Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Svako umire sam sam procitala pre mozda 10 - 15 godina i danas se zivo secam radnje romana.
Samo sam bila zaboravila naziv knjige, pa mi je rayela pomogla i napisala.
Ipak sam od tada procitala brdo knjiga, pa sam zaboravila.
Njegova dela uvek nose snaznu poruku i trebao bi svako da je procita.
A sto se tice Pijevog zivota, nemam reci kako je ta knjiga dobra i tako mi je prijala bas u ovo tesko vreme kada i sama prezivljavam dramu...
Necu da otkrivam radnju romana, jer mislim da je mnogi nisu procitali...
 
Osećam se prozvanom... :D
Ovo delo ima antiutopijske tendencije. Zamjatin prikazuje idealnu državu u kojoj ne žive ljudi već brojevi, lišeni imena, osećanja, mišljenja, odeveni u uniforme, jednolični ali otuđeni jedni od drugih, kako bi se njima lako upravljalo. Čoveka koji je ograđen od sveta, kojem je oduzeta mogućnost rasuđivanja, poređenja i analiziranja, lakše je ubediti da je srećan.
Zamjatin je ovim delom definitivno predvideo današnji totalitarni politički režim. Suština romana je da je u doba dehumanizacije, suprotstavljanje zlu zapravo tragično suprotstavljanje.
Lično, ne volim ovakve romane, ali, ćerki za ljubav, pomučih se malo... :)
 
Mnogo volim Zamjatinov roman.

Antiutopijska priča o svetu koji postoji u dalekoj budućnosti (da li je ona danas tako daleko?)
Ceo svet predstavljen je krot jednu državu kojom vlada jedan čovek, a ljudi umesto imena postoje kao brojevi, lišeni prave privatnosti, pod stražarskim nadzorom.
Shodno tome, sam naslov ukazuje na jedino pogodno tumačenje sopstva - u množini. Pojedinac kao bitak ne postoji, deo je mase, deo gomile, broj, nebitnost.
Sve lično, sve intimno i duboko, pogrešno je, etiketira se kao bolest, kao iskok iz zdravstvene stabilnosti.

A šta kada u takvom svetu u jednom romanu (ili životu) sretnemo junaka kojem se nešto drugo događa?
Šta kada, ma koliko se opire, junak ipak nailazi na nova promišljajna i događajna iskustva?

Meni drag roman, mada se stil mnogo opire mom biću. Svakako, tople preporuke - treba zaći u druge svetove.
 
Hvala vam na ovako detaljnim opisima.
Video sam da je pisana pre skoro 90 godina... ako je bila vizionarska knjiga, a ne obicno naklapanje, onda svaka čast coveku.

Imacu je u planu za naredna 3, 4 meseca.

Kad li cu samo da stignem sve to da pročitam, s obzirom da vec imam 10 u planu za isti period :D
 
Krasuljak, nije toliko u pitanju bilo predvidjanje, vec stvarnost koja se odigravala u njegovoj zemlji.

Bitno je i naglasiti da zivot koji se stvarao nakon Oktobarske revolucije nije bio majka svima. Prvi svetski rat se zavrsio, ali je u Rusiji otpocinjao gradjanski; boljsevici sa jedne, beli s druge strane.
Upravo je u takvom jednom miljeu nastajao ovaj roman, sa direktnim aluzijama na nametnuti nacin zivota od strane crvenoarmejaca.

Ja volim tzv. pozadinske price, a ponekad ih, kao u ovom slucaju, smatram vrlo bitnim. :-)
 
Dočitao sam najzad Centralnu Evropu Vilijama Volmana. Jedan priličan monstrum od romana, preko 800 strana, uključujući stotinak strana izvora, napomena, komentara i sl. Zaista, čini mi se da se piscu bilo teško odvojiti od knjige. Meni baš i nije. Tačnije, odvajao sam se od nje nekoliko puta na po par mjeseci, čitajući je u ratama, što inače ne volim, ali neke knjige ne mogu se progutati u jednom zalogaju.

