Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Prva knjiga zbog koje sam plakala ( i nikda vise je nisam procitala, i ne mogu da objasnim razlog, jednostavno ne zelim, previse je dragocena za mene) je
Patuljak iz Zaboravljene zemlje...Godinama kasnije,eto, ja pamtim te osecaje koji su me (cini mi se) zauvek obelezili, da volim to sto boli i da se nadam da spas uvek dolazi i onda kad prekasno stize...

"Negdje postoji zemlja. Ne pitajte gdje! U suncu i magli, u zagrljaju vjetrova. Kraj mora, ispod zv'jezda—naći je niko neće. U ZABORAVLJENOJ ZEMLJI Zaboravljena Zemlja! Pretpostavljam daće vaše prvo pitanje biti: — A gdje se nalazi ta zemlja i kakva je? Ali ja vam neću moći odgovoriti sasvim tačno jer ne znam sve o njoj. Znam samo da se prostirala na sjeveru, uz more, da su je vjetrovičesto obilazili, talasi umivali, da su se na vrhovima njenih planina odmarali oblaci, a na kamenim obalama bijeli galebovi. U noćima punog mjeseca pjevale su na pučini ribe koje su izlazile iz nepoznatih dubina, iz carstva u koje ljudsko oko nije nikad zavirilo. Pjevale su do zore i onda odlazile, umorne i vesele, da sačekaju drugu mjesečevu noć. A dok su ribe odlazile, podizali su se sa hridina probuđeni galebovi i polijetali na istok da pozdrave sunce. Dugo, dugo su nad morem odjekivali njihovi krici.

Znam još nešto: da su lađe oprezno zaobilazile obale Zaboravljene Zemlje. Zbog vjetrova, sigurno, koji su se naglo dizali, uzburkavali vodu i slali na morsko dno sve što im se našlo na putu. Zbog priča o brodovima koji se nisu vratili, o mornarima koji su zavedeni pjesmom riba otišli u morske dubine i ostali tamo..."

A onda, jednog dana, Pahuljica je ostala sama u kuci....:cry:
Hoce li brat Sunca stici ikad tamo gde su je odveli, hoce li je vratiti....

Preporucite svojoj deci, poucna je, i pored svega....

Jao...sva sam se najezila...kao mala dusu sam isplakala uz tu knjigu...i skoro je nadjoh medju polovnim knjigama...kupila sam je ali je nisam citala ponovo.
Ne znam ni da li cu.
 
:besna: :besna: :besna:

Ovo samo vi ovde možete da razumete....
Pre skoro dve godine , iako sam se zarekla da knjige više ne pozajmljujem, na insistiranje, pošaljem nekoj familiji u dijasporu knjige na čitanje...Uz to, dve pošaljem , s posvetom, na poklon...
Često dolaze,ali knjige ne vraćaju...
U poslednje vreme sam već počela da ludim i pošaljem onako neki sms - tipa da bi mi trebale moje knjige, ako su pročitali - izmedju ostalog bilo je knjiga Trejsi Ševalije i želela sam da ih odnesem na potpis, dok sam planirala da idem na Sajam.
Neposredno pred poslednji dolazak pošaljem drugi ,od ukuono dva sms-a, da ih podsetim ( da ih zaboga ne uvredim, što posle dve godine tražim svoje knjige) i ono dodju i naravno, opet ne ponesu i ni ne pominju...

Kad evo danas mi na posao stiže kesa, kaže čovek poslali mi, neko je dolazio ovamo....:worth::worth::worth:
Obradujem se naravno...da budem iskrena i odahnem...ali na kratko...

Knjige, koje su bile nove novcijate ( neke od njih su kupljene nakon čitanja, kako bih imala svoj primerak) - izgledaju kao da su pozajmljene iz biblioteke...:sad2::sad2::sad2:
To je prošlo kroz ruke valjda svakom ko je tamo znao srpski...
Eto mog doprinosa, očuvanju kulture i jezika kod naših iseljenika...

Šalu na stranu, p o l u d e l a s a m ! ! !

