„Бог и Хрвати“ | Континуитет геноцида над Србима

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

sabljar

Aktivan član
Banovan
Poruka
1.230
da li gospoda imaju neku ideju kako je trebalo ( po njihovom ekstenzivnom vojnom iskustvu) , napasti nesto tamo (jer vojni cilj mora biti jasan, ne moze biti "jasenovac", koji se sastoji od par logora, i nekih sitnuh detalja), ili je komentar u prilogu vecne teorije zavere protiv srba (zavere partije, zavere partizana, ustasa, marsovaca...turaka,,,crnogoraca...)?
ako se ne varam , nedic je bio srpska majka, koja se sastajala sa doglavnikom budakom, odrzavala veze sa italijom, imala konzulat NDH u beogradu. nije li on u ime srpstva, mogao sve srbe iz logora da preseli u srbiju?
nisu li gospoda cetnici u to vreme debelo potpisivali svoje ugovore sa NDH ( naravno , sve u ime srpstva...) ?
nisu li partizani bili vecinom srbi ? (ali oni se ne mogu racunati u ime srpstva, jer se druze sa ostalim religijama...)

ZAŠTO LOGOR NIJE BIO OSLOBOĐEN U TOKU RATA
U podtekstu pitanja zašto snage NOV i POJ nisu tokom trajanja rata napale i oslobodile logor nalazi se pretpostavka da eventualna likvidacija logora verovatno ne bi donela toliki broj žrtava. Pitanje je aktuelizovano i zbog toga što se zna da je Tito 31. marta 1942. godine naredio da se ispita mogućnost napada na jasenovački logor ... ali tako da sigurno uspije".
Delimičan odgovor nalazimo i u dokumentima, u prepisci partizanskih vojnih organa sa obe strane Save, iz kojih proizlazi da s vojnog stanovišta nisu postojali uslovi da se ovaj zadatak uspešno ostvari (snage predviđene za napad su bile neodgovarajuće u odnosu na odbrambene snage, strateški položaj i cilj - sačuvati živote logoraša). Odgovor na ovo pitanje su pokušali da daju vojni stručnjaci i istoričari.
Deo odgovora koji govori o odnosu snaga je svakako respektibilan: „Tada su se (1942. godine, nap. J. M.) u širem rejonu Jasenovca, sa bosanske strane, nalazila tri NOP odreda, uglavnom na Kozari, a na slavonskoj strani jedan NOP odred, sve skupa oko 3.500 slabo naoružanih partizana sa 300 ranjenika. Tek 21. maja 1942. formirana je krajiška brigada, a u Slavoniji 11. oktobra 1942. godine 1. slavonska brigada, da bi tek 11. maja 1943. u širem rejonu zapadne Bosne bio formiran 2. bosanski korpus, a 17. maja 1943. u Slavoniji 1. slavonski korpus, a zajedno su bili slabiji od jedne nemačke divizije. S druge strane, Koncentracioni logor Jasenovac bio je dobro utvrđen i branjen, a po položaju predstavljao je nepremostivu prepreku za tadašnje partizanske snage. Reč je o spletu reka Save, V. i M. Struga, Trebeža, Lonje, Ilove i Une, usred močvarnog Mokrog polja i ravnice okružene sistemom neprijateljskih uporišta: Novska, Banova Jaruga, Okučani, B. Dubica, Goilo i čitavim sistemom žandarmerijskih stanica, s mogućnošću brze intervencije jakih neprijateljskih snaga iz Zagreba, Siska, Sl. Broda, Banja Luke. Svakako ovome treba dodati i to da se logor Jasenovac nalazio pored najbolje čuvane železničke pruge i puta u Evropi, Zagreb - Beograd, na čijoj su relaciji od Broda do Zagreba stalno dežurala dva oklopna voza i dva nemačka bataljona. Dakle, tu su bile stalno angažovane respektibilne snage, jače od dve divizije (delovi nemačke 718, 189. i 173. divizije), a u 1944. i još znatnije snage nemačkog 64. rezervnog armijskog korpusa, te 21. i 5. SS armijskog korpusa i snage domobranskog 2. korpusa (zbora). Sam logor Jasenovac uvek je branilo najmanje 1.500 ustaša Ustaškog obrambenog zdruga, te ustaše 18. ustaške bojne, a duž Save stalno su patrolirali domobranski i mađarski patrolni čamci."
Najkompleksniji odgovor na pitanje zašto Jasenovac nije oslobođen pokušali su da daju Slavko Komarica i Slavko Odić u upravo tako naslovljenoj knjizi. Oni su izložili istoriografsku obradu ovog pitanja, navodeći najvažnije dokumente i istoriografsku literaturu, kao i gledišta o ovome. Pokušali su da utvrde da li su postojali objektiv ni uslovi za ovaj čin (vojni efektivi NDH i NOV severno i južno od Save, geostrateški položaj, organizacija i utvrđenje logora i dr.) i inicijative da se on ostvari. Autori su prikazali sva dostupna, objavljena mišljenja, osporili neka tumačenja i „verodostojna" svedočenja, pa iako nisu decidno odgovorili na postavljeno pitanje, dali su upečatljivu argumentaciju koja vodi odgovoru. Naime, iz iznete argumentacije se može zaključiti da je odluka o tome da se Jasenovac napadne ili ne bila prevashodno u ingerenciji partijskog vrha KP Hrvatske (na čelu s Hebrangom, a i posle njegove smene), a ne vojnih štabova, jer je ovaj problem sagledavan više kao politički nego kao vojni. Zaključak autora je da je krajem 1942. i od proleća 1943. bilo nekoliko povoljnih prilika da Jasenovac bude oslobođen, obzirom na raspoložive vojne efektive u Slavoniji i Bosanskoj Krajini. Međutim, ni rukovodstvo NOV (Vrhovni štab i CK KPJ), ni niži štabovi i partijska rukovodstva nisu ovaj zadatak smatrali prioritetnim. Postojale su određene inicijative, ali odluka nikad nije doneta. Poslednju reč u organizovanju takve akcije imalo je rukovodstvo KP, a prema navodima autora, rukovodstvo KPH je bilo protiv takve odluke.
Ipak, na ovo pitanje se teško može odgovoriti sa stanovišta današnjih saznanja o mogućem angažovanju vojnih efektiva s jedne i druge strane u prostoru i vremenu - potrebno je problem sagledati u kontekstu realnih istorijskih okolnosti u datom vremenu.


