Ne idimo nocas psima – Aleksandra Fuler, Laguna, 300 str. 10/10
Prava pravcata africka knjiga. Prava pravcata knjiga za Bambiku

Odlicna je, mada se tome nisam nadala.
Radnja je smestena u Zambiju, Malavi i Zimbabve (Rodeziju) najvecim delom. Sama autorka je tamo zivela, i to su njena secanja na detinjstvo i mladost. Prava i autenticna slika tog zivota. Nekako je malo kao dokumentarna, malo je kao roman. Kao one stare emisije o Africi.
Ali sa svom lepotom i opasnostima, koje odlikuju to vreme (1966-2000) i taj zivot na tom mestu.
Priroda, ratovi, siromastvo, istorija, porodica, crnci, belci…
Svako poglavlje pocinje jednom crno-belom fotografijom koja je vlasnistvo autorke i njene porodice, i gde su oni sami cesto na tim fotografijama. A na samom pocetku knjige je geografska karta tog dela Afrike, pa ne moram svaki cas da ustajem po atlas.
Mislim da ako hocete celu, tu crnu Afriku u komadu, to vam je to.
Manje-vise, to bio zivot u bilo kojoj od tih africkih zemalja.
I sad mi nesto pade na pamet, godinama hocu da odem u africki muzej pa nikako.
Mislim da ce mi ova knjiga biti podsticaj
