Bipolarni poremećaj

Malopre sam zaboravila da napišem nešto važno. Postoji i remisija. Ne znam kako izgleda kod onih sa bipolarnim poremećajem i graničnim, ali znam za remisiju kada je u pitanju depresija.

Osobe koje imaju remisiju depresije sasvim normalno funkcionišu.
 
On dugo godina ima dijagnozu bipolarnog. Potvrđeno od lekara u BG. Zaista je u pitanju bipolarni jer se da videti po njegovom ponašanju. U deliću sekunde promeni ponašanje od srećnog na tužno.
To jeste tipično za bipolarni ali situacija koju si prvo opisao je više reakcija graničnog.
Promene raspoloženja kod graničnog poremećaja ličnosti obično se manifestuju kao neposredna i ekstremna emocionalna reakcija na situaciju u okruženju osobe, kao što je stvarna ili uočena uvreda od prijatelja ili člana porodice.
Smatra se da poremećaj ličnosti ima neprilagođena osećanja, ponašanja i obrasce razmišljanja koji ne prate društvena očekivanja i, posledično, uzrokuju hronično – a ne epizodično – loše svakodnevno funkcionisanje. Poremećaj raspoloženja je izražen poremećaj nečijeg opšteg emocionalnog stanja sa izrazitim epizodnim napadima depresije, manije, hipomanije ili anksioznosti koji se povremeno javljaju godinama i decenijama tokom života.
– Približno 20 odsto pacijenata sa graničnim poremećajem ličnosti takođe ima bipolarni poremećaj, a 20 procenata pacijenata sa bipolarnim poremećajem takođe ima granični poremećaj ličnosti – objašnjava dr Zimmerman.
Granični poremećaj ličnosti spada pod okrilje poremećaja ličnosti, dok bipolarni poremećaj spada pod okrilje poremećaja raspoloženja.
Možda ima oba poremećaja ali mu granični nije dijagnostifikovan. Uglavnom, mnogo nezgodno, jako im je teško sa samima sobom jer drugi mogu da odu.
 
Danas mi se dogodila jedna jako neprijatna situacija. Imam prijatelja koji ima bipolarni poremećaj i ima svoje plus i minus faze. Danas bio u kafiću sa još trojicom drugara, devojkom od jednog i on. I sad, jedan drug ga pita potpuno bezazleno pitanje "Jesi li ti sa Kosova". I čovek sa bipolarnim poremećajem se nešto aktivirao i počeo "Šta kenjaš ti, hoćeš sada da te izudaram, ***** ti materina, ***** jedna".

I sad, svi se gledamo među sobom šta se koji k dešava. Počeo da viče, a mi u kafiću koji je omanji. Jedan moj drug mu govori na to "Kako se to ponašaš da čoveku vređaš majku? Ako ne umeš da se ponašaš nemoj ni da dolaziš. Ajde lepo ustani i izlati napolje, ja ću da platim to što si popio, ajde izlazi". I tu mu je još nešto pričao, a ovaj samo ćuti.

I onda dolazi vlasnik kafića i kaže da se smirimo. Neka izađe ovaj što psuje majku ovome ili svi zajedno. Znači, blam me pojeo šta proživljavam. Da me izbacuju iz kafića koji redovno posećujem. I onda se kao smirio ovaj bipolarni lik, ali mu je i dalje držao lekciju ovaj što mu rekao da izađe napolje.

I onda se okrene taj sa bipolarnim poremećajem meni i kaže: Možda vama to nije uvreda, ali meni je moje poreklo jako bitno (a on ciganin - a to krije jer se ne vidi na oko). I ja mu rekoh: Mislim da nije ni vreme, a ni mesto da se tako ponašaš. I on meni odjednom "Ti ćeš meni da pričaš kako ću ja da se ponašam? Ajde ćuti tu, mene ćeš ti da učiš"

Ja ga gledam onako da li da udarim tu debelu mešinu od čoveka ili da se iskontrolišem. Nekako sam prećutao i okrenuo glavu i prestao svaku komunikaciju.
Znači blam žešći. I on se posle izvinjava liku. Njegova sreća što je taj čovek mnogo smiren i lako prašta inače bi ga neko dobro pustio kroz šake.
i sta sad ?
pitas nesto ?
hoces misljenje ?
hvalis se ?
 
To jeste tipično za bipolarni ali situacija koju si prvo opisao je više reakcija graničnog.