Vojni komandant je morao dati procenu gubitaka svojih snaga za napad na jasenovac. U roku od 25 minuta, stigla bi ustasama zracna podrska od strane nemaca (ustase su imale radio vezu.......).Napasti (najmanje)1500 ljudi , koji se nalaze na povisenom polozaju, preko brisanog prostora, u unapred utvrdjenom polozaju, preko minskog polja, na mocvarnom terenu, gde je brzina kretanja drasticno smanjena, bez mehanizacije, bila bi ravna samoubojstvu.
a sta bi radili sa logorasima? nepokretne, ili slabo pokretne, najmanje dvojica moraju nositi. Gdje bi ih odveli na oporavak? Odakle im hrana? Partizani su gerilska formacija, bez linije snabdevanja, i tzv. slobodne teritorije su vrlo promenjivog karaktera

Ako je generalna ideja propagandnog tipa (trebali su pokusati...jer bi ih danasnji srbi vise voleli)...poraz kod jasenovca bi za ono vreme imao katastrofalne posledica. Vetar u jedra "nepobedivih ustasa" , i jos sladjih cetojki. koji bi to iskoristili u propagandne svrhe , kao ugrozavanje srpskih zivota, dok , oni upisani u Hari-krishna organizaciju, pasu travu , i beru cvece , samo da bi sacuvali "biologiju srpstva"
 
da li gospoda imaju neku ideju kako je trebalo ( po njihovom ekstenzivnom vojnom iskustvu) , napasti nesto tamo (jer vojni cilj mora biti jasan, ne moze biti "jasenovac", koji se sastoji od par logora, i nekih sitnuh detalja), ili je komentar u prilogu vecne teorije zavere protiv srba (zavere partije, zavere partizana, ustasa, marsovaca...turaka,,,crnogoraca...)?
ako se ne varam , nedic je bio srpska majka, koja se sastajala sa doglavnikom budakom, odrzavala veze sa italijom, imala konzulat NDH u beogradu. nije li on u ime srpstva, mogao sve srbe iz logora da preseli u srbiju?
nisu li gospoda cetnici u to vreme debelo potpisivali svoje ugovore sa NDH ( naravno , sve u ime srpstva...) ?
nisu li partizani bili vecinom srbi ? (ali oni se ne mogu racunati u ime srpstva, jer se druze sa ostalim religijama...)



Ako neko "bubne" toliko nelogicnosti i besmislica u jednom postu, onda dzaba daljnja prica. Jer da bi neko stvarno reznovao na taj nacin kao ti, mora da bude ili beskrajno glup ili beskrajno indoktrinisan.
U oba slucaja, rasprava je suvisna.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ako neko "bubne" toliko nelogicnosti i besmislica u jednom postu, onda dzaba daljnja prica. Jer da bi neko stvarno reznovao na taj nacin kao ti, mora da bude ili beskrajno glup ili beskrajno indoktrinisan.
U oba slucaja, rasprava je suvisna.

U svom odgovoru, koji mi je s razlogom obrisan, ja sam tog individuuma ispsovao, što mislim da do sada nisam uradio.
 
Ako neko "bubne" toliko nelogicnosti i besmislica u jednom postu, onda dzaba daljnja prica. Jer da bi neko stvarno reznovao na taj nacin kao ti, mora da bude ili beskrajno glup ili beskrajno indoktrinisan.
U oba slucaja, rasprava je suvisna.

tako je, besmislene i nicim argumentovane postove ovekovecenog crvenog ustase je najbolje ignorisati jer od toga nema vajde, a samo se hrani trolovanje i razvodnjavanje teme...

14V.jpg


Pismo logoraša hrvatskog koncentracionog logora Jasenovac komunistima, u kome oni izražavaju nadu da nisu " zaboravljeni ni prepu š teni našoj sudbini " . Međutim, neko od komunista je na dnu pisma dopisao: " Ne treba objavljivati " ...


Ovo je zanimljiv dokument, vise puta postavljan ovde, a tice se teme

Ljubitelji obijaca i kukavice Josipa Broza nikada nece moci da daju odgovor na pitanje zasto on NIKADA nije posetio Jasenovac i odao pocast zrtvama, a vidimo da gotovo nikad nije konkretno osudio ustaske zlocine nad Srbima, Zasto nije uradio nista da uhvati Pavelica i onemoguci njegovo bekstvo, zasto nije raspisao poternicu za njima, zasto mu nije sudio u odsustvu itd....a sve napore je ulozio da likvidira djenerala Mihailovica...

16V.jpg


Originalni italijanski dokument od 14.08.1944 o susretu ustaškog Pape Pije Dvanaestog i Josipa Broza Tita u Vatikanu, koji je pronašla dr Smilja Avramov u vatikanskoj arhivi. Jasenovac je još 9 meseci klao srbe posle ovog susreta. Ovo je jedan od milion dokaza da je tito znao za Jasenovac, zato ga nije nikad ni posetio.


