lamar
Poznat
- Poruka
- 8.258
I sami znate da sve sto je izvuceno iz konteksta gubi na snazi i lepoti, ali ipak za ljubav jedne forumasice 
evo jednog (doduse iseckanog) dela iz Ugresickinog Napada na minibar:
“Jugoslavija je bila neka vrsta mitološke zvijeri, nešto poput gigantske boe, što li, koju su dječaci ubili, zatukli štapovima, razvukli po prašini, isjekli njezinu kožu u trofejne komadiće. Trofejima se kite i hvale se... ... ... Jugoslavija – ta strašna mitoloska zvijer - izbacila je na samrtnoj postelji iz svoga tijela jedno jaje (Sloveniju), a odmah zatim, gle, i drugo jaje (Hrvatsku), pa trece jaje... ... ... pa peto jaje (“Krnju Jugoslaviju“). Krnja Jugoslavija raspolutila se na Srbiju i Crnu Goru. I taman kada su se dječaci primirili, odložili koplja, kada su stišali svoje ratničke urlike, trbuh vec odavno mrtve zvijeri ponovo se napuhnuo i – blup! iz Srbije izleglo se novo jaje –Kosovo! Sada svi s udivljenjem posmatraju truplo i pitaju se ima li još, i neće li se iz trupla izleći još kakvo jaje... ... ...
Male države su igračke za male dječake. Velike države su igračke za velike dječake. Boys love toys . Dječaci izvuku iz škrinja, ormara, podruma i tavana medalje svojih očeva, djedova i pradjedova, stave na glavu neke kape, nalijepe na lica neke strašne brade, zakolutaju očima, namažu se ratničkim bojama, uzmu u ruke toljage, lukove i strijele, koplja, noževe i nožiće, i udare u dernjavu. Tako plaše neprijatelja. Njihovi neprijatelji su isti takvi dječaci, i što su si medjusobno sličniji, to se vise mrze... ... ... Dječaci se potuku... ... ... (itd, itd... ...) A onda se dječaci rastrče po svijetu tražeći za svoja herojstva priznanje. Priznanje mogu dobiti samo od velikih dječaka... ... ... A onda imitiraju te odrasle dječake, način na koji odrasli dječaci govore, što govore, kako se odjevaju, i slične korisne stvari... ... ...
Djevojčice ne pripuštaju, države su igračke za dječake. Dječaci ionako ne znaju što bi s djevojčicama, malo ih se pribojavaju, pa ih zato proglašavaju glupima i ružnima. Ponekad ih zlostavljaju ili ih preprodaju drugim dječacima koji žive u drugim državama, za kakvu korisnu tricu. Djevojčice obično stoje po strani zabavljene svojim lutkama. Čekaju da dječaci odrastu, misle o tome kako će s dječacima jednoga dana izroditi djecu... ... ...
Najveća ironija – iako dječaci ne razumiju riječ „ironija“, - leži u tome što u njihovim državicama ništa nije ni njihovo niti nezavisno. Dječaci pojma nemaju da iza svega stoji nevidljivi gospodar, taj koji im je tutnuo igračke u ruke. Imena tih nevidljivih gospodara su različita, već prema tome, korporativni kapitalzam, ujedinjena mafija, u svakom slučaju – NOVAC.“
Ovo je nesto sto je lokalnog karaktera, ali ima ona mnogo toga sto je globalno, recimo bas trgovinu ljudima, pa onda neke ipak manje strasne stvari kao sto je zaziranje od drugog - drugacijeg, zaboravljanje pojmova kao sto je antifasizam... Mnogo toga se odnosi na zapadnjake (ona sada zivi u Holandiji), i na njihove predrasude. U njenim pricama naravno nismo samo mi „losi momci“
evo jednog (doduse iseckanog) dela iz Ugresickinog Napada na minibar:“Jugoslavija je bila neka vrsta mitološke zvijeri, nešto poput gigantske boe, što li, koju su dječaci ubili, zatukli štapovima, razvukli po prašini, isjekli njezinu kožu u trofejne komadiće. Trofejima se kite i hvale se... ... ... Jugoslavija – ta strašna mitoloska zvijer - izbacila je na samrtnoj postelji iz svoga tijela jedno jaje (Sloveniju), a odmah zatim, gle, i drugo jaje (Hrvatsku), pa trece jaje... ... ... pa peto jaje (“Krnju Jugoslaviju“). Krnja Jugoslavija raspolutila se na Srbiju i Crnu Goru. I taman kada su se dječaci primirili, odložili koplja, kada su stišali svoje ratničke urlike, trbuh vec odavno mrtve zvijeri ponovo se napuhnuo i – blup! iz Srbije izleglo se novo jaje –Kosovo! Sada svi s udivljenjem posmatraju truplo i pitaju se ima li još, i neće li se iz trupla izleći još kakvo jaje... ... ...
