Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Koliko sam ja shvatio, Rada nije od Nautilusa tražila da objelodani svoj identitet svima na forumu, nego je htjela da ga upozna u stvarnom životu, pošto su sugrađani, tako da mi nije jasna ova paralela sa luciusom koji je zaista - nepromišljeno i ni malo pametno - ostavio na krstarici link do svoje FB stranice.

S druge strane, mislim da sukobi s njim nemaju nikakve veze s tim što mu je identitet bio poznat. Lucius je bio jedan kočoperan autodidakt, zaista načitan i energičan, ali sa (za svakog autodidakta tipičnim) rupama u znanju, koje je lako mogao da eksploatiše svako ko uđe u neku polemiku s njim. Jednom je tako tvrdio da Orvelova Životinjska farma nije pisana kao alegorija Boljševičke revolucije u Rusiji. Kad sam mu citirao samog Orvela koji je o tome pisao, odjednom je prestao da učestvuje u diskusiji.

Ne znam da li je neko bio neprijatan prema njemu, ali, ako jeste, lucius mu sigurno nije ostao dužan.
 
Као када би неко рекао да су Рада и Врела Цица иста особа, али можда и не, јер ова пише кармином.

Sad baš ne razumem, kog ja ovde predstavljam, tebe ili Lucijusa? Onda je Vrela Cica onaj drugi... :rotf:
Elem, Cica je fenomen druge vrste. Ona(on) se sprda, a Lucijus je bio ozbiljan...
 
Poslednja izmena:
Jedino ne mogu da citam u busu, bude mi muka :D
A ja se najviše radujem što cu moci da čitam u busu kad krenem na more (ako krenem), jer uvek rano ugase svetla, pa se ja mučim s nekim baterijskim lampama specijalno kupljenim za čitanje knjiga, ali puno baterija potroše za kratko vreme. Po pravilu uvek sedim daleko od TV-a pa ne mogu da gledam filmove, a i najčešce su neki koji me ne zanimaju....

kad sam kod filmova, skinula sam Divljinu (Wild) po knjizi koju sam nedavno pročitala, a sad čekam povoljan momenat da je odgledam na TV-a, a ne na kompu.
Pre neko veče nisam dočekala film Čovek zvani Uve, ako je uopšte bio. (najavljen za 22:30, ja zaspala u 23:15, još ga nije bilo, a i da jeste, svejedno bih zaspala).
Ali zato 26. juna u čitalačkom klubu biblioteke u mom gradu ima razgovor o ovoj knjizi. Sad ja ne znam jel mogu da prisustvujem jer mi je istekla članarina, a trenutno nemam baš neku potrebu da se učlanjujem.
 
A ja se najviše radujem što cu moci da čitam u busu kad krenem na more (ako krenem), jer uvek rano ugase svetla, pa se ja mučim s nekim baterijskim lampama specijalno kupljenim za čitanje knjiga, ali puno baterija potroše za kratko vreme. Po pravilu uvek sedim daleko od TV-a pa ne mogu da gledam filmove, a i najčešce su neki koji me ne zanimaju....

kad sam kod filmova, skinula sam Divljinu (Wild) po knjizi koju sam nedavno pročitala, a sad čekam povoljan momenat da je odgledam na TV-a, a ne na kompu.
Pre neko veče nisam dočekala film Čovek zvani Uve, ako je uopšte bio. (najavljen za 22:30, ja zaspala u 23:15, još ga nije bilo, a i da jeste, svejedno bih zaspala).
Ali zato 26. juna u čitalačkom klubu biblioteke u mom gradu ima razgovor o ovoj knjizi. Sad ja ne znam jel mogu da prisustvujem jer mi je istekla članarina, a trenutno nemam baš neku potrebu da se učlanjujem.

