Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Rasno pitanje u knjizevnosti me kudikamo manje zamara od jevrejskog.

Mene "jevrjesko pitanje" zanima, ali sada samo ako su autori neki Njujorcani cije je samo poreklo jevrejsko.;)
( mislim, ono, baba, deda iz Ukrajine, Poljske, Nemacke). Singera obozavam, ali ne bih mogla vise da ga citam, a i procitala sam sve.

Ni sama ne znam kako da se "odredim" prema emigrantskoj knjizevnosti jer su ti ljudi nekako raspoluceni, a najbolji je i najsveziji
primer knjizevnice Džumpe Lahiri. Ja sam od nje citala samo Imenjaka i to mi je dosta. Knjiga mi se dopala, ali je dovoljna jedna.

Ona je kao dete govorila samo bengalski jezik, engleski je tek u skoli naucila, a naravno da pise na engleskom, ali su joj misli verovatno
na bengalskom. Prvi put je bila u Italiji 1994 i zaljubila se u jezik, a nije znala ni rec italijanskog. Vrativsi se u domovinu ( USA) pocinje
da uci italijanski da bi se pre pet godina preselila u Italiju i sada je izasla njena prva knjiga na italijanskom:)

Knjiga se zove Drugim recima, In other words, original je In Altre Parole ( Boze , kolko je lep ovaj italijanski:heart:)
Nije zelela da sama prevodi svoju knjigu na engleski, to je prepustila prevoditeljki Elene Ferante.

The New York Times

“In Other Words” ends at a crossroads, with Lahiri set to leave Rome and return to America, not knowing what will come of her affair with Italian or her marriage with English, unsure of which language she will continue to write in. “You will leave behind everything you love / most dearly, and this is the arrow / the bow of exile first lets fly” — Dante wrote these words some 700 years ago, but they seem especially relevant when speaking about “In Other Words,” a book that is everywhere about displacement and the discoveries it can lead to. Lahiri reached out to Italian when English stopped offering her the solitude she craved as a writer; now that she has left Italy we must wait to see where the arrow of exile points her.

“The limits of my language mean the limits of my world,” Wittgenstein once wrote — reading “In Other Words,” one suspects Jhumpa Lahiri would agree.
 
Rasno pitanje u knjizevnosti me kudikamo manje zamara od jevrejskog.

Mene "jevrjesko pitanje" zanima, ali sada samo ako su autori neki Njujorcani cije je samo poreklo jevrejsko.;)
( mislim, ono, baba, deda iz Ukrajine, Poljske, Nemacke).

Ja crnce nisam mnogo ni čitao. Odbijali su me u startu, mada za to vjerovatno nije bilo objektivnog razloga.
Jevreji su mi bili ok, i zanimljiva mi je uvijek bila ta neka konekcija sa srednjom i istočnom Evropom koja se u njihovim knjigama pojavljivala. S vremenom sam shvatio koliko su opterećeni identitetskim problemom i to mi je postali zamorno.
Od Amerikanaca ipak najviše volim WASP pisce, tipa Apdajk, Makarti, ili Fokner, uostalom.
 
Niste me razumeli u pogledu jevrejskog pitanja. Ne zamara me preispitivanje identiteta i tog nekog kulturnog nasleđa, već holokaust, osećaj kolektivne krivice i sl. Jevreji u emigraciji su sjajni pisci, toliko sam ih se puta dotakla! Ima i boljih od Singera.

Đampa Lahiri je ne toliko sveža, koliko interesantna pojava. Meni npr, nije dosta što sam pročitala samo ''Imenjaka'', ali nije mi ništa drugo dopalo šaka, nažalost. Lepo je sve kod nje upakovano; bez patetike i beskrajne repeticije bajatih opštih mesta kao kod Najpola.
 
