Lamar, cini mi se da su i kod mene u komsiluku danas bas svi kosili travu
Bi, divan je taj pogled!
I ja volim da citam u wc'u.
A danas zavrsila
"Progutaj vazduh", Tara Dzun Vinc, izdavac Clio, strana 134.
Ovu knjigu sam planirala pre oko godinu dana da citam za Australiju. Privukao me opis, ali tada je nisu imali u biblioteci.
A onda sam pre neki dan svratila, i tamo vidim stoji nekoliko knjiga vodoravno poredjanih na jednoj polici, tako da im ne vidim naslove, uzmem prvu sa vrha i bude bas ova.
Ali, ocekivala sam vise. Nisam sigurna da li je u pitanju autobiografija ili fikcija, u svakom slucaju po opisu bi trebalo da se mnogo vise prica vrti oko Aboridzina (i autorka je po majci Abo), pa sam se nadala nekim njihovim legendama, nacinu zivota i tako dalje.
A knjiga je onako, nit' smrdi nit' mirise.
Glavna junakinja ima problematican zivot, nakon majcine smrti sa bratom odlazi kod tetke koja je u vezi sa alkosom i zrtva je nasilja, brat joj se pokaci sa tetkinim ljubavnikom, pobegne od kuce, onda ona pobegne za njim i smuca se po kojekakvim prihvatilistima, zavrsi i u policiji, pominju se i droga i drugi poroci...
I tek negde pred kraj odlazi da trazi te svoje korene kojima sam se toliko nadala kroz celu knjigu.
Mozda sama prica i nije toliko losa, ali meni stil nikako nije legao. Stil je bas odgovarajuci za njen nacin zivota, isto tako haotican, bez ikakvog reda, sa dosta prostora za nagadjanje i tako dalje. Ima svetlih tacaka u nekim lepim opisima i razmisljanjima, kao sto i njen zivot ima lepih trenutaka, ali u globalu je opsti haos.
Uspela je stilom da docara pravu atmosferu svog ili zivota svoje junakinje, sto se toga tice skidam kapu. Ali meni licno nije nesto legla.