Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja sam više čitala Selenića i obožavam ga. Od Pavlovića samo Lapot, i on mi se sviđa. Gledala sam Zadah tela, mislim da sam i čitala davno, ali ne bih mogla da se zakunem. Verujem Kventinu i zato sam ga nakupovala dosta. Ne znam od čega da počnem... :think:
 
I kako ide Bernadeta? Pominjala sam da sam dobila preporuku od nekih finih mladih ljudi, ali nisam uspela da je ukradem, nema je u virtuelnom svetu.

Ima sigurno, ja sam je tako citala. Pokusacu da ti nadjem.
Meni se svidela mnogo ta knjiga, odlican humor i dopadljiv glavni lik :)

Ja poslednje dve veceri citala na forumima o bebecoj ishrani, sve sam zaboravila od pre pet godina. Veceras cu valjda citati nesto za sebe.
 
Zna se ko je najvažniji. Beba :D
I Jovan. I on je najnajvažniji :zaljubljena:

Bernadeta se čini kao jako dobra.
Ali sam još uvek na samom početku.

- - - - - - - - - -

Danas smo ceo dan nešto krojili, šili, isprobavali...
Ja htela da kratim neki kaput, moji mi rekli da sam budala i da je kaput glup :(
Volim ovakve dane, nema veze ni ako mi je kaput glup :lol:
 
Ja bas gledala ovih dana da kupim kaput :) Ali nikako da nadjem neki zenstveni, strukirani, a da nije preskup.
Danas mm'u rodjendan pa smo islo na pice i u setnju. U Solunu je prolecnih 15-ak stepeni i tako ce biti cele nedelje. Smisljam neki plan za sutra jer ce i Jovan biti kod kuce, nema klasicnu skolu vec ih samo ujutru vode u crkvu na sat vremena. Ovde je i molitva obavezna svako jutro pre casova, a i u vrticu pre dorucka. Mozda niste to znali, eto setih se da pomenem.
Mozda odvedem decu na jedno jezerce blizu centra, videcu jos.
 
Kanela, srećan rođendan mužu...
E što se tih molitvi tiče, najinteresantnije mi je bilo kad se moj prijatelj odselio u Indoneziju pa upisao dete u katoličku školu jer je to bilo najprihvatljivije za naše uslove. A onda se dešavalo da kad neki nastavnik ne dođe, dođe na zamenu sveštenik pa se ceo čas mole. Nije uvek lako u tuđini. Ali kuća sa bazenom i posluga su nekakva satisfakcija.

Lamar, baš je uzbudljivo to sa krojenjem, šivenjem, čak iako je kaput glup.

Ja čitam Ruka koja je prva držala moju i dobro mi ide.
 
To sa molitvom mi je baš neobično.
Pokušavam da zamislim Jovana... :)

Jeste pravi prolećni dan.
Ali mi smo ga proveli kao da je zimski.
Topla kuća, mašina, krojenje, prekrajanje, šivenje...

Odoh sad malo da čitam temu. Kod 213. strane sam stala.
 
Meni ceo dan hladno, gde ste vi pronašle lep dan?

Doduše, moja firma se ne greje vikendom, pa kad u ponedeljak nalože one debele zidove zgrejemo se tek u utorak. Ponedeljkom uvek čitav dan vitlam u debelom HTZ prsluku.
 
Poslednja izmena:
Da, danas je bio bas lep dan. :)

Kanela, ako treba savet za bebecu ishranu, tu sam. :cool: Malena sad treba da uvodi mlecne proizvode, cini mi se. Osam meseci? :)

Tacno 7.5m :)
Oko uvodjenja namirnica se snalazim dobro. Ono sto me muci je raspored obroka, koliko treba da ima u ovom periodu (poceli smo sa dohranom sa nepunih 6m i dojim je), i kako idu grupe namirnica u toku dana. Hvala :)

Lamar, Jovan je to sve lepo prihvatio ali nekad je malo zbunjen, postavlja puno pitanja (kao uostalom za sve).
Nama su na prvom roditeljskom u vrticu rekli da molitve nisu izbor vec tako mora u skolskom sistemu, a kod kuce svako moze da uci dete kako zeli. Mislim nisu rekli nama dvoma konkretno vec svim roditeljima.

Odoh sad da citam malo da imam sta pametno da napisem sutra u skladu sa temom :)
 
Pijev život.

