Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Koriste se dosta u Banatu. :-)

Da, tamo najcesce. Sto kaze quentin najvise u krajevima koji si bili pod austrogarskim uticajem, mada je moj pradeda, u centralnoj Srbiji,
takodje govorio da frustukujemo (od nem. reci Frühstück - dorucak).
Skoro me jedna poznanica ubedjivala da je rec galama arh. nemacka rec :eek: a ja apsolutno sigurna da je turska.
I jos mi kaze kako Nemci nekad koriste tu reci.
Pa me zanima ako moze Rayela da prokomentarise, ona najbolje zna.
 
Da, tamo najcesce. Sto kaze quentin najvise u krajevima koji si bili pod austrogarskim uticajem, mada je moj pradeda, u centralnoj Srbiji,
takodje govorio da frustukujemo (od nem. reci Frühstück - dorucak).
Skoro me jedna poznanica ubedjivala da je rec galama arh. nemacka rec :eek: a ja apsolutno sigurna da je turska.
I jos mi kaze kako Nemci nekad koriste tu reci.
Pa me zanima ako moze Rayela da prokomentarise, ona najbolje zna.
Ne, nepoznata je rec u nemackom. Koristi se jedna druga rec Galimathias, a i ta je preko latinskog usla u francuski,
a i nema isto znacenje kao kod nas galama.
 
ovde kažu nemačka reč

https://sh.wikipedia.org/wiki/Novčanik

Čija jeako nije nemačka?
Mene rec podseca na schleifbock ( to je ono cudo sto se na njemu bruse neki alati) ili na schreibblock ( to je notes, blok neki za pisanje),
moguce je da iz ovog drugog ( notesa) totalno iskrivljeno nastao i taj slajpik.
U nemackom se za novcanik koristi francuska rec Portemonnaie .

- - - - - - - - - -

Dobro veče svima:)

Poslednjih mesec dana (ako ne i duže) imam problem s kompjuterom pa nisam mogla da pišem ovde. Laptop se pokvario i dok ne kupim novi, nema meni druženja s vama (net na telefonu mi omogućava da čitam šta pišete i čitam redovno, ali mi je nepraktično da pišem preko telefona tako da to ne činim) . I sad pišem s tuđeg računara, jer sam samo želela da vas sve pozdravim.:)
Znam da je bilo godišnjica, rođendana, i ja vam čestitam i želim svako dobro:)

Čitam sve vreme od poslednjeg posta i pročitala sam:
Trezni Moris, Marta Grajms (krimić..pominju se trkački konji, porodica koja ih gaji, nestanak devojke...bila mi je ekstremno dosadna knjiga)
Velika očekivanja, Čarls Dikens (dopala mi se. Više mi se dopala Stara prodavnica retkosti, na primer, ali i ova mi je bila sasvim dobra)
Iznenadi me, Sofi Kinsela (čiklit i nije mi se bogzna koliko dopala..prethodne su mi bile bolje)
Babetina gozba , Karen Bliksen (dopala mi se.. mogla sam da zamislim baš sve što je napisano i prijalo mi je. Knjiga nije obima, čita se za dva sata bukvalno i preporuka onima koji nisu čitali)
Karta sudbine, Glen Kuper (triler..tema nije nova ali meni je vaj triler prijao..pronađena knjiga sa šiframa i shodno tome i otkrivanje tajne koju nosi)
Ahil ili gerila i ubica, Karlos Fuentes (upakovana priča o Karlosu Pisaru, jednom od vođa gerilskog pokreta M-19)

Trenutno čitam Vašar taštine Vilijama Tekerija (oduševljena sam..ostalo mi je još malo) i Legendu o Uspavanoj dolini Vašingtona Irvinga (tek sam počela ali zasad mi se dopada).

Ne znam da li ću uspeti da pišem nešto dok ne kupim nov kompjuter i dotad vas pozdravljam:)

I meni se od Dikensa najnajvise dopala ova Prodavnica:heart:
A zavidim ti sto uzivas u Vasaru tastine:) Ja tu knjigu obozavam.
 
Mene rec podseca na schleifbock ( to je ono cudo sto se na njemu bruse neki alati) ili na schreibblock ( to je notes, blok neki za pisanje),
moguce je da iz ovog drugog ( notesa) totalno iskrivljeno nastao i taj slajpik.
U nemackom se za novcanik koristi francuska rec Portemonnaie .

