Битка код Никопоља 1396.године

Неких шеснаест мјесеци раније десила се битка на Ровинама која се одиграла 17.маја 1395.године. Битка бјеше и ватрено крштење млађаног Стефана Лазаревића који се показао доброу бици у којем су Власи ипак извојевали побједу.
Докуметарац који описује битку на Ровинама;
 
Из свијета фима ове године имамо изванредно остварење Ридлија Скота The Last Duel (2021) који обрађује истините догађаје и двобој двојице мегданџија који се одиграо 1386.године
Повезница са овом темом јесте та што ће витез Жан де Каруж (овдје) неславно скончати и погинути десет година након двобоја, 25.септембра 1395.године управо у бици код Никопоља или могуће приликом егзекуција крсташа након битке. У догађајима када је баш француски контигент (како написах у уводном посту, отприлике по 1/4 крсташке војске су чинили француски, угарски и влашки контигент а око 1/4 збирно свих осталих 17 хришћанских држава које су учествовале у бици) крсташке војске остао упамћен по бестијалном дивљаштву и покољу православног становниптва прије битке и због чије недисциплине је крсташка војска доживјела катастрофу и брутално понижење након битке.
 
Постоје различити извори броја ратника који су учествовали у бици на једној и другој страни (овдје стр. 81-82)
Tijekom vremena bilo je mnogo pokušaja procjene broja vojnika koji su sudjelovali u bitci kod Nikopola. Sam broj pripadnika križarske vojske, kao i broj osmanske vojske, bio je predmet ra- sprave iz razloga što ni sami izvori ne daju jednake podatke. Štoviše, brojke se kreću od desetak tisuća do više stotina tisuća vojnika. Još prilikom okupljanja saveznika u Budimu velik je broj okupljenih križara nagnao Sigismunda da u jednom pismu napiše kako bi vojska svojim kopljima mogla zadržati i nebo da ne padne (usp. THWRÓCZ 1746, 222). Najniži broj za kršćansku vojsku daje Johann Schiltberger koji u svojoj kronici piše da je Sigismundova vojska brojila 16.000 vojnika i da je Nevers doveo 6.000, dok za Bajazidovu vojsku daje podatak od 200.000 (usp. SCHILTBERGER 1859, 52). Iako je očigledno da ovaj posljednji podatak ne može biti točan a i sami turski izvori govore o 10.000 osmanskih vojnika, u broj Sigismundove vojske ne bi trebalo imati velike sumnje (usp. NICOLLE 1999, 37). Naime, ipak je Schiltberger kao sudionik pohoda zasigurno bio u prilici saznati broj kršćanske vojske. Redovnik iz Saint Denisa zabilježio je kako je Sigismund htio oformiti prethodnicu kršćanske vojske koja bi se sastojala od 40.000 pješaka koje je poveo sa sobom. Za osmansku vojsku spominje da je, uz velike muke, uspio doznati da se Bajazidova vojska sastojala od 24.000 pješaka u prethodnici, 30.000 konjanika i glavnine od 40.000 vojnika kojom je zapovijedao direktno Bajazid i koju kršćani nisu mogli vidjeti, što bi ukupno činilo 94.000 vojnika u osmanskoj vojsci (usp. RELIGIEUX DE SAINT-DENYS 1840, 500, 504). Njemački kroničar Ulman Stromer cijelu je vojsku procijenio na 30.000 (usp. STROMER 1862, 48). Froissart bilježi da se Bajazidova vojska sastojala od 200.000, a kršćanska od 100.000 vojnika, od čega su Ugri činili 60.000. Istu brojku ponavlja i Boucicautov biograf. Froissart je vjerojatno bio najbliže istini kada je spomenuo sedam stotina francuskih vojnika koji su prvi krenuli u bitku obučeni raskošno kao mali kraljevi (usp. FRO- ISSART XV 1967, 310-311, 315-316; LIVRE DES FAICTS 1836, 237). Međutim, tijekom vremena brojke sudionika neprestano su rasle, pa tako već nekoliko mjeseci nakon bitke Phi- lippe de Mézières navodi da je ugarski kralj imao 150.000 vojnika, kao i sultan Bajazid (usp. MÉZIÈRES 1967, 452). Cronaca Carrarese oca i sina Galeazza i Bartolommea Gatarija govori o 84.000 vojnika, dok u Annales Estenses nailazimo na podatak da se Bajazidova vojska sastojala od nevjerojatnih 400.000 vojnika i da je bitka trajala sedam dana (usp. SETTON 1976, 351-352). Engleski kroničar Thomas Walsingham spominje pak 350.000 Osmanlija i 100.000 kršćana. Ipak, najveću pogrešku nije učinio u vezi s brojkama, već sa samim