Najveće stratište Srba, hrvatski koncentracioni logor Jasenovac, komunisti su ostavili netaknuto do poslednjeg dana rata. Kada je rat okončan, prva briga bila im je da unište dokaze - logorske zgrade sa spravama za mučenje i ubijanje. "Zatočenici ustaških logora u Hrvatskoj", kako su se potpisali, uspeli su 29. juna 1944. godine da pošalju jednu notu komunističkoj vladi, Avnoju, izražavajući nadu da nisu "zaboravljeni i prepušteni svojoj sudbini". Međutim, na dnu ove note neko od komunista je dopisao: "Ne treba objavljivati!" (znak uzvika u originalu).160
Kada je posle smrti komunističkog diktatora J. B. Tita ova tema otvorena, osamdesetih godina prošlog veka, počeli su se pojavljivati članci, pa i knjige, o tome zašto partizani ranije nisu napali i oslobodili Jasenovac. Naime, Jasenovac se nalazio na teritoriji koja je smatrana partizanskom, a ne četničkom. Konkretno, ovo je bila teritorija 2. hrvatskog korpusa, koji se nalazio pod komandom Glavnog štaba "Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske". Korpus je imao dve divizije: 12. slavonsku i 28. slavonsku. Prilikom preformiranja jedinica 5. oktobra 1943. godine ovaj korpus dobija novi naziv - 6. korpus "Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije" - ali i dalje ostaje pod komandom Glavnog štaba Hrvatske. Kao i druge jedinice "hrvatske vojske", kako su J. B. Tito i njegovi podređeni nazivali jedinice Glavnog štaba Hrvatske, i ovaj korpus su većinom činili Srbi. Avgusta 1943. godine 2. hrvatski korpus imao je 72,58 posto Srba i 27,42 odsto Hrvata. Još više Srba imao je 1. hrvatski korpus. U vreme osnivanja, krajem 1942. godine, u 1. hrvatskom korpusu je bilo 95,23 odsto Srba i svega 4,77 odsto Hrvata. (Ovaj korpus činile su tri divizije: 6. hrvatska, 7. hrvatska i 8. hrvatska divizija, koje će se kasnije preimenovati u 6. ličku, 7. banijsku i 8. kordunašku diviziju.)161
Prilikom prvog masovnog prelaska ustaša i domobrana u partizane, ujesen 1943. godine, povodom kapitulacije Italije i očekivanja skorog kraja rata - najviše Pavelićevih vojnika stupa upravo u 2. hrvatski korpus. Nešto kasnije, početkom 1944. godine, zbog velikog priliva domobrana i ustaša, u susedstvu ovog osniva se još jedan korpus: 10. korpus, poznatiji kao "Zagrebački korpus". Teoretski, ova dva korpusa mogla su da savladaju ustaše i domobrane na tom sektoru i oslobode Jasenovac. U stvarnosti, oni nisu ni razmišljali o borbi protiv svojih dojučerašnjih kolega.
Teško je objasniti ponašanje Srba komunista, uprkos klasičnoj poslovici da su poturice uvek gore od Turaka. Naime, u Jasenovcu i drugim hrvatskim koncentracionim logorima nalazili su se u ogromnoj većini Srbi sa partizanskih teritorija, dok su oblasti pod četničkom kontrolom bile relativno dobro zaštićene. Prema tome, u hrvatskim logorima su bile familije onih Srba koji su, praktično kao legionari, služili u jedinicama "hrvatske vojske"...

Saradnja partizana sa Nemcima, ustasama i Albancima....
 
i zar se od ovakvih ocekuje da oslobadjaju i posecuju Jasenovac

Tempov odgoovor nа pismo Đure Pucаrа povodom ubistvа 650 civilа u Prijedoru.

Mnogo više me je zаbrinulа činjenicа dа su okupаtori išli nа ukidаnje ustаške vlаsti u Prijedoru i dа je čitаvu vlаst u grаdu preuzelа regulаrnа vojskа NDH. Ukoliko okupаtor počne stvаrаti stаnje u kome će se premа Srbimа primenjivаti neki prаvedni zаkoni to može dа pokolebа veliki deo seljаčkih mаsа i dа ugrozi rаzvoj oružаne borbe.

S.Skoko, Krvаvo kolo hercegovаčko, knjigа 1, 294-5.

_________________________

Maršal Tito nikada nije obišao prostor logora Jasenovac. Ta se tema izbegavala u javnosti, nije bilo ni naučnih skupova o toj fabrici smrti. Niko nikada nije objasnio zašto partizanske jedinice nikada nisu ni pokušale da oslobode logor Jasenovac, zašto je logor funkcionisao sve do maja 1945. godine. Da li se ta fabrika smrti mogla zaustaviti mnogo ranije? Jednom sam čitao neko objašnjenje jednog našeg visokog partizanskog funkcionera kako je logor bio smešten na izuzetno nezgodnom terenu između reke Save i železničke pruge Beograd–Zagreb, po kojoj su stalno išli nemački i ustaški oklopni vozovi i da bi oslobađanje logora izazvalo velike žrtve među partizanima. Ne znam koliko takvo objašnjenje ima argumentaciju u tadašnjim prilikama, tek kod Srba je ostala sumnja da neko iz hrvatskog tadašnjeg partizanskog pokreta i nije bio previše zaokupljen mogućom akcijom oslobađanja logora Jasenovac.