.

Vaš odgovor je tačan:D

šlajbuk – novčanik – njem. Schreibbuch. Napisao sam šlajbuk, jer sa tako nekada govorilo u Đakovu, barem u onom krugu osoba u kojem sam se ja kretao. Ima tu još nekoliko inačica, kao što su: šlajbok, šlajpek i šlajpik. Jedino mi nikako nije jasno kako se izvorna njemačka riječ Schreibbuch (šrajbbuh) pojavljuje toliko iskrivljena u više inačica. Čak nemaju te inačice previše veze sa značenjem te njemačke riječi - notes ili mala bilježnica. Ali sam baš tako pronašao u rječnicima

http://djakovogradmojemladosti.blog...rodjakovackog-govora-dio_14.html?view=sidebar

Kad sam bio klinac moji su povremeno prodavali stoku pa su prekupci koji su dolazili, uz beleške od koga su šta kupili i koliko su platili, uz različite potvrde, u jednom delu držali i novac. I danas postoje slični "novčanici" gde su uz blok za beleške i prostor za kreditne kartice, ličnu itd
 
Na račun germanizama, kada je onomad moj junoša počeo da uči nemački, to je išlo tolko traljavo, da sam ga dugo, dugo zadirkivala da ja bez dana naobrazbe nemačkog bolje govorim nego on. I raspalim: šuster, šnajder, rinfjajš, štrudla, šrafciger, švester i sve ostalo što je već rečeno. Šta da kažem, i dalje znam nemački bolje od njega. :(
 
Veče je radno, a u meni hronični umor. Ili prolećni, isto se hvata.
Rokovi me stisli, a sve kombinujem uz druge obaveze.
Trudim se da volim sunce, iako ga samo gledam iz zatvorenog prostora.
Čitam dosta ali sve vezano za tekstove na kojima radim, i malo šta od toga je za moju dušu.

Ipak, šapnuću vam jednu tajnu:
Čitam Muzej nevinosti.
Motrio je na mene dugo, sa police, i opirala sam se, opirala, ali sam ga zgrabila.
I ne mogu da prestanem.
Pamuk je čaroban, samo prezime govori.
Vešt je u pisanju, literatnoj nežnosti, i sada u ovom romanu, tako divno govori o ljubavi.
Spreman da se preda tom osećanju, da ga stisne uz sebe i i preda nam ga utiskujući u tu emociju sve ono što ume da izbrusi putem rečenica.
Obimna knjiga satkana od kratkih poglavlja donosi nežnost, ali ne onu koja se pretvara u već istrošene priče o ljubavi.
Već onu koja mi je došla na dlan u pravi čas - da me uteši jer nisam u prilici da dane provodim lutajući po osunčanim ulicama gradova koje volim i smatram ih domom.
Jer ne uspevam da sedim na klupi parka koji volim i slušam tišinu.
Jer ne volim proleće a osećam da mi je ovog puta potrebno.

Nisam odmakla mnogo, ali sam u uživanju.
 
Pa kazem ja, ali ajde ..:roll: Hvala ti.

A zar se za novcanik ne koristi vise Geldbörse?
Ne u govornom jeziku, samo ovaj Portemonnaie za novcanik i Brfieftasche za onu lisnicu ( kako se to zove na srpskom?)
u kojoj imas i vozacku, kreditne kartice, auswajz, krvu grupu, doniranje organa:D
Rec larma je nemacka, ne galama.

- - - - - - - - - -

Veče je radno, a u meni hronični umor. Ili prolećni, isto se hvata.
Rokovi me stisli, a sve kombinujem uz druge obaveze.
Trudim se da volim sunce, iako ga samo gledam iz zatvorenog prostora.
Čitam dosta ali sve vezano za tekstove na kojima radim, i malo šta od toga je za moju dušu.

