Nego, Aleksandar Mekol Smit. E vidis, to je jedna od knjiga (tj. serijala knjiga, odnosno stila autora, kako god hoces) koji meni nikako, ali nikako nije legao. Dopao se i mojoj sestri i mojoj mami i zapravo vecini ljudi koje znam, ali za mene je banalan, povrsan, ima
tipicno kolonizatorski odnos prema Africi (ovde mislim na serijal o Prvoj damskoj detektivskoj agenciji koji se dogadja u Bocvani) -
crnci su simpaticni, jednostavni i pomalo kao deca i takvi su im i problemi i njihova razresenja (implicitno, mi belci smo komplikovaniji ali nadmocniji pa mozemo crncima da se smejemo i da ih volimo kao sto je odraslima simpaticno sta deca rade i kako razmisljaju). Tako nekako. Ostale njegove knjige nisam citala, prosla me volja, iako sam takodje sa vise strana cula da su simpaticne (tu su oni serijali o Nedeljnom filozofskom klubu a vidim sad ima i neku novu).
Tako da sam po pitanju njega sklona da zakljucim da su to stalke, simpaticne i pozitivne knjige ali ja sam previse komplikovana nadzak-baba (da pravim drustvo Mirki

) da bih u tome uzivala na taj nacin te me samo nerviraju...