M. Lazanski

Dakle, ovo naknadno objasnjenje partizanskog funkcionera nema nikakvog smisla jer je poznato koliko je ljudi svojim suludim akcijama odveo u smrt, obijac i kukavica, Josip Broz, covek koji nije mario za zrtve, koji je gazio preko mrtvih da ostvari svoj cilj, a ''komandant'' koji nije umeo da cita vojnu kartu, kamoli nesto vise...da vidimo o kakvom se to vojnom komandantu radi, iz izvora bliskih njemu:

J.B. Tito je imao cin kaplara, iz Prvog svetskog rata, tako da je u pravoj vojsci mogao biti komandir jednoj desetini. U stvari i ovaj cin je pod sumnjom, jer on 1941. godine nije znao da cita vojnu kartu, sto je nezamislivo za podoficira. Jedan od Titovih najblizih saradnika, Sreten Zujovic Crni, ostavio je ovakvo svedocenje o boravku komunisticke delegacije na Ravnoj Gori:

Dok smo razgovarali o saradnji, Draza je na sto stavio, ako se ne varam, kartu Zapadne Srbije i rukom skolovanog obavestajnog oficira spretno vukao olovku po karti, pokazujuci Titu, valjda, neke nemacke polozaje, garnizone, sta li, uz komentar koji ide. Tito je - djavo ga odneo, ne zelim da ga ogovaram - slabo citao karte, sto je Draza obracajuci mu se, kod nekog njemu vaznog detalja, primetio i sklopio kartu.

P. Milicevic, Secanja, 50.

Gde je na gubitke mislio ovaj vojni komandant npr. kod Uzica, na Kadinjaci, Sutjesci, Neretvi...

Kod Tita, medjutim, nije po sredi bila samo nestrucnost, vec i kukavicluk i uopste jedan niz negativnih osobina. Zena Sretena Zujovica, Lepa, koja je rat provela pored muza, uz Vrhovni stab, doguravsi do partizanskog kapetana prve klase, svedocila je:

Kad se kod Uzica vrhovni komandant izgubio i onoliko ljudi poslao na Kadinjacu da izgine, ti (Sreten, njen muz - prim.aut) si rekao: ''Ovoga treba smeniti''. I mnogi su ocekivali tvoju akciju. Ti je odlazes - velis nije vreme, skodice pokretu. Cuo on to, pa je lukavo nudio ostavku na mesto vrhovnog, ali da zadrzi mesto generalnog sekretara. Gle, majku mu...pa ce posle sa tog mesta opet komandovati. To je samo tvoja greska. Hiljade ljudi propalo je na Sutjesci, Neretvi, Zelengori, Drvaru, zbog njegovog kukavicluka i nesposobnosti. Rusi i gradi mostove da ''zavara Nemce''! Pa to niko pametan ne bi uradio! Tu bruku, sramotu, ponajvise zlocin - njegovi poltroni opisase kao genijalnu operaciju velikog stratega i nenadmasnog vojskovodje. Kakav Napoleon, Suvorov, Kutuzov, Misic, i ne znam ko sve, nisu mu ni do kolena...Citave divizije drzao je oko sebe da mu cuvaju straznjicu i Zdencicu (ljubavnicu - prim.aut), bas ga briga za tudje sinove i kceri sto nepotrebno ginu...

P. Milicevic, Secanja, 55-56.

_______________

Takodje da je mislio na zrtve zar bi ubijali bez konkretnog vojnog cilja Nemce, iz zasede, a zatim bezali u sumu, zasta bi Nemci vrsili odmazde nad stanovnistvom...jer to ta njegova briga? ne samo da nisu brinuli nego su nemacke represalije svesno izazivali jer to je igralo za njihovu stvar...

s20101124171956.jpg


Toliko o toj smesnoj prici, tj. razlogu zasto partizani nikada nisu ni pokusali da oslobode Jasenovac, nisu prstom mrdnuli...
 
Poslednja izmena:
i zar se od ovakvih ocekuje da oslobadjaju i posecuju Jasenovac

Tempov odgoovor nа pismo Đure Pucаrа povodom ubistvа 650 civilа u Prijedoru.

Mnogo više me je zаbrinulа činjenicа dа su okupаtori išli nа ukidаnje ustаške vlаsti u Prijedoru i dа je čitаvu vlаst u grаdu preuzelа regulаrnа vojskа NDH. Ukoliko okupаtor počne stvаrаti stаnje u kome će se premа Srbimа primenjivаti neki prаvedni zаkoni to može dа pokolebа veliki deo seljаčkih mаsа i dа ugrozi rаzvoj oružаne borbe.

S.Skoko, Krvаvo kolo hercegovаčko, knjigа 1, 294-5.


Ово је одлична илустрација односа комунистичких терориста према српском народу. Они су видели само у Србима одлучујућу базу за извођење своје погане револуције па су, сасвим логично, гледали да обичан народ што више страда како би се из те огорчености прикључивао партизанима. Ту су онда чекали политкомесари и политичка обука и све тако редом.
То је опште позната чињеница коју су и сами терористи (касније победници, као ОВК) истицали без срама.
Било је битно спроводити револуцију и довести агенте НКВД на власт, без обзира на жртве.
Чињеница је да је обичан српски свет много мање настрадао тамо где су постојале било какве четничке једнице. То је из простог разлога шпто су и четници знали показати суровост према несрбима исто како су чинили српски непријатељи, па је страх од освете држао на узди многе зликовце усташе. Чак се дешавало да суседна села различитих нација чувају једни друге баш из страха од освете "њихових" над овим другим.
 