Ja crnce nisam mnogo ni čitao. Odbijali su me u startu, mada za to vjerovatno nije bilo objektivnog razloga.
Jevreji su mi bili ok, i zanimljiva mi je uvijek bila ta neka konekcija sa srednjom i istočnom Evropom koja se u njihovim knjigama pojavljivala. S vremenom sam shvatio koliko su opterećeni identitetskim problemom i to mi je postali zamorno.
Od Amerikanaca ipak najviše volim WASP pisce, tipa Apdajk, Makarti, ili Fokner, uostalom.
Ali volis i Ostera i Filip Rota;)

Na njih sam mislila kada napisah da volim Njujorcane jevrejskog porekla.
I meni su ove price iz Galicije ( Rusije, Poljske, Madjarske, pa i Rumunije,pa i Srbije;)) uvek nekako i privlacne jer sam i sama ovako
ili onako iz tog dela sveta.
Nisam sigurna da su te i tuzne , ali i lepe sudbine tih ljudi za neke druge svetove mnogo zanimljive.
Tu cak mislim i na Zapadnu i Severnu Evropu, a o "ostatku" sveta i da ne govorim.
 
Rayela, čitaš li ''Dar'' i dalje ili pauziraš?
Ma procitala sam ga. Ja "relativno" brzo citam ;)
Upravo mi je taj Dar bio nekako povod da razmisljam o jeziku ( doduse , jezik je moj usud) jer je Dar Nabokov pisao na ruskom,
smetala mi je njegova odbojnost prema Nemackoj, ali Boze ,moj, svako ima svoj ukus, svako ima svoj kupus.
Za mene je taj covek genijalan, ali ja uvek nekako "lingvisticki" razmisljam i prosto ne mogu da shvatim da je covek na engleskom, njemu
stranom jezik ( tudji nam je jezik uvek stran) pise svoja genijalna dela.
Nabokova su peckali ( Rusi) da je zaboravio ruski, a on u inat prevede svoje engleske knjige na ruski:D
 
Ali volis i Ostera i Filip Rota;)

Baš sam danas razmišljao o Osteru. Mislim da je on tek pod stare dane počeo više da se osvrće na svoje jevrejsko porijeklo, u ovim autobiografskim knjigama.
Rot ima dosta "jevrejskih" knjiga, ali ona najbolja (Američka pastorala) nije među njima.

A jevrejsko stradanje u Drugom svjetskom ratu je, inače, redovno povezano sa identitetskom pričom. Mada je najmučniju američku knjigu o holokaustu koju sam čitao (Sofijin izbor) napisao jedan protestant izjedan osjećajem krivice, jer su mu preci bili robovlasnici.
 
Baš sam danas razmišljao o Osteru. Mislim da je on tek pod stare dane počeo više da se osvrće na svoje jevrejsko porijeklo, u ovim autobiografskim knjigama.
Rot ima dosta "jevrejskih" knjiga, ali ona najbolja ([I]Američka pastorala[/I]) nije među njima.

A jevrejsko stradanje u Drugom svjetskom ratu je, inače, redovno povezano sa identitetskom pričom. Mada je najmučniju američku knjigu o holokaustu koju sam čitao (Sofijin izbor) napisao jedan protestant izjedan osjećajem krivice, jer su mu preci bili robovlasnici.


Meni je ova "pastorala" najjevreskija americka knjiga.
To je tipican ( kako bi Nemci rekli, a na drugim jezicima ne znam kako se takva vrsta ronama naziva) razvojni roman
( Entwicklungsroman),a u njemu je zapravo deda glavni junak. Moguce ja da ne vidimo ( razlozi nisu ni vazni) isto
kako su ti ljudi nekako uspevali u tom Njujorku, meni je iz te knjige ostao u glavi jedan jako i nevazan, ali zelo upecatljiv
momenat kada deda stize u Njujork ( a iz nekakve je Galicije) i vidi na pijaci nekakve crvene jabuke koje nikada nije video,
daje poslednji cent ( dolar?) i dobija paradjaz za koji nije znao ni da postoji.
Mene takve stvari i sitnice odusevljavaju, ove krupne dileme, filozofske trileme, ne bas tako intenzivno;)

- - - - - - - - - -

Znam ja sve to. :D Interesovalo me je šta misliš o samom delu. Dakle, primetila si odbojnost prema nemačkom. :) Zašto misliš da se javila?
O bre, pa sta me briga sta je taj covek imao u glavi?
Javila se i kod Brechta, Manna, Marlene Dietrich i mnogih drugoh, samih Nemaca, sto bih ja sada studirala i magistarske radove pisala
na temi zasto je Nabokov mrzeo Berlin? To me ne zanima, a ne vidim ni razlog da ti sada ovde mene sada preslishavas zasto mi se nesto svidja, ne svidja
i zasto mislim i osecam kako vec mislim i osecam.
Zaista ne shvatam tvoje motive za ovakva pitanja.
 