ishodom bitke. Naime, među svim izvorima on jedini spominje pobjedu kršćana (usp. WALSINGHAM 1864, 217). Što se historiografije tiče, stariji autori više su se priklanjali većim brojkama. Tako je Alois Brauner, čija je doktorska disertacija prvi značajan doprinos povijesti nikopolskog pohoda, kršćansku vojsku procijenio na 100.000, a tursku na oko 130.000 sudionika. I Delaville Le Roulx spominje 100.000 kršćana, dok broj Osmanlija procjenjuje na 110.000 (usp. DELAVILLLE LE ROULX I 1886, 265-266). Šišić navodi isti broj za osmanske snage, no navodi brojku od 120.000 kršćan- skih vojnika, od čega je kraljeva vojska (banderiji) činila 36.000, plaćenici 26.000, transilvanski pješaci 16.000, Francuzi 14.000, Nijemci 6.000, njemački i češki plaćenici 12.000 te Vlasi pod Mirčom 10.000 (usp. ŠIŠIĆ 1896, 22). I Atiya u svojim radovima donosi slične podatke. On procjenjuje da je francusko-burgundski udio iznosio 10.000 vojnika, Nijemci su činili 6.000, Englezi 1.000, Ugri 60.000, Vlasi 10.000, a poljski, češki, španjolski i talijanski dobrovoljci i plaćenici još dodatnih 13.000. Prema tome, kršćanska bi vojska brojila 100.000 vojnika, dok tursku vojsku procjenjuje na 110.000, a te je brojke preuzeo i Runciman (usp. ATIYA 1934, 67, 69; RUNCIMAN 1990, 457). Vjekoslav Klaić spominje 60.000 križara i 100.000 Turaka (usp. KLAIĆ 1972, 321). Prvi koji je drastično snizio te velike brojke bio je Gustav Kling koji je kršćansku vojsku procijenio na između 8.000 i 9.000, a Bajazidovu na između 16.000 i 20.000 (usp. KLING 1906, 24, 81). Velike brojke pobio je i Rosetti koji je posjetio samo poprište bitke i ustvrdio da tamo nema mjesta za 100.000 ljudi, a kamoli za dvije tolike vojske te je procijenio da je svaka strana brojila između 10.000 i 20.000 vojnika. Bitku iz 1396. godine usporedio je s onom koja se na istom mjestu, ali na široj fronti, odvijala 1877. godine tijekom rusko-turskog rata kada su turske snage brojile 8.000, a ruske 10.000 vojnika (usp. ROSETTI 1938, 633-636). U svakom slučaju, brojke koje daju Kling i Rosetti bliže su istini kada se u obzir uzmu kapacitet i mogućnosti logističke podrške krajem XIV. stoljeća. Slične brojke daju i ostali povjesničari. Usp. SETTON 1976, 353; HOUSLEY 1992, 76; RILEY-SMITH 1992, 232; NICOLLE 1999, 37; DEVRIES 2003b, 160
Најнижи број крсташке војске даје Јохан Шилтбергер, њемачки хроничар (овдје) савременик и сам учесникбитке који у својој хроници пише да је Жигизмундова војска бројала 16.000 ратника а Бајазитова 200.000. Очигледно тенденциозан приказ бројева војниа сукобљених страна.
Такође савременик догађаја француски хроничар Жан Фроисар (Фроисарове хронике овдје) пише да је Бајазитова војска бројала 200.000, а крсташка 100.000 ратника, од чега само угарски контигент 60.000. Такође преувеличани бројеви војниа што бјеше и својствено хроничарима позног средњег вијека.
Енглески хроничар Томас Велсингем, још један савременик процјењује Бајазитову војску на 350.000 ратника а крсташку на 100.000.
Такође различите су процјене бројног стања контигената појединих земаља који су чинили крсташку војску, оно што је извјесно, угарски, влашки и француски конгигент су били респектабилна војна сила, од осталих тек је њемачки конгигент располагао са значајнијим бројем ратника а остали у минорном броју.
И код бројева убијених различите су процјене, од извора до извора, западни хроничари у правилу пишу о великом страдању османске војске која се мјери десетинама хиљада, истичу храброст и способост крсташких војсковођа и војника, те да су Османлије однијеле побједу искључиво због огромне бројчане предности, Но то су редом пристрасни прикази битке гдје примарна бјеше пропагандна сврха, А и сам простор на којем се битка одиграла отклања могућност таквих фантастичних бројки.
Данас се углавном процјењује да је крсташка војска бројала око 20-25.000 ратника,од чега отприлике по1/4 угарски, влашки и француски контигент, остали у значајно мањем броју, а турско-српска војска је располагала отприлике са сличним бројем војника.
 