Možda ima oba poremećaja ali mu granični nije dijagnostifikovan. Uglavnom, mnogo nezgodno, jako im je teško sa samima sobom jer drugi mogu da odu.
Moguce. Secam se da je jednom prilikom rekao da ne zna da li je stvaran. Nisam znao sta da mu odg osim da ga pitam je li hoce kod lekara. Nisam ekspert.
 
Malopre sam zaboravila da napišem nešto važno. Postoji i remisija. Ne znam kako izgleda kod onih sa bipolarnim poremećajem i graničnim, ali znam za remisiju kada je u pitanju depresija.

Osobe koje imaju remisiju depresije sasvim normalno funkcionišu.
Imam poznanicu kojoj se muž ubio na njene oči kada je iz minus faze uskočio
u agresiju. Naterao je da ga odveze do dedine kuće, uzeo je dedino oružje i
ubio se.
Njegovi roditelji su tu depresivnu fazu nazivali prehladom. Tako padne u krevet
i ne može ni do kupatila sam da se odvuče. Govorili su da često bude prehlađen.
Kao, malaksao čovek pa zaključili da je prehlada. Tek nakon što se ubio ona je
počela da uočava koliko su te ''prehlade'' bile čudne.

Oscilacije u raspoloženjima imamo svi i one su normalne. Čas te nešto iznervira,
čas te obraduje, čas ti ubije volju da se makneš koliko te šokira, ali to nije
bipolarni poremećaj. To moraju da budu faze višednevne apatije ili višednevnog
ushićenja. Meni je prosto neverovatno kako informacije o tome kako prepoznati
taj poremećaj, ni u jednom trenutku nisu došle do porodice tog čoveka. Ono bar
da su ga jednom zbog prehlade odveli lekaru pa da bude razjašnjeno da nije
prehlada.. ništa..
 
Jednom sam gledala neku emisiju, al sad da me ubiješ ne mogu da se setim
gde... O ženi koja leči bipolarni poremećaj ishranom. Uz njen nadzor, osoba
koja ima bipolarni poremećaj beleži promene raspoloženja i svu moguću
hranu koju uzima. Do kraja pacijenti dođu dotle da ne moraju više da uzimaju
terapiju već samo da kontrolišu ishranu. Ona bipolarni poremećaj smatra
alergijom na neku vrstu hrane. Kao što se neko ospe, neko dobije dijareju,
neko gušenje, tako, smatra ona, može da dobije i nagle i trajne promene
u raspoloženju. Baš interesantno..
 
Njegovi roditelji su tu depresivnu fazu nazivali prehladom.

Možda su i znali da je depresija u pitanju, ali je sramota imati u kući "ludaka". Tako izgleda kada se stigmatizuju mentalne bolesti i mentalni poremećaji.

Jednom sam gledala neku emisiju, al sad da me ubiješ ne mogu da se setim
gde... O ženi koja leči bipolarni poremećaj ishranom. Uz njen nadzor, osoba
koja ima bipolarni poremećaj beleži promene raspoloženja i svu moguću
hranu koju uzima. Do kraja pacijenti dođu dotle da ne moraju više da uzimaju
terapiju već samo da kontrolišu ishranu. Ona bipolarni poremećaj smatra
alergijom na neku vrstu hrane. Kao što se neko ospe, neko dobije dijareju,
neko gušenje, tako, smatra ona, može da dobije i nagle i trajne promene
u raspoloženju. Baš interesantno..

Ovo prvi put čujem. Zanimljivo je. Ne znam da li je neko od psihijatra reagovao u toj emisiji ili kasnije.
 
Moje laičko mišljenje je da je BP mnogo teži i od depresije
ja sam isto laik, ali nemoj da gresis, pa naziv je bi-polarni, dva pola, a oni su, kako je navedeno na linku:

od ekstremnih uspona (manije) do ekstremnih padova (depresije).

znaci da skratim:
manijakalno, zapravo ocajnicko izlazenje iz depresije, jer svi bi da su gore, a ne dole - razumes?
zato ja zagovaram da se ostane u depresiji, da se ne ide po svaku cenu iz nje u manijakalnost.
ko nauci polako da izadje iz depre, a jedino ako sagleda koji su uzorci problema, taj moze da ozdravi

ti si samo delimicno u pravu, jer nisu svi depresivci manijaci, ali je koncept jasan, depra je dole, a manijastvo gore - naravno drustveno neprihvatljivo, ali tako funkcionise ta bolest
 
zato ja zagovaram da se ostane u depresiji, da se ne ide po svaku cenu iz nje u manijakalnost.
ko nauci polako da izadje iz depre, a jedino ako sagleda koji su uzorci problema, taj moze da ozdravi

Boldovano: kada bi to moglo tako da bude..da sami biramo depresiju ili bipolarni ili neki drugi poremećaj...ali ne može da se bira.

