Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pa sad ste otkrili sve za nas koji nismo čitali:(

Čitam i dalje Semper idem. Ostalo mi je još oko 200 strana i ako budem vredna, završiću je ovog vikenda.
Ja hoću da čitam Damu s kamelijama uskoro. Što vam se to ne sviđa?

Ko se sprema za Sajam pored Elefterie? Dajte spiskove šta želite da kupite. Ja najverovatnije ne idem ali mogu da parim oči na tuđe spiskove:lol: (Imam i ja spisak ali ništa mi ne znači:neutral:)

Juče smo se lepo družile nas tri drugarice sa teme (Kamenita, Bi i ja):) Priči nikad kraja i vreme je proletelo:) Baš mi je prijalo, kao uostalom i uvek kad se radi o druženju s ljudima s ove teme.:)
 
Ja se ne spremam za Sajam. Zasad više ne idem nego što idem. Nagomilala sam novih knjiga, pa mislim da nema ni potrebe, a većina izdavača redovno izbacuje neke popuste - za Novu godinu, Dan zaljubljenih, Osmi mart, Prolećni popust... Nikad veći broj sniženja nismo imali.
Iskreno, oduzme mi mnogo vremena i energije taj sajam, pare da i ne pominjem, i jeste da volim da odem, ali ove godine i nisam nešto inspirisana.
Videću, ima još vremena. Nekako sam iscrpljena, Ogi svaki čas pokupi neki virus u vrtiću, pa me još noću diže da ga vodim na nošu i tako, slabo spavam u ovoj fazi. A muž mi se vraća s broda tek u januaru, tako da sve radim sama.
 
Seks uvek ide dobro sa politickom filozofijom. :-)))))

Moon, drago mi je sto ti se dopala Lengold. Koja ti je najbolja prica?

Inace sto se tice tzv. spoiler-a, ja sam tip citaoca kome radnja predstavlja poslednju rupu na svirali, da se tako izrazim. Ne komentarisem "Pijev zivot" zato sto se meni takvi romani ne dopadaju. Gledala sam, doduse, film cim je izasao i bio je ok. Ali samo to. I bilo mi je i vise nego jasno da je tigar samo simbolika.
"Dama s kamelijama" je odlican roman Dime sina. Citala sam ga bas davno, jos u osnovnoj skoli, ali ga se zivo secam. I koliko mi je bilo neobicno videti Gretu Garbo u ulozi Margarite Gotje. Ja sam skroz drugacije zamislila.
 
Da prijavim procitano :bye:

Covek zvani Ove
Ili kako vec glasi nasa verzija.
Meni je ova knjiga u kategoriji "onako", cak vise losa nego dobra, i opet potvrda da ne treba da citam bestselere tog kalibra (svetski bestseler broj jedan).
Prvo sto mi je Ove jedan strasno antipatican lik, drugo knjiga napisana u klise stilu.
Jedino sto bih se osvrnula na odnos Ovea i njegove zene, taj odnos lepo ilustruje kako naizgled ljudi koji nisu jedno za drugo mogu provesti godine zajedno i skladno.

Tvoj sin, H.Fin
Razvlacila je i razvlacila i konacno zavrsila. Prvih tacno 140 strana je uvod u knjigu, tu se u svakom trecem pasusu najavljuje o cemu ce se pisati u knjizi. Skoro pa bukvalno tako. A knjiga ima oko 270 strana (elektronska verzija).
Ne svidja mi se to, kao ni neka forma romana gde se prebacuje kroz pet vremenskih i prostornih zona bez reda, kako mu dodje, nekad na svakih par recenica.
Svidja mi se kako je objasnio ljubav i kako je lepo definisao svoje odnose sa svim bitnim ljudima oko sebe.
Nit preporucujem nit odbijam od citanja, probajte.