Из свијета фима ове године имамо изванредно остварење Ридлија Скота The Last Duel (2021) који обрађује истините догађаје и двобој двојице мегданџија који се одиграо 1386.године
Повезница са овом темом јесте та што ће витез Жан де Каруж (овдје) неславно скончати и погинути десет година након двобоја, 25.септембра 1395.године управо у бици код Никопоља или могуће приликом егзекуција крсташа након битке. У догађајима када је баш француски контигент (како написах у уводном посту, отприлике по 1/4 крсташке војске су чинили француски, угарски и влашки контигент а око 1/4 збирно свих осталих 17 хришћанских држава које су учествовале у бици) крсташке војске остао упамћен по бестијалном дивљаштву и покољу православног становниптва прије битке и због чије недисциплине је крсташка војска доживјела катастрофу и брутално понижење након битке.

Krstasi su pobili turske zarobljenike pre bitke,nisu vrsili nikakva divljastva i pokolje pravoslavnih
 
Krstasi su pobili turske zarobljenike pre bitke,nisu vrsili nikakva divljastva i pokolje pravoslavnih
У посту сам се осврнуо на недисциплину и дивљаштво, не крсташа уопште, него француског контигента у крсташкој војсци.
Тако су рецимо а како и пише у чланку посвећеном бици код Никопоља (овдје)
The next target was Oryahovo (Rachowa), a strong fortress located 75 miles (121 km) from Vidin. Frustrated by the lack of opportunity to show their bravery in deeds of arms, the French carried out a forced march at night to reach the castle before their allies, arriving in the morning just as the Turkish forces had come out to destroy the bridge across the moat. In fierce combat the French secured the bridge but were unable to push forward until Sigismund arrived. The forces combined and managed to reach the walls before night forced the combatants to retire. The next morning the inhabitants of Oryahovo agreed to surrender to Sigismund on the assurance that their lives and property would be spared. The French promptly broke Sigismund's agreement, pillaging and massacring the town after the gates were open, and later claiming that they had taken the town by conquest because their men-at-arms had topped the walls the night before.
одмах након предаје града Орахово, и поред гаранција да ће бити поштеђени, масакрирали становништво (у којем те 1396.године осим турских војника и није било других становника до православаца) а о француској недисциплини, разврату, пљачкању и масакрирању становништва (укључујући и поменути масакр у Орахову) током крсташког похода писали су каснији хроничари, постала је подоста чувена о чему пише Барбара Тучман у својој књизи (овдје) стр. 453-455.
 
Pa sad,nije jasno bas da li su francuski krstasi pobili tursku voujnu posadu koja je branila Orahovo,ili bukvalno su pobili svako zivo bice koje je tu zivelo...(za sta bi,trebalo,dosta vise vremena i ljudstva nego sto su Francuzi imali)

Btw,Turci su bili bas poznati po "moralnoj i gvozdenoj" disciplini......valjda se ni broja ne zna koliko su Srba pobili,silovali,pljackali,robili od 1371 do 1912 na teritoriji danasnje Srbije...
 
Pa sad,nije jasno bas da li su francuski krstasi pobili tursku voujnu posadu koja je branila Orahovo,ili bukvalno su pobili svako zivo bice koje je tu zivelo...