Neka sam smešna, neka sam detinjasta, ali korice su oguljene, ugibaju se, neke stranice uflekane,ama svaka od knjiga je poslužila kao podmetač za neko pisanije, sve se vide utisnuti tragovi hemijske...:rtfm:
Ne da sam besna, nego se ne usudjujem da ih pogledam kako treba - u kesi su ispod stola...A znaju kolika sam, da ne kažem sad šta, kad su knjige u pitanju...
Evo javno se zaričem, više nikada, ali nikada NE DAM nijednu knjigu nikome, pa neka se ljuti ko god hoće!
I tako je i bilo pre ovog,ali kao 'ajde...
:dash::dash::dash::dash:

Da fora bude veća, jedna mi knjiga uopšte nije ni vraćena, već sam umesto nje dobila nazad jednu od onih koje sam im poklonila, sve sa mojom posvetom :rtfm::dash::dash::dash:
 
Ali stvarno ( sad sam kao kezavo dete...) malo je falilo da se rasplačem...Nije mi jasno kako ljudi mogu tako sa pozajmljenim.Pa ja tudje čuvam više nego svoje...
Kad se setim kako mi je vraćen Crveni šator pre par godina....Dala sam je novu novcijatu - jedna mi je od omiljenih, a kad sam morala da je tražim nazad , rečeno mi je da je nisam ni dala, pa je naknadno, na moje insitiranje u rukavicama, da ne uvredim personu, vraćena kao sa ratišta da je doneta...
Ne razumem takav odnos prema stvarima ni kad su u vlasništvu,a ne...

Ma jasno je koliko kome šta znači, kad su mi ovi umesto moje knjige, vratili ovu s posvetom koju sam im poklonila...

E neće više!!!
 
Mislim da sve ovde isto razmišljamo;)
Jednu knjigu sam pozajmila pre iha-haj i devojka se još ne oglašava, ne znam da li ljudi zaborave ili šta već:rtfm:.
Rado čuvam ove tvoje dve ko oči u glavi, mazim ih i pazim:cmok2:
 
I ja sam se pokajala skoro svaki put kad sam pozajmila nekome knjigu. Vraćali su mi ih masne od ručkova, s flekama (valjda su jeli NAD njima?), a jedna osoba je čak pravila uši na stranicama koje su joj se dopale (što je bila otprilike svaka druga stranica te knjige), kao, da posle prepiše citate. A knjiga onako lepa, nova (jednom pročitana, od strane mene), s posvetom mog dragog. I ja sam se isto plašila da ne uvredim nekog kao Kerefeka. Odsad ne dam ništa, jedino ako znam da je ta osoba pouzdana i da poštuje tuđu imovinu. :rtfm:
Stoka neopevana, uh kako me nervira tuđa bahatost. :vudu:
 
img4258-1.jpg
img4259-1.jpg
 
Mislim da sve ovde isto razmišljamo;)
Jednu knjigu sam pozajmila pre iha-haj i devojka se još ne oglašava, ne znam da li ljudi zaborave ili šta već:rtfm:.
Rado čuvam ove tvoje dve ko oči u glavi, mazim ih i pazim:cmok2:

Ma, opušteno. Znam da umeš da čuvaš.:)
Jednom je moja sestra dala Drugo ime za ljubav drugarici, ali je njeno kuče pojelo.:eek: Tako je objasnila zašto je nikada nije vratila. Prošle godine sam si kupila drugu. A bila mi je poklon za 18. rođendan.:(
 
jedan jedini put mi nisu vratili knjigu u stanju u kome su je pozajmili..
kulminacija je bila kad sam neku beletristiku ponela na odmor, prijateljica mi je doslovno otela na pola citanja, vratile smo se u bgd i uspela sam uz konstataciju da sam dosadna ko zubna bolest da je dobijem posle celih godinu dana..
izvakanu celu jer su je sem nje procitale - bebisisterka, bebisiterkina tetka i komsinica, prijateljicina majka i dve komsinice..
mislim, samo sam je bacila i kupicu sebi drugu da bi je procitala do kraja..
a knjige vise ne pozajmljujem..

da sad sam se setila da mi tera nostra II nikad nije vracna..a ima preko dvadest god od kako je pozajmljena..a to znam jer mi tera nostra I stoji na polici i samo omot druge, jer taj ko je pozajmio nije hteo da osteti omot:eek:
 
