Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Meni je Sioran verovatno omiljeni filozof 20. veka, dovoljno je pročitati jednu njegovu knjigu da bi se stekao utisak o
njegovom delu. U svim delima, pa tako i u ovom je pesimističan, mračan, očajan... Nema sistem, piše fragmentarno,
aforistično, poput Ničea. Evo nekih citata iz knjige:
Само човек посебног кова може да остане ведар пред пределом опустошеним светлошћу, али ја нисам тај. Сунце је
мој снабдевач мрачним идејама, а лето годишње доба у којем сам увек преиспитивао своје односе са овим светом
и са собом, на штету и једног и другог.

Веровао сам да сам више него други лишен таштине: разуверио ме је један скорашњи сан. Тек сам био умро. Доносе
ми ковчег од белог дрвета. „Могли сте баш да га премажете са више лака!” – повичем и бацим се на погребнике да их
изударам. Следи туча. А затим буђење и стид.
 
Lapot, Živojin Pavlović

Moram da priznam da sam od ove knjige očekivala više. Ostala mi je nekako nedorečena, štura i siromašna, mada glupo zvuči kada kažeš tako nešto za knjigu. Zbog intrigantnog naziva i samog običaja očekivala sam da i radnja bude u skladu sa istim, ali nekako nije. Lapot se provlači kao lajt motiv, zato što ga glavni junak pominje svakomalo (čak i previše, slutim da je baš zbog toga što se priča suštinski ne vrti oko lapota, pa da napravi neku vezu). Zapravo je priča o životu i smrti seoskog učitelja (naročito smrti, ne toliko glavnog junaka, nego smrti kojom smo okruženi od kada se rodimo). Vreme je prva polovina XX veka, mesto-živopisno okruženje istočne Srbije, koje obuhvata i izmišljene zloslutne toponime Zjapina i Zlodol, koloritan jezik ("a za kvo če ti", brojne lokalizme i sl), nadrealne običaje, uključujući lapot, ali i još ponešto itd. Priča obuhvata priču o njegovoj porodici, odnosno ženi i tri sina, njegovim čežnjama, načinu života, ali nekako je sve nedovoljno povezano. Roman me više podseća na zbirku priča, odnodno epizoda iz života seoskog učitelja. Moram da priznam da nisam oduševljena ni načinom pisanja, ali to je potpuno sporedno.

Sa druge strane, dopala mi se atmosfera knjige i prikaz surovog načina života. Poseban utisak ostavila je jedna rečenica u kojoj se baš radi o lapotu, ali na malo drugačiji način. Parafraziraću je, da ne pretražujem. Uglavnom, glavni junak jednog momenta kaže da je njegov sin, koji je otišao u partizane, nad njim već napravio lapot, jer ovaj više nije živ od straha za svog potomka.

Sve u svemu, vredi pročitati, ali redukovati početna očekivanja.

- - - - - - - - - -

I hvala Del Pieru, što me podsetio na ovu knjigu i Bodrijaru, što je bio onako brz i postavio knjigu u momentu.
 
Poslednja izmena:
I jeste, ima on svoj specifican jezik, stil, motive, okruzenja. Covek crnog talasa. :-)
Nisam samo razumela ovo "nadrealne" obicaje, posto je on prilicno okrutno prizeman kad pise o nacinu zivota istocne Srbije...a I inace.
Lep ti je prikaz i lepo si primetila, kako kazes, "zloslutne toponime".
Meni su najbolje njegove knjige "Raslo mi je badem drvo" i "Ubijao sam bikove". Tako da ti ih preporucujem ako zelis da mu pruzis jos sansi. :-)
Zbunila si me naslovom, sto kontam da je lapsus calami, posto je "Lagum" knjiga Velmar-Jankovic.
 
I jeste, ima on svoj specifican jezik, stil, motive, okruzenja. Covek crnog talasa. :-)
Nisam samo razumela ovo "nadrealne" obicaje, posto je on prilicno okrutno prizeman kad pise o nacinu zivota istocne Srbije...a I inace.
Lep ti je prikaz i lepo si primetila, kako kazes, "zloslutne toponime".
Meni su najbolje njegove knjige "Raslo mi je badem drvo" i "Ubijao sam bikove". Tako da ti ih preporucujem ako zelis da mu pruzis jos sansi. :-)
Zbunila si me naslovom, sto kontam da je lapsus calami, posto je "Lagum" knjiga Velmar-Jankovic.

au, nisam ni primetila... naravno Lapot, ne Lagum, hvala
 
Kad sam rekla nadrealne običaje mislila sam na ono Cigankino bajanje i preuzimanje bolesti od blesnog deteta. Možda sam pogrešila u terminu?

Inače, ista ta istočna Srbija ima i lepe i stvarne toponime tipa Dobrujevac i Boljevac, dobro i bolje
 
opet ja...

Dakle, u potrazi za ponekom informacijom o lapotu na Kupindu naletim na knjigu Zapis o lapotu, sa pojašnjenjem "(mitopoetski model sveta u romanu Lapot Živojina Pavlovića)", autora Slavice Djukić Dejanović, izdatu 1997. Jesam ja to nešto propustila, ova S. Đ. D. je lekar i političar. Da li je moguće da postoji još jedna?
 
opet ja...

Dakle, u potrazi za ponekom informacijom o lapotu na Kupindu naletim na knjigu Zapis o lapotu, sa pojašnjenjem "(mitopoetski model sveta u romanu Lapot Živojina Pavlovića)", autora Slavice Djukić Dejanović, izdatu 1997. Jesam ja to nešto propustila, ova S. Đ. D. je lekar i političar. Da li je moguće da postoji još jedna?