Ljubav i italijanski sladoled
U uzem izboru za najbolju knjigu za 2016. na goodreads'u a u kategoriji young adult.
Ja YA literaturu inace ne citam, ovo sam uzela iz bibilioteke iskljucivo zbog radnje smestene u Toskani. Rekoh ja cu ovo za dva sata procitati, neka bude laganica za opustanje mozga.
Posle tek videh da knjiga nije namenjena mom uzrastu.
Ali bas mi se svidela. Bas sam dobila ono sto sam trazila, lepa prica, lepi opisi Firence i par zanimljivih istorijskih cinjenica a cak i nema toliko klisea kao Ove. Preporucila sam sestri koja ima 16 godina :mrgreen:
 
Dobar dan vama svima, koje deca bude i nedeljom u 7, ostalima, normalnima, nije jos ni dobro jutro :D

Ja sam pre 2 dana poceo Remarka i Na zapadu nista novo (cemu ovakav prevod, original je All quiet on the western front i takav naslov jasno aludira na ratnu tematiku, a nas ne uopšte).

Planirao sam da posle nje uzmem Uvea, da vidim sta je to sa tom knjigom, mnogima je odlicna, a mnogima i vrlo tanka.
 
Kanela, jesi li ti davnih dana (kao i ja) uzela da čitaš Dževdet bega i njegove sinove? Kako ide? Ako nisi ti, nek se javi ko je! Isto pitanje!

Meni je užasno žao što je razvlačim, a uvek mi je zadovoljstvo kad uhvatim malo vremena, a to je baš malo, tek da pročitam dve-tri strane.

Ista je situacija sa Šišmišom, Joa Nesbea, kog čitam na telefonu. Mislim, ista situacija sa razvlačenje, ali mi nije ni blizu takvo zadovljstvo. Kad završim, pitaću čime je Nesbe toliko oduševio neke ljude. To nije moj omiljeni žanr, ali sam pročitala nekoliko baš dobrih knjiga. Ovaj pisac ih svakako nije napisao.

Od Remarka sam čitala mnogo knjiga uglavnom su mi se svidele u tom periodu kad sam imala 20-ak godina.
 
Koliko se sećam, neki ovde vole Karla Knausgarda i njegov ciklus Moja borba. U New Statesman-u je objavljena jedna kritika njegove knjige Jesen:

With Autumn, Knausgaard turns his gaze out towards the world. His intention is to plate up its wonders to his unborn daughter, to whom the book is addressed. Knausgaard’s own world, too, is filled with riches: a wife, a home, a study at the bottom of the garden, three thriving children, friendships, adventures, travel. Yet he has arrived at that time of life when asking “What makes life worth living?” cannot be answered by any epiphany or summation. Instead, he has come to believe that life’s meaning resides in being present to every experience, to observing and contemplating every thing, feeling and savour: “Showing you the world, little one, makes my life worth living,” he writes.

https://www.newstatesman.com/2017/0...orgeous-poetic-observations-almost-every-page
 
Bi, ja sam ta. Citam je i dalje, kao i jos tri knjige uporedo. :neutral:

Ja sam pre par meseci citala "Sitnice koje zivot znace" i ta knjiga mi se mnogo svidela. Glavni junak je cinican, dzangrizav, hladan u odnosu prema ljudima, i u svemu tome podseca na Ovea/Uvea. Ali je kao karakter uradjen neuporedivo stvarnije. Pisano je u prvom licu, jasno je da vise ima problem u ispoljavanju osecanja i izlazenju iz komfort zone nego sto ne podnosi ceo svet. Vrlo lako sam ga dozivela kao coveka od krvi i mesa, za razliku od Ovea koji dodje k'o neka mitska figura - pravican bez greske, najmoralniji na svetu i ujedno ume sve da popravi, da nadje resenje za svaki problem i td.
U Sitnicama je lepo prikazan odnos oca prema cerci i prema sinu i koliko su ti odnosi razliciti i kako roditelj moze biti privrzeniji slabijoj strani a mozda ju je bas ta prevelika ljubav ucinila slabom u spoljasnjem svetu.
Svakako realnija, zivotnija knjiga, vise puta me nasmejala, isto tako me par puta i dotakla, i nije puna klisea.
Ovu "moju" je izdala Dereta i nije na listama najpopularnijih.

- - - - - - - - - -

Znam da je i Dana citala i Ovea i Sitnice, mozda se javi ovde, mada znam i da ju je Ove odusevio.

