Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Stolarska olovka je jedan fin roman.
O španskom građanskom ratu.
O zatvoru.
Lekaru i njegovoj uhodi.
Ženi koju su obojica voleli njenoj lepoti, neveorovatnoj čak i kada je tuga u njoj.
Priče, i događaje povezuje stolarska olovka.
Olovka ka svedok.
Kao nacrt, povest.
Dašak stare zanatske baštine, pretočena u umetnost crtanja, pa i reči.

Lep roman. :)

Počeću Lični čudesnik.
Znam da ću uživati.
Volim priče o čudima, rečima.
Mislima.
 
Joj od kada nisam ovde nista pisala :rumenko:

Konacno zavrsila Kralj Pariza,biografija o Dimi.
Lepa knjiga,preporucujem.

Pocela prvi deo trilogije Milenijum.Gledala sam svedsku verziju filma.

Kad pocne lepo vreme tek necu imati vremena za citanje.

Posle skoro mesec i po dana citanja,kraj.
Muskarci koji mrze zene-Stig LasonTrilogija Milenijum.
Sitna slova.34 reda po strani :lol:,uglavnom,503 strane.
Knjiga odlicna,film je skoro isti kao knjiga,nije izmenjeno skoro nista.
Glavni likovi Henrik Vanger,koji godinama istrazuje dogadjaj iz proslosti,nestanak cerke od njegovog brata koju je mnogo voleo.Svake godine dobije neobican poklon za rodjendan koji ga podseti na nestalu Harijet,ona mu je svake godine za rodjendan poklanjala presovani cvet.On misli da je ona ubijena,ali pokusace da otkrje ko mu salje cvece sve ove godine od kada nje nema.
U tome ce mu pomoci Mikael Blumkvist,jedan od vodecih ekonomskih novinara.Kada je osudjen za klevetu nalazi se na zivotnoj i poslovnoj prekretnici,upravo tada dobija neocekivanu ponudu od Henrika Vangera.
I Lizbet Salander,najbolji istrazitelj u prestiznoj stokholmskoj firmi za obezbedjenje.Bleda,anoreksicnog izgleda,istetovirana,osisana skoro do glave,s probusenim nosem i obrvom.
Njihovi putevi se ukrstaju,oni se ,izmedju ostalog,suocavaju i sa anomalijama savremenog drustva,koje dovode do izrazaja najgore ljudske osobine.

Drugi deo cu kasnije.
Sada cu poceti Jedan jedini pogled-Harlan Koben.To mi je pri ruci,uzeo mm iz biblioteke.
 
Poslednja izmena:
Procitala sam ceo Milenijum.
Dopao mi se.
Film nisam gledala, ali sam videla glumce i bas tako nekako sam i zamisljala Lizbet i Mikaela.
Reprizirace ga sigurno, pa cu ga odgledati.
Harlana Kobena volim. Sve od njega. :) To je dobar triler. Verujem da ces uzivati.
 
Veliki :bye: svima!

Lamar dopao mi se tvoj strip o biblioteci a sebe svrstavam u poslednje dve kategorije trenutno!

Procitala sam Opsadu konacno.... izjavih da ne volim ratne , al` Opsada i nije ratna,
iako mucna tema - preziveh i hladnocu i glad i svu onu bedu uz likove,
dopala mi se veoma....

Sad me ceka Baba Jaga da se druzimo.....
 
Dopada mi se Džekovo pripovedanje.
Posebnim, njima znanim jezikom.
Prožimanje dve duše, specifične i posebne.
Slično se izražavamo i sporazumevamo moja najbolja prijateljica Mima i ja.
Bez teskobe, svakako.
Ali podjednako tako, naški, osobeno.
Reči su svedoci našeg intimnog sveta.
Kutka od nežnosti i sveprožimanja.
 
Cure moje drage :zag:

Ja nikako da sednem i da utonem i prepustim se knjizi vec neko vreme.Prvo jurnjava oko upisa mojih dva djaka prvaka :heart:,pa jurnjava oko nekog cveca i koje kakvih biljcica i ako stignem da se dograbim knjige veoma brzo je ostavim, obaveza na pretek.:(
A uzela sam po vasoj preporuci Bila Brajsona "Belseke s malog ostrva" i bas mi se dopada taj Brajson kako pise i opisuje svoje putesestvije protkano humorom ali kao sto rekoh nikako da je zavrsim.A drugu Dzulijana Barnsa "Ljubav,itd." mada koliko sam na poledjini knjige procitala, valjda tamo vise se i ne secam, trebala bih prvo "Troje" pa se tu premisljam da li da prvo uzmem nju a ovu da vratim pa posle jer ova sledi kao nastavak price troje ljudi posle deset godina.Ako je neko citao neka kaze da li mora redom ili ne.Inace hvala vam na preporuci , mislim za Brajsona , bas me cudi da njegovo nesto pre nisam procitala.

I ima li novosti kod nase Dane ?:D
 
Samo da se javim, ne čitam ništa, nemam koncentraciju, ali svaki dan proverim šta radite...

Esterita, javni ako pođeš do Budve pa uloviš Baneta, da mi ulepšaš dan, a ja ću ko i ostatak da kriziram do septembra.:rumenko:
 
Malisanke! :zag:

Ja sam na malom odmoru kod bake u susednoj drzavi. Uzivam u kutku od neznosti. :)

U kratkim predasima od grlenih osmeha, od secanja velikih i malih, citam Vestalkinu pricu.

Ispunjava me izvesnom teskobom. Odsustvo intezivne radnje u romanu, samo opskurni osecaji i jalova razmisljanja.

Ubog zivot vestalki ispunio me teskobom.

Ukleta kuca mermernih kipova tiho ubija smernoscu.

Emilija, vestalka koja pripoveda svoj zalosni usud, zena je bez lica. Bez identiteta.
Stopljena s ostalih pet vestalki.
Jedno pulsirajuce, zalosno, neveselo bice. Uvek smerno, uvek oborenih ociju.
Bice koje sitno, neprimetno hodi.

Emilija, zena bez lica, zena koja bolno i pohlepno zdere reci, poput izgladnelih copora pasa.
Odevena u tragediju ljubicastog s nedrima od jada.

Emilija, zena kojoj svet doluta u misli.


Presla sam polovinu romana, za sada mi se dopada. :)


Znate da ponekad ostavim crtice svog zivota ovde, u vidu fotografija. :)

Opet bih htela podeliti s vama nesto sto me navelo na razmisljanje.

U subotu sam isla na groblje, tamo uvek posecujem mog Deku, nosila sam mu ruze.

Kasnije, setajuci, otkrila sam nekolike kutke i nacinila pregrst fotografija.

Nekom ce se mozda uciniti opskurne, suvise jezive. Mene evociraju na tok zivota.

Ostavljam vam jednu samo.

Ovo je zaborav.



Uploaded with ImageShack.us
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top