Ово је одлична илустрација односа комунистичких терориста према српском народу. Они су видели само у Србима одлучујућу базу за извођење своје погане револуције па су, сасвим логично, гледали да обичан народ што више страда како би се из те огорчености прикључивао партизанима. Ту су онда чекали политкомесари и политичка обука и све тако редом.
То је опште позната чињеница коју су и сами терористи (касније победници, као ОВК) истицали без срама.
Било је битно спроводити револуцију и довести агенте НКВД на власт, без обзира на жртве.
Чињеница је да је обичан српски свет много мање настрадао тамо где су постојале било какве четничке једнице. То је из простог разлога шпто су и четници знали показати суровост према несрбима исто како су чинили српски непријатељи, па је страх од освете држао на узди многе зликовце усташе. Чак се дешавало да суседна села различитих нација чувају једни друге баш из страха од освете "њихових" над овим другим.

Sve receno!

Takodje, gde je tako brizan bio i na gubitke mislio ovaj veliki vojni komandant kada je slao srpsku mladez na Sremski front??? to nije bilo ravno samoUBOJSTVU? to je biilo opravdano i racionalno, slati golobrade mladice bez obuke na nemacke cevi, i to u trenucima kada se Nemci povlace...a gde su bili hrvatski decki?
 
A odgovor nam je dao i sam sabljar pa mozemo da stavimo tacku

Naime, iz iznete argumentacije se može zaključiti da je odluka o tome da se Jasenovac napadne ili ne bila prevashodno u ingerenciji partijskog vrha KP Hrvatske (na čelu s Hebrangom, a i posle njegove smene), a ne vojnih štabova, jer je ovaj problem sagledavan više kao politički nego kao vojni. Zaključak autora je da je krajem 1942. i od proleća 1943. bilo nekoliko povoljnih prilika da Jasenovac bude oslobođen, obzirom na raspoložive vojne efektive u Slavoniji i Bosanskoj Krajini. Međutim, ni rukovodstvo NOV (Vrhovni štab i CK KPJ), ni niži štabovi i partijska rukovodstva nisu ovaj zadatak smatrali prioritetnim.Postojale su određene inicijative, ali odluka nikad nije doneta. Poslednju reč u organizovanju takve akcije imalo je rukovodstvo KP, a prema navodima autora, rukovodstvo KPH je bilo protiv takve odluke

Da li jos nekom nije jasno?
 
FELJTON “GLASA SRPSKE” O JASENOVCU I
GENOCIDU NAD SRPSKIM NARODOM

http://www.krajinaforce.com/dokumenti/jasenovac_hrvatski_genocid_nad_srpskim_narodom.pdf

Pitanja koja su se tih godina najčešće postavljala kustosima Spomen-područja
Jasenovac od strane posetilaca oslikavala su na pravi način atmosferu tretiranja
"jasenovačke teme":
- Zašto logor baš u Jasenovcu?
- Zašto ništa nije sačuvano od logorskih objekata, kada se zna da ustaše nisu stigle baš
sve da unište?
- Da li je bilo pokušaja od strane partizana da napadnu logor i oslobode logoraše?)
- Zašto ne postoji popis žrtava?
- Kakav je bio odnos meštana Jasenovca prema onome što se događalo u logoru?
- Koliko je ustaša kažnjeno za zločine koje su počinili u logoru Jasenovac i da li ima
izvršilaca zločina u jasenovačkim logorima koji danas nekažnjeno žive u slobodi?
- Odakle su dolazili transporti u Jasenovac?
- Zašto se u našoj javnosti tako malo govori o Jasenovcu, zašto je on za naučne
radnike još tabu tema i da li je Jasenovac tabu tema?
- Koliko je dosad učinjeno na planu istraživanja?
- Koliko je dece stradalo u jasenovačkom logoru?
- Na koji način se moglo postati logoraš-slobodnjak?
Bilo je i pitanja koja su išla putem kojim se u ono vreme "kumrovačke škole" veoma
retko išlo, poput:
- Zašto Tito nikad nije posetio Jasenovac?
- Zašto se ništa ne zna o ubijanju zarobljenih vojnika Vojske Kraljevine Jugoslavije,
kao ni o ubijanju u jasenovačkim logorima zarobljenih jugoslovenskih oficira
puštenih iz nemačkog zarobljeništva?
- Zašto se krije da su u jasenovačkim logorima ubijani i pripadnici Jugoslovenske
vojske u Otadžbini i četnici?
- Koliko je hrvatskih komunista obuklo ustašku uniformu i učestvovalo u
jasenovačkom bestijariju?
- Šta se zna o ustašama koji su bili logoraši - po zadatku?
- Na koji način su vršene zamene logoraša za zarobljene ustaške funkcionere?


Zašto je u partizanskim dokumentima
Jasenovac rijetka riječ, šta se krije u Brozovoj prepisci s Pavelićem tokom rata i
njegovoj vatikanskoj tajnoj vezi u tom vremenu - ove i druge nepoznanice ne mogu
ostati nerasvijetljene
"...Postojeća dokumentacija, kada je reč o zamenama logoraša, govori da je sam način
zamene imao vrlo mutan i antisrpski kontekst - kaže u nastavku predgovora Marko
Ručnov. - Zna se, veli, da je zamenjeno 800 do 1000 logoraša u toku celog rata i u
ovom broju zamenjenih nalazilo se tek nekoliko procenata Srba, iako su oni u
partizanskim jedinicama činili više od 90 procenata! U radiogramu Kominterne od 31.
marta 1943. godine Broz je kritikovan zbog razmene ratnih zarobljenika s Nemcima.
On na ovu kritiku uzvraća rečima:

"Ovdje se radi više o razmjeni hrvatskih
domobranskih oficira, 100 ljudi koji neće da stupe u redove naše vojske, nemamo
čime da ih hranimo, a da ih likvidiramo bilo bi vrlo nepravilno politički i imalo bi
krupne posljedice" (J.B.Tito, Sabrana djela, tom 14, str. 139, 204).

