- Poruka
- 55.474
Mirka, ispisala si zaista lepu i ubedljivu preporuku![]()
Samo me jedna stvar muci.
Ja bre ne zelim sebi da postavim sva ta pitanja!
Jer... odgovori me plase!!!![]()
Slazem se - od prvog do poslednjeg slova

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Mirka, ispisala si zaista lepu i ubedljivu preporuku![]()
Samo me jedna stvar muci.
Ja bre ne zelim sebi da postavim sva ta pitanja!
Jer... odgovori me plase!!!![]()
“To” – Stiven King. Javljam se po dogovoru.
Necu ja to bogami citati. Ne, ne. Neka hvala. Sta ce to meni? Pazi sta pise na 22.stranici:
“Leva strana Dzordzove kabanice bila je sada svetlo crvena. Krv je tekla u odvod iz rascepljene rupe gde se nekad nalazila leva ruka. Vrsak kosti, stravicno svetao, virio je kroz izderanu tkaninu. Decakove oci zurile su gore u nebo….”
(radi se o devetogodisnjem decaku)
Pa kad je to na 22. str. sta ce biti dalje sve do, hej bre!!! 1 074. strane! Neka, “ne bih se vise zadrzavala”. Imam jednu svoju knjigu od Kinga, od nekih mozda 400str., videcu, nekada mozda to procitam.
Sve u svemu moj zakljucak je, da ja ne volim nikakve knjige a posebno trilere, koje lice na americki film. Tolika je ponuda tih filmova da mislim da je bolje u tom slucaju da potrosim sat-ipo na film, nego da potrosim sate i sate citajuci takvu knjigu. A za to vreme mogu da procitam nesto sto nije, nit ice ikada postati film.
Zakljucila sam da ja volim krimic, ali onaj gde akcenat nije na zlocinu ili nacinu ubistva, vec onaj gde se napetost gradi na otkrivanju ubice, opisu spleta okolnosti koji su doveli do zlocina... A kasapljenje, prosuta creva... Neka hvala.
Eto tako je i sa Kingom. Vracam ga u biblioteku, i nastavljam sa Vidom Ognjenovic. Pitoma ravnica, neobicni likovi, stranice se lepe, ja ih odlepljujem... Zamislila sam da se stranice lepe jer je neko prosuo med po knjizi, i bas me briga. Uzivam.
“To” – Stiven King. Javljam se po dogovoru.
Necu ja to bogami citati. Ne, ne. Neka hvala. Sta ce to meni? Pazi sta pise na 22.stranici:
“Leva strana Dzordzove kabanice bila je sada svetlo crvena. Krv je tekla u odvod iz rascepljene rupe gde se nekad nalazila leva ruka. Vrsak kosti, stravicno svetao, virio je kroz izderanu tkaninu. Decakove oci zurile su gore u nebo….”
(radi se o devetogodisnjem decaku)
Pa kad je to na 22. str. sta ce biti dalje sve do, hej bre!!! 1 074. strane! Neka, “ne bih se vise zadrzavala”. Imam jednu svoju knjigu od Kinga, od nekih mozda 400str., videcu, nekada mozda to procitam.
Sve u svemu moj zakljucak je, da ja ne volim nikakve knjige a posebno trilere, koje lice na americki film. Tolika je ponuda tih filmova da mislim da je bolje u tom slucaju da potrosim sat-ipo na film, nego da potrosim sate i sate citajuci takvu knjigu. A za to vreme mogu da procitam nesto sto nije, nit ice ikada postati film.
Zakljucila sam da ja volim krimic, ali onaj gde akcenat nije na zlocinu ili nacinu ubistva, vec onaj gde se napetost gradi na otkrivanju ubice, opisu spleta okolnosti koji su doveli do zlocina... A kasapljenje, prosuta creva... Neka hvala.
Eto tako je i sa Kingom. Vracam ga u biblioteku, i nastavljam sa Vidom Ognjenovic. Pitoma ravnica, neobicni likovi, stranice se lepe, ja ih odlepljujem... Zamislila sam da se stranice lepe jer je neko prosuo med po knjizi, i bas me briga. Uzivam.