Bold 2: Godinama sam bila u remisiji kada je depresija u pitanju. Onda se nešto desilo, pa sam išla i na kognitivnu procenu i trebala sam posle da idem kod psih, ali nisam otišla ( moram da preko lekara opšte prakse zakažem pregled ).

Sada ne mogu da kažem da sam ponovo u remisiji, jer osećam da nisam. To šta se desilo..javlja se..i jako se plašim.
 
Boldovano: kada bi to moglo tako da bude..da sami biramo depresiju ili bipolarni ili neki drugi poremećaj...ali ne može da se bira.

Bold 2: Godinama sam bila u remisiji kada je depresija u pitanju. Onda se nešto desilo, pa sam išla i na kognitivnu procenu i trebala sam posle da idem kod psih, ali nisam otišla ( moram da preko lekara opšte prakse zakažem pregled ).

Sada ne mogu da kažem da sam ponovo u remisiji, jer osećam da nisam. To šta se desilo..javlja se..i jako se plašim.
pa plasis se jer ne znas uzrok, okruzenje, ili sta te gura dole, u depresiju?
svi bi da se iscupaju, i onda se kod nekih javljha manijakalna depresija, a u stvari je to ocajnicko bekstvo iz depresije

daj vise obrati paznju na link, na citirano:
od ekstremnih uspona (manije) do ekstremnih padova (depresije).
okruzenje te gura u depru, dole, u potonuce, a ti se cupas kao davljenik bi da izronis, a neki postanu manijaci cak, toliko je to jako, taj osecaj davljenja, gusenja, itd

depresija je jedan pol od tog bi [bi znaci dva] polarnog poremecaja, ti ga nemas, samo kazem

ako mozes shvati: depresija sama po sebi nije losa, pa svi smo izgubli neku blisku osobu, moramo da budemo u depresiji, to je normalno!
bolest nastupa kada se ljudi uspanice, hteli bi po svaku cenu napolje iz depre, i tada se radjaju manijaci, tj bolest se koncipira kao bi-polarna, uravnotezuje se, a to je greska
p.s. ja jos jedino sa religioznog apsekta da probam da ti objasnim ako ovo ne razumes? a laik sam za psihologiju, dok za religiju ne mislim da sam laik
 
@bas kao Pogrešno si razumeo moje reči- plašim se. Nisam napisala o čemu se zapravo radi. I ne mogu ovako javno da pišem o tome.

Ali, nije ni važno, tema je bipololarni poremećaj..
pa ja i necu da nagadjam, mogao bih da pogodim\samo rekoh svi bi da budu gore, niko nece dole, da bude "donji", tj. depresivan; depresivni upravo pate sto su dole, sto su donji, ali hriscanstvo uci suprotno!
znaci postoji hijerarhija, ali je naopaka, na ovoj zemlji, na kojoj vlada nepravda, Hristos je uradio ispravak, ali slabo kome dopire do svesti...
bi-polarni poremecaj je upravo taj uspon-pad poremecaj, sto ti vec 2x citiram sa linka, ...a sada religija:

Ko se uzdiže poniziće se


Wikipedia
https://sh.wikipedia.org › wiki › K...


·Translate this page

Ko se uzdiže poniziće se, a ko se ponizi uzvisiće se“ je čuvena Isusova izreka zabeležena na više mesta u Novom zavetu.
 
Možda su i znali da je depresija u pitanju, ali je sramota imati u kući "ludaka". Tako izgleda kada se stigmatizuju mentalne bolesti i mentalni poremećaji.

Ovo prvi put čujem. Zanimljivo je. Ne znam da li je neko od psihijatra reagovao u toj emisiji ili kasnije.
Potražiću snimak sutra.

A što se tiče ove sramote, kod mene u familiji se svih bolesti stide, a
kamoli psihičkih. Da su deda i tetka po maminoj strani imali panične
napade, to sam tek nedavno shvatila. A kad me lekari pitaju za istoriju
bolesti familije, ja samo kažem svi su umrli od starosti prilično mladi. :lol:
 
Jednom sam gledala neku emisiju, al sad da me ubiješ ne mogu da se setim
gde... O ženi koja leči bipolarni poremećaj ishranom. Uz njen nadzor, osoba
koja ima bipolarni poremećaj beleži promene raspoloženja i svu moguću
hranu koju uzima. Do kraja pacijenti dođu dotle da ne moraju više da uzimaju
terapiju već samo da kontrolišu ishranu. Ona bipolarni poremećaj smatra
alergijom na neku vrstu hrane. Kao što se neko ospe, neko dobije dijareju,
neko gušenje, tako, smatra ona, može da dobije i nagle i trajne promene
u raspoloženju. Baš interesantno..
Preradjena hrana poput salate ili peciva poput pizza ,kroasana i sličnog punog aditiva pogoršava stanje kod oboljelih od bipolarnog.
 