Obzirom da je cilj križade bila deblokada pravoslavnog Konstantinopola, i spas pravoslavaca...
Neukusno je uopće govoriti da li je neki pravoslavac stradao po putu, a samo križari znaju da li je i taj pravoslavac, koji je stradao, zapravo stradao zato jer je surađivao sa Osmanlijama...
Jer, kao što znamo, u vrijeme bitke na Nikopolju, neki pravoslavci su izdajnički konšpirirali sa đihadlijama...


.
 
Obzirom da je cilj križade bila deblokada pravoslavnog Konstantinopola, i spas pravoslavaca...
Cilj je bio pljačka. Tako su i Dubrovnik opljačkali.

Dalekosežna posledica krstaških ratova je turska osveta - prodor Turaka u Evropu koji je pravoslavnom svetu doneo genocid, a Mračnom Zapadu renesansu nakon pada Carigrada i progona pravoslavne duhovnosti ka Mračnom Zapadu.
 
Cilj je bio pljačka. Tako su i Dubrovnik opljačkali.

Dalekosežna posledica krstaških ratova je turska osveta - prodor Turaka u Evropu koji je pravoslavnom svetu doneo genocid, a Mračnom Zapadu renesansu nakon pada Carigrada i progona pravoslavne duhovnosti ka Mračnom Zapadu.

Mrkavljeva logika:
- ako đihadlije guše sveti pravoslavni Konstantinopol...
- stani na stranu đihadlija...
- i guši ga sa njima...
- jer ako ga nećeš gušit zajedno sa njima...
- može se dogodit...
- da će ti se đihadlije osvetit zbog toga, što nisi izdao svoju vjeru...


.
 
Cilj je bio pljačka. Tako su i Dubrovnik opljačkali.

Dalekosežna posledica krstaških ratova je turska osveta - prodor Turaka u Evropu koji je pravoslavnom svetu doneo genocid, a Mračnom Zapadu renesansu nakon pada Carigrada i progona pravoslavne duhovnosti ka Mračnom Zapadu.

Ajde. Cilj je bio pljačka.

Takvim pojednostavljivanjem ništa se ne postiže.
 
:cross:

Motiv sitnog čoveka da bude izmanipulisan i mobilisan da bude upotrebljen za neke više interese nije čak ni grebanje površine.
Imaš previsoko mišljenje o sebi. Polupismeno se izražavaš. Misli su ti nejasne. Mentalitet ti je ulični. Imaš neprestanu potrebu da manipulišeš i samom sebi dokazuješ da si u pravu. Pa jeste, potpuno si u pravu, Slavene, jer ovo što si napisao niko ne može da razume.

Gubljenje vremena, kao i uvek.
 
Motiv sitnog čoveka da bude izmanipulisan i mobilisan da bude upotrebljen za neke više interese nije čak ni grebanje površine.
Немам право одговарати у име другог, али морам реаговати јер такав приступ води банализацији и на похгрешан колосјек, мислим да форумаш Mrkalj никако није мислио на мотив обичног војника у крсташкој војсци, већ на стваран карактер (барем француског контигента) крсташког похода.

Овдје морам нагласити да је у питању позни средњи вијек, нисмо имали уређен систем финансирања армија (какав смо рецимо имали у Риму у времену принципата и домината), финансирати војне походе бјеше ђаволски тежак посао, често и немогућа мисија, ту би ако зафали пара, а зафали увијек, "компезација" ишла кроз добит од пљачке или "ратног плијена" који би често обухватао и робове (овдје имамо апсурд јер би робље било продавано земљама у којима сходно исламу и хриђшчаству ропство није дозвољено).
Примјера гдје би тај пљачкашки сеггмент био доминантан без обзира на узвишене циљеве и "одбрану вјере" је јако пуно, и у развијеном и у позном средњем вијеку, и кроз крсташке походе, па управо је четврти крсташки поход "преусмерен" са примарног циља (Египат) на друге циљеве, Задар и Цариград јер је кроз остварену добит од пљачке извршена "компензација" плаћања трошкова похода, и то нису само мотиви оног обичног војника.

И када је овај крсташки поход 1396-е упитању, док су угарски и влашки контигент имали мотив и одбити османлијску опасност која бјеше на њиховим границама, са прикупљањем бројног француског контигента бјеше проблема, ту је тај мотив добити од пљачке и ратног плијена био доминантан, зато су и остали извјештаји о француској недисциплини, разврату, пљачки, масакрима и одвођењу становништва у робље,о чему пише Барбара Тучмен у својој књизи (овдје) стр. 453-455.
 