Ipak, šapnuću vam jednu tajnu:
Čitam Muzej nevinosti.
Motrio je na mene dugo, sa police, i opirala sam se, opirala, ali sam ga zgrabila.
I ne mogu da prestanem.
Pamuk je čaroban, samo prezime govori.
Vešt je u pisanju, literatnoj nežnosti, i sada u ovom romanu, tako divno govori o ljubavi.
Spreman da se preda tom osećanju, da ga stisne uz sebe i i preda nam ga utiskujući u tu emociju sve ono što ume da izbrusi putem rečenica.
Obimna knjiga satkana od kratkih poglavlja donosi nežnost, ali ne onu koja se pretvara u već istrošene priče o ljubavi.
Već onu koja mi je došla na dlan u pravi čas - da me uteši jer nisam u prilici da dane provodim lutajući po osunčanim ulicama gradova koje volim i smatram ih domom.
Jer ne uspevam da sedim na klupi parka koji volim i slušam tišinu.
Jer ne volim proleće a osećam da mi je ovog puta potrebno.

Nisam odmakla mnogo, ali sam u uživanju.

I meni se mnogo dopala knjiga, ali sam i ja mnogo slaba na njega pa mi se sve dopada, a ova je knjiga zaista jedna prelepa love story.
 
Ja sam pre dva dana procitala i poslednju Mankelovu knjigu o inspektoru Vilanderu i koga zanima politika u sirem smislu reci neka izvoli.
Ima malo krvi , samo jedan mrtav, ali je knjiga triler iz snova, a narocito danas ako imamo u vidu izludele Britance i slucajeve ubijanja
ruskih spijuna. Osamdesetih godina bila je velika frka u Svedskoj sa sovjetskim podmornicama koje su se svaki cas pojavljivale u svedskim
vodama pa onda kao nestajale, niko nije mogao da ih locira i trajalo je to skoro godinu dana sve dok Palme nije ubijen. Onda je prestalo.
To je glavna prica u romanu. Poenta je da to uopste nisu bile sovjetske nego britanske i americke jer se Palme priblizavao Sovjetima,
vojni krugovi u Svedskoj zeleli su u NATO, drzali su ga za komunistu koji ce unistiti Svedsku, ubistvo Palmea nikada nije bilo ozbiljno
ni rasvetljavano ( slucaj Djindjic, ali u srpskom slucaju sve dijametralno suprotno) da bi se tek dve decenije kasnije pojavile pricice
da su se Britanci i Amerikanci malo zezali po svedskim vodama, ali u dogovoru sa svedskim admiralima.
Komesar Vilander je vec star, fata ga Alchajmer, ali uspeva da resi "slucaj", tu se i oprasta od svoje verne publike:)
 
Ne u govornom jeziku, samo ovaj Portemonnaie za novcanik i Brfieftasche za onu lisnicu ( kako se to zove na srpskom?)
u kojoj imas i vozacku, kreditne kartice, auswajz, krvu grupu, doniranje organa:D
Rec larma je nemacka, ne galama.

- - - - - - - - - -

Brieftasche bi i kod nas bilo nesto kao novcanik za dokumenta.
(Btw, kad pomenu krvu grupu - nama nigde u dokumentima ne pise koja smo grupa..:think: a to bi bas trebalo)

Da, pa to i ja kazem, nego me drugi (neuspesno) ubedjuju kao im je Nemac rekao da je galama nem. rec.
 
Koriste se u krajevima koji su bili pod austrougarskim uticajem. I kod mene je tako bilo. Baka je govorila fergist majniht, špajzcimer, cintor... Zna li iko šta je cintor? Je li se to još negdje koristilo?

edit:
Sad negdje nađem da je taj cintor zapravo italijanska riječ. Bog te pita kako je to do mog kraja stiglo.

zaboravih da pitam, šta ovo boldovano znači?

- - - - - - - - - -

hm, opet het trik:(
 
zaboravih da pitam, šta ovo boldovano znači?

- - - - - - - - - -

hm, opet het trik:(
Onaj plavi cvetak nezaboravak
32314763xb.jpg


- - - - - - - - - -

Cvet se pise zajedno vergissmeinnicht, a inace znaci ne zaboravi me.
 