Baš sam danas razmišljao o Osteru. Mislim da je on tek pod stare dane počeo više da se osvrće na svoje jevrejsko porijeklo, u ovim autobiografskim knjigama.
Rot ima dosta "jevrejskih" knjiga, ali ona najbolja (Američka pastorala) nije među njima.

A jevrejsko stradanje u Drugom svjetskom ratu je, inače, redovno povezano sa identitetskom pričom. Mada je najmučniju američku knjigu o holokaustu koju sam čitao ([I]Sofijin izbor[/I]) napisao jedan protestant izjedan osjećajem krivice, jer su mu preci bili robovlasnici.
Ima neke dve knjige, ja nisam nijednu citala, ali sam mnogo genijalan film gledala sa nazivom Sofijin izbor ( Meril Strip i drustvo), ova duga knjiga
valjda ima naziv Sofijin svet ( ako me "memorija pamcenja" ne vara),. ali to je nesto drugo.
Ovaj je Soifijin izbor stvarno strava i uzas, ali da ali je to neka novost? Deca su stalno zrtvovana, nego aj da prekinemo ovu jalovu pricu o zrtvama
jer nisu samo Jevrjei zrtve, eto i ja sam na neki nacin "zrtva", verovatno i ti, nekako svaki covek misli da je zrtva necega i nekoga.
Mozda i Neke
;)
 
Za mene, jevrejske Rotove knjige su, recimo, The Plot Against America gdje špekuliše o pronacističkoj Americi u kojoj je predsjednik Čarls Lindberg, otvoreni antisemita, ili The Human Stain u kojoj piše o nemogućnosti da se pobjegne od identiteta. Pastorala je ipak sveamerička priča, jevrejska tema nije dominantna.
 
Hahhahahah Rayela, pa kako koji su mi motivi?! :hahaha: Isključivo služe za diskusiju, kao i cela ova tema. Baš me nasmeja sada. Primetila tu interesantnu nit dela koje si pročitala(i koju malo ko primeti) ali dobro, ok je ako te ne zanima da o tome pričaš. :mrgreen:

''Ljudska mrlja'' je strašno dobra knjiga. Ceo Rot je uostalom.
 
Za mene, jevrejske Rotove knjige su, recimo, The Plot Against America gdje špekuliše o pronacističkoj Americi u kojoj je predsjednik Čarls Lindberg, otvoreni antisemita, ili The Human Stain u kojoj piše o nemogućnosti da se pobjegne od identiteta. Pastorala je ipak sveamerička priča, jevrejska tema nije dominantna.
Ali mene kod Amerikanaca ( konkretno Njujorcana) bas to fascinira. Tema
plot, pattern, kao je sveamericki, a gde god i kako zagrbes ipak je nekako
evropski.. Nego, nema veze. Za mene je americka knjizevnost ( usput, meni i najdraza) isto tako kao i za tebe genijalna bas zbog
Foknera, ali i nekih drugih koje ti bas ne ljubis zarko;)
 
Hahhahahah Rayela, pa kako koji su mi motivi?! :hahaha: Isključivo služe za diskusiju, kao i cela ova tema. Baš me nasmeja sada. Primetila tu interesantnu nit dela koje si pročitala(i koju malo ko primeti) ali dobro, ok je ako te ne zanima da o tome pričaš. :mrgreen:

''Ljudska mrlja'' je strašno dobra knjiga. Ceo Rot je uostalom.
Zasto koristis glagol pricati?
Vec me samo koriscenje tog glagola odbija od bilo kakvog razgovora, diskusije ,pisanja.
Vrlo sam osetljiva na jezik, a ovde smo svi ipak pismeni, ali stvarno soprostenjem popizdim kada neko kaze da bi trebalo da pricamo o nekome, necemu.
Posto niko nije to primetio ( a osim tebe i mene niko ni citao tu knjigu) zasto bih ja sada "pricala" o svojim utiscima glede te spoznaje u vezi Nemacke?
 
