Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Kontam, Nobela je dobio Britanac a ne Japanac... :think: On je samo po rođenju Japanac...

Slučaj isti kao Čarls Simić. Naš čovjek, kod nas rođen, kao dijete se odselio, piše na engleskom... Što se mene tiče, jezik je ipak odlučujuća kategorija za pripadanje nečijoj književnosti. Ako je uopšte toliko važno da pisce trpamo u neke geopolitičke ladice.
 
Slučaj isti kao Čarls Simić. Naš čovjek, kod nas rođen, kao dijete se odselio, piše na engleskom... Što se mene tiče, jezik je ipak odlučujuća kategorija za pripadanje nečijoj književnosti. Ako je uopšte toliko važno da pisce trpamo u neke geopolitičke ladice.
Citam juce neke eksperte ( zapravo su obicni citaoci kao sto i mi ovde, ali su njegove knjige citali na engleskom i nemackom) i ljudi pisu da je zapravo taj njegov jezik
( engleski) neprevodiv i da prevodi nikako ne mogu da docaraju atmosferu koju on dijalozima kreira.
 
Citam juce neke eksperte ( zapravo su obicni citaoci kao sto i mi ovde, ali su njegove knjige citali na engleskom i nemackom) i ljudi pisu da je zapravo taj njegov jezik
( engleski) neprevodiv i da prevodi nikako ne mogu da docaraju atmosferu koju on dijalozima kreira.

Nisam čitao, ali vjerovatno fanovi pretjeruju, kao i obično. U prevodu se nešto uvijek gubi, ali to je normalno. Šta onda reći za prevedenu poeziju?
Gledaću da uskoro pročitam bar Ostatke dana (The Remains of the Day), da vidim kakvo je čudo u pitanju.
 
Nisam čitao, ali vjerovatno fanovi pretjeruju, kao i obično. U prevodu se nešto uvijek gubi, ali to je normalno. Šta onda reći za prevedenu poeziju?
Gledaću da uskoro pročitam bar Ostatke dana (The Remains of the Day), da vidim kakvo je čudo u pitanju.
Sramim se priznati, ali i ja sam samo film nekada gledala.
Citacu i ja obe knjige ( druga je jos vaznija, ali da li cu imati hrabrosti da je citam, sada ne znam).
I druga je ( ova kao jos vaznija) filmovana , ali je tema strashna. Deca, klonovi, pricaju o svom zivotu, idu u osnovnu skolu, imaju kao
neko detinjstvo, ali su klonirani da bi bili izvor organa.
Ne uzimam ni ja ozbiljno ovo drvlejnje o prevodjenju jer niko od nas u tom slucaju ne bi mogao nista ni da cita.
Inace ga je sefica Nobela predstavila kao mesavinu Dzejn Ostin i Kafke:D
 
Ja bih na osnovu takvog opisa i samo ove jedne knjige koju sam čitala (Ostaci dana) zaključila da ga ona nije čitala. Moj utisak nije ni blizu. To o deci klonovima je mene iz nekog razloga, bar po temi podsetilo na Margaret Atvud, Antilopa i Kosac. Naravno, važno je i kako je tema obrađena. Ima knjiga kod kojih dominira radnja, i onih kod kojih dominira atmosfera. Bar ja to tako doživljavam. E pa, po meni i na osnovu Ostataka dana, Išiguro je pisac atmosfere.
 
Poslednja izmena:
Što ga, kad malo bolje razmislim, ne isključuje iz poređenja s Kafkom. Opus Džejn Ostin slabije poznajem. A kad još malo bolje razmislim, izgleda da pišem o nečemu o čemu vrlo malo znam, da ne kažem, nemam pojma. :rtfm:
A kako stoje stvari, ne vidim da ću u dogledno vreme imati više vremena za čitanje, a ne želim da se odreknem učešća na ovoj temi. Pa onda tako....
 
Ja bih na osnovu takvog opisa i samo ove jedne knjige koju sam čitala (Ostaci dana) zaključila da ga ona nije čitala. Moj utisak nije ni blizu. To o deci klonovima je mene iz nekog razloga, bar po temi podsetilo na Margaret Atvud, Antilopa i Kosac. Naravno, važno je i kako je tema obrađena. Ima knjiga kod kojih dominira radnja, i onih kod kojih dominira atmosfera. Bar ja to tako doživljavam. E pa, po meni i na osnovu Ostataka dana, Išiguro je pisac atmosfere.
Ne znam ni ja kako je tema obradjena, koliko sam razumela jedna devojcica ( od te klonirane dece) prica o svom srecnom detinsjtvu.
( ono, kao sistem toj kloniranoj decu cini uslugu pa idu u skolu, igraju se, srecni su)
 
Fredrik Bakman - Covek po imenu Uve
Uve je covek vrlo tezak i naporan, sitnicar i mrgud kome sve zivo smeta. Njegovo gundjanje je vrlo simpaticno jer dosta podseca na nase podneblje. Ovde svi sve vole da znaju, da ti zavire u torbu, sta si kupio, da mozgaju odakle ti novac za auto, za letovanje, gde odlazis kasno, sta oblacis... da osudjuju ukoliko na bilo koji nacin odksaces od okruzenja.