Međutim, Broz, 22 dana pre nego što je "gazdama" u Moskvi objasnio svoje milosrđe
prema zarobljenim domobranskim oficirima, šalje naredbu svojim potčinjenim
štabovima koja kao da je pisana na zagrebačkom Kaptolu:

"Prema vođama i
starješinama četničkih bandi... biti bez milosti i poslije kratkog saslušanja i
pribavljanja podataka, likvidirati ih na licu mjesta.. Vojnike ako ne pristanu da
dobrovoljno uđu u našu vojsku likvidirati, ali tajno. Zarobljenike ne puštati kućama,
jer će ih njihove vođe naknadno mobilisati u borbu protiv nas" (Arhiv VII, k.7, reg.br.
2-2).


Zatiranje tragova zločina

Zašto, gde i ko je odlučio da se tokom 1946. i 1947. godine preduzmu mere potpunog
zatiranja tragova postojanja jasenovačkog logorskog sistema?! Zna se da je ostalo
neoštećeno čak blizu 80 procenata logorskog zida, dok su stražarske kule i
osmatračnice ("vrebačnice" bile samo delimično oštećene. Ciglarska peć RINGOF,
preuređena po Pičilijevim "projektima" u krematorijum, srušena je tek 1950. godine.
Čak su i zidine električne centrale, stolarije, lančare i pilane mogle biti konzervisane,
ali taj "građevinski materijal" razvučen je po okolnim selima sa obe obale Une i Save.
Monstruozna platforma GRANIK iznad reke Save i masovno gubilište gde su ustaški
krvoloci pokazivali okrutnost sa karakteristikama najbestijalnijeg sadističkog
iživljavanja, srušen je tek 1948. godine. Sokolski dom u Jasenovcu, vlasništvo srpske
ratarske omladine, u kome je bio smešten Logor IV - Kožara, izgoreo je do temelja u
leto 1945. godine! Logorska ograda sa bodljikavom žicom i bunkeri oko Jasenovca i
Logora III "nestali su" tokom leta 1945. godine.
Zašto se nije rasvetlio slučaj popunjavanja redova zloglasne "Handžar divizije" sa
logorašima muslimanskog porekla u dobnoj starosti od 15-18 godina?
Kakve su bile ratne veze Josipa Broza i Vatikana?

I sama pomisao na ovo pitanje bila je ravna samoubistvu u vreme dok je vladao
"najveći sin svih naših naroda i narodnosti"! Vladimir Dedijer je u svom "Dnevniku"
nešto u tom smislu natrunio i pripomenuo iznenadne Brozove "nestanke" iz Vrhovnog
štaba koji su imali za "rezultat" susrete sa nekim nepoznatim fratrima. Dr Smilja
Avramov je otišla mnogo dalje i dublje u svojoj izuzetnoj sintezi "Genocid u
Jugoslaviji u svetlosti međunarodnog prava" (Beograd, 1992, str. 261, 262),
ukazujući, uz priložen faksimil dokumenta, na Brozovu ratnu posetu Vatikanu,
obavljenu, dakako, uz englesku "pomoć" i u najvećoj tajnosti.
Kontekst te posete (kao i 27. mart 1941.) bukvalno smo preživljavali i u
pretposlednjoj godini 20. veka dok su nam avioni SAD i NATO alijanse sa
desetinama kilotona bombi uništavali sve što je srpski narod uradio i izgradio.
Tito je posetio Vatikan 9. avgusta 1944. godine i, po svemu sudeći, razgovarao sa
papom Pijom DžII i o tim razgovorima nikada nije referisao u Jugoslaviji, ni po
državnoj, ni po partijskoj liniji. Te zakulisne Brozove radnje koje su (ne jednom),
prvo izazvale, a onda upotrebile i zloupotrebile strašnu tragediju srpskog naroda
svakako bi trebalo rasvetliti.

Kakve su veze Pavelića i Tita?

U memoarskoj literaturi naše emigracije posle II svetskog rata potezalo se i to pitanje
uz navođenje prepiske između ove dvojice čelnika dveju, navodno različitih,
totalitarnih ideologija. Ostaje da se definitivno ispita krvavi kontekst koji je
rezultovao katastrofičnim genocidom nad srpskim narodom, a koji je donelo, pre
svega, sučeljavanje i akciono preplitanje ustaškog kleronacizma i Brozovog
"ateizma". Dr Smilja Avramov navodi da Pavelićeve kćerke Višnja i Mirjana, supruga
Srećka Pšeničnika, poseduju kompletnu ratnu korespodenciju Pavelić - Broz i da je
samo pitanje dana kada će ona biti obelodanjena.
Ostaje nesporna činjenica da je - "Jasenovac" - reč koju smo neoprostivo skupo platili,
posebno što se tiče ovih i budućih generacija, što istovremeno i dalje imamo prema
tom našem jasenovačkom neprebolu, neoprostivo jeftin odnos koji je katkad išao i do
krajnjeg nehaja. Dovoljno je, recimo, pogledati metre i metre nezaobilaznih "Zbornika
dokumenata NOR-a" i videti da je i u njima - Jasenovac - najređa reč, bez obzira na to
da li su u pitanju partizanski ili ustaški dokumenti.
 

Дакле, у питању је документарни филм о усташком садизму над Србима, Циганима и Јеврејима за време НДХазије.

Лично бих највише волео да ова тема обухвати све подфоруме, па ако неко од модератора може да направи повезицу и на психолигији, политици и филозофији ка овој теми.

