Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Je l gledao neko Stranger Things? Kažu da je dobra, a mene mrzi da počnem. Ne znam da li bih više volio da mi se dopadne (pa krenem sa onim ludačkim binge watching) ili da mi se ne dopadne, pa da se razočaram.

Evo šta o Stranger things kaže Dejan Ognjanović prilično je negativno nastrojen. Ja je nisam gledao, pa ne mogu izneti svoje mišljenje.
Zaboravio sam na seriju Lost, koja je kada se pojavila bila pravo osveženje, vrlo zanimljiva, uz sjajan miks akcije, misterije, natprirodnog... Ali kako je koja sezona odmicala sve više su komplikovali priču, na kraju mislim da i autori serije više nisu znali o čemu se tu radi.
 
Je l gledao neko Stranger Things? Kažu da je dobra, a mene mrzi da počnem. Ne znam da li bih više volio da mi se dopadne (pa krenem sa onim ludačkim binge watching) ili da mi se ne dopadne, pa da se razočaram.

Bas je hvale, ali ima samo 2 sezone, a je vise preferiram da se nakupi vise sezona, jer ovako, odgledas i cekas godinu dana za sledecu sezonu i zaboravis sve :)

Bodrijar, Lost je toliko unisten zavrsnicom, da ne znam da li je iko shvatio epilog, a i sami scenaristi nisu bili nacisto pa su dali neko solomonsko objasnjenje da u stvari postoje 3,4 tumacenja kraja...
 
To, kao svojevremeno Tvin Piks. Za ono vreme (početkom 90-ih se prikazivala kod nas), je bila baš nekako drugačija, malo krimi, malo misterije, malo horora, i onda kao da nisu znali kako da je završe, pa su smuljali nešto totalno razočaravajuće. NIsam se trudila ni da zapamtim.
 
To, kao svojevremeno Tvin Piks. Za ono vreme (početkom 90-ih se prikazivala kod nas), je bila baš nekako drugačija, malo krimi, malo misterije, malo horora, i onda kao da nisu znali kako da je završe, pa su smuljali nešto totalno razočaravajuće. NIsam se trudila ni da zapamtim.

Baš sam nedavno s nekim pričao o tome i rekao da je serija Twin Peaks bila početak novog shvatanja TV serije u Americi. Do tada, američke serije bile su laka i jeftina zabava bez ikakvih pretenzija osim onih komercijalnih, po svemu inferiorne holivudskim filmovima, koji su bili neka vrsta standarda zanatskog kvaliteta. Twin Peaks je dramaturški i vizualno bila drugačija, osvježavajuća. Sad je to stiglo dotle, da, kako kažu upućeniji, više scenarističkog, glumačkog i rediteljskog kvaliteta u Americi ima na televiziji, nego u Holivudu.
 
Matilda je ok film, ne razumem bas te skandalcice, Nikolaj II uopste nije prikazan kao los covek. Uglavnom, prija mi odmor od holivudske dominacije i razmisljam cak da pogledam i Secanja Vronskog jer je takodje na ruskom, premda mi se citava ta prica o Ani Karenjinoj cini prezvakanom, a i nisam neki ljubitelj doticnog romana. Volela bih kad bismo cesce uvozili evropske filmove. Ja kod kuce uglavnom ne stizem da gledam na tv ili laptopu, tako da, u poslednje vreme, ili odem lepo u bioskop ili ga ne pogledam uopste. Kod kuce vazda imam nesto prece, a kad zavrsim sve obaveze uvece, tad zaspim, kakav film.
Pocela sam da citam "Biblioteka nocu" (Alberto Mangel, Geopoetika), cami mi vec godinu dana na polici.
 
Potpuno se slažem da prija da se pogleda nešto drugo osim holivudske produkcije. Po istom principu, vidim da smo masovno počeli da čitamo Skandinavce jer su ipak malo drugačiji od Engleza i Amera. Naravno da ni njih ne možemo da strpamo sve u isti koš, ali ipak je ovo malo drugačije. A pogotovo Rusi.
A tako je i počela priča o serijama. Jer ima serija o inspektoru Valanderu, po knjigama Heninga Mankela ;)

Biblioteka noću, baš lep naziv. O čemu se radi?
 