Inace zavrsavam Olgu Tokarcuk, na trecini sam Dzevdet bega, citam jos i Recnik zaljubljenika u sitna zadovoljstva i jednu knjigu o vaspitanju dece po sistemima pozitivne discipline (ni kazna ni nagrada kao metodi za dugorocno vaspitanje vec mnogo drugih izbora, zatim saznajem o psihologiji deteta sto je osnov razumevanja, kao i o tome sta stres i frustracije rade i nama i njima).
 
Del Piero:zag:
Pročitala sam Murakamija za tebe( i Quentina), ne moraš da se mučiš, nije vredno. Jedva sam završila Kafku na obali mora.Generalno koncept je vrlo zanimljiv, ima bizarnih momenata - koji su meni lično bili super ali knjiga je onako kao paket strašno sterilna i dosadna. Nisam čak imala volje ni da napišem recenziju na GoodReadsu jer me mrzelo da razmišljam o njoj.
Tako da ništa ne propuštaš. A ja se na Murakamija više neću zaletati.
A spomenuo si Remarka! Ja se stalno spremam da uzmem da iščitam njegov opus ali stalno naiđe nešto ' hitnije'.A ' Nebo nema miljenika' mi se mnogo svidela.

Pročitala sam svašta nešto, najviše na moru. Ukratko
Donato Karizi - Šaptač
Malo krimi žanra, da se oporavim od one knjige koju neću imenovati. Kao i Dikeru i Kariziju je ovo prvenac, Diker bi mogao na časove kod Karizija da vidi kako se piše. Ne smatram da je u pitanju triler bez mana, ima ih ali je generalno jako dobra knjiga i Karizijev stil mi se sviđa. Dinamičan je, drži pažnju, ima malo gadnih delova ali nije strašno - kad sam ja kukavica mogla da pročitam, može svako. Atmosferom, knjiga je bila neki neobični mix serija koje sam volela : Bones, True detective, Wire in the blood.

Onda sam se malo opustila uz dragu Agatu Kristi, ‘ Jednim prstom’. Na Agatinoj skali, dala sam joj 4 od 5 zvezdica. Naime pošto Agatu obožavam, ne upoređujem je sa drugim knjigama već ima zasebnu skalu. U pitanju je slučaj Gospođe Marpl.

Za poslednje dane mora sam ostavila Makartijev ‘ Put’ – nije bila najpametnija odluka ali ok. Odlična je knjiga, ostavila je nešto slabiji utisak od Meridijana ali samo zato što stvarno mislim da ništa neće u dogledno vreme uspeti da me raspameti kao Krvavi meridijan, tako da sam nevoljno odmah uporedila ove dve knjige.

Dotakla sam se nekih početaka naučne fantastike sa Velsovom zbirkom priča ‘ Vrata u zidu’ , nisam fan, priče su osrednje ali Velsov stil mi generalno ne paše. Dala sam joj 3 od 5 zvezdica.

Neočekivano su mi se svidele priče Radjarda Kiplinga…Zbirka se zove Izgubljena legija, zaista sam je kupila samo zato što je bila jeftina a volim na moru da imam pripovetke. Kiplinga uglavnom doživljavam kao tipičnog predstavnika svog vremena I smatram da nije odoleo zubu vremena kao takav. U pitanju su njegove priče o nadrealnom I duhovima I zapravo sam prilično uživala u arhaičnim tonovima knjige.

Lorenco Marone : Sitnice koje život znače.
Jedna prijateljica na Goodreadsu, Nora, je dala apsolutno savršen sažetak ove knjige ‘ Napolitanska ležernost u punom sjaju’. Ništa tom opisu ne bih dodala.
Danas sam počela da čitam famoznog Uvea, spominjem to sada zato što se ove dve knjige donekle prepliću I imaju slične protagoniste ( džangrizave starce) I moram da priznam da za sada, kod mene vodi Uve. Nisam već dugo uzele u ruke knjigu koja me zapravo naterala da se smejem naglas, u kafiću, uz belu moku ( Uve bi se zgrozio) a oko 50e stranice sam malo zasuzila od tuge.. Obe knjige su odlične ali mi se Uve više sviđa, recimo knjiga mi je toplija I ljudskija I nekako bliska. Imam osećaj da ću ja pre biti Uve nego Čezare. Čezare ( Sitnice koje život znače) mi je više lik kakvog bi Bukovski napisao, da je imao iole stila i smisla za naraciju. Uve mi je draži. Možda je u pitanju I samo moja privrženost skandinavcima, ko će ga znati. U svakom slučaju, Sitnice koje život znače toplo preporučujem , knjiga je prelepa. A Čovek po imenu Uve, iako sam tek na pola vrlo verovatno ide na moju listu favorita.