Stvarno je prakticno za bus. Meni znaci uvece, posto u stanu nemamo neku manju lampu pa mogu konacno da citam u mraku da ne smetam nikome :D
 
Upadam u konflikt polutakticno da prijavim nove listove:
Ratko Adamovic - Gola garda
Vasilij Grosman - Zivot i sudbina(dvotomno cudoviste) :-D
E.Alan Po - Avanture Gordona Pima

Citao neko nesto? :-)
Некада сам читао Гордона Пима (извињавам се што наслов не пишем косим словима пошто ми је прошле године укинута и та иконица, а не могу да се више млатим да их правим поступно, у пет корака са пребацивањем на енглеску опцију и враћањем на наше писмо), то је један авантуристички роман са пуно маште, али мени се није превише свиђао, боље су му приче.
 
Sad sam malo otvorio neke stare diskusije na Književnosti i odmah naišao na jedan luciussov biser. S Norom je tada bio u sukobu:

Ja jos od ranije znam sta ona pise i ona za mene nije intelektualac,nije akademik pa sve i da ima tri doktorata.
A pored toga je i zena.zena svakako akademski ne moze daleko ici.Zene ne mogu voditi duboke intelektualne i akademske razgovore.
Uglavnom zene mere sve merom svog materijalnog interesa,a i iz pisanja Nore se vidi da je materijalista.

Ako neko hoće dalje da čita, ovo je link. Je nemam namjeru da se dalje bavim njegovim forumskim opusom.
 
Читао неку критику: О Вијону и Хелдерлину, Сретен Марић. Добра књижица, ево два цитата:

'' Нисам јакобинац, живео краљ!'' Али та изјава није нимало ''у духу песниковог развоја'', већ ''у духу'' нормалног људског страха пред жандармима.

Хердер пише: ''Пријатељу, псалм 39!'' А тај псалм гласи: ''Зауздаћу уста своја док је зли преда мном''.

(ха-ха-ха!)
 
''Зауздаћу уста своја док је зли преда мном''.

(ха-ха-ха!)

Nekako su mi ova dva u koliziji... Osim toga, ko je prvi počeo? Šta te to tera da budeš takav? :think:

- - - - - - - - - -

Meni je to genijalno kad se nocu probudim pa ne mogu odmah da zaspim. Niko i ( muz, pas, ljubavnik;)) i ne primeti da sam budna i ne spopada
me pitanjima da li sam OK.

Tako li se priča o ljubavniku? Šta ako Nemac uključi translejt? :rotf:
 
Izvan vremena – David Grosman, Arhipelag, 130 str. 10/10
http://www.delfi.rs/knjige/63190_izvan_vremena_knjiga_delfi_knjizare.html

Već sam početak me slomio. Priča-poema se sastoji od razgovora muža i žene posle gubitka sina.
I nenametljivog naratora koga je pisac nazvao „gradski letopisac“ i koji se pojavljuje povremeno u jednakim razmacima.
Naknadno se pojavljuje još nekoliko ljudi sa istom sudbinom. Od patetike naravno ni traga. Jedva se i na slovo p može naleteti.

Mislim da je ovo jedna od najemotivnijih knjiga koju sam ikada pročitala.
Totalno se raspadnem još kad znam da je to piščeva istinska sudbina. Pet godina posle tog gubitka nije ništa objavljivao.
Ova knjiga je svojevremena Danina preporuka, sada je svakako i moja. Jedino je ne bih preporučila Kamenitoj. Znam je.

- - - - - - - - - -

Evo, našla sam Danin post. Mnogo više i bolje govori o knjizi od mene.
I ja sam poželela da imam knjigu za sebe. Što je retko.
https://forum.krstarica.com/showthread.php/714292-Biblioteka-3?p=31927865&viewfull=1#post31927865

