Biblioteka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
ovako, ja pročitala Zarobljeni snovi, Marina Nemet
priča o njoj i priča u prvom licu, o Teheranu, o zatvoru, o promjenama...iskrena je, da...ali ništa nešto vau...

a sad uživam, još malo
Mama Leone, Jergovič Miljenko
dobar je Miljenko, i volim ga...a ova je odlična..kratke priče o njegovom odrastanju...odlična, odlična, odlična
 
Nadmen stav... :think: Nisam primetila. Možda kod opisa g-đice Mekuci i njenih 98 ili 95 :think: poena na testu što me je lično zasmejavalo do suza. Te knjige čija se radnja odvija u Bocvani ( o detektivki Ramocve) su mi diivne, tople, ljudske...
Onaj drugi serijal (tako li se kaže) o Izabel Dalhusi koji se dešava u Škotskoj je super... :super:
Ocigledno da se nisam nasrecnije izrazila.
Ali da ne bih prepricavala sta je to svojevremeno nasa Dana :heart: rekla, evo njenog posta.
Nego, Aleksandar Mekol Smit. E vidis, to je jedna od knjiga (tj. serijala knjiga, odnosno stila autora, kako god hoces) koji meni nikako, ali nikako nije legao. Dopao se i mojoj sestri i mojoj mami i zapravo vecini ljudi koje znam, ali za mene je banalan, povrsan, ima tipicno kolonizatorski odnos prema Africi (ovde mislim na serijal o Prvoj damskoj detektivskoj agenciji koji se dogadja u Bocvani) - crnci su simpaticni, jednostavni i pomalo kao deca i takvi su im i problemi i njihova razresenja (implicitno, mi belci smo komplikovaniji ali nadmocniji pa mozemo crncima da se smejemo i da ih volimo kao sto je odraslima simpaticno sta deca rade i kako razmisljaju). Tako nekako. Ostale njegove knjige nisam citala, prosla me volja, iako sam takodje sa vise strana cula da su simpaticne (tu su oni serijali o Nedeljnom filozofskom klubu a vidim sad ima i neku novu).
Tako da sam po pitanju njega sklona da zakljucim da su to stalke, simpaticne i pozitivne knjige ali ja sam previse komplikovana nadzak-baba (da pravim drustvo Mirki :) ) da bih u tome uzivala na taj nacin te me samo nerviraju...
Eto. Mene je nekako ipak pokolebala jer ima tu istine.
Ali naravno ima istine i u tome da su jednostavne i prijatne za citanje.
 
ja ne umijem da čitam dramska dijela, ne umijem pa ne umijem...ne mogu da se unesem...te ovaj (tiho, sa patnjom) te onaj (hodajući, glasno) te oni (u horu, pjevajući)

a i poezija mi baš ne ide
Jao ni ja.
A poeziju volim samo da slusam.
Ono... Rade Serbedzija, Rale Damjanovic...
Petar Kralj mi se ne dopada (mada ga kao glumca jako volim)

ovako, ja pročitala Zarobljeni snovi, Marina Nemet
priča o njoj i priča u prvom licu, o Teheranu, o zatvoru, o promjenama...iskrena je, da...ali ništa nešto vau...

a sad uživam, još malo
Mama Leone, Jergovič Miljenko
dobar je Miljenko, i volim ga...a ova je odlična..kratke priče o njegovom odrastanju...odlična, odlična, odlična
I mene ceka :zaljubljena:
 
ja ne umijem da čitam dramska dijela, ne umijem pa ne umijem...ne mogu da se unesem...te ovaj (tiho, sa patnjom) te onaj (hodajući, glasno) te oni (u horu, pjevajući)

a i poezija mi baš ne ide
Takodže. :rumenko:
Ocigledno da se nisam nasrecnije izrazila.
Ali da ne bih prepricavala sta je to svojevremeno nasa Dana :heart: rekla, evo njenog posta.