Ubice bez lica, Hening Mankel, elektronska verzija 205 strana, papirna 269


Blurb (kakva korisna reč) kaže sledeće:

"Jednog jutra farmer iz malog grada dolazi do užasnog otkrića da su njegove komšije brutalno napadnute tokom noći. Starac je mrtav a njegova žena leži umirući pred očima farmera. Jedini trag je jedna reč koju izgovara pre nego što umre: „ Stranac“. Za istragu je zadužen inspektor Kurt Valander, lokalni policajac čiji je lični život prava pustoš, ali je u svom poslu istrajan i ravnotežen. Ipak, stvari se komplikuju kada on mora da se suoči sa erupcijom nasilničkih osećanja prema strancima kao i tvrdoglavim i vrlo atraktivnim tužiocem - ženom , dok traži ubice.
Ovaj roman je istovremeno obuzimajuća misterija u klasičnoj detektivskoj tradiciji i oštra kritika savremenog društva. Kurt Valander opisuje ne samo brutalno ubistvo već i kulturu koja se pred njegovim očima raspada i ustupa mesto rasizmu, ksenofobiji i paranoičnom strahu."

Zanimljiva knjiga, ali definitivno nije obuzimajuća, kako su napisali. Početak je vrlo solidan, lepo se razvijala radnja, ali imam utisak da je nekako posustala u drugoj polovini. U svakom slučaju klasičan krimić, sa klasičnim detektivom, koji kako je sad i moranje, pije i ima porodične probleme. Moram da priznam da mi je tog klišea već malo mnogo. Takođe, razrešenje slučaja mi je malko diglo pritisak, ali to je potpuno druga stvar, neću o tome, bilo kakav komentar bi otkrio počinioca.

Krajnji sud je da nije loše, ali sam više očekivala.
 
Znači, sve u svemu, Mankel nije ništa posebno. U stvari, sad sam našla tvoj komentar Talijanskih cipele, prilično je pozitivan. Ja sam tek prešla polovinu, kao da su prava dešavanja tek počela, pa ću videti.
 
Što se serija tiče, ja sam ostala u prošlom veku. Gledala sam Odeljenje za ubistva, Pemblton i onaj lepuškasti sa naočarima su mi bili sjajni, Red i zakon u svim varijantama, dve-tri epizode Tvin piksa, nisam se tu pronašla i to je to od pominjanh. Da, i Haus i Hju Lori su mi, uprkos tome što su sve epizode bile goovo potpuno iste bio ok. Od ovih savremenih maltene ni za jednu nisam ni čula, a ne gledala. Kada sam prošle godine zaglavila gips i morala da mirujem, a nisam imala volje za čitanjem, bindžovala sam danske serije. Gledala sam Ubistvo i dansko Odeljenje za ubistva (crna ja, samo ubijanje gledam). Bile su mi skroz ok. Jednog sam dana na zaprepašćenje svoje dece odgledala 11 epizoda nečega.

Od ovih šatro dokumentarnih programa najradije gledam avionske nesreće na National Geographic i razna kuvanja.

Gledanje emisija tipa Pawn stars, pa oni izgubljeni prtljazi, prodaja skladišta i razna traganja za zlatom ili nekim dragim kamenjem sam zabranila u kući. Nesumnjivo je da ume ponekad i da bude zanimljivo, ali ogromna većina onih koji tragaju za nečim na kraju krajeva i na kraju duge pronadju taj svoj ćup sa zlatom. Samo treba da se kupi dovoljno skladišta, kofera, parcela, raznih gluposti na dvorišnim rasprodajama i sl. jer te tvoj ćup zlata čeka. Bojim se da će deca pomisliti da svet tako funkcioniše.

Jedna moja drugarica ima ime za sve te kao dokumentarne programe, zove ih istorijska pornografija. :)
 
Poslednja izmena:
Znači, sve u svemu, Mankel nije ništa posebno. U stvari, sad sam našla tvoj komentar Talijanskih cipele, prilično je pozitivan. Ja sam tek prešla polovinu, kao da su prava dešavanja tek počela, pa ću videti.

Definitivno su mi se Talijanske cipele više dopale od ovog krimića. Mada sam i kod njega imala manju primedbu da je malkice razvučen. Generalno, dopao mi se netipičan junak i njegova priča, ovde mi se manje dopao klišeizirani inspektor.
 
Stranger things je predivna serija, necu ni da citam sta kaze Ognjanovic.:lol:

Salu na stranu procitala sam i dok smatram da dosta toga jeste na mestu- previse ozbiljno to sve shvata i nacin na koji opisuje likove i karaktere je krajnje odbojan i degutantan...
Citiram:
Holy shit! Navijao sam samo da odnegde uleti Džejson i pokolje ih, saseče i isprobada mačetom i vilama i harpunom! Pa, ******, gde iskopaše onu ispijenu žgoljavu nikakvu curicu sa duboko upitnim izborom ljubavnih partnera da nam bude junakinja?

Gde nađoše njenog kockastoglavog odbojnog dečka, pa mu još metnuše onu kockastu frizuru pride (a onda još na kraju, neubedljivo, od njega načiniše dobrog momka!)? Ko im uvali onog antipatično-otužnog emo lika sa podočnjacima? Zar se Netflix toliko stisnuo za pare da nisu mogli da nađu neke mlade osobe koje ne izgledaju kao da su izvađene iz podruma, ili sa otpada, ili da im je neko tiganjem oblikovao lubanje???