Шта ли је било у њиховим главама када су могли да почине оваква звервства? За разлику од нациста коју имали изграђен систем с јасним циљем, усташки клеро-фашисти су пре свега били умоболни садисти коју су уживали у најсвирепијем мучењу својих жртава. Убијање нерођене деце у утробама мајки, отимање новоређенчади из наручја мајке, потом бацање у вис и набијање на бајонет. Разбијање новоређене деце о зид.

А да би ова тема пре свега била везана за историју, хајде да говоримо о спрези католичког клера и усташких монструма.
У филму се најкраће речено објашњава зашто се Ватикан баш толико заложио за спасавање Павелића, а не нациста или италијанских фашиста чије су вође биле атеисти (Мусолини је био атеиста, а Хитлер паган).
 
Hrvati su mislim jedini narod nad cijim zlocinima su se zgrazavali i njihovi saveznici iliti njihovi gospodari...i Nemcima i Italijanima su se gadili Hrvati...ja ne znam da li su ikad izgovorili neku dobru rec o ustasama? a opet su s druge strane sa postovanjem i divljenjem pricali o Srbima iako su im ovi bili protivnici, neprijatelji...

Pa bas nesto ne verujem da je Kurt Valdhajm bio gadljiv... ako se dobro secam i on se spominje u filmu...
 
Pa bas nesto ne verujem da je Kurt Valdhajm bio gadljiv... ako se dobro secam i on se spominje u filmu...

generalno...

__________

Hrvate je u dva navrata najbolje opisao veliki Jovan Ducic

"Hrvati su najhrabriji narod na svetu ne zato sto se nicega ne boje, nego zato sto se nicega ne stide"


СИНУ ТИСУЋЉЕТНЕ КУЛТУРЕ

Ти не знаде мрети крај сломљеног мача,
На пољима родним, бранећи их часно
Китио си цвеће сваког освајача,
Певајућ' му химне, бестидно и гласно.

Слободу си вечно, закржљала расо,
Чек'о да донесу туђи бајонети,
По горама својим туђа стада пас'о,
Јер достојно не знаш за слободу мрети.

Покажи ми редом Витезе твог рода,
Што балчаком с руку сломише ти ланце,
Где је Карађорђе твојега народа,
Покажи ми твоје термопилске кланце.

С туђинском си камом пузио по блату,
С крволоштвом звера, погане хијене,
Да би мучки удар с леђа дао Брату,
И убио пород у утроби жене.

Још безбројна гробља затравио ниси,
А крваву каму у недрима скриваш,
Са вешала старих нови коноп виси,
У сумраку ума новог газду сниваш.

Бранио си земљу од нејачи наше,
Из колевке пио крв невине деце,
Под знамење срама уз име усташе,
Ставио си Христа, Слободу и Свеце.

У безумљу гледаш ко ће нове каме,
Оштрије и љуће опет да ти скује,
Чију ли ћеш пушку обесит' о раме,
Ко најбоље уме да ти командује.


:worth:
 
ЦИТАТ;