SĐD je neuropsihijatar, tako da to ima neke veze s tom temom. A i znam da jeste ljubitelj književnosti. Jednom su neku anketu među poslanicima radili o tome da li čitaju. Bila je među rijetkima kojima silne obaveze dopuštaju čitanje književnosti.
 
Znam da je neuropsihijatar, ali sam videla i sliku sadržaja knjige, neko je postavio na net, pa se zbunih. Doduše, knjiga ima i koautora.

Zapis-o-lapotu-Slavica-Djukic-Dejanovic-NOVO_slika_O_62316775.jpg
 
Uelbek, Marojević i sajt B-92


Добро сте прочитали: у питању су француски писац Мишел Уелбек, наш књижевник Игор Маројевић и овај овде, присутни сајт Б-92.

Повезује их једна ређа заједничка тема и Маројевићево коментарисање коментарисања на овом сајту.

У роману „Карта и територија“ Уелбек је констатовао да је управо свирепо убијен, описао своју сахрану, споменик на гробу и догађаје потом. Успут је себе помало похвалио: „Био је добар писац“ кажу за њега, спроводу присуствује стотинак његових читалаца свих узраста и оба пола; једна млађа дама баца белу ружу на ковчег, а његова слика бива украдена па нађена и продата за шест милиона евра...

Успут је много пута поткачио француску и америчку књижевно-сликарску сцену, али се уздржао да буде и главни лик у роману: Мишел Уелбек, писац је споредни књижевни лик, а главни је млади сликар који фотографише и дорађује мапе француских департмана и слика Уелбека, а успева по опробаном рецепту још их 19. века – уз свестрану подршку једне моћне старије даме.



Игор Маројевић описује своје троструко самоубиство, сахрану, свађе током ње и коментаре на сајту Б-92. Ово је почетак и крај његове приповетке објављене у „Летопису Матице српске“ марта 1916. године.

http://blog.b92.net/text/27551/Uelbek-Marojevic-i-sajt-B-92/
Marojevica ne poznajem, Karta i teritorije odlicna je knjiga.

Ja citam zadnju Mankelovu knjigu ( valjda je i autor odmah i preminuo), ime je nesto kao Neprijatelj u senci, tema je malo cudna , ali i jako
politicNa jer se Vilander bavi ubistvom Palmea, sovjetskim podmornicama i slicno.

Moj dragi surug ponekad uzme neku moju knjigu kad ne zna sta da cita ( a cita uglavnom neke istorisjke knjige) i mrtav ladan uzme Pinchona
i jutros me pita da li ja razumem sta taj covek pise:zcepanje:

- - - - - - - - - -

Nego, jel cito neko ovog Marojevica?
 
A kad uzmeš da čitaš na Wikipediji https://sr.wikipedia.org/sr-el/Игор_Маројевић

"začetnik tzv. krtog realizma a svakako jeste etnofikcije ..... jedan od začetnika digitalnog realizma ....Uz Marojevićevu prozu se pominju i odrednice neorealizam, trans, snajperska proza, generacija miks..."

Da li je još neko začetnik ovoliko pravaca.

Ja sam čitala Mediterani kojih se ič ne sećam, i Parter koji mi se malo više svideo iz lokalpatriotskih razloga jer se dešava na splavu Parter na zemunskom keju.
 
A kad uzmeš da čitaš na Wikipediji https://sr.wikipedia.org/sr-el/Игор_Маројевић

"začetnik tzv. krtog realizma a svakako jeste etnofikcije ..... jedan od začetnika digitalnog realizma ....Uz Marojevićevu prozu se pominju i odrednice neorealizam, trans, snajperska proza, generacija miks..."

Da li je još neko začetnik ovoliko pravaca.

Ja sam čitala Mediterani kojih se ič ne sećam, i Parter koji mi se malo više svideo iz lokalpatriotskih razloga jer se dešava na splavu Parter na zemunskom keju.

Zvuči kao nešto što bi narcisoidni pisac sam uradio. Napisao svoju autobiografiju na Vikipediji
 
Turske bajke - Bookland 140 str.
https://www.knjizara.com/Turske-bajke-136824

Bila u biblioteci, gledala policu sa turskom literaturom i vidim naslov Turske bajke.
Otvorim i pročitam: “Bio jedan car i imao tri sina…”. Odmah me teleportovala u detinjstvo.
Raznežim se i uzmem je. U busu počnem da čitam i kao što rekoh bajka počinje: “Bio jedan car i imao tri sina…”.

Počnem drugu, početak glasi:” “Bio jedan car i imao tri sina…”.

Treća: “Bio jedan jedan bogat čovek koji je imao tri sina…”.

Kad malo posle iznenađenje! “Bio jedan car i imao tri kćeri… :lol:”.

2/3 počinju ovako, ali ima i drugačijih početaka. Rado uzmem knjigu da pročitam po koju priču.

- - - - - - - - - -

Ubila me alergija ovih dana. Sinoć kupim xyzal i spasem se muka.
Danas sam normalna osoba...
Barem se nadam da jesam :lol:
 
Danas sam bila na Kopaoniku. :grudvanje::sanke::sneskoz::bob::zimag::zgrudvanje:
Vreme je bilo super, ali, cenim, istopiće se sneg za koji dan... :(

Čitala sam usput Grobnicu za Borisa Davidovića... Sigurna sam da sam je čitala nekada, ali se ničeg ne sećam. Posle članka u Nedeljniku, moraću da se podsetim zašto je bila zabranjena, da ne kažem, zašto je Kišu "zagorčala" život.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top