Nije
"Crni dud" strasan roman, zaista.
Hijena koja napadne dete je simbol covekove dominacije i nametljivog prodiranja u divljinu,
prirodna stanista zivotinja koje slede urodjenu iskru braneci strasno svoje okruzenje.
Otud paralela hijene - nezasite, divlje, kikotave, surove, i deteta - neduznog, neokaljanog.
U romanu se pominje problematika zivotinjskih stanista u Bocvani, nedozvoljena eksploatacija istih.
Izgradnja kampova, safari atrakcija, donela je posast. Covek unosi razdor.
Zivotinje se nemilice love, iz obesti, zbog fotografije kojom ce se beli Covek bahato hvalisati nakon sto se vrati u svoj udobni dom.
Najvaznije turisticko odrediste je rezervat Moremi u delti Okavango, opisanoj u romanu.
No, ovo je tek nit koja se uplice u saroliku sadrzinu romana.
Roman je pitak, slikovit, svedoci o sudbini porodice ciju istinu pripovedaju zene.
Takav narativni tok mi se svideo. Uvid u istu temu s razlicitih aspekata.
Kada pripoveda devojcica, stil kojim je poglavlje pisano postaje zaigran, leprsav, nezan. Detinji ali prodoran.
Ako pak o svojim secanjima govori zena, roman se ispisuje mudrim, profanim recima.
Uz "Crni dud" naucih o nekim obicajima pojedinih africkih plemena, uglavnom o narodu Cvana.