Posle toga bih morala konačno da završim Safona ‘Senka vetra’. Davno sam je započela, oduševljena ali je nešto prestala da me drži. Bilo bi već I vreme da je vratim koleginici.
A Posle toga ću Lavkraftovog Šaptača u tami, moja je , može da sačeka.
 
Poslednja izmena:
Pa sad ste otkrili sve za nas koji nismo čitali:(

Čitam i dalje Semper idem. Ostalo mi je još oko 200 strana i ako budem vredna, završiću je ovog vikenda.
Ja hoću da čitam Damu s kamelijama uskoro. Što vam se to ne sviđa?

Ko se sprema za Sajam pored Elefterie? Dajte spiskove šta želite da kupite. Ja najverovatnije ne idem ali mogu da parim oči na tuđe spiskove:lol: (Imam i ja spisak ali ništa mi ne znači:neutral:)

Juče smo se lepo družile nas tri drugarice sa teme (Kamenita, Bi i ja):) Priči nikad kraja i vreme je proletelo:) Baš mi je prijalo, kao uostalom i uvek kad se radi o druženju s ljudima s ove teme.:)
Meni se Dama s kamelijama bas svidela...mada ima jace od 10 godina kako sam je citala....mogla bih i da je obnovim
 
I ti polako Dževdet bega... ali svašta si u međuvremenu pročitala. A gledam ti literaturu: Sitnice koje život znače, Rečnik zaljubljenika u sitna zadovoljstva ... samo ti fali Sitničarnica kod srećne ruke.

I šta je sad s tim čovekom? Goranom Petrovićem. Jel ja ne pratim dovoljno, ili on odavno ništa nije izdao? A bio je onako popularan i dobri su mu bili neki romani. Meni je ta Sitničarnica prijala.

- - - - - - - - - -

Pisala sam Kaneli, a sad vidim da je i Wild čitala Sitnice koje život znače :D

I baš interesantno kako različiti utisci.
 
Neočekivano su mi se svidele priče Radjarda Kiplinga…Zbirka se zove Izgubljena legija, zaista sam je kupila samo zato što je bila jeftina a volim na moru da imam pripovetke. Kiplinga uglavnom doživljavam kao tipičnog predstavnika svog vremena I smatram da nije odoleo zubu vremena kao takav. U pitanju su njegove priče o nadrealnom I duhovima I zapravo sam prilično uživala u arhaičnim tonovima knjige.

Da dobre su njegove priče, ono što me kod njega nervira je njegov apolegetski stav prema kolonijalizmu i imperijalizmu, koji
je najviše izražen u pesmi "The White Man's Burden". Ali da budem iskren Knjiga o džungli mi je u detinjstvu bila omiljena.
 
Ja sam pre 2 dana poceo Remarka i Na zapadu nista novo (cemu ovakav prevod, original je All quiet on the western front i takav naslov jasno aludira na ratnu tematiku, a nas ne uopšte).

Zapravo, knjiga je pisana na njemačkom i originalan naslov je Im Westen nichts Neues, tako da je naš naslov, koliko razumijem njemački, bukvalan prevod originala. I meni bolje zvuči naslov na engleskom, All Quiet on the Western Front, jedini problem je u tome što na zapadnom frontu uopšte nije bilo mirno.
Inače, meni se ta knjiga nije dopala. Više je kao ratna reportaža, bez mnogo književnih ambicija. Prekasno sam je pročitao (tek prije par godina) i izgledala mi je kao zbirka ratnih/antiratnih opštih mjesta. Mnogo mi je bolja recimo Orvelova Kataloniji u čast, ako govorimo o tim knjigama pisanim na osnovu ličnog ratnog iskustva autora.

