Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ali gre'ota da preskačemo reči. Možda u one dve koje smo preskočili bile mnogo lepše od ove jedne koju smo pročitali. U svakom slučaju to je korisno kad treba da se upoznaš sa sadržajem teksta, nije za nas koji samo uživamo.
 
Fora je da čitaš svaku treću reč, a mozak registruje i ove nepročitane. Navodno, na kraju shvatiš sve pročitano... Kaobajagi, u tamo neke fijoke u mozgu se skladišti sve što smo svesno i nesvesno opazili ili čuli, i onda kad treba, iskoči... :lol:
I ovo smo videli...

Ja tako citam neke tekstove iz novina, preletim , ali knjige nikako.

Ja sam zavrsila treci deo Prijateljice i unapred ti zavidim na uzivanju koje ces imati:)
Pocela sam sinoc i cetvrti ( i nazalost zadnji). Mene njene knjige podsecaju na Knausgarda i njegovu Borbu
pri cemu je ona mnogo bolja "pripovedacica" i mnogo je vece uzivanje citati njenu borbu.
Ova treca mi se za sada najvise dopala, a na omotu cetvrte stoji ovako:

Elena Ferante nas podseca sta znaci voleti nekoga ( The New Yourk Times)

Grandiozna panorama vremena ( Neue Züricher Zeitung)

Deluje kao droga ( Le Monde)

Elena Ferante je za Napulj ono sto je Carls Dikens bio za London ( The New Yourker)
 
Pre par sati je na RTS 2 bio intervju Nede Valčić Lazović sa Džonatanom Frenzenom.
Na žalost okolnosti mi nisu dozvolile da gledam intervju, ali to će se i onako vrlo uskoro pojaviti na YouTube na - RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični kanal, gde su i ostali intervjui koje gledam sa velikim uživanjem.

Večeras sam se podsetila intervjua sa Amosom Ozom i uhvatila me neka tuga.
Pitam se koliki je učinak njegovog napora ka izmirenju, razumevanju...
I ne samo njegovog. Nekako u ovom ludom vremenu mi se sve više čini kako je sve uzaludno.
A opet šta bi bilo da nije tih pozitivnih primera...

Eto, malo sam se zanela :D
 
Evo da se nadovežem. Ne znam ništa o Amosu Ozu, niti da ulaže napore ka izmirenju, razumevanju, a to podsetilo na nešto što sam danas pročitala, moj drug postavio na fejs. Ne znam da li da stavljam u spojlere

Jedna novinarka je čula za starog Јevrejina
koji se poslednjih šezdeset godina molio svaki dan,
dva puta dnevno, na zapadnom zidu te ga je odlučila posetiti
i napisati članak o njegovom iskustvu.
Gledala ga je nekih 45 minuta kako moli.
Kad je završio i krenuo nazad, prišla mu je i zatražila intervju.
“Oprostite, ja sam Rebecca Smith. Kako se zovete?”
“Morris Feinberg”, odgovorio je stari Jevrejin
“Gospodine, koliko dugo dolazite i molite na zapadnom zidu?”
“Već šezdeset godina.”
“Šezdeset godina, to je zadivljujuće, a za sta molite?”
“Molim za mir medju hrišćanima, židovima i muslimanima.
Molim za prestanak mržnje i ratova.
Molim da deca odrastu u odgovorne zrele osobe i da vole svoje bližnje.”
“I kako se osećate nakon šezdeset godina?”
“Kao da govorim zidu."
 
Dugujem vam izveštaj o promociji Atanackovićevog romana.
Snežni dan, zavejanost na koju nismo navikli ove vrlo slabe zime, a koja je meni izuzetno prijala.
To uživanje u snegu i belini iznenađuje i mene samu, jer sam vrlo zimljiva, rođena za uživanje u toplom kutku ili negde na suncu.
Promocija je bila lepo posećena - loše vreme omogućuje odličnu selekciju, pa dođe samo ko je istinski zainteresovan da prisustvuje, čime se postiže i svojevrsni mir i pristojno slušanje onoga što moderator i autor imaju da kažu.
Barem je meni jako važno da ne šuška svaki čas nešto, da ne zvoni nečiji telefon ili slično.

