Kapiram da su to knjige tipa "U slovenačkim gorama, Samac u braku", i sl. Nema potrebe da objašnjavam zbog čega. Čitao sam ih kad sam bio mališan, skupa s "Ljubavni vikend roman"-ima. Tada su mi se jako dopadali, bilo je tu puno ljubavne čežnje, patnje i čekanja na Nju, čekanja na Njega... Čitao sam po tri-četiri dnevno, prosto ih gutao, sve dok mi nisu doku'rčili... pardon, dosadili. Nisam mogao u njima da pronađem ni trunčicu sebe, ne mogu, bre, nikoga ni
tolicno da čekam.
Pre nekoliko godina sam čitao Dan Pčela, Tomasa Sančeza, izdala ga je "Dereta".
Tvrdim da je to pravi pravcati ženski roman. Uopšte nije loš.