Iz ovog što si opisao, taj tvoj prijatelj ima granični poremećaj a ne bipolarni.
https://eklinika.telegraf.rs/psihol...cnosti-koja-je-razlika-izmedju-ova-dva-stanja
A možda se preklapaju, u 20% je taj slučaj.
Pa simpto.i se uvelike preklapaju ali zaista je moguće imati oba poremećaja. Uz granični poremećaj simptomi se mogu preklapati s narcisoidni i antisocijalnim poremećajem u manijakalnoj fazi, i s depresivnim poremećajima u depresivnom fazi. Bipolarni poremećaj je vjerojatno najteže dijagnosticirati od svih poremećaja jer zauzima toliki spektar psihičkih poremećaja.
 
@bas kao

Ne znam pravi odgovor, da li sa bipolarnim prijateljima može da se izađe u kafić, ili je poželjnije da se druži u kućnoj atmosferi..mislim da je ova druga opcija bolja. Ne treba ih odbacivati.
Ovo što si napisala je onako vrlo mučenički, mesijanski, onako nešto kao Ivana Orleanska :per: Treba pomoći bolesnim i potrebitim ali sve do određene granice. Oboljeli od bipolarnog poremećaja mogu biti vrlo opasni po sebe i okolinu, od samoubojstva, fizičkog napada, skloni su promiskutetnom ponašanju, kocki, alkoholu, drogi, opasnoj vožnji, i sl. Najgore od svega je što su veliki manipulatori bez empatije i savjesti, sve su spremni učiniti za neki maleni cilj bez obzira koliko će to nekome naškoditi.

Sve doduše opet zavisi od situacije, npr od povijesti odnosa, ponašanja te osobe, da li surađuje s doktormai sl. Ali ovo što si ti napisala u smislu bezuvjetne pomoći oboljelima od BP- a to je toliko pogrešno da je teško to riječima izraziti. U velikoj većini slučajeva takva okolina neće pomoći oboljelom ali će zato oboljeli upropastiti okoli nu. Trebamo živiti svoje živote prvenstveno, pomoći do neke mjere koja nas ne ugrožava puno.
 
Samo mi nije jasno zašto ga nazivaš drugom?
Tj. zašto sebe nazivaš njegovim drugarom.
Pravi drugari su i u dobru i u zlu.
Znate za njegovu dijagnozu i potpuno pogrešno ste reagovali na njegovu epizodu.
U današnje vrijeme, sa svim antipsihoticima, antidepresivima i sa DOBROM okolinom, sa dobrim društvom u kojem borave, svaki poremećaj se može držati pod kontrolom.
Pomozi mu i nestani mu iz života. Na njega neće dobro djelovati tvoj stav i tvoje nerazumijevanje.
 
Samo mi nije jasno zašto ga nazivaš drugom?
Tj. zašto sebe nazivaš njegovim drugarom.
Pravi drugari su i u dobru i u zlu.
Znate za njegovu dijagnozu i potpuno pogrešno ste reagovali na njegovu epizodu.
U današnje vrijeme, sa svim antipsihoticima, antidepresivima i sa DOBROM okolinom, sa dobrim društvom u kojem borave, svaki poremećaj se može držati pod kontrolom.
Pomozi mu i nestani mu iz života. Na njega neće dobro djelovati tvoj stav i tvoje nerazumijevanje.
On je tu uvek nedeljom kad se ide u crkvu, a običaj je da posle odemo na doručak. Kako sad to da ispadne jedan se druži, a drugi moraju da odu jer je on tu. Vrlo je nezgodno.
 
On je tu uvek nedeljom kad se ide u crkvu, a običaj je da posle odemo na doručak. Kako sad to da ispadne jedan se druži, a drugi moraju da odu jer je on tu. Vrlo je nezgodno.
Vi, ako ste mu drugari, trebate proći edukaciju kako da postupate s njim, kako da se družite, kako da prebrodite njegove epizode. I nije lijepo ogovarati na forumu bolesnog drugara. :)
 

Back
Top