Nabokovljev animozitet prema Frojdu datira jos od njegove Berlin-faze. Dakle, dok je bio mlad covek. Kod tumacenja njegovih dela cesto se pravi greska kada se uporedjuje i povlaci paralela izmedju Nabokova stvarne osobe, univerzitetskog profesora u srecnom, stabilnom braku i njegovih knjizevnih (anti)junaka kakav je npr. Hambert Hambert. Ponavljao je i sam to, no bez uspeha. Vecito su mu prisivali nastranost. Njegov jedini "greh", rekla bih, je taj sto istu temu (ljubavni trougao, efebofiliju) reciklirao iznova i iznova, ali vrlo uspesno svaki put. Prosto, to je bio njegov temat. Kao sto je kod nekih pisaca stradanje Jevreja, emigracija, anatemisanje i sl.