Cru*
Veoma poznat
- Poruka
- 10.148
Prva knjiga zbog koje sam plakala ( i nikda vise je nisam procitala, i ne mogu da objasnim razlog, jednostavno ne zelim, previse je dragocena za mene) je
Patuljak iz Zaboravljene zemlje...Godinama kasnije,eto, ja pamtim te osecaje koji su me (cini mi se) zauvek obelezili, da volim to sto boli i da se nadam da spas uvek dolazi i onda kad prekasno stize...
"Negdje postoji zemlja. Ne pitajte gdje! U suncu i magli, u zagrljaju vjetrova. Kraj mora, ispod zv'jezda—naći je niko neće. U ZABORAVLJENOJ ZEMLJI Zaboravljena Zemlja! Pretpostavljam daće vaše prvo pitanje biti: — A gdje se nalazi ta zemlja i kakva je? Ali ja vam neću moći odgovoriti sasvim tačno jer ne znam sve o njoj. Znam samo da se prostirala na sjeveru, uz more, da su je vjetrovičesto obilazili, talasi umivali, da su se na vrhovima njenih planina odmarali oblaci, a na kamenim obalama bijeli galebovi. U noćima punog mjeseca pjevale su na pučini ribe koje su izlazile iz nepoznatih dubina, iz carstva u koje ljudsko oko nije nikad zavirilo. Pjevale su do zore i onda odlazile, umorne i vesele, da sačekaju drugu mjesečevu noć. A dok su ribe odlazile, podizali su se sa hridina probuđeni galebovi i polijetali na istok da pozdrave sunce. Dugo, dugo su nad morem odjekivali njihovi krici.
Znam još nešto: da su lađe oprezno zaobilazile obale Zaboravljene Zemlje. Zbog vjetrova, sigurno, koji su se naglo dizali, uzburkavali vodu i slali na morsko dno sve što im se našlo na putu. Zbog priča o brodovima koji se nisu vratili, o mornarima koji su zavedeni pjesmom riba otišli u morske dubine i ostali tamo..."
A onda, jednog dana, Pahuljica je ostala sama u kuci....
Hoce li brat Sunca stici ikad tamo gde su je odveli, hoce li je vratiti....
Preporucite svojoj deci, poucna je, i pored svega....
Jao...sva sam se najezila...kao mala dusu sam isplakala uz tu knjigu...i skoro je nadjoh medju polovnim knjigama...kupila sam je ali je nisam citala ponovo.
Ne znam ni da li cu.