Eto. Mene je nekako ipak pokolebala jer ima tu istine.
Ali naravno ima istine i u tome da su jednostavne i prijatne za citanje.
Nije mi tako delovalo. :neutral:
 
I mene je ta Bridžet Džouns svojevremeno dobro zasmejala, tačnije pre 10-ak godina, znam da sam se kidala od smeha.
A i Baba Jaga je dobra, smešno mi je kad Mevlo kaže "šta se kiselite u bazenu ko krastavčići u turšiji!":zcepanje: i ono nešto "žena je sva od vode, kolko suza ima u njoj trebalo bi je koristiti u pustinji za navodnjavanje":rotf:, pa malo-malo "jadna ti, crna ti bona".
E Lamar obavezno ću da uzmem te tvoje preporuke, a mogla bi i mami da preporučim ona voli bosance:heart:
 
e, da--Anđelin pepeo, od nekog Irca :mrgreen: ubila sam se ovdje preporučujuči je..prilično neuspješno, moram da priznam
plakala sam i smijala se grohotom istovremeno...znači, čovjek sa takvim duhom opisuje baš onako teške stvri, siromaštvo i beznađe..

možda me samo knjiga našla...
 
Jeste lepo pitanje. Al ajd lepo i da odgovorimo. Svi koje to ne mrzi, i koji se sete naslova takvih knjga. Evo ja.

Smesne knjige: :D



-Baba jaga snijela jaje – Dubravka Ugresic
-Je.bo sad hiljadu dinara!!! – Boris Dezulovic (takodje je Bosna u pitanju)
-Cudo u Poskokovoj Dragi - Ante Tomic

Ove sa uzvicnicima su extra, odnosno vrh :lol:

Za Ugrešićku sam se već izjasnila ali evo da se dopunim , Tomića i Dežulovića obožavam. Sve tri navedene su presmešne ali mene je recimo od Tomića još više nasmejala Građanin pokorni ( to je ako se dobro sećam zbirka njegovih kolumni na jednom mestu'. Suze su mi išle.
A od Dežulovića sam čitala i Christkind, nije smešna al je odlična :D

Od Jergovića pomenutog sam nažalost za sada čitala samo Sarajevski marlboro i jako mi se svidela:)
 
Od smešnog, sveža mi je Baba Jaga, a takodje se rado sećam Kišona... trebalo bi mi malo više vremena i pregledavanja mog spiska da se prisetim još nečeg. Branko Ćopić neprevaziđen iz mladih dana. Magareće godine
Što se tiče tužnih kod mene je to izgleda malo drugačije nego kod ostalih. Evo upravo sam pročitala Vremeplovčevu ženu. Bila sam spremna da suze ronim i zato mi je bilo baš dobro što sam kraj pročitala kod kuće a ne u autobusu. Ali samo su mi se malo oči zamaglile kad sam čitala pismo koje joj je ostavio.
Već sam ovde polemisala o knjigama koje su napisane tačno tako da izazovu tugu. Tipičan primer je Od kako si otišao.
Ja sam se skoro rasplakala (u autobusu) kad sam počela da čitam Kuću u Puertu. Pomenula žena situaciju za vreme bombardovanja i meni se samo vratilo sve ono što smo preživljavali. Valjda mora da ima neki "link" prema meni, mom iskustvu, mom doživljaju da bi izazvalo tugu. To je po onom principu kad su pitali Ali Mek Bil zašto su njeni problemi uvek veći nego problemi drugih ljudi. A ona je jednostavno odgovorila "Zato što su moji".
Pa tako i ja. Što bih ja sad bila tužna što je nekoj tamo nepoznatoj ženi (koja verovatno ni ne postoji) umro muž, kad mogu da budem tužna zato što je moj daleko od mene. Ali pošto nisam napisala knjigu o tome, to nikom drugom nije tužno.
E, dobro priznajem, malo sam oštra.
 
Da mi ne bi bio prevelik post, pišem novi za Vremeplovčevu ženu. Bez obzira što nije izazvala neku preveliku (samo umerenu) tugu u meni, knjiga mi se svidela. Bilo mi je malo teško da pratim datume, godine, ko koliko i kada ima godina, šta je sadašnjost, a šta prošlost i budućnost... Ipak je interesantna ideja, malo fantastike, ali u osnovi snažan i nežan ljubavni roman. Prilično kompleksan. I savremen. Ne znam zašto sam mislila da se dešava u nekom prošlom vremenu, davno prošlom, npr. početak 20. veka ili još malo ranije. U svakom slučaju mnogo mi je drago što sam ga pročitala. Uživala sam. O tome govori i to što sam ga savladala za 6 dana, a ima 420 str. sa 39 redova na strani, što znači da su slova sitna.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top