Male države su igračke za male dječake. Velike države su igračke za velike dječake. Boys love toys . Dječaci izvuku iz škrinja, ormara, podruma i tavana medalje svojih očeva, djedova i pradjedova, stave na glavu neke kape, nalijepe na lica neke strašne brade, zakolutaju očima, namažu se ratničkim bojama, uzmu u ruke toljage, lukove i strijele, koplja, noževe i nožiće, i udare u dernjavu. Tako plaše neprijatelja. Njihovi neprijatelji su isti takvi dječaci, i što su si medjusobno sličniji, to se vise mrze... ... ... Dječaci se potuku... ... ... (itd, itd... ...) A onda se dječaci rastrče po svijetu tražeći za svoja herojstva priznanje. Priznanje mogu dobiti samo od velikih dječaka... ... ... A onda imitiraju te odrasle dječake, način na koji odrasli dječaci govore, što govore, kako se odjevaju, i slične korisne stvari... ... ...
Djevojčice ne pripuštaju, države su igračke za dječake. Dječaci ionako ne znaju što bi s djevojčicama, malo ih se pribojavaju, pa ih zato proglašavaju glupima i ružnima. Ponekad ih zlostavljaju ili ih preprodaju drugim dječacima koji žive u drugim državama, za kakvu korisnu tricu. Djevojčice obično stoje po strani zabavljene svojim lutkama. Čekaju da dječaci odrastu, misle o tome kako će s dječacima jednoga dana izroditi djecu... ... ...
Najveća ironija – iako dječaci ne razumiju riječ „ironija“, - leži u tome što u njihovim državicama ništa nije ni njihovo niti nezavisno. Dječaci pojma nemaju da iza svega stoji nevidljivi gospodar, taj koji im je tutnuo igračke u ruke. Imena tih nevidljivih gospodara su različita, već prema tome, korporativni kapitalzam, ujedinjena mafija, u svakom slučaju – NOVAC.“
Ovo je nesto sto je lokalnog karaktera, ali ima ona mnogo toga sto je globalno, recimo bas trgovinu ljudima, pa onda neke ipak manje strasne stvari kao sto je zaziranje od drugog - drugacijeg, zaboravljanje pojmova kao sto je antifasizam... Mnogo toga se odnosi na zapadnjake (ona sada zivi u Holandiji), i na njihove predrasude. U njenim pricama naravno nismo samo mi „losi momci“
, povezanost sa bratom, (ne)pravda, ah to "nekorumpirano" društvo, sudstvo, nameštaljke i prljave igre fuj! Možda nije najbolja knjiga koju sam pročitala, ali mi je ubedljivo najdraža. I jedva čekam sledeći deo, vidim da ovde piše kraj prvog dela.
ostavih je 
(ima jos nekih 120 str. a to cu mooozda
jedva je ostavih u kasne sate...
A Senku vetra ima da ostavi posle 9 strana. Javi mina posle koliko si je ostavila.
i ja, i ja