Prvo da kažem da sam bila potpuno rezervisana prema knjizi. Za moj ukus jeste malo obimnija, ali naravno da nije reč o tome. Obimnost broja strana je muka samo kada knjiga ne donese zadovoljstvo. Kada sam čitala okosnicu radnje izgledala mi je potpuno nezanimljivo. Čovek i tigar, pa 400 strana tome??? Odmah je jasno da je cela knjiga je jedna veeeelika alegorija, da kažem višeslojna alegorija, a tek me je to odbijalo. Ja sam osoba bez sklonosti ka bilo kakvim stilskim figurama te vrste, a pogotovo ne na toliko strana.

Dalje, barem pet osoba sa teme je pročitalo knjigu, a niko nije rekao više od jedne i po rečenice i sve se manje više svodi na - svidja mi se. Osim Bodrijara, kome se ne svidja. Rada je rekla da je detinjasto pisana. Linejna je rekla da joj je to knjiga godine, opet nekako šturo. Nikakav značajniji utisak niko nije dao, čini mi se. Možda se i varam. Dakle, sve je govorilo protiv knjige i nisam imala bogznakakva očekivanja.

Kad ono, međutim... Nadam se da u uspeti da obuzdam svoje logoreične izlive, koje dobijam kada neka knjiga ostavi tako jak utisak na mene. Još da kažem da sam se do polovine knjige pitala da li mi se knjiga dopada ili ne. Dugo nisam mogla da se odlučim, odluku sam donela tek kad je završio sa uvodom i razradom. Knjiga mi se jako dopala, spucala sam je za tri večeri na sopstveno zaprepašćenje. Uprkos praktično samo jednom liku u knjizi dinamična je i zanimljiva, rečenice su kratke i jasne, baš kao što bi se i očekivalo od dnevnika šesnaestogodišnjeg dečkića. Možda je zato Rada rejla da je detinjasto pisana.

Svi manje više znaju temu knjige, ali ajd' da potsetim:
"Brod tone. Pi je jedini čovek u čamcu za spasavanje, a društvo mu prave hijena, orangutan, povređena zebra i Ričard Parker, ogromni bengalski tigar. Uskoro će tigar eliminisati sve sem Pija, kome strah, znanje i lukavstvo omogućuju da preživi sa Ričardom Parkerom 227 dana na pučini Tihog okeana. Kada napokon stignu do obale Meksika, Ričard Parker beži u džunglu i više ga niko neće videti. Ljudi koji ispituju Pija ne žele da poveruju u njegovu priču i zahtevaju da im ispriča „istinu“. Posle višesatnog ispitivanja, Pi priča drugu verziju, mnogo manje fantastičnu, mnogo običniju – no je li ona tačnija?"

Cela priča je u stvari o veri. Neminovno je, čini mi se, da se svaki čitalac na kraju zapita koja je verzija tačna, prva ili druga, odnosno da li će čitalac kao jedinka poverovati prvoj ili drugoj verziji. Negde na samom početku glavni lik, inače veliki vernik, daje poimanje vernika i ateista, ali se tu negde pominju i agnostici. Praktično je cela priča o veri, o tome kojoj ćete se opciji prikloniti, verovati ili ne, uz legitimitet i te treće opcije. Ja sam sve vreme dok sam čitala prvu verziju - verovala u nju. Ok, sve je uglavnom moguće, teško, ali sasvim moguće. Ok. Onda je došla ta druga verzija. O, tek je ona moguća. Ok. Pa u koju ćeš verovati, zapitah se. I shvatim, ne znam šta se tu dogodilo, ja sam treća opcija, ona koja kaže da ne zna i koja sumnja.Tako sam zatvorila svoj krug, vratila se na sam početak i shvatila da sam spram ove priče agnostik.

A onda me pokoleba rečenica iz sedme glave: izabrati sumnju za životnu filozofiju isto je kao izabrati nepokretnost za način transporta. Tako da, moguće je i da verujem. U stvari, ne znam. Itd.

Puno sam rekla, a mislim da nisam ništa što će nekom budućem čitaču pokvariti utisak.

- - - - - - - - - -

au, koliki post... tek sad vidim... šta bi tek bilo da nisam kontrolisala logoreju
 
Ima sigurno, ja sam je tako citala. Pokusacu da ti nadjem.
Meni se svidela mnogo ta knjiga, odlican humor i dopadljiv glavni lik :)

Ovo bi bilo savršeno :D, ja se nisam snašla. Čitala sam, a verujem i tvom utisku da ima humora i to je diiiivno. Samo onaj preozbiljni Bodrijer ne voli humor u knjigama. Kad omatori čudiće se sam sebi :eek: i pitaće se :?: zašto je bio toliko ozbiljan :confused:. (Drugi put ga pominjem večeras :))
 
Иако има преко 400 страна, врло брзо се чита. Мени је књига била прилично натегнута, предвидљива. Иако сиже звучи занимљиво, за мене је остало само на томе.

