Biljka pak choi

RužnaKoLopov

RužnaKoLopov

Buduća legenda
Moderator
Poruka
43.914
Pak choi, poznat i kao bok choy, pripada porodici kupusnjača i potječe iz Kine, gdje se uzgaja već stoljećima. Danas je sve češći i na europskim tržnicama, a prepoznatljiv je po svojim svijetlim, mesnatim listovima i bijelim stabljikama. Okus mu je blag, s laganom notom senfa, što ga čini vrlo svestranim u kulinarstvu. Osim što je ukusan, pak choi je i iznimno zdrav – u 100 grama sadrži tek oko 13 kalorija, a bogat je vitaminima A, C, K i B6 te mineralima poput kalcija, kalija i fosfora. Zahvaljujući antioksidansima koje sadrži, pomaže u jačanju imuniteta, podržava zdravlje kostiju i zubi, poboljšava probavu, regulira šećer u krvi i pridonosi održavanju zdrave tjelesne težine.

Ova jednogodišnja biljka brzo raste, pa od sjemena do berbe treba svega desetak tjedana. Najbolje uspijeva na humusnom i vlažnom tlu, pri temperaturama ispod 25 °C, a zbog kratkog vegetacijskog ciklusa može se uzgajati više puta godišnje. U kuhinji je nezaobilazan sastojak azijskih jela – često se kratko prži s češnjakom i sojinim umakom, dodaje u juhe i variva, koristi svjež u salatama ili peče s medom i limunom. Njegova svestranost omogućuje da se koristi i kao zamjena za špinat ili blitvu.

Pak choi je tako postao povrće koje spaja tradiciju i modernu prehranu: jednostavan za uzgoj, bogat hranjivim tvarima i prilagodljiv različitim jelima, sve više zauzima mjesto u vrtovima i kuhinjama širom svijeta.

IMG_9837.jpeg
 
Pak choi, poznat i kao bok čoj, pripada porodici kupusnjača i sve češće se uzgaja u našim baštama. Ova jednogodišnja biljka razvija rozete visoke 40–60 cm, sa tamnozelenim listovima i belim mesnatim drškama. Za razliku od klasičnog kineskog kupusa, ne formira čvrstu glavicu, već otvoreni oblik koji podseća na blitvu.

Pak choi najbolje uspeva na sunčanom ili polusenovitom mestu. Zemljište treba da bude humusno, rastresito i bogato hranljivim materijama, sa dobrom sposobnošću zadržavanja vlage. Preporučuje se sadnja na parcelama gde kupusnjače nisu gajene najmanje tri godine, kako bi se izbegle bolesti i štetočine.

Seme se može sejati direktno u baštu ili u posude za kasnije presađivanje. Dubina setve je oko 2–3 cm, a razmak između biljaka 30 × 30 cm. Najbolje vreme za setvu je jul i avgust, kada su najtopliji dani prošli, jer biljka inače lako počinje da cveta. Minimalna temperatura klijanja je oko 10 °C, a optimalna između 18 i 22 °C.

Pak choi zahteva redovno zalivanje, ali bez zadržavanja vode. Povremeno malčiranje pomaže u očuvanju vlage i smanjenju korova. Dodatna prihrana obično nije potrebna, ali se povremeno može dodati kompost ili blaga folijarna prihrana. Biljka je osetljiva na sušu i previsoke temperature, pa je najbolje gajiti je u prohladnom podneblju sa dosta vlage.

Spremna je za berbu već nakon 8–10 nedelja od setve. Može se brati cela biljka ili postepeno skidati spoljašnji listovi. Ako se gaji u više navrata godišnje, moguće je imati kontinuiranu berbu tokom leta i jeseni.

Najčešći problemi su puževi i kupusne buve, pa se preporučuje zaštita mrežama ili lagano prekrivanje biljaka. Rotacija kultura i pravilno razmaknute sadnice smanjuju rizik od bolesti.

Uz malo pažnje, pak choi je idealna biljka za domaću baštu. Brzo raste, daje obilne i hranljive listove, a zbog kratkog vegetacionog ciklusa može se gajiti više puta godišnje. Njegova otpornost i jednostavna nega čine ga savršenim izborom za početnike i ljubitelje egzotičnog povrća.
 
Liči mi na kineski kupus. Kada ga ima u markrtu, kupim.
Ovako iseckan u tvom ručku, liči na blitvu. Tu bih pogrešila ako bi trebalo prepoznati povrće.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top