Olako se prihvata konstatacija da je zatvaranje Krstarice bijeg.
Što kažete na kontra tezu?
Dolazak ovde je bijeg, a odlazak sa ovoga je zapravo povratak iz prvog je u stvari bijega.(ovo ni sama nemogu da objasnim naj bolje ali ajd) Da li smo baš onakvi kakvi se prikazujemo ovde ili smo ovde ono što bi želeli biti, ali iz raznih okolnosti u stvarnom životu to nismo?
Da li nam u stvarnom životu fale ljudi koji nas razumeju i koji potvrđuju da im bar nešto značimo?
Kažemo li ovde iz sjene anonimnosti ono što se u stvarnom životu ne usuđujemo.
Da mi se neki ljudi otvore u stvarnom životu, ponekad trebaju godine, ovde se to događa ekspresno.
Ni ja ne volim generalizirati i znam da su razlozi dolaska ovde uvek različiti. Ako u stvarnom životu nosimo maske iz raznih razloga, što se to onda ovde zbiva.
Da li smo ovde stvarni, ogoljeni do svoje srži ili smo stvarni u stvarnome životu gde maske imaju svoje funkcije i sastavni su deo naše osobenosti. Ovde nitko nikome nije dete, majka, šef, komsija, nitko nikome ništa materijalno ne prodaje. Nitko o nikome direktno ne ovisi.
Ovo je svet bola, ljubavi, snažnih osećaja, reči neizgovorenih u stvarnom životu.
Da li je ovo bijeg u jedan nestvaran svet gde su uzroci i posledice drugačije vezani nego u stvarnom životu?
Što je zapravo ovdje bijeg?
Ja više nisam sigurna, a vi?
Znate pogled pijanca na svet: "Život je iluzija trijeznih". Stvaran život počinje .......kad????
samo sam pitala..........
)))