Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja ni drugu knjigu jos nisam uzela (o prijateljicama pricam) , moracu da potrazim. Meni se dopala prva, nije nesto da sam sasvim odusevljena ali mi je bila prijatna i zanimljiva.
A i knjiga Snezno dete mi se dopala, ali isto tako nisam bila potpuno odusevljena (ili sad kad pomislim na knjigu ne mislim da je nesto specijalno ali je lepa svakako).

Procitala sam World and Town, Gish Jen (Svet i grad), ne znam da li je ista njeno prevedeno kod nas. Meni se jako dopada kako ona pise.



Citala sam za Vronskog, bas tuzno sto je umro tako iznenada i prerano, i nekakko strasno da se oprostio sa forumasima a sa sinom nije u kontaktu. Mislila sam da je mladji, uglavnom su mi se dopadali njegovi postovi.
 
Na forumu se malo slave rođendani, a malo oplakuju umrli. Šta ćete, to je ritam života.

I ja sam se u to uvjerio ovih dana. Prije deset dana bio sam na porodičnoj svadbi, a juče sam se vratio sa sahrane bliskog člana porodice.

U toj gunguli i silnim putovanjima (koje zimi mrzim i više nego inače), malo čitam. Krenuo sam sa Luzitanijom i čini mi se da je dobro napisana, ali treba mi koji dan mira i tišine da mogu da pročitam knjigu i razmislim o njoj.
 
I baš me zanima kako će tebi delovati Luzitanija.
Neko je negde postavio (mislila sam da je ovde ili na šta čitamo..., ali ne mogu da nađem) neku emisiju u kojoj Biljana Srbljanović i još neko prilično oštro kritikuju taj roman. Ne mogu sad da se setim ko je to još s njom, Nisam odslušala celu emisiju, nisam imala vremena, a iskreno nemam ni strpljenja niti dovoljno zanimanja da 40-50 minuta slušam tako nešto.
 
Pa onda da nastavimo u istom maniru. Saučešće za člana porodice, a mladencima srećan zajednički život.

Hvala, i na jednom i na drugom.

Inače, umrla mi je baka. Imala je 95 godina, pa ne može da se kaže da je neka iznenadna i tragična smrt u pitanju, ali ipak, čuvala me kad sam bio mali, osjećam da je neki dio mog života definitvno prošao. Da ne kažem da se možda ne bih ni rodio da ona nije mami rekla da mogu da planiraju još jedno dijete, jer će ona u penziju, pa može da me čuva.
Inače, bila je čistačica u Izdavačkom preduzeću Rad, pa se ja zezam da je radila u izdavaštvu (da se našalim malo na kraju ove privatizacije teme).
 
Poslednja izmena:
I baš me zanima kako će tebi delovati Luzitanija.
Neko je negde postavio (mislila sam da je ovde ili na šta čitamo..., ali ne mogu da nađem) neku emisiju u kojoj Biljana Srbljanović i još neko prilično oštro kritikuju taj roman. Ne mogu sad da se setim ko je to još s njom, Nisam odslušala celu emisiju, nisam imala vremena, a iskreno nemam ni strpljenja niti dovoljno zanimanja da 40-50 minuta slušam tako nešto.

Nisam (namjerno) čitao ni slušao nikakve kritike Luzitanije prije čitanja.

Ne znam da li sam trećinu knjige pročitao. Radnja je dosta komplikovana, vidjećemo da li će je pisac znati smisleno raskomplikovati.
 
Svaka čast za baku! Baš je lepo poživela. Sigurno je porodica dobro brinula o njoj, pa je doživela tako duboku starost. Još ako nije bolovala, i ako za smrt može da se kaže da je lepa, onda je ova najlepša i najplemenitija. I pored toga što je zaslužna za tvoje rođenje, moguće da i tvoja ljubav prema knjigama ima veze sa njenim poslom. Svašta čistačice nauče i saznaju tamo gde rade. U ono vreme svi su bili jednako deo kolektiva, voleli svoja preduzeća i osećali da daju svoj doprinos.

Nedavno je umrla strina moje majke, u 92. godini. I onda sam govorili da je lepo umrla, okružena decom, unucima i praunucima, nije bolovala, nikom nije bila na teretu, svi su je voleli i obilazili.
Pa kad sam se već raspilavila, da se prisetim i moje bake koja je mene čuvala i ostala mi u najlepšoj uspomeni, svašta sam od nje naučila. Lepo je crtala, a pisala je i pesme u mladosti. Nije to nešto naročito, ali svakako je pohvalno. Pričala mi je da je bila jako nesrećna što je išla u školu samo 5 razreda. U selu više nije bilo, a za negde dalje nije bilo mogućnosti. Ali celog života je volele da čita. Ali još više da radi ručne radove.
 
Poslednja izmena:
Žao mi je Qentine. Bude teško iako su to pozne godine.
Jer odlazi neko ko nas je voleo i štitio.