Priče iz L.A - Ry Cooder ( 5 / 5 )
Odlična zbirka noir pričica smeštenih u Los Anđeles, 40ih i 50ih godina prošlog veka. Blues, jazz, ljudi na marginama društva, na momente neuhvatljiva, nedefinisana, raštrkana a topla i živopisna reka lica.
Neočekivano pozitivno iznenađenje - moraću da si nabavim svoj primerak.
cooder_price.jpg
Džon Fante - Zapitaj prah ( 4 / 5)
Fante mi je svih ovih godina izmicao, iako mi je Arturo Bandini više nego poznato ime. Možda sam ga izbegavala zbog Bukovskog...no dočekao me je , u nekoj kutiji američke literature koja mi je dopala ruku prošle nedelje ( nažalost bila je kod mene samo u prolazu ).
Uticaj na Bukovskog je više nego očigledan.
Odlična knjiga, ogoljena, ljudska ali topla. Možda sam kod Fantea otkrila sve ono što mi je falilo kod Bukovskog....

Kad smo kod Bukovskog, u kutiji se našla i njegova Nema više heroja, došla sam do pola i zaključila da ne mogu više da trošim vreme na nju.
Uz ovu našao se i Hunter S Thompson, u pitanju je kratka zbirka priča Strah i požuda u New Yorku, odustala sam posle druge priče. Prestara sam za ovo izgleda.
A zbog gubljenja vremena na ove dve, nisam stigla da pročitam Let iznad kukavičjeg gnezda, Kena Kejsija koji mi je već dugo na listi. Eh prioriteti.....nikada neću naučiti.
Najgore je što ću verovatno opet pokušati da pročitam obe jer će ta kutija kad tad opet da mi dođe u ruke....ako budem vešta.

Veliki Getsbi – Ficdžerald ( 4 / 5)
I još jedno iznenađenje. Getsbi mi nikada nije bio na listi prioriteta što se klasika tiče a nakon nedavne filmske adaptacije, koju smatram jednom od gorih filmova koje sam gledala, pao je još niže. Knjiga je bila u kutiji, knjiga je kratka, morala je da se pročita. Knjiga je bila sasvim dobra , stilski pomalo dosadna, likovima je falilo dimenzije što je dalo osećaj ispraznosti ali oslikala je zanimljivu sliku epohe.

Sa strane, u kutiji se našao i Džulijan Barns, koji se stalno provlači kroz razgovore a meni nije delovao interesantno. U pitanju je Nije to ništa strašno, neodređenog žanra, porodični spomenar reče Delfi, sinteza eseja o smrti i gubitku, protkana anegdotama iz biografija umetnika dragih autoru te intimnih sećanja na porodicu i detinjstvo. Zapravo prilično prijatna knjiga kojoj bih dala 4 od 5 zvezdica ( ako ne i više jer negde osećam da sam je pročitala prebrzo ) da nije bilo male nezgodacije u vidu toga da sam morala na bus a ostalo mi je 40ak stranica do kraja.....Morala sam da vratim knjigu u kutiju i odem ljuta nazad za Beograd....i sad lepo sledeće nedelje konačno moram da odem da se učlanim u biblioteku i nastavim sa Barnsom....
Takođe,
Drevna svetla – Aldžernona Blekvuda ( 4/5) Pomalo okrutno dadoh 3 zvezdice originalno pa promenih na 4 jer je realnije ali nakon Izbora priča u zbirci Vrbe jednostavno sam ostala ravnodušna iako ne mogu ništa da zamerim knjizi , prelepa zbirka priča o snazi, mistici i neuhvatljivosti prirode.
Bila sam u groznom raspoloženju dok sam je čitala da budem iskrena a pošto je knjiga moja, zasigurno ću joj se vratiti još jednom.
 
Poslednja izmena:
Wild child, sve je ovo tako zanimljivo, pomalo misteriozno s tom kutijom koja ti je u prolazu dopala ruku. I kako najbolje iskoristiti vreme i pročitato ono što to najviše zaslužuje. Pa jeste, neke stvari nikako da naučimo. I ja prečesto trošim vreme na mnoge stvari koje ne vrede toga.

Ja sam juče ponovo posle dužeg vremena gledala film Buđenje s Robin Vilijamsom i Robertom de Nirom. Podsetio me Let iznad kukavičjeg gnezda. u sličnom su fazonu.
 
Žensko veče u hotelu Finbar, sedam priča, sedam irskih književnica. Sve do jedne su mi se svidele. I čak ne deluje da su različite autorke jer se na momente junaci različitih priča "sreću" kao u dobro vođenom romanu.
Ova knjiga nastala je kao nastavak Hotela Finbar, koji je napisalo nekoliko irskih pisaca, i koju ja nikako nisam uspela da nađem.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top