Све изгледа тако реално, али се, заправо, одвија у некој другој димензији. Ако та димензија није ванвременска и метафизичка, онда је приземнија, али подједнако страшна мејновска и деријевска. Шљампави кућни љубимац, заражен беснилом, претвара се у машину за убијање; очајни отац, који не може да се помири са смрћу свог детета, сахрањује га на индијанском гробљу јер зна да ће га тако вратити у живот, макар у обличју зомбија; писац бестселера пада у убилачке руке обожаватељке-психопате; зло ванземаљског порекла запоседа људска тела у виду карцинома; деца се, удруженим снагама, боре против Ждерача Светова; месијански Револвераш путује паралелним светом у потрази за разрешењем загонетке Мрачне куле; дечак у инвалидским колицима бори се са вукодлаком; аутостопер се вози са Смрћу; средњошколка се, из отуђене и стидљиве девојке, преображава у језиву осветницу... Зло је представљено у многим формама: као древни вирус, лудило или болест, као људска особина или, на пример, неземаљски ентитет са ликом кловна. Кингови јунаци су људи различитих узраста и полова који, згуснути и сабијени у заједничком страху пред надолазећим Хаосом, постепено откривају све стране својих личности. И то је, заправо, права егзалтација ужаса, јер су људи често гора чудовишта од застрашујућих бића из пакла или са друге планете. Хепиенд је могућ само ако људи уједине своје снаге против Зла, а да притом не изгубе индивидуалност. Кинг нам описује читаву галерију наизглед споредних ликова, који су толико чврсто међусобно испреплетени, да понекад, заједно са водећим протагонистом, чине колективног главног јунака. У неким романика, пак, главни јунак је усамљеник и добровољни изгнаник из друштва, најчешће шизофрени писац («Тамна половина», «Тајни прозор, скривени врт») и овде је Зло присутно као пројекција његовог другог 'ја'. Различите људске судбине су дочаране реалистично, са бројним реминесценцијама, које имају сврху да објасне зашто је јунака снашла баш та ситуација. Код Кинга нема стереотипа.
Кингов 'мејнстрим' у језику и дијалозима, вештина вођења унутрашњих монолога и тока свести, без икакве претенциозне потребе да вас лаже и удвара вам се нејасним метафорама и угланцаним фразама – све то вас обори са ногу. Уколико планирате да га читате, на пример, на плажи, може вам се догодити да изгорите на сунцу (што се управо, пре пар година, десило потписници овог текста док је 'гутала' «Зелену миљу»). Врло тихо и лукаво вам се увуче под кожу, и ви се нађете у ситуацији да заборавите на све друго, осим на књигу коју држите у рукама. Одлутате, кроз време и простор, и катапултирате се из времеплова право у град Дери у држави Мејн, у педесете године прошлог века... Преобразите се у дванаестогодишњу девојчицу са краставим коленима и дугачким плетеницама. Сиђете до места по имену 'Јаловина' и спустите се у мрачне тунеле канализационог одвода. Просто осетите страх док корачате катакомбама, али незадрживо идете напред јер вас Кинг води за руку. Напокон, доживљавате катарзу док, као Беверли Марш, гађате Зло, оличено у Пенивајзу...
Не спавате, не једете, не јављате се на телефон... све до тренутка док не завршите књигу, а онда паднете у депресију што сте је тако брзо прочитали и крећете да је читате испочетка. Увек вам се чини како вам је нешто промакло – не због тога што штиву ишта недостаје, већ зато што је свако Кингово дело опточено слојевима, у којима се може открити мноштво скривених асоцијација. И, већ сутрадан трчите у књижару да купите следећи Кингов роман.
Стивен Кинг је, дакле, опасан по здравље. Хипнотише, заводи, растужује, насмеје, подиже притисак, отуђује од спољног света.