Znam da je ovo Remarku prvi roman. Jesu li mu kasnije knjige slične ovoj ili se malo razvio kao pisac?

Ima još nešto zanimljivo u vezi s Remarkom. Nekad u djetinjstvu, znači, sredinom osamdesetih godina negdje sam čuo ili pročitao da je Remarku pravo ime Kramer, ali ga je promijenio (okrenuo naopako) u Remark kad je Hitler došao na vlast. Malo sam istraživao i ispada da to uopšte nije istina (jedino je njemački speling Remark prebacio u francuski Remarque). Tu glasinu, da je Remark zapravo Kramer (jevrejsko ime), širili su nacisti kojima je smetao pacifizam u njegovim knjigama.
Fascinantno koliko dugo se dobro smišljena laž može održati u cirkulaciji!
 
Koliko se sećam, neki ovde vole Karla Knausgarda i njegov ciklus Moja borba. U New Statesman-u je objavljena jedna kritika njegove knjige Jesen:



https://www.newstatesman.com/2017/0...orgeous-poetic-observations-almost-every-page

Hvala ti na ovome. Znam da je pisao tu knjigu posvećenu nerođenoj ćerki, nisam znao da je izašla. Imam još dvije knjige Moje borbe, a htio bih onda pročitati i roman koji je prethodno napisao. Doći će jednom i Jesen na red, nadam se.

- - - - - - - - - -

Pročitala sam Murakamija za tebe( i Quentina), ne moraš da se mučiš, nije vredno. Jedva sam završila Kafku na obali mora.Generalno koncept je vrlo zanimljiv, ima bizarnih momenata - koji su meni lično bili super ali knjiga je onako kao paket strašno sterilna i dosadna. Nisam čak imala volje ni da napišem recenziju na GoodReadsu jer me mrzelo da razmišljam o njoj.
Tako da ništa ne propuštaš. A ja se na Murakamija više neću zaletati.

Hvala na ovome, ali ja osjećam neku čudnu potrebu da (jednom) pročitam i Kafku na obali mora da bih mogao definitivno da se oprostim od Murakamija.


Za poslednje dane mora sam ostavila Makartijev ‘ Put’ – nije bila najpametnija odluka ali ok. Odlična je knjiga, ostavila je nešto slabiji utisak od Meridijana ali samo zato što stvarno mislim da ništa neće u dogledno vreme uspeti da me raspameti kao Krvavi meridijan, tako da sam nevoljno odmah uporedila ove dve knjige.

Prilično sam siguran da Makarti nikad više nije napisao ništa ni približno dobro kao Krvavi meridijan. Inače, Put je vrlo dobra knjiga.
 
Oho, Wild child, baš si bila vredna!
Jeste Šaptač zanimljiv, pogotovo kad se ima u vidu da mu jecto prvi roman (možda mu je i najbolji, nisam sve čitala). Znate šta je meni zasmetalo kod te knjige? Ubica bira parove koji imaju SAMO jedno dete i otima im ga, kažnjavajući roditelje zbog njihove sebičnosti. Zašto bi osoba koja ima jedno dete bila sebična? Ima i ljudi koji ne žele decu uopšte, šta su onda oni?! Čak i "samo jedno" dete zahteva mnogo odricanja i promena, tako da me takvo poimanje stvarno iznerviralo. I ne osećam se ja prozvanom, ja planiram da imam još dece, ali mi smeta takav pristup. Ima parova s desetoro dece, pa ih puste da se sama snalaze, i šta, oni su bolji ljudi&velikodušniji od onih koji imaju jedno?
Eto, istresla sam se :D
Inače čitam krimić Svilena buba, nastavak Zova kukavice. Ako neko voli malkice usporene krimiće smeštene u London, preporučujem. U svakoj knjizi priv.detektiv istražuje po jedan slučaj (ubistvo), a u planu je deset knjiga, kako sam čula. Dosad su izašle tri.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top