Drago mi je da ti se dopala Lamar :cmok2: Sad si me podsetila na ove moje utiske i mogu da ti kažem da su jednako jaki i sad, iako je prošlo dosta vremena i knjiga od kad sam je čitala. I kupila sam je da imam, iako je nisam ponovo čitala.
Skoro sam čitala jednu donekle sličnu po pitanju teme - tuge zbog iznenadnog gubitka bliske osobe - i jezika u smislu da je u pitanju opet neka poezija u prozi ili proza u poeziji u prepletu sa dramom. Zove se "Tuga je pernato stvorenje", napisao Maks Porter a objavila Dereta. S tim što mi je Grosmanova još jača, ogoljenija, autentičnija (mada je to naravno teško reći, u pitanju je moj utisak a ne dao mi Bog da iz lične perspektive procenjujem i jednu od ove dve).
"Tuga je pernato stvorenje" daje slike porodice - oca sa dva dečaka nakon iznenadne smrti majke, i kako se oni na različite načine bore sa gubitkom. I koliko je kod njega sve svezano u teško razmrsiv čvor boli, tuge, ljutnje, povređenosti, ljubavi, svašta nešto. Kao što je inače u braku, pa sad tragedijom i saznanjem da se nikada neke stvari ne mogu razrešiti i taj osećaj konačnosti sa kojim se teško miri je veliki problem. A dečaci nekako bolje prihvate svoje emocije, valjda zato što su čistije, vole mamu i nedostaje im i to je sve. Pa onda kako tata i dečaci pokušavaju da pomognu jedni drugima a sve izokola, ništa eksplicitno. I uopšte, jezik je veoma poetski, ima mnogo alegorija, pozivanja na druge američke i engleske pesnike i pisce, nisam sve aluzije ni uhvatla, a verujem da je zadovoljstvo veće kada se prepozna taj dijalog pisca sa drugim stvaraocima. Takođe, kao "Izvan vremena" tanka a bremenita knjiga. Pročitala sam je dva puta a verujem da ću još. Nju mogu i baš mi je bila potrebna kad sam je čitala, ali paradoksalno, taj više metaforičan, hermetičniji jezik mi omogućava da joj se lakše vratim. Grosman je kao udarac u stomak, a mislim da još nisam došla do daha posle njega.
 
Нема их Луцијусови постови у Библиотеци2, а нема их ни моји пре јуна, јула месеца 2014!!

АБАНАМАТ ономе ко их је обрисао!
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
Ja čitam Mizeri Stivena Kinga. Malo je gadna, ali sviđa mi se. Nisam njegov ljubitelj tj. nedovoljno sam pročitala da bih znala šta mislim o njemu, pa sam uzela ovaj roman jer mi je delovao interesantno - proslavljeni pisac doživljava saobraćajnu nesreću i ''spasava'' ga luda obožavateljka - intrigira me njihovo psihološko nadmetanje.
 
Ja stigoh s japanske večeri, pričalo se o Šjusaku Endu, Tišini ili Šaputanju. Priznajem da sam je svojevremeno jedva pročitala, ali su mi devojke sada malo pojasnile suštinu i dubinu dela. Saznadoh da ima i film, pa ću ga rado pogledati.

Juče sam počela da čitam Gendžija, da bih nastavila s Dnevnicima ljubavi i putovanja, kad sam već u Japanu... :) U međuvremenu, Moja borba, ćeraćemo se još...
 
Čitam Otok Sahalin, Čehovljeve zapise sa putovanja ruskim predalekim istokom. Na dalek put pisac se uputio kako bi prikupio podatke o životu deportiranih osuđenika koji su, sa svojim porodicama, i naseljenici ovog ostrva na kraju svijeta. Surova klima, škrta priroda, teške ljudske sudbine... Mnogo rečenica kao što je ova:
Južnije od Aleksandrovska na zapadnom primorju leži samo jedna naseljena točka - Due strašno, gadno i u svakom pogledu bijedno mjesto u kome dobrovoljno mogu živjeti samo sveci ili duboko pokvareni ljudi.

Kad se zamorim od Sahalina, u kome ima malo previše statističkih i administrativnih podataka, čitam odlične eseje Zorana Paunovića Prozor u dvorište. Vrlo lijepo piše o Crnjanskom i engleskom modernizmu.
 
Na preporuku naše Bi i uz Bodrijerovu pomoć pročitah Grobnu tišinu, Arnaldur Indridason. Zabavna, zanimljiva, prava vikend kjiga.

A sad čekam da pomenuti postavi Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici.

- - - - - - - - - -

Dano i Elefteria, lepo je videti Vas. :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top