjima tvojih kosa
opijam se mirisima sačinjenim od šumske smole, mosusa i kokosovog ulja.
Dopusti mi da ujedam
tvoje crne teške pletenice,
Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
čini mi se da jedem uspomene.

Šarl Bodler
 
Zagonetku predanog kljuca
resavam od prvog daha
trazeci bravu vrata
koja pase mom putu
i otvara pri pomisli
da je moja,
jer me boja vrata ocarava.
Iza kojih mora biti moj san
u kom bdi sudba
i ne zatvara suberce nade
na salteru Svete Trojke.

Slutim resenja,
ali boje menjaju nijansu, bune,
a korozija kljuca farba dlanove
gvozdenim prahom
sto kroz pore mili do srca
i truje zrnca radosti.

Okacen o vrpcu postjanja
krije zamrsenu istinu,
koju bih da razdresim
pre predaje strazi neba,
i shvatim zagonetku kao zadatak
sa bezbroj resenja
u jednom pitanju,
zasto je taj dar toliko vredan?!

M.Dragica - Bezbroj resenja u jednom pitanju


818673173_b55d29c434.jpg
 
***
Poreklo melanholije starije je od nas, jer od kako ima zalazaka
i vetrova novembarskih, verovatno od tada ima i melanholije.
Svaka je svadba nedeljom tuga koju ne vide okićeni. Sutra tek
devojka od juče, sa prozora na koji nije navikla, gleda svet.
Ma kako da ga voli, Njegov dolazak je korak tuđinca!
I tek što ga usvoji i udahne, i u njegov dremež siđe gola,
Rat polomi kapiju i crepove, i okna bistra. Posle:
dugo godina ona pokriva kaputima decu, i na onom istom prozoru
čeka tavna i gorka.
Al spazi i kako tuđi vojnik pokazuje fotografiju neke devojčice.
Dodiruje ona i njegovu tugu, al ne pita za suštinu rata.
Mrak je sve gušći.
Dogoreva starinska lampa.
U ponoć iz sna trgne je očajna kiša
i onda ona gleda u mrak ko u daljinu.

Slobodan Marković
 
JA VIDJEH - M. M. Bojardo


Ja vidjeh sunce gdje se s mora diže
pod bujnom grivom od zlaćanih zraka,
a u licu mu takva sjajnost žarka
kao da plamen iz pučine liže.

Vidjeh kad grane rosom se ogrnu,
ružu kad cvatuć takvom bojom sine
te svak bi reko, motreć iz daljine:
to vatra gori na zelenom trnu.

Proljeće vidjeh, zemlju obnovljenu,
i mlade travke kad se blago pruže
i kad bujaju mlađanim životom.

I vidjeh jednu božanstvenu ženu
pod ranim suncem kako bere ruže
i sve na svijetu zastire ljepotom.
img
 
MALA KAVANA

Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje -
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjeseče ljubav je u meni rasla,
Al' nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnje,
A tako blizu sreći.

Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić' na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?

Dobriša Cesarić
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top