Kamenita, baš mi je drago da ti se dopao
Pijev život.
Naizgled oblikovan kao priča o preživljavanju u čamcu za spasavanje u prilično surovim uslovima, roman ipak pretresa i mnoge druge teme, i to držim za valjano upakovano u jednu priču sa elementima jasne fantazije.
Takođe da, zanimljiva su pitanja i preispitivanja na koja Martel navodi.
Uvek kada govorim o ovom romanu naglasim da ga ja moja majka pročitala u dahu - inače nije žestoki knjigoljubac i poprilično ima problem sa koncentracijom.
Dovršila sam
Pre no što me je srela Džulijana Barnsa.
Ma kako da sam u nekim momentima bila jako uvučena u celu priču, knjiga mi se manje dopala od
Nivoa života.
Prevod sjajnog Zorana Paunovića sigurno nije uticao na to što mi je utisak na kraju bio mlak, više nego što se činilo da može biti.
Roman u fokus stavlja čoveka srednjih godina, sa brakom iza sebe (i stegama koje je on nosio, odvijajući se pod autoritetom prve žene Barbare) i životom kojem se nada da će spoznati sa ženom koju je ludo zavoleo, toliko da je rešio da ostavi sebe od pre, sa svim onim što je njegov dotadašnji život podrazumevao, i upusti se u život koji bi mogao da bude večiti medeni mesec.
Međutim, njegovo nezadovoljstvo propuštenim prilikama koje su mu se možda i osmehivale u prošlosti, prelazi na nezadovoljstvo usmereno na prošli život sadašnje izabranice, i opsesiju onim trenucima koje je ona iskusila pre njega i bez njega.
Katkad nesrećan što ne može da oseti kako je biti En barem jedan dan, i zadubljen u večita i neumorna ispisivanja dnevnika o njoj, njenom mirisu, odeći, a večito opsednut svim muškarcima sa kojima je delila trenutak istinske bliskosti i intime ili one na filmu, koja datira iz vremena kada je pokušavala da bude glumica.
Opsesija nije tema koja nije obrađivana u književnosti, to svi znamo.
Međutim, ma koliko je ovde bilo trenutaka koji su najavljivali solidan zaplet, ipak je ostalo nekako mlitavo za mene.
Uzela sam i njegov roman
Troje koji je, kako zapazih prelistavanje, iz tri glasa, ipak nisam sigurno želim li sada da se posvetim i toj knjizi.
Stoga, nanovo se vraćam Marijasu, i knjizi koja mi prija i dok je iščitavam mahnito i dok pauziram baveći se drugim knjigama. Svejedno, često mislim o njoj.