Koga interesuje više o ovoj knjizi, u spojleru se nalazi nešto opširniji prikaz.

U pitanju je istorijski roman u kome je Drugi svjetski rat, tačnije njemački napad na Sovjetski Savez, i sve što slijedilo potom, prikazano kroz živote raznih likova – vojnika, umjetnika, izdajnika, običnih ljudi, stvarnih i izmišljenih. U pozadini svih njih su Hitler i Staljin, nemilosrdne vođe zaraćenih strana za koje je ostvarenje svakog ratnog plana samo stvar vremena i žive sile. Recimo da je struktura mogla biti uzor Aleksandru Gatalici za Veliki rat za koji je 2012. godine dobio NIN-ovu nagradu (u mjeri u kojoj Gataličina pretenciozna kupusara uopšte trpi poređenje s jednom ozbiljnom knjigom).

Početak romana, a kod ovolike knjige taj početak ima bar nekih 150-200 strana, zaista je spektakularan – sjajna impresionistička slika Drugog svjetskog rata! Divan jezik, ritam – Volmanova proza tu gotovo da prelazi u odličnu modernističku poeziju. Ali, kako knjiga odmiče, čini se da se taj superioran stila povija pod teretom dokumenta. Jesam li rekao da su na kraju knjige pobrojani istorijski izvori, na skoro sto strana! Naravno, ovo je beletristika, više toga je izmaštano nego što se desilo, ali kao da je Volman imao previše toga da ispriča, stvarnog ili mogućeg, pa je s vremenom sve manje vajao rečenice kao pravi posvećeni umjetnik, a sve više je taksativno zapisivao ratne tragedije i hirove cinične ratne sreće.

S druge strane, i materijal daje mnogo toga stilu. Tako, stotinama strana poslije rata, život Dimitrija Šostakoviča postaje „miran poput sve tišeg zvuka njemačkog bombardera koji je izbacio svoj teret“. Roman je pun takvih slika! Volmanov čovjek je ratnik, ili bar čovjek rata. Rat je iskustvo koje je jednu generaciju trajno obilježilo i ništa drugo u njihovim životima neće i ne može biti toliko važno.

A pomenuti ruski kompozitor možda je i najzastupljeniji lik u romanu koji nema klasičnog glavnog junaka. Njegova umjetnost, sudbina „genija u lancima“ kako ga je nazivao Solženjicin, stalno komplikovan odnos sa sovjetskim režimom, pun uspona i opasnih poniranja, Volmanu su bili interesantniji i od objektivno fascinantnijih sudbina dvojice generala, Paulusa i Vlasova, koji su rat počeli na jednoj, a završili na drugoj strani. Šostakovič, od partijskih kritičara vječno optuživan za formalizam u muzici, koji je dugo, dugo godina poslije Staljinove smrti ispod klavira držao kofer sa čistim vešom za par dana, jer nikad se ne zna kad mogu doći po tebe, pisca je toliko očarao da mu je podario i jednu složenu ljubavnu priču, koja se u stvarnosti nikad nije desila, ali Volmanu je bila potrebna.

Po mnogo čemu, za Centralnu Evropu možemo reći da je Rat i mir naših dana. Krajnje obimna knjiga, ozbiljna, teška i za tašnu i za čitanje, nije štivo koje se može preporučiti svakome, ali oni uporni i posvećeni svakako će dobiti satisfakciju. Moram izraziti rezervu kad je u pitanju prevod Arhipelagovog izdanja. Knjigu sam počeo da čitam na srpskom, ali sam poslije nekoliko uočenih grešaka, prešao na engleski original. Čini se da naši čitaoci u ovom slučaju ostaju uskraćeni za dosta više od onoga što se smatra uobičajenim gubitkom kod prevođenja proze.
 
Poslednja izmena:
Nasmejao si me ovim "Gatalicina kupusara" :-D

A sto se knjige-monstruma tice, odlican ti je prikaz, zaista zvuci kao izuzetno stivo. Mislim da bi mi se, kao velikom ljubitelju istorije, svidela prilicno. Ali broj strana! Vidim da cu je citati u penziji. :-D Jos 'zvacem' "Savremenu istoriju" Anatola Fransa koja ima "samo" 600 strana. :-D Nisam je mesecima otvorila...
 