Moj omiljeni deda je umro u 91. gidini, to je onaj koji me je zvao 'pile dedino' i koji me je nauči da čitam daleko pre škole.
Verujem da ljubav prema knjigama dugujem njemu jer sam od trenutka kada sam naučila da čitam samo tražila priliku za to.
Sećam se da sam jedva čekala kraj školske godine da mi starija sestra od ujaka donese svoju čitanku.
I tako sam ja sve čitanke pročitala ihi-hi pre nego što su došle regularno na red.
Još uvek živo pamtim taj osećaj kad mi stigne nova čitanka :zaljubljena:

- - - - - - - - - -

Sad gledam šta to beše Luzitanija, pa vidm da je i to jedna od mnogih sa mog spiska za čitanje :D
 
Noćni voz – Martin Ejmis, Laguna 160 str. 5/10
https://www.laguna.rs/n208_knjiga_nocni_voz_laguna.html

Ovo je triler u pokušaju da bude nešto više. U najmanju ruku da bude psihološki triler, ako ne i više od toga.
Meni je ovih 160 str. bilo pred kraj toliko dosadno da ne znam na kraju ni jel bilo samoubistvo (i zbog čega je ako jeste) jal nije bilo (i zbog čega ako već nije).
A nije me ni briga.

Ovo je kao neki pokušaj da se pobegne od stereotipa, a glavni junak inspektor je Majk, bivši alkoholičar, neuspešan u ljubavi, sa vrlo teškom porodičnom sudbinom, poreklom iz siromašnog sloja... pri tom Majk je žena (a ne muškarac kako vam to samo ime kaže) koja ne samo svojim imenom već i izgledom i ponašajem više podseća na muškarca.
Pa sad vi vidite koliko je to daleko od stereotipa.
Izgubila sam vreme. Eto.
 
Moje saučešće, neka je laka zemlja bakama... Želim da svi toliko živimo, kako bi stigli da pročitamo sve što želimo. Ja lično, ne znam šta bih pre.:think: I dok se tako dvoumim, vreme mi prolazi uzalud... :dash:

I Luzitanija mi je juče stigla zajedno sa Ferante, kao i treća, Dnevnik ljubavi, Dnevnik putovanja, Izumi Šikubu. Neverovatno je da je sve jeftinije ispalo kupiti od drugog izdavača. U Delfiju za online kupovinu tuđih izdanja daju 15% popusta+10% na tri knjige+besplatna dostava za preko 2000, tako da su sve tri izašle 2045 dinara. Isplati se, pa nema kud... :ok: Nisam ih donela iz škole, nije mi gotova posveta. Koleginica zadužena za to, danas se bavila takmičenjem "Čitalići". (Oh, kako sam ljubomorna na nju zbog toga.:)) Pre par godina sam čitala odabrane knjige i učestvovala u sastavljanju pitanja za VIII razred, a onda su promenili pravila.Sad ne čitaju, več dobijaju tekst, na osnovu koga odgovaraju. Ne sviđa mi se ovaj novi način... :(

- - - - - - - - - -

Večeras idem u pozorište sa ćerkom, gledamo Gogoljev "Dnevnik jednog ludaka". Unapred se radujem :zskace:

- - - - - - - - - -

Još uvek živo pamtim taj osećaj kad mi stigne nova čitanka :zaljubljena:
Je l' ti sad jasno kako je meni, kad mi stignu knjige, a? ;)
 
Na forumu se malo slave rođendani, a malo oplakuju umrli. Šta ćete, to je ritam života.

I ja sam se u to uvjerio ovih dana. Prije deset dana bio sam na porodičnoj svadbi, a juče sam se vratio sa sahrane bliskog člana porodice.


Nijedno slovo ne bih dodala, a ni oduzela. Život je čudo.

- - - - - - - - - -

U toj gunguli i silnim putovanjima (koje zimi mrzim i više nego inače), malo čitam.

Ovde potpisujem boldovano. Inače, volim da se smucam po zabitim ćoškovima lepe nam zemlje.
 
U stvari imam da dodam nešto. Kada je mom kolegi (koji je srednjih godina) umro i drugi roditelj došao je i rekao mi da oseća kao da je ostao sam na svetu, iako ima porodicu, ženu i ćerku i sestru i njenu decu. Odlazak onih koji ga vole bezuslovno, odnosno onih koji su brinuli o njemu i voleli sa više no sebe osetio je kao potpunu usamljenost. Tu su "samo" oni o kojima on brine. Te njegove reči su baš ostavile jak utisak na mene.
 
U stvari imam da dodam nešto. Kada je mom kolegi (koji je srednjih godina) umro i drugi roditelj došao je i rekao mi da oseća kao da je ostao sam na svetu, iako ima porodicu, ženu i ćerku i sestru i njenu decu. Odlazak onih koji ga vole bezuslovno, odnosno onih koji su brinuli o njemu i voleli sa više no sebe osetio je kao potpunu usamljenost. Tu su "samo" oni o kojima on brine. Te njegove reči su baš ostavile jak utisak na mene.