Meni je neprijatno u njegovo ime.....posle ovoga ne mogu ni da ga shvatim ozbiljno. Mozda nisam dobro sagledala kontekst recenzije. Nije ni bitno.
kasting je bukvalno najbolja stvar u vezi ove serije.

Serija je reklamirana kao ljubavno pismo osamdesetima i udara po nostalgiji samo tako. A usput je uspela da privuce i mladju publiku sto je super.
 
Poslednja izmena:
Cela serija je jednostavno niz referenci na 80e:) I radnja je smestena u 80e itd.
Pozajmili su odasvud i napravili originalni kolaz od vec postojeceg ali kazem, serija je tako i predstavljena. Ne znam ljubavno pismo mi je bukvalno najbolji opis , ne mogu nista preciznije da smislim:D

U drugoj sezoni glumi Sean Astin koji je glumio Majkija u The Goonies...skoro sam se rasplakala od srece:D
 
Kamenita, ja slutim šta je tebi diglo tlak u Ubicama bez lica.
Sad ću da te pitam na PP da li dobro slutim.

- - - - - - - - - -

Što se tiče pomenutih serija ja sam u društvu Kamenite.
Ni za jednu od tih novih nisam čula.

A mislim da je lepo vezati se za neku seriju na TV-u koja ide u određeno vreme, mislim da je dobro imati taj neki ritam i mislim da je to dobar način zabave i opuštanja.
Moja sestra trenutno gleda Dauntonsku opatiju koja se sviđa i meni na prvi pogled ali nisam ni pokušala da se vežem za nju.
Ide zima, možda i ja nađem seriju za sebe :)
 
Stranger things je predivna serija, necu ni da citam sta kaze Ognjanovic.:lol:

Salu na stranu procitala sam i dok smatram da dosta toga jeste na mestu- previse ozbiljno to sve shvata i nacin na koji opisuje likove i karaktere je krajnje odbojan i degutantan...

Znaš da je on uvek brutalan u tim svojim recenzijama, zapravo to na blogu i nisu ozbiljne recenzije, više neko njegovo zezanje,
i subjektivni prikazi. Piše on i sasvim ozbiljne recenzije i to za jedan od najboljih horor magazina Rue Morgue.
Ima na blogu i prikaz druge sezone, tu je malo popustio, čak kaže da će gledati i dalje ako se bude snimalo.
 
Meni je ta serija potpuno nepoznata. Jel se to prikazivalo ne nekom od nama dostupnih kablovskih kanala, jer vidim da na vikipediji piše "internet serija".

I ja obožavam 80-e, ali one koje sam ja živela, a nisam sigurna kako bi mi se svidelo kako je tu prikazano. Ali svakako bih malo pogledala.

Osamdesete su na ovim prostorima značajne i zbog toga što je to bila poslednja decenija nekog normalnog života. Posle su došle one nesrećne i tragične devedesete, sa ratovima, sankcijama, hiperinflacijom... Meni izgleda kao da smo tada svi kolektivno ušli u nekakvu maglu iz koje još nismo izašli, a kako se stvari razvijaju, ni nećemo.

Nadam se da vi mlađi to sve vidite drugačije i pozitivnije.

- - - - - - - - - -

Kad nema nešto bolje sa čim se poredi, onda i nije tako loše.
Gledali smo hrvatsku seriju Crno bijeli svet, baš o 80-im o kojima mi (muž i ja) tako s čežnjom pričamo, a onda sin zaključi da su nam uvek najbolje one godine kad smo bili mladi. Jer su u seriji prikazane i razne nestašice: kafe, praška, mesa, struje, benzina (parni i neparni vikend)... ali o tome su brinuli roditelji, mi smo pratili pojave novih grupa, išli na koncerte, putovali... sve je bilo mnogo jeftinije, bar ono čega je bilo :zcepanje:
 
Pročitao sam 1913. Leto stoleća. Florijana Ilijesa.

U pitanju je kulturna i društvena hronika Evrope u godini pred Prvi svjetski rat. Znači, nije beletristika, već non-fiction pisan u registru koji prije pripada vrhunskoj publicistici, nego umjetničkoj književnosti. Ali, opet, knjiga je uzbudljiva i dirljiva kao neki roman, i to zato što je ta godina i u književnosti i u slikarstvu, a bogami i u politici, bila potpuno sumanuta.