I ja sam se pokajala skoro svaki put kad sam pozajmila nekome knjigu. Vraćali su mi ih masne od ručkova, s flekama (valjda su jeli NAD njima?), a jedna osoba je čak pravila uši na stranicama koje su joj se dopale (što je bila otprilike svaka druga stranica te knjige), kao, da posle prepiše citate. A knjiga onako lepa, nova (jednom pročitana, od strane mene), s posvetom mog dragog. I ja sam se isto plašila da ne uvredim nekog kao Kerefeka. Odsad ne dam ništa, jedino ako znam da je ta osoba pouzdana i da poštuje tuđu imovinu. :rtfm:
Stoka neopevana, uh kako me nervira tuđa bahatost. :vudu:
:zcepanje: Izvini, znam da nije smesno, al ta je opi.cena skrozzzzz. Pa ni u udzbeniku se to ne radi, alo bre! :evil:

Joj Rado, al' ta tvoja k'o da je bila u ratu sa sva tri ratna druga :evil:
Kerefeko, ne daj vise :evil:

Ma da polozimo mi ovde zakletvu da vise ne pozajmljujemo. Jer kako smo lude, kazemo da vise ne damo, pa opet popustimo. Ja licno popustim jer se nekako obradujem sto neko hoce da cita. I ebiga. Posle platim ceh :(
 
Ja nikome ne dajem knjige. Niko ni ne traži. Jedino moj brat i ja razmenjujemo, a jedno drugom kupujemo knjige za rodjendane, pa više ne znamo ko je kome šta kupio i čija je kod koga, jer ne pišemo posvete.

Znači, Ester i Emocija su se družile sa forumašicama. Baš je to lepo! Ester, jel si se lepo provela na putovanju? Jesi se smrzla u tim severnim krajevima?
 
Historijska citanka 2 - Miljenko Jergovic, VBZ, 200 str.

Procitala. To je zbirka njegovih kolumni pisanih negde oko 2000. godine i kasnije. Ko voli kolumne, eto mu.
Dobre su naravno, osim onih cija je tema meni licno dosadna. A to su recimo one o fudbalu (ko bi rekao da taj covek voli i toliko zna o fudbalu :eek: ).

Ali su zato mnoge druge odlicno podsecanje na neko blize ili dalje vreme (recimo detinjstvo), neke dogadjaje (polazak u V razred, vakcinaciju protiv velikih boginja), neke ljude (Semka Sokolovic)…
Ja sam uzivala.

PS. Bi, ti si jedina od nas odlucna. Svaka ti cast :ok:
...Nego htedoh da te pitam, hoces da mi pozajmis onu sto sam te onomad pitala jel imas, a ti priznala :lol:
 
PS. Bi, ti si jedina od nas odlucna. Svaka ti cast :ok:
...Nego htedoh da te pitam, hoces da mi pozajmis onu sto sam te onomad pitala jel imas, a ti priznala :lol:

Ne sećam se ja da si ti mene išta pitala, a još manje da sam priznala. Ništa ja ne priznajem. Ali, ako je istina, onda ću da ti pozajmim, pa valjda mi bibliotekarke ovdašnje nismo od te kritikovane fele.

nas dvije smo se družile :rtfm:
i to je bila ta množina, jedna lijepa množina, da znate :D

ja se, Bijićka, đe god odem, smrznem...meni odavde svugdje hladno

shvatila sam da ste vas dve bile TO društvance. A pitala sam te za smrzavanje jer je moja drugarica pre par godina bila u Pragu u novembru, pa je pričala: "Ja na Karlovom mostu, sa svilenom maramom oko vrata, bez kape, a ono fijuče vetar.... " i tako to... morala da kupi zimsku opremu. Doduše, ti si se opremila.
 
Ester, dodrodošla. Misterija rešena, ali gde su slike?:think: Ne verujem da ste se družile.:lol:

Pozajmlljujem i pozajmljivaću, plakala sam i plakaću. Takva sam, luda. Remarka mi je uništila ćerka jednog prijatelja, tada srednjoškolka. Čiča Gorija mi neko nije vratio, tako da s decom više ne sarađujem u tom pogledu.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top