Ups, pogrešila sam. Pijev život se nije dopao Yersiniji, a ne Bodrijeru. Izvinjavam se obojici.
 
Kamenita, baš mi je drago da ti se dopao Pijev život.
Naizgled oblikovan kao priča o preživljavanju u čamcu za spasavanje u prilično surovim uslovima, roman ipak pretresa i mnoge druge teme, i to držim za valjano upakovano u jednu priču sa elementima jasne fantazije.
Takođe da, zanimljiva su pitanja i preispitivanja na koja Martel navodi.
Uvek kada govorim o ovom romanu naglasim da ga ja moja majka pročitala u dahu - inače nije žestoki knjigoljubac i poprilično ima problem sa koncentracijom. :)

Dovršila sam Pre no što me je srela Džulijana Barnsa.
Ma kako da sam u nekim momentima bila jako uvučena u celu priču, knjiga mi se manje dopala od Nivoa života.
Prevod sjajnog Zorana Paunovića sigurno nije uticao na to što mi je utisak na kraju bio mlak, više nego što se činilo da može biti.
Roman u fokus stavlja čoveka srednjih godina, sa brakom iza sebe (i stegama koje je on nosio, odvijajući se pod autoritetom prve žene Barbare) i životom kojem se nada da će spoznati sa ženom koju je ludo zavoleo, toliko da je rešio da ostavi sebe od pre, sa svim onim što je njegov dotadašnji život podrazumevao, i upusti se u život koji bi mogao da bude večiti medeni mesec.
Međutim, njegovo nezadovoljstvo propuštenim prilikama koje su mu se možda i osmehivale u prošlosti, prelazi na nezadovoljstvo usmereno na prošli život sadašnje izabranice, i opsesiju onim trenucima koje je ona iskusila pre njega i bez njega.
Katkad nesrećan što ne može da oseti kako je biti En barem jedan dan, i zadubljen u večita i neumorna ispisivanja dnevnika o njoj, njenom mirisu, odeći, a večito opsednut svim muškarcima sa kojima je delila trenutak istinske bliskosti i intime ili one na filmu, koja datira iz vremena kada je pokušavala da bude glumica.

Opsesija nije tema koja nije obrađivana u književnosti, to svi znamo.
Međutim, ma koliko je ovde bilo trenutaka koji su najavljivali solidan zaplet, ipak je ostalo nekako mlitavo za mene.
Uzela sam i njegov roman Troje koji je, kako zapazih prelistavanje, iz tri glasa, ipak nisam sigurno želim li sada da se posvetim i toj knjizi. :)

Stoga, nanovo se vraćam Marijasu, i knjizi koja mi prija i dok je iščitavam mahnito i dok pauziram baveći se drugim knjigama. Svejedno, često mislim o njoj. :)
 
Zar pored toliko fanova SF i fantazije ja ovdje moram da napišem da je prije neki dan umrla Ursula Legvin, na temi najpoznatija kao autorka omiljene knjige Milana Mladenovića.
Pročitao sam tu Levu ruku tame, ali, šta da kažem, očito ne bih imao o čemu pričati s Milanom Mladenovićem.
 
Videla sam vest jos tad. Ovde, cini mi, se njenih postovalaca nema, mozda gresim. Elem, ne bih ni ja sa njim nasla zajednicki jezik. Nisam odmakla od 40. strane. :D Nije mi bill nimalo po ukusu.

A vucete me da procitam Pija, iako je Moon rekla da knjiga nije za mene i ja cu da joj verujem. :heart:
Kamenita je dala bas opsezan prikaz. Svaka cast. :) (Ipak, logoreja ne podrazumeva pisani oblik) (Boze, zvucim ko Rayela) :hahaha:
 
Zar pored toliko fanova SF i fantazije ja ovdje moram da napišem da je prije neki dan umrla Ursula Legvin, na temi najpoznatija kao autorka omiljene knjige Milana Mladenovića.
Pročitao sam tu Levu ruku tame, ali, šta da kažem, očito ne bih imao o čemu pričati s Milanom Mladenovićem.

Kupila sam je čim sam saznala da mu je bila omiljena. Znači, da ne čitam...SF ič ne obožavam. Ali, Milana obožavam. :heart:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top