Hitler, Staljin, Tito i Trocki u istom periodu borave u Beču na puškomet jedan od drugog, Kafku muče ljubavni jadi, Prust u sopstvenom izdanju izdaje prvu knjigu Traganja (koju Rilke odmah oduševljeno čita), Tomas Man dobija ideju za jedan roman čija radnja se odvija u sanatorijumu, Oskar Kokoška je lud od ljubavi za udovicom Gustava Malera, siromašni Džojs u Trstu daje časove engleskog Italu Zvevu, Muzil dobija dugotrajno bolovanje zbog neurastenije i počinje pisati svoj veliki roman, Frojd i Jung se definitivno razilaze, Lu Salome zavodi redom, mladi Luj Armstrong je pištolj zamijenio trubom, i još, tu su i Virdžinija Vulf i Šnicler i Koko Šanel i Pikaso i Igor Stravinski i Osvald Špengler i Franc Ferdinand i ostale okrunjene glave. Svi se plaše velikog rata, ali su i puni nade da do njega ipak neće doći, svi imaju osjećaj da se jedna era završava i da nešto novo počinje. Na kraju, Džojs dobija pismo od Ezre Paunda koji je odušvljen njegovim pjesmama. Odmah mu šalje Dablince i Portret umjetnika u mladosti, počinje moderna, ali uskoro mrak pada nad Evropom.

Knjiga je definitivna potvrda da je stvarnost često čudesnija od fikcije, ali zasluge idu i Ilijesu koji nije samo prikupio ogroman broj podataka, već ih je i znalački organizovao, složio tako da ne čine tek niz anegdota o poznatima, već se čitaju kao tekstualni kolaž vremena kada se rađalo doba koje sada završava, ili je već završilo, nemam pojma. O tome neko tek treba da napiše knjigu, za jedno sto godina.
 
Kamenita, ja slutim šta je tebi diglo tlak u Ubicama bez lica.
Sad ću da te pitam na PP da li dobro slutim.

- - - - - - - - - -

Što se tiče pomenutih serija ja sam u društvu Kamenite.
Ni za jednu od tih novih nisam čula.

A mislim da je lepo vezati se za neku seriju na TV-u koja ide u određeno vreme, mislim da je dobro imati taj neki ritam i mislim da je to dobar način zabave i opuštanja.
Moja sestra trenutno gleda Dauntonsku opatiju koja se sviđa i meni na prvi pogled ali nisam ni pokušala da se vežem za nju.
Ide zima, možda i ja nađem seriju za sebe :)

Ma i ja za većinu ne znam. A sestra to gleda na TV Vojvodina ili je skinula. Nisam to ni tražila da skinem.
 
Ma, ja kapiram da sa godinama sve više i više gundjam, da mi je strpljenje postalo terra incognita, da mi je komplikovano da vezujem vreme i pažnju na duži vremenski period. Zato i čitam kako čitam, ili progutam ili ne počnem ni da žvaćem, a serije - jedino da bundžujem.., A za to nemam vremena.

Mada, priznajem, da mi ova Dautonska opatija izgleda vrlo zanimljivo.
 
Kad nema nešto bolje sa čim se poredi, onda i nije tako loše.
Gledali smo hrvatsku seriju Crno bijeli svet, baš o 80-im o kojima mi (muž i ja) tako s čežnjom pričamo, a onda sin zaključi da su nam uvek najbolje one godine kad smo bili mladi. Jer su u seriji prikazane i razne nestašice: kafe, praška, mesa, struje, benzina (parni i neparni vikend)... ali o tome su brinuli roditelji, mi smo pratili pojave novih grupa, išli na koncerte, putovali... sve je bilo mnogo jeftinije, bar ono čega je bilo :zcepanje:

Osamdesete u jugoslovenskoj provinciji u kakvoj sam proveo djetinjstvo pamtim kao vrijeme nepodnošljive dosade - nema šta da se radi, nema kud da se ide, nema šta da se gleda, ništa, mrtvilo od pet popodne pa nadalje. Ali opet, pamtim to i kao vrijeme kad si još mogao nečemu da se nadaš, kad si imao o čemu da sanjaš, kad su postojale stvari koje su te mogle fascinirati. Sjećam se, jednom je, negdje sredinom osamdesetih, jedna drugarica moje sestre preko ljeta otišla u Čikago kod rodbine, vodili su je na koncert Brusa Springstina. Da mi danas neko kaže da je bio na Marsu i vratio se nazad, siguran sam da ne bih bio ni upola toliko fasciniran.

Da osamdesete su stvar nostalgije, naravno, ali uopšte se ne stidim da se potpuno predam emocijama kad je to u pitanju. Jbg, ja još nosim Levis farmerke i kožne bijele Adidas patike. Prije par godina najzad sam za skupe pare kupio pilotsku kožnu jaknu o kakvoj sanjam od Top Gana, i baš me briga šta ko misli o tome.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top