Muci me ono o virkanju. Kao da sam vas nest slagala. Dakle rekla sam da ne virkama. I zaista to i ne radim. Ne pokusavam da saznam kraj knjige ili neki dogadjaj, na taj nacin sto bih taj deo citucnula pre nego sto na njega dodje red.
Ali obicno dok sam jos u biblioteci, procitam letimicno sve sto pise po koricama, pa o piscu, pa neke kritike.
A onda par recenica s pocetka knjige, par iz sredine, i par pred kraj. Nikada NA kraju, vec PRED kraj. Na taj nacin naravno nista bitno ne saznam od sadrzaja, ali obicno shvatim da li mi odgovara stil pisanja. To sam svojevremeno negde procitala kao savet kako odabrati knjigu za citanje, i to i upraznjavam.
No medjutim. Kod mene je sada stvar jednostavna. Dodjem u biblioteku, bacim svoj spisak sa ciglo 200-300 knjiga na pult, i kazem: „10-ak“.![]()
Pa i to je ok.Probala si, bar znas da to nije ono sto bi citala.
Samo osecam da moram da napomenem: King je majstor horora, a ne trilera.I kao sto sam rekla, TO je jedno od njegovih najboljih ostvarenja, pa je i "najtvrdje"sa cime nije bilo preporucljivo da pocnes..mada, ako se ne varam, pocinjala si jos nesto.
Cini mi se da kad je King u pitanju, nema sredine - ili ga vole ili ne.
Moja preporuka je Zelena milja - to nije horor i verujem da bi ti se dopala.Ko je gledao film, zna o cemu pricam.
A ako ne, nema veze, ima toliko divnih knjiga drugih zanrova i autora...
Kriva sam zbog preporuke.
Dobro te ne preporučih Klajva Barkera, ili Dena Simonsa.
Kao što reče Kerefeka, King je majstor horora, a ne trilera.
Vrlo je teško njegova dela pretočiti u film. Teme su mu "filmične", ali stil nije. Stoga relativno mali broj uspešnih filmova, baziranih na Kingovim delima (izuzetak su, recimo, "Zelena milja" i "Isijavanje").
Zašto je tako? Zbog obilja unutrašnjih monologa i mnoštva likova, digresija i paralelnih radnji.
I sad ću, u njegovu odbranu, samu sebe da citiram sa bloga, posvećenog Kingu:
1.hahaha i onda ovako:
2.Otvorim knjigu bilo gde i pročitam par rečenica... i procenim da li mi deluje zanimljivo.
3.Slepo vam verujem![]()
Mirka, ispisala si zaista lepu i ubedljivu preporuku![]()
Samo me jedna stvar muci.
Ja bre ne zelim sebi da postavim sva ta pitanja!
Jer... odgovori me plase!!!![]()
Eeeeee, toooo, Kerefeko ti mi trebas. Znaci hajd ti meni reci sta je od Kinga triler, a ne horor. Zelenu milju gledala i necu da citam (uzgred film je maestralan), ali ako jos nekada pokusam Kinga, sta bi to moglo biti? Ja recimo imam Bjuik 8...
I necu da davim, vise Kinga necu ni spomenuti. Kraj price.
Borac, pa ti odmah dovodis u pitanje moju odluku da Kingu vise ne prilazim
Hvala vamsto ste i pored velike ljubavi koju gajite prema doticnom piscu, veoma tolerantne.
Pozdrav!Moram da priznam da vec duze vreme virkam po Vasim postovima i sakupljam preporuke! Jedini je problem sto tih knjiga u biblioteci nemaju ili su na citanju
! Medju procitanim knjigama u poslednje vreme izdvojila bih
Madonu sa Murana I, II, III / Sarlota Tomas,
Hvala za uspomene /Sesilija Ahern,
Igra istine/Z.K.Modinjani,
Hram/Metju Rajli . . ......
P.S. Iako kasnim sa cestitkamaSrecna Vam svima Nova godina i
Bozic!![]()
![]()
ja sam ti rekla kakva je knjigaUf....prvo nek vam je Srecan Bozic
U duhu Bozica kazu valja se uraditi neke stvari koje zelite da vam idu od ruke i da radite cele godine.