Atanacković me je oduševio. Knjigu nisam pročitala još uvek, ali oduševljeno je postignuto utiskom koji je ostavio na mene.
On odiše neverovatnim mirom, prenosi ga na druge. Ne jer je spokojan i bez opterećujućih misli, štaviše, progovarao je o nezadovoljstvima i svažnim stvarima nas u Srbiji, ali opet, on ostaje sprovoditelj mirne energije koja zavladava prostorom u kojem je.
Ne, nisam ljubiteljka mirnoće, popularne psihologije, Lujze Hej, ali volim da zapazim dominantne utiske kod nekog.
Uz to, vrlo je zahvalan sagovornik, ume da se našali, da pojasni, da bude pristupačan i otvoren je za komunikaciju.

Govorio je kako je teklo stvaranje romana, kako je od utopijske priče nastao roman koji je dobio nagradu.
Kako je tekla priča vizuelnog umetnika koji je u nekom momentu prepustio se tekstu.
Koliko je zapravo tekst za njega takođe način izražavanja, pa otuda ono što piše razvija slike u glavi čitalaca.

Meni je bitno da kažem: ume da čita.
Neko će se začuditi ovom mom iskazu, neko neće, ali nije retko da autor ne zna da pročita sadržaj, da ga zbrza, da ga promumla, da ga ne oseti tokom javnog iščitavanja.
Zato kada neko to ume, ja volim da pohvalim.

Ukoliko poseti vaš grad, ne propustite Dejana Atanackovića.
Meni je taj doživljaj upotpunio lepim raspoloženjem proveden dan.

Počela sam da čitam Bakmanov roman Moja baka vam se izvinjava.
Nije me od starta poneo kao Uve, što nisam ni očekivala, ali nije nezabavan.
Javljaću utiske. :)
 
Pre par sati je na RTS 2 bio intervju Nede Valčić Lazović sa Džonatanom Frenzenom.
Na žalost okolnosti mi nisu dozvolile da gledam intervju, ali to će se i onako vrlo uskoro pojaviti na YouTube na - RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični kanal, gde su i ostali intervjui koje gledam sa velikim uživanjem.

Večeras sam se podsetila intervjua sa Amosom Ozom i uhvatila me neka tuga.
Pitam se koliki je učinak njegovog napora ka izmirenju, razumevanju...
I ne samo njegovog. Nekako u ovom ludom vremenu mi se sve više čini kako je sve uzaludno.
A opet šta bi bilo da nije tih pozitivnih primera...

Eto, malo sam se zanela :
D
Svi se zanesemo, uglavnom tako da dok smo mladi zagovaramo i pozdravljamo revolucije, vodimo ljubav, a ne rat, ali kad zadjemo u godine,
ne ja naravno;), nego Oz recimo, onda uvidimo da smo nemocni da je sila jaca od ljubavi i naravno onda zagovaramo neke druge svetove.
Zato je meni ova Ferante nepreyebiva po tom pitanju. Ona lepo kaze da je za citaoca totalno irelevantno sta ona jede, koju partiju bira,
da li je lepa, ruzna i koliko je stara ili da li je udata. Njene knjige se ili citaju ili ne citaju, njena licnost tu je nevazna.
 
Svi se zanesemo, uglavnom tako da dok smo mladi zagovaramo i pozdravljamo revolucije, vodimo ljubav, a ne rat, ali kad zadjemo u godine,
ne ja naravno;), nego Oz recimo, onda uvidimo da smo nemocni da je sila jaca od ljubavi i naravno onda zagovaramo neke druge svetove.
Zato je meni ova Ferante nepreyebiva po tom pitanju. Ona lepo kaze da je za citaoca totalno irelevantno sta ona jede, koju partiju bira,
da li je lepa, ruzna i koliko je stara ili da li je udata. Njene knjige se ili citaju ili ne citaju, njena licnost tu je nevazna.
Zato sam se i zanela :zcepanje::hahaha::zcepanje:

- - - - - - - - - -

Moon, lepo si nam to sve pretstavila, a baš mi se dopalo što je selekcija zbog lošeg vremena bila dobra, pa ste zato u miru mogli da uživate u svemu.