''Ljudska mrlja'' je strašno dobra knjiga. Ceo Rot je uostalom.

Rot mi jedan od omiljenih pisaca, svaka knjiga koju sam pročitao je dobra, a najviše su mi se dopale Američka pastorala i
Ljudska mrlja, a i ostale koje sam čitao su dobre: Profesor žudnje, Portnojeva boljka, Udala sam se za komunistu, Zavera
protiv Amerike, Životinja na izdisaju... pročitao sam svaku do koje sam mogao da dođem, imam još Nemezu, Uniženje, Sabatov
teatar, Svaki čovek u e. obliku, ali ih nisam još pročitao.
 
@Mlada
Nema veze ( cista je slucajnost) sto si ti napisala taj glagol pricati, a potpuno nesuvislo jer i sama znas da se samo price pricaju, jezik govori , o
nekoj temi se diskutuje, rsapravlja, jezik se govori, neko nekome sve i svasta kaze.
Stvarnno sam cak i neprijatna kada vidim, citam kako mladi ljudi ( a pismeni su svi od reda) mrtvi ladni za ova cetiri glagola
( reci, kazati, govovoriti, pricati) mrtvi ladni koriste samo ovaj pricati i onda se pricaju price, pricaju se strani jezici, prica se o
nekim knjigama i tako to.

- - - - - - - - - -

Rot mi jedan od omiljenih pisaca, svaka knjiga koju sam pročitao je dobra, a najviše su mi se dopale Američka pastorala i
Ljudska mrlja, a i ostale koje sam čitao su dobre: Profesor žudnje, Portnojeva boljka, Udala sam se za komunistu, Zavera
protiv Amerike, Životinja na izdisaju... pročitao sam svaku do koje sam mogao da dođem, imam još Nemezu, Uniženje, Sabatov
teatar, Svaki čovek u e. obliku, ali ih nisam još pročitao.
Nemesis ne moras da citas, kao da ponavlja Pastoralu;)
Kad bre postizavate da citate tolko?
Kad budete procitali Pogledaj dom svoj andjele onda da mi izadjete na crtu:zcepanje:
 
Nemesis ne moras da citas, kao da ponavlja Pastoralu;)
Kad bre postizavate da citate tolko?
Kad budete procitali Pogledaj dom svoj andjele onda da mi izadjete na crtu:zcepanje:

Čuo sam već neke loše kritike za Nemezu, to sam pročitao u proteklih nekoliko godina, ove godine sam pročitao najmanje
knjiga u poslednjih pet-šest godina, mislim nekih pedesetak do sada.
 
Čuo sam već neke loše kritike za Nemezu, to sam pročitao u proteklih nekoliko godina, ove godine sam pročitao najmanje
knjiga u poslednjih pet-šest godina, mislim nekih pedesetak do sada.
Ma to nikako nije neka losa kritika nego covek jednostavno ne moze da procita sve opuse svih knjizvenika ovog sveta.
Nemesis nije bas knjiga koja mora bas pod obavezno da se cita.
 
Od Rotovih knjiga procitala sam:
- Pisac is senke
- Oslobodjeni Zuckerman
- Udala sam se za komunistu
- Ljudska mrlja
- Profesor zudnje
- Zivotinja na izdisaju
- Zbogom Kolumbo
- Portnojeva boljka.

Omiljeni lik mi je Nathan Zuckerman. :-)
 
Od Rotovih knjiga procitala sam:
- Pisac is senke
- Oslobodjeni Zuckerman
- Udala sam se za komunistu
- Ljudska mrlja
- Profesor zudnje
- Zivotinja na izdisaju
- Zbogom Kolumbo
- Portnojeva boljka.

Omiljeni lik mi je Nathan Zuckerman. :-)
Ja sam citala samo ovu Pastoralu, Nemesis je slican, ali sam prestala na pola knjige, ove knjige koje ti ovde navodis
imam kao u vidu, ali ih verovatno necu nikada citati. Ono, imamo samo jedan zivot;)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top