Zdravo zeMske
Evo i mene da raportiram sta sam citala. Bila sam bolja u poslednjih mesec dana nego svih prethodnih meseci, bebac se napokon slozio da nije lose da mama cita dok ga nosa u stomaku

Ovako:
Zene i konkubine, Su Tong (Geopoetika). To su tri novele spojene u jednu knjigu jednog od najpoznatijih kineskih pisaca. On je predstavnik neke srednje, modernisticke generacije i meni je bilo zanimljivo da citam pravog, "kineskog" Kineza, a ne romane cija je radnja samo smestena u Kinu. Svaka od ove tri novele je razlicite atmosfere i pristupa, pa su mi razlicito i dopale. Prva mi se najvise svidela. Po njoj je snimljen i film, mislim da se zove "Visoko podigni crveni lampion" ili tako nesto. Odlicna je. Kao neka romanticarska opera, bas mi je bila fina. Druga prica se dotice teme koja je prilicno "srpska", govori o odumiranju i starenju sela usled selidbe mladih u grad i zelje za zaradom. Medjutim, bila je nekako previse crna i okrutna za moj ukus i uzasno sam je razvukla, bas sam je dugo citala, pocinjala i napustala i sve tako. Treca je satiricna, ironicna prica o modernim vremenima i zivotu u velikom gradu gde ima svacega - izneverenih nada (znate onih sto u rubrici "Medju nama" u "Politici" pisu pisma tipa: "Za sta smo se mi borili protiv Nemaca!..."), sitnih krimosa, zelje za brzim uspehom, i tako svacega. Prava je kineska stvarnost, koliko mi je preneto iz prve ruke nedavnog putovanja u Kinu, i bila mi je veoma osvezavajuca.
U celini ti kineski pisci koji su ovde prevedeni (ovaj Su Tong, pa onda onaj Ju Hua sa romanom "Ziveti" sto sam vec hvalila ovde, pa onda ova zenska sto je pisala "Nezahvalnost" o cemu sam takodje pisala) svi su mi nekako odlicni i teski k'o crna zemlja. Drago mi je sto sam procitala i lakse kad sklopim knjigu. Ne vracam im se rado, ali imaju sta da ponude.
Padi Klark ha ha ha, Rodi Dojl (Agora). Ovo je kao kultna britanska knjiga, nagradjivana i svasta nesto, i cesto sam nailazila na poredjenja s njom po britanskoj stampi. Govori o odrastanju jednog desetogodisnjeg decaka u Irskoj sezdesetih godina. Nema tu bombasticnih trauma katolicnog vaspitanja i slicno, i valjda Britanci i Irci na nju gledaju sa simpatijom ali meni je bila veoma mucna iz jednog razloga: ti decaci, ciji se svakodnevni zivot daje u crticama, ispricano u prvom licu, kao da ne znaju druge zabave nego da se, cesto vrlo okrutno, isprobavaju jedni na drugima ili na okolini. Nekako kao da se je sve krug onoga sto se danas smatra bre maloletnickom delikvencijom a tamo je predstavljeno kao eto odrastanje, zabavljaju se deca. Vrlo sam je neraspolozena citala, narocito imajuci u vidu da cu biti majka decaka i plasim se kako da izvedem da se moje dete zabavlja tako da ne ugrozava druge a i da njega ne maltretiraju. Knjigu je izvadila poslednja trecina kada malo postaje ozbiljnija, kohezivnija, osecajnija (naravno ne bljutavo, to ne bismo od Iraca ocekivali) i sve nekako dobije malo vise smisla.
Lucke vesti, Eni Pru (Agora). Citala sam vec njenu zbirku prica
Potaman (isto Agora) i nisam mogla da je nahvalim dovoljno. E pa i ovaj roman ne mogu da nahvalim dovoljno. Mozda je jos prijemciviji od prica koje su cesto previse zivotno surove (mada ne i nerealne). A ovo je tako dobra knjiga, odlicno ispricana, sa odlicnim likovima, sa iskoriscenom sredinom u kojoj se radnja dogadja (u pitanju je Labrador u Kanadi) da to davno nisam srela. Uzivala sam u svakoj recenici i zao mi je sto nije potrajala duze.
Esterita mila, ovo je narocito preporuka za tebe, ti se kao i ja lozis na Kanadjane

(mada Eni Pru nije Kanadjanka, nego Amerikanka, ali ovaj roman je tako kanadski

)
Ipak se okrece, Helge Hese (Laguna). Predstavljeno kao istorija sveta u 80 recenica. Pa, premisa je dovoljno zanimljiva: svako poglavlje je jedna cuvena recenica ("Ne diraj moje krugove", "Kocka je bacena", "Ipak se okrece", "Posle nas potop" pa sve do "Nisam spavao s tom gospodjom Levinski) ciji se prvo nastanak opisuje u odnosu na istorijske okolnosti, uticaj i na kraju kako se ona danas upotrebljava, ako je dobila sire znacenje. Sve je to fino, i ponekad lici na "Zabavnik" koji obozavam, ali ponekad je prepovrsno, cak i za moj potpuno laicki ukus, i ima malo vise bas cisto nemacki znacajnih stvari koje ostalima nisu toliko vazne (autor je Nemac). Ja da sam izdavac te knjige uzeo bih urednika koji bi te lokalne viskove izbacio a uveo nase lokalne, bar bi bilo zaniljivo. No dobro. Utisak je da nije baceno vreme ali nije ni nista posebno. Cak ne mogu ni da se pouzdam da su istorijska tumacenja bas sva tacna i na mestu.
Letnje lazi, Bernhard Slink (Plato). Volela sam "Citaca", mislim jos i vise "Bekstva od ljubavi" koja sadrzi za mene predivne price. Ovo je kao u tom duhu i dobre su price, bolje od mnogih na koje inace umem da naletim, ali nekako... mozda sam vise ocekivala pa sam imala osecaj da ih je nekako odradio po zadatku, Mada, na kraju krajeva, lepse mi je da citam Slinka koji odradjuje nego mnoge druge pisce koji se kao trude. Ima on 4 kod mene

)
Jedan dan, Dejvid Nikols (Laguna). Prva tralalajka posle mnogo vremena i na debeeeelu preporuku i ok je, simpaticna knjiga. Lici na Megi O'Farel ali je ipak bolja. Zanimljiva je, ne ispusta se iz ruku, prava je ljubavna prica (bez podele na uzrast i bracno stanje ovde da bi se uzivalo u njoj

). Malo je kraj patetican ali valjda to ide sa tralalajkama. Kaze mi ta drugarica koja mi je toplo preporucila knjigu da je gledala i film (sa En Hatavej, izasao ovog leta) ali je knjiga bolja, tako da film necu ni gledati. Fina knjizica za opustanje.
Eto. Ovo je danas drugi put da pisem ovaj isti post jer mi se prvi put izbirisao kad sam ga zavrsila, pa sam htela da

Valjda ce sad da se smiluje i okaci.

drage moje