A od svega mi se najviše dopalo što si rekla da umetnik odiše mirom i spokojem.
E, to je nešto na šta ja padnem na nos.
To, kad sretnem takve ljude.
 
Dobro vece :)
Kod nas je juce i danas bilo 20-21c pa smo uglavnom zujali napolju. Ipak sam uspela da ispratim i desavanja iz otadzbine. Drago mi je zbog Ivane :) Izbore da ne komentarisem...

Da prijavim sta sam procitala.

Poslednja ljubav babe Dunje, Alina Bronski
Pominjala sam ranije Najljuca jela tatarske kuhinje, od iste autorke, i odusevljeno sam podelila utiske o toj knjizi.
Sad sam opet uzivala u citanju. Baba Dunja je jedan od stanovnika seoceta zahvacenog radijacijom nakon nesrece u Cernobilju, i prva koja odlucuje da se tu vrati. Nakon nje dolaze jos neki bivsi stanovnici kao i neki novi, i tako mirno tece zivot te male zajednice u kome je svaki lik prikazan iz ugla babe Dunje. A ona je jedna jaka zena, ne plasi se ni smrti a ni zivota, stoji cvrsto iza svojih odluka, sarmantno analizira ljude i svet oko sebe, i jednostavno je prizemna i skromna a opet upadljiva i dominantna. Ne znam sta bih rekla o knjizi a da ne otkrivam radnju, koja nije previse dinamicna ali to nije ni vazno, niti umanjuje vrednost knjige. Mozda me malo stilom podsetila na Olgu Tokarcuk. Ima tako te precizne nenakicene recenice ali ujedno su i tople i pametne. Preporucujem :)

Sapat krosnji u ukletoj cetvrti, Ahmet Umit
Ovu sam knjigu prilicno razvukla i u prvoj polovini se mucila do razmisljanja o odustajanju, a onda sam se navikla na piscev stil i drugu polovinu procitala za jedno vece. Prica pocinje ubistvom na vece doceka nove godine, i to ubistvom sumnjivog lika iz mracnih krugova Istanbula. Onda se radnja razvija tako sto nas pisac upoznaje sa svima koji su imali nekakve veze sa ubijenim, i to je jedan nepregledan niz likova. Pisano je u prvom licu iz ugla glavnog inspektora. I dok na pocetku deluje da se samo nizu likovi i da su njihove sudbine nekako naivno predstavljene, kasnije je jasno da to iz inspektora progovara dobrota i nastojanje da razume svakoga. I sam se bori sa svojom tugom.
Usput je razocaran stanjem u gradu, pominje transformaciju nekih kvartova, pominje razne demonstracije, kritikuje vlast i drustvo. Istanbul je predstavljen na jedan potpuno dublji nacin, onaj koji je verovatno uglavnom dostupan samo njegovim stanovnicima i u tome je velika vrednost ove knjige. I dalje mislim da me sam stil nije kupio, pa ni sama glavna prica, koliko su te sporedne informacije lepo uklopljene u pricu. Uzela sam sad jos jednu njegovu iz biblioteke (Magla i noc), mislim da nije prevedena kod nas.

"Beatrice i Vergilije" Jan Martel (Pisac Pijevog zivota)
Ovo je jedna vrlo vrlo uznemirujuca knjiga.
Pocetak je lagan - pisac dozivljava veliki uspeh sa prvom knjigom a onda ne uspeva da nadje izdavaca za drugu knjigu, pa pratimo proces nastanka knjige, kroz koje faze pisac prolazi, sta mu se vrti po glavi, koji sve likovi donose odluku da li knjiga biti objavljena i td. To je sve vrlo zanimljivo nama koji volimo knjige, ja se prva uvek radujem knjigama koje pominju knjige.
Ali onda se ovaj nas pisac preseli u drugo mesto i tu dolazi u kontakt sa jednim svojim citaocem. Da od tog momenta ne preostaje 70-ak strana do kraja knjige, ja bih sigurno odustala.
Mislim da je po stilu i kvalitetu ova knjiga znatno iznad Pijevog zivota, ali po temi ovo vam jednostavno nije potrebno. Moje misljenje, znam da ima jos vas na temi koji od knjiga ocekujete uzivanje pa i opustanje.
 