Pa, ne znam baš kako na to da reagujem...
Znam i ja ljude koji su i u zrelim godinama više vezani za roditelje nego za vlastitu djecu i supružnike. Ne znam, takvi ljudi ipak su mi uvijek djelovali nesretno, ili bar nezrelo, na nekom nivou.
 
Ne mora da znači, ima nesto u tome kad se ostane bez roditelja. Moji su, fala bogu, oboje jos zivi, pa nemam to iskustvo. Kada je moja, danas vec pomenuta baka umrla, mama i tetka su se zagrlile i rekle: Sada smo same. Tetka doduse nema dece, ali ima muza, a mama ima nas dvoje. I obe su se vrlo rano odvojile i osamostalile, nisu niposto ni na koji nacin bile nezrele.
 
U stvari imam da dodam nešto. Kada je mom kolegi (koji je srednjih godina) umro i drugi roditelj došao je i rekao mi da oseća kao da je ostao sam na svetu, iako ima porodicu, ženu i ćerku i sestru i njenu decu. Odlazak onih koji ga vole bezuslovno, odnosno onih koji su brinuli o njemu i voleli sa više no sebe osetio je kao potpunu usamljenost. Tu su "samo" oni o kojima on brine. Te njegove reči su baš ostavile jak utisak na mene.
Ni ja nisam mogla da se "oporavim" od smrti majke i zaista je tako da covek ostaje nekako sam, svejedno sto ima supruga, decu, prijatelje, bracu, sestre.

U jednom ( ali ne znam sada kom ) Kunderinom romanu glavni je junak siroce, odrastao je u domu za nezbrinutu decu, nema pojma ko su mu roditelji
i autor kaze da su takvi ljudi savrseno slobodni jer mogu da rade sta i kako hoce, ne moraju da razmisljaju sta ce reci roditelji ili da se bilo kome pravdaju
za neke svoje zivotne odluke. Ima u tome neke drazi, ali pa opet majka je mnogo uticala na moj zivot, nezamisliva mi je situacija da nije postojala.
 
Ja ga nisam baš toliko iskritikovala https://forum.krstarica.com/showthread.php/714292-Biblioteka-3?p=32737586&viewfull=1#post32737586
a posle sam mu dala trojku na godišnjem spisku. Ali ja tog romana ne mogu da se setim. Stalno ga mešam s neka dva druga. Baš je ostavio jak utisak :mrgreen:

- - - - - - - - - -

Mada, kao što smo onda i pričali, te krimice zaboravis, pa mozes ponovo da ih citas, jer se ne secas ko je ubica.
Uuuuu, pa ti si bila fina.
Meni je u početku još kao i bio nešto.
Ali posle... Dvoumila sam se da li da mu dam 5 ili 6.
Ali sam ipak rešila da ga sravnim sa zemljom :mafijas:

Moje saučešće, neka je laka zemlja bakama... Želim da svi toliko živimo, kako bi stigli da pročitamo sve što želimo. Ja lično, ne znam šta bih pre.:think: I dok se tako dvoumim, vreme mi prolazi uzalud... :dash:

I Luzitanija mi je juče stigla zajedno sa Ferante, kao i treća, Dnevnik ljubavi, Dnevnik putovanja, Izumi Šikubu. Neverovatno je da je sve jeftinije ispalo kupiti od drugog izdavača. U Delfiju za online kupovinu tuđih izdanja daju 15% popusta+10% na tri knjige+besplatna dostava za preko 2000, tako da su sve tri izašle 2045 dinara. Isplati se, pa nema kud... :ok: Nisam ih donela iz škole, nije mi gotova posveta. Koleginica zadužena za to, danas se bavila takmičenjem "Čitalići". (Oh, kako sam ljubomorna na nju zbog toga.:)) Pre par godina sam čitala odabrane knjige i učestvovala u sastavljanju pitanja za VIII razred, a onda su promenili pravila.Sad ne čitaju, več dobijaju tekst, na osnovu koga odgovaraju. Ne sviđa mi se ovaj novi način... :(

- - - - - - - - - -

Večeras idem u pozorište sa ćerkom, gledamo Gogoljev "Dnevnik jednog ludaka". Unapred se radujem :zskace:

- - - - - - - - - -


Je l' ti sad jasno kako je meni, kad mi stignu knjige, a? ;)
Jeste. Samo je meni čitanka stizala jednom godišnje.
Možemo dakle da razgovaramo tek kada i tebi knjige budu stizale tim ritmom :rtfm:
 
Predstava je bila savršena, monodrama, genijalni mladi glumac Dušan Matejić. Nedavno sam čitala Dnevnik jednog ludaka, i baš mi je dobrodošlo da sam se podsetila. Hvatam sebe kako brzo zaboravljam pročitano. Da li je zamor ili demencija, pitam se... :think:

- - - - - - - - - -

Daj bože :pop:

- - - - - - - - - -

Videćemo čiji je pop moćniji :lol:

Moj... Vidiš da ima veću kapu. ;) :pop2:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top