Nacinom pisanja, autor je namerno prvo naveo citaoca da zamrzi glavnog junaka, navukao gnev na njega, ali kako knjiga vise odmice, odmotavao je klupko istorije i obrazlagao sta je uzrok njegove zadrtosti i asocijalnosti. To u kombinaciji sa prikazom emotivne strane Uvea, na vrlo zanimljiv i duhovit nacin, je malo po malo u potpunosti okrenulo misljenje, pa sam do samog kraja knjige i saosecao sa njime i osecao odredjene simpatije.
Zadnjih 20ak strana mi se manje dopalo, jer je vec prelazilo u patetiku i happy end, slican onima iz supljih americkih sladunjavih filmova, ali nije previse strasno i moze da se proguta.

Knjiga mi se veoma dopala. NIje nista spektakularno i nevidjeno, ali je odlicna najvise zbog cinjenice da se svako, bar malo poistoveti sa Uveom, i da u vecoj ili manjoj meri prepozna njegove osobine kod sebe, antipatiju prema nekoj sitnici, stvari, savremenom trendu...
Takodje, nudi mogucnost sagledavanja njegovih problema kao svojih ili nekog od svojih bliznjih. Natera na razmisljanje i shvatanje odredjenih ljudi slicnih Uveu, kojih svako od nas ima oko sebe. Prosto ne mozes a da se ne zapitas, da li je neko od njih imao slicnu sudbinu, koja ga je iscelicila i nacinila hladnim i odbojnim.
 
Što ga, kad malo bolje razmislim, ne isključuje iz poređenja s Kafkom. Opus Džejn Ostin slabije poznajem. A kad još malo bolje razmislim, izgleda da pišem o nečemu o čemu vrlo malo znam, da ne kažem, nemam pojma. :rtfm:
A kako stoje stvari, ne vidim da ću u dogledno vreme imati više vremena za čitanje, a ne želim da se odreknem učešća na ovoj temi. Pa onda tako....

Šta pričaš, bre... Pa i ne treba da se odrekneš, valjda smo to apsolvirali. Koga interesuje samo književnost, to je dole niz hodnik pa desno. Ovu smo temu mi stvorile, mi je održavamo, i ne vidim ko bi mogao da nam zabrani da na njoj aktivno učestvujemo. Neću valjda tebe da učim... :azdaja:

I ja imam sve manje vremena za čitanje. Ustvari, vremena imam isto, ali sam nešto kilavija, godine me gaze a obaveze ne prestaju... :( Pitam se, kako li Mali Alek izdržava 25 sati rada dnevno, a ipak nađe vremena i da nauči po koji citat napamet. Ne znam da l' ih sam pronalazi, ili mu ih neko podmeće... :think:
 
Ne možemo mi da se merimo s Malim Alekom. On je s druge planete. Ili smo mi, svejedno, važno da nismo sa iste. Još da imamo sreće pa da ni ne živimo na istoj.

Hvala, Krasuljak na podršci (i na onome na pp, ali o tome ću tamo, :zper:). Naravno da neću da prestanem da pišem na temi. Samo mi je mnogo žao što evo sad već mesecima nisam pročitala knjigu, a stižu nove, novi nobelovac, treba držati korak, pa Uve, kog je Del Piero tako lepo prikazao.... i šta sve ne

- - - - - - - - - -

Svaka njegova knjiga je drugacija, kao kod Barika.
Kakva crna Dzejn Ostin, ni blizu.
Dok, na primer, "Bez utehe" je klasican kafkijanski roman.

Meni je za sada, šampion(ka) po različitosti knjiga, Margaret Atvud. Od Barika sam čitala Svilu i nikakav utisak nisam imala... znači neke druge bi mi možda legle.
 
Poslednja izmena:
Ne možemo mi da se merimo s Malim Alekom. On je s druge planete. Ili smo mi, svejedno, važno da nismo sa iste. Još da imamo sreće pa da ni ne živimo na istoj.

Hvala, Krasuljak na podršci (i na onome na pp, ali o tome ću tamo, :zper:). Naravno da neću da prestanem da pišem na temi. Samo mi je mnogo žao što evo sad već mesecima nisam pročitala knjigu, a stižu nove, novi nobelovac, treba držati korak, pa Uve, kog je Del Piero tako lepo prikazao.... i šta sve ne

- - - - - - - - - -



Meni je za sada, šampion(ka) po različitosti knjiga, Margaret Atvud. Od Barika sam čitala Svilu i nikakav utisak nisam imala... znači neke druge bi mi možda legle.

Direkltno " u sridu". Ona je neverovatna, kad covek ne bi video autora ne bi ni pomislio da je to njena knjiga.
Ja sam Svilu citala preko qrtza, ne bih da se vise zanimam sa tim covekom.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top