Немам право одговарати у име другог, али морам реаговати јер такав приступ води банализацији и на похгрешан колосјек, мислим да форумаш Mrkalj никако није мислио на мотив обичног војника у крсташкој војсци, већ на стваран карактер (барем француског контигента) крсташког похода.

Tako je; u tome je i problem.
 
Da li je moguce da su francuski vitezovi bili bili bas toliko glupi u bici kod Nikipolja i da su bukvalno jurisali kao "muve bez glave",stvarno mi deluje neverovatno...

Btw,jedna zanimljivost jedan od dva glavna lika iz filma "The Last Duel" je poginuo u bici kod Nikipolja...sad,da li bi i on bio bas toliko glup,gledajuci taj film,deluje mi neverovatno
 
Da li je moguce da su francuski vitezovi bili bili bas toliko glupi u bici kod Nikipolja i da su bukvalno jurisali kao "muve bez glave",stvarno mi deluje neverovatno...

Btw,jedna zanimljivost jedan od dva glavna lika iz filma "The Last Duel" je poginuo u bici kod Nikipolja...sad,da li bi i on bio bas toliko glup,gledajuci taj film,deluje mi neverovatno

Tako isto možeš da se zapitaš za sve vojske koje su se suprotstavljale mongolskoj najezdi, kako je moguće da su bukvalno svi skončali na isti način, to jest da ih Mongoli izmame napolje, sačekaju priliku da ih okruže i potom ih unište? Neko bi pomislio da bi informacije iz ranijih bitaka sa njima pomogle drugima da ne dožive istu sudbinu, ali ne, skoro uvek se završavalo na isti način, osim kada su se Mongoli sukobljavali međusobno. O gluposti Francuza u bici kod Nikopolja ne govori toliko čak ni to zaletanje, već činjenica da su znatno ranije odbili da se stave pod objedinjenu komandu Žigmunda, čoveka koji je jedini tu (pored vlaške vojske) imao iskustva u borbi sa Osmanlijama.
 
Ali to nije isto,tj nije dobar primer poredjenja ratna taktika mongola i bitka kod Nikipolja...

Francuske vitezove pre bitke je Zigmund (i Mirca) upozorio (manje-vise) kako ce se Turci boriti i predlozio taktiku kojom da napadnu Turke,tako da su oni znali sta mogu da ocekuju....medjutim,tu dolazi do izrazaja glupost Francuza,koji na taj pametan predlog odgovaraju u stilu "ne,necemo da se sakrivamo iza "seljaka" tj pesadije" i "ne,niko nama nece uzeti slavu da prvi udarimo na Turke" (?!)...i izleteli sa tog vojnog savetovanja,zajahali konje i kao debili jurnuli na Turke....i skoro svi bili pobijeni ili zarobljeni....
 
Ali to nije isto,tj nije dobar primer poredjenja ratna taktika mongola i bitka kod Nikipolja...

Francuske vitezove pre bitke je Zigmund (i Mirca) upozorio (manje-vise) kako ce se Turci boriti i predlozio taktiku kojom da napadnu Turke,tako da su oni znali sta mogu da ocekuju....medjutim,tu dolazi do izrazaja glupost Francuza,koji na taj pametan predlog odgovaraju u stilu "ne,necemo da se sakrivamo iza "seljaka" tj pesadije" i "ne,niko nama nece uzeti slavu da prvi udarimo na Turke" (?!)...i izleteli sa tog vojnog savetovanja,zajahali konje i kao debili jurnuli na Turke....i skoro svi bili pobijeni ili zarobljeni....

To je tačno, kod Nikopolja su presudne bile glupost i arogancija Francuza. Ali generalno gledano, pobedu jeste odnela taktika Turaka jer se i tada pokazalo da teško oklopljena konjica i pešadija ne može da se nosi sa znatno mobilnijom turskom lakom konjicom. Mogla bi da se napravi drugačija taktika da su slušali Žigmunda, ali su zbog nadobudnosti Francuza glavom platili mnogi. Mada, mi o tome teško da imamo prava da pričamo, jer smo dve i po decenije ranije u Černomenskoj šumi propustili kolosalnu priliku da izmenimo tok istorije isto zbog arogancije plus gluposti.
 

Back
Top