Poslednja izmena:
I da podelim sa vama nesto o moci interneta.
Pratim jednu Grkinju na youtube'u, njen kanal nije samo o knjigama ali ponedak ima i neku takvu preporuku. I kad ona preporuci knjigu to uradi sa takvom strascu da ja odmah pozelim da je procitam. Uglavnom predlaze starija izdanja, lako ih nadjem u biblioteci. Medjutim ovaj put moja biblioteka nije imala tu knjigu i odem na sajt knjizare, trenutno je ni oni nisu imali. To sve pre recimo 20-ak dana. Ali moze da se naruci pa kad stigne.
Pre neki dan dobijem mejl od knjizare sa novostima, ima i link do najprodavanijih knjiga u protekloj nedelji. I medju knjigama ta o kojoj je rec.
Znaci knjiga pre 20 dana nije ni postojala u knjizari, od kad su prodali poslednji primerak vise je niko zivi nije ni trazio, a onda odjednom postaje jedna od najprodavanijig knjiga. Slucajnost?

Inace, radi se o knjizi Pakao, Anri Barbis. I ja sam je juce kupila :mrgreen:
 
Kanela, baš si lepo predstavila te knjige. I za čitanje i za izbegavanje. Svidja mi se što se baba Dunja ne boji smrti, a ni života. A strasno me zanima sta se to desilo kad je pisac dosao u kontakt s citaocem, sto nam ne treba jer nije za opustanje i uzivanje. Kad ti neko kaze da ti to ne treba, ti bas imas zelju da proveris sta tu ima sto nije za tebe.


Dobro veče drugarice moje drage...ljubim vas sve! :heart::cmok:

Djovana, draga, bas lepo sto si navratila.
 
Čisto da prekinem izbornu šutnju :D

Stvarno fino što televizija pošalje nekoga u Ameriku da napravi intervju sa Frenzenom, ali generalno ne volim kad se u takvim razgovorima od pisaca traži da objašnjavaju i tumače vlastite knjige. Kao da je intervju prije namijenjen onima koji Frenzena nisu čitali, pa kroz emisiju treba da shvate kakav je to pisac, nego onima koji su ga čitali. Volio bih da je više govorio u stvarima koje su uticale na njega kao pisca, o knjigama koje voli da čita itd.
 
Odgledala sam film Čovek po imenu Uve.

Mislim da je većini čitalaca koji su odgledali film Uve baš odgovarao, i glumac se poklopio sa maštom koja je nastala tokom Bakmanovih opisa i lika i situacija.
Film je pristojan, ali njemu nedostaje svih onih delova iz knjige koji su meni bili veoma simpatični i važni.
Recimo, deo kada se Rune i Uve bore protiv komšije nasilnika koji tuče ženu.
Momenat u kojem oni iako tada u ne baš prijateljskim odnosima znaju šta će uraditi u sledećem trenutku.
Ili momenat kada Uve vozi Sonju nekud, čeka je i ne pita je ni kuda će, ni koliko će biti odsutna.
Potom, Sonjinom liku nedostaju neke pojedinosti koje je Uve najviše voleo - puštala ga je da bude ono što jeste.

Logično, film ne može da sadrži sve elemente iz knjige, nekad nije izvodljivo a i bilo bi predugo, međutim, svako se tokom čitanja uhvati za neki svoj momenat koji visoko vrednuje ili mnogo više simpatiše nego neki drugi deo iz romana, a potom se tokom ekranizacije od nekih delova iz knjige mora odustati.

Ponoviću,pristojna ekranizacija književnog dela, ali meni je falilo još nečeg.
Ipak, preporučujem, jer znam da ovde ima dosta ljubitelja ove knjige. :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top