Сведок Фрањо Косина:
„Пред Божић 1944, и то једне недјеље, видио сам како је око 11 сати тјерано око
40 голих жена и дјеце из логора на Граник, гдје им је Лубурић пресјекао врат, а
Прпић распорио трбух, те их бацили у Саву.“152
„Дара Бановић је живи свједок покоља 300 душа, махом жена и дјеце...
‘Најстрашније је било када сам гледала како убијају моју дјецу. Радославку, ко-
ја је имала 4 године, ударили су ножем у врат и бацили поред мене. Двогодишњи
Бошко, срце мамино, иако избоден, још је плакао. Дотукли су га на мени.’
Грозда Аxић, везана за кућни праг, била је присиљена да гледа своју бебу како
гори заједно са креветићом, док су друго дијете усташе гушиле у јами загашеног
креча. Малог Момира Галића заклали су у дворишту, а Видосаву Обрадовић са
троје дјеце на дрвљенику. И тако редом све док нису убијени 31 мајка и 21 дијете.
Када је потпуно опустошено 150 поткозарских села, услиједила је пљачка по запо-
виједи Павелића и његовог министра Турине.“156
„У селу Читлуку живјела је велика породица Јандрића. Тог јутра када су усташе
упале у кућу Микана Јандрића, његов најмлађи син стајао је у сталку... Зликовац је
дјетету сјекиром одсјекао обје руке. Тада су усташе убиле Љубу, Вукашина и Ружу
Јандрић, а све троје су имали само 11 година...
У засеоку Вуруне убијене су 84 особе, а међу њима 24 дјеце поклано је у једном
подруму. У селу Котуревима усташе су убиле двоје дјеце Симе и Ковиљке Кондић. Благоје је имао 3 године, а Мира 6 мјесеци када ју је зликовац набио на бајонет и
носио кроз село.“15Ево како је Џордана Фридлендер описала своје најтеже дане у Старој Гради шки:
‘У српњу 1942. са Козаре је пристизало и по 5.000 жена и дјеце. Усташа Анте
Врбан одредио је нас 20 заточеница хрватског женског логора да бринемо о дјеци
која ће, наводно, бити усташка младеж. Било је ужасно гледати мајке када су им
отимали дјецу... За једно дијете које је лежало поред врата са ножицом преко пра-
га, Врбан ми је довикнуо: – Гурни га, није ти га мајка родила. – И док сам се ја ко-
лебала како да то учиним, он је зграбио дијете за ногу и лупио дјечјом главом по
собном зиду. Када су просторије напуњене тако да се више није могло угурати ни-
једно дијете, Врбан је донио циклон. Послије тога, недалеко од логора, гробари су
ископали 11 великих рака у које су покопана угушена дјеца...’
Маријана Амулић, такође заточеница у логору у Старој Градишки, свједочила
је о овом злочину:
‘Тога дана у логор су дошли Макс Лубурић, Љубо Милош и Ивица Матковић
са групом нама непознатих усташа. Разлог те посјете био је одузимање дјеце од ро ди-
теља. Ужасавајућа вриска мајки и плач дјеце. Слика је била стравична, поразна.
Већа дјеца су бјежала, покушавала да се сакрију. Настало је звјерско батинање,
кундачење. Жене су биле избезумљене, тукле су се са усташама за своју дјецу. Све
је било узалуд. Дјеца су лежала беспомоћна, без снаге за плач. Умирала су по лако
и тихо... Када нам је наређено да смјестимо дјецу у двије просторије једне при-
земне зграде у кругу логора, Анте Врбан, усташки поручник у заповједништву ло-
гора, залијепио је прозоре са папиром и с маском на лицу убацио у просторије са
дјецом цијанкалиј’.
И Марија Чизмак била је очевидац страдања дјеце у злогласној староградишкој
Кули.
‘Ноћу су дошли кољачи, Карамарко и Орешковић. Карамарко је обилазио дје-
цу са дугим кољачким ножем и клао их тако да је сваком зарио оштрицу дубоко
у грло. Дијете набодено на нож одбацивао би колико је даље могао и тако се осло-
бађао од своје жртве. Мању дјецу Орешковић је давио рукама или их је хватао за
ноге и ударао више пута о греде тавана. Крв и мозак циједили су се низ зидове.
Њихове проклете руке биле су крваве до лаката. Невина дјечија крв циједила им
се низ хлаче и чизме’...“158
„Др Велимир Дежелић, фунцкционер Црвеног крижа Хрватске... описао је стра-
дање дјеце у Сиску:
– Једног дана одпјешачио сам изван града и пред неком кућом наишао на неко-
лико припитих усташа, који су ме зауставили и легитимисали. На то ме је један
усташа цинички упутио да се попнем на кровиште зграде па ћу видјети ‘малу под-
ружницу прихватне станице’. Ту сам на прегрштима струготине и разасуте сламе
видио петнаестак посве нагих обешчашћених лешина дјевојчица.„... да су усташе у Берковићима кували децу и нагонили њихове мајке да их је-
ду, а после их убијали, силовали жене и дјевојке. Кажу – бити убијен метком то је
значило срећу.“160
„Усташе су побиле све становнике личког села Суваје код Дољег Лапца. Пре-
живела је само једна ста рица, која је испричала трагедију села италија нском потпо-
ручнику Салватору Лоју:
‘Било је то неке ноћи (...) Куцали су на све куће. Контрола докумената, рекоше...
При светлости не колико бакљи, отпочело је мрцварење жртава... Ве ћина њих
била је искасапљена ножевима... Хрвати су силовали скоро све жене, удате или не,
младе или старе. Мучили су децу (...). Све су побили; понављам, све (...) Уживали
су да убију ударцем пушке мајку и дете, које се обавијало око врата. Вешали су,
расцепљивали су децу, разбијали им лобање кундаком од пушке и мла тили с њи-
ма свом снагом о земљу.’ “161

- - - - - - - - - -

ЦИТАТ:

Сведок Андрија Каталинић:
„Једном сам приликом чуо како се један усташки стражар, старији човјек, име-
ном Јозо, хвалио пред свима како је њему прави ужитак кад коље дјецу и како он
за забаву покоље сваку вечер 10-20 дјеце.“153
Представник немачке Врховне команде (ОКВ) при усташкој влади, прононсира-
ни католик и клерикалац, потпуно антијугословенски настројен, генерал Едмунд
Глез фон Хорстенау, био је једна од најобавештенијих личности на Балканском
простору. Имао је велики утицај на истакнуте политичаре и генерале, па и на
самог Хитлера. Он је забележио у свом дневнику:
„У несрећно село (Црвени Бок на Сави – Л. Л.) – каже Хорстенау – упало је у
два маха по 500 бараба... под командом двојице усташких поручника и убили све
оне до којих су стигли, жене силовали и до смрти кињили, децу побили. Ја сам
видео у Сави један женски леш ископаних очију и са комадом дрвета угураног у
полни орган.

- - - - - - - - - -

ЦИТАТ:
Сведок Милан Дуземлић:
„Видио сам са неколицином заточеника мјесеца децембра 1944. како су се Лу-
бурић, фра Матковић, Љубо Милош, Стојчић и Кордић забављали на тај начин
што су 19-годишњу дјевојку Лончаревић Марицу из Плесма повалили голу голцату
на земљу, ноге јој раширили и разапели на столицу, палили цигаретом споловило,
у које су отресали пепео. Видио сам како су усташе пригодом ликвидације дјеце у
логору бацили једно дијете, годину дана старо, у зрак, а други га је усташа дочекао
на бајонет. Видио сам такође како је усташки водник Брачић Никола заклао заточе-
ника Шулекић Ивана из Козарице и пио му крв...
 
ЦИТАТ;

Др Никола Николић:
„У тај простор је, у љето 1942, дотјерано 2.800-3.000 дјеце, највише са Козаре,
не рачунајући ону која су са родитељима директно одвучена у Градину. Већ крајем
августа 1942. број дјеце смањио се на око 700 и налазила су се у ‘Седмици’ под
најтежим могућим условима. Када се појавио тифус, за неколико дана покосио
је више од 300 малишана. Остала дијеца ликвидирана су по групама спаљивањем
у ‘Пичилијевој пећи’, подављена у ријеци Сави или поубијана у Градини. Видио
сам послједњу групу од око 150 одраслије дјеце, живих костура, коју су усташе
повезале жицом и скелом превезли у Градину. Усташе су ту дјецу дотукле ма ље-
вима.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top