Nisam se setila niceg pametnijeg od citanja knjiga pa sam jutros cim sam oci otvorila resila da dovrsim Avanture ..
I dovrsila sam.
Zasto me niste upozorile na kraj ?
Zasto ste me pustile da je citam ovakoa onda da ostanem
???
Zasto?
Kakve ste mi vi drugarice ?
Kako su mi nenormalno pomesana osecanja danas ceo dan kad pomislim na knjigu .
Mnogo mi je tesko da opisem sta tacno osecam a da ne spomenem vazne detalje.
Uglavnom...nisam ocekivala ovakav kraj.
Nisam ocekivala ni neke od obrta.
Veliki deo knjige me je glavni lik nervirao...onda je poceo da mi se dopada , a onda sam pocela da mu se divim.
Situacija sa njom je opet nekakko smuckana...od odobravanja, preko neodobravanja, do okrivljivanja i na kraju nazad na svaka cast ribo za zivot kakav si prezivela.
Sve u svemu ....na momente dosadna, na momente fantasticna, na momente tuzna, na momente previse zivotna i topla, ova knjiga je neverovatno jak utisak ostavila na mene.
Iz mnogo razloga.
Naterala me da se zapitam ....voli li me iko tako i toliko?
Volim li ja ikoga uopste?
Kakav zivot vodim i sta sam eventualno mogla a nisam uradila ?!
Sta je to dobro u zivotu sto jesam uradila ...
I tako mnogo zanimljivih pitanja sebi sam postavila nakon poslednje stranice.
Ne znam vise da li volim glavne junake, da li im se divim, da li me zapravo mnogo nerviraju u svojim izborima.
Potpuno sam pod utiskom price i kraja i trebace mi neko vreme da prezvacem, da svarim, da saberem utiske i da stavim tacku na Avanture nevaljale devojcice.
Ima tih knjiga koje me ne neki nacin cudan, neobjasnjiv, pomere i obuzmu i koje nosim u sebi i nekako na sebi dugo.
Ova knjiga je jedna od tih.
Davno mi se nije desilo.
To me osecanje po malo podseca na ono kad se zatalebas , pa te obuzme pa ti trebaju meseci da se vratis sebi i imas mogucnost da sagledas stvar realno.
Nisam se davno ni zatalebala.
Ako nista bar mi je ovo sa knjigom poslo za rukom.
Da rezimiram....obavezno procitati Avanture nevaljale devojcice -ko nije ....jedno je sigurno uzivacete u lepom jeziku, u pitkoj i zabavnoj prici, u avanturama jedne zene koja je zivela punim plucima i igrala se zivotom kao niko koga znam. Onako zenski solidarno kazem BRAVO !
mozda i treba
al kad si u nekom drugom zivotnom razdoblju
ja sam ti rekla kakva je knjiga
kako te protrese, rastuzi, pomeri sa mesta, natera da preispitas sve svoje i da na kraju kazes-to je samo knjiga i to je samo...ljubav i zivot
ebiga, idem dalje
Poslednji je dan akcije. Ja dokupih Vrata krletke i Majka je samo jedna.
Sve si mi rekla ...al dzaba kad ja moram da probam sve sama.
Al evo sve si u pravu.
Drzalo me dan, mozda dva...i cao ...otislo.
Pocela Kratku istoriju traktora.....
Za sad mi svi likovi bledi nesto nezanimljivi...ni imena im nisam popamtila.
Videcemo sta ce dalje biti.
c,c,c..
meni se kratka istorija nije svidela nesto narocito
sve nekako tralala, sve sam cekala da se knjiga po necemu izdvoji, odksoci, kao sto sma cula da odskace
i onda-paf! kraj, nista, ko da sam ja sela i prericla neciju zivotnu pricu procitanu u gloriji
Moj tata je procitao Kradju...kaze au cerko kakva luda knjiga.
Kazi mi leba ti jel ruskina odradila caleta il su ga opametile ipak ove dve dosadne cerke ?