Napravila sam intermezzo za vikend u vidu knjige "Rascarani svet" Jelene Lengold. I ostala sam odusevljena! U pitanju je nevelika zbirka prica koje su krace forme, poentirane i efektne sa jednostavnim, ali stilski odlicno uoblicenim jezikom.
Nije mi ulivala poverenje, i uvek sam je izbegavala ali me je kum mog svekra ubedio. Taj deda ima impozantnu biblioteku knjiga, ploca, novinskih isecaka i, sto je najvaznije, odlican ukus za knjige.

Pocela sam da citam i "Kako upokojiti vampira" mister Pekica, pa kad zavrsim - zavrsim. :-D I od moon sam dobila tople preporuke za tu knjigu. :-)
 
Pocela sam da citam i "Kako upokojiti vampira" mister Pekica, pa kad zavrsim - zavrsim. :-D I od moon sam dobila tople preporuke za tu knjigu. :-)

Nadam se da će ti se knjiga dopasti, to mu je verovatno najhermetičnije delo, ali meni vrlo drago. Ako nisi čitala preporučio bih ti i Novi Jerusalim, zbirku od pet odličnih novela.
 
Nije mi problem, knjiga sadrži sledeće novele: Megalos mastoras i njegovo delo, 1347.; Otisak srca na zidu, 1649.; Čovek koji je jeo smrt, 1793.; Svirač iz Zlatnih vremena, 1987.; Luče Novog Jerusalima, 2999.
Sve su dobre, meni je verovatno najdraža Svirač iz Zlatnih vremena. Pekić je zaista bio neverovatan erudita, to se najbolje vidi u njegovim Dnevnicima.
 
Hvala! :-))))
Secam se prve, nju sam citala. Bila je u okviru knjige prica nasih savremenih autora(Kis, Savic...) koja je bila lektira u osmom razredu pre nesto vise od 15 godina...I dan danas je imam.
Imam i od koga da pozajmim knjigu.
 
Nije mi problem, knjiga sadrži sledeće novele: Megalos mastoras i njegovo delo, 1347.; Otisak srca na zidu, 1649.; Čovek koji je jeo smrt, 1793.; Svirač iz Zlatnih vremena, 1987.; Luče Novog Jerusalima, 2999.
Sve su dobre, meni je verovatno najdraža Svirač iz Zlatnih vremena. Pekić je zaista bio neverovatan erudita, to se najbolje vidi u njegovim Dnevnicima.

Meni je najbolja ova. :ok:
 
Nemam sta pametno da kazem, otisla nam tema na druguu stranu... potisnule je razne dubokoumne diskusije poput, da li je dobro biti prostitutka; da li je leskovacka paprika stvarno dobra za pazarenje za ajvar ili pilates lopte za sexy guzu..... pa samo da je vratim na prvu stranu!
 
Nemam sta pametno da kazem, otisla nam tema na druguu stranu... potisnule je razne dubokoumne diskusije poput, da li je dobro biti prostitutka; da li je leskovacka paprika stvarno dobra za pazarenje za ajvar ili pilates lopte za sexy guzu..... pa samo da je vratim na prvu stranu!

Nije se valjda raspravljalo ovde o svemu tome, a ja propustila!? :dash:

Ali zato sam uspevala malo da se družim sa Pamukom i Džvdet begovim sinovima. Malo po malo, sa puno pauza, ali ja se približila polovini knjige. :klap::klap:
 
Nije se valjda raspravljalo ovde o svemu tome, a ja propustila!? :dash:

Ali zato sam uspevala malo da se družim sa Pamukom i Džvdet begovim sinovima. Malo po malo, sa puno pauza, ali ja se približila polovini knjige. :klap::klap:
Izgleda da sam i ja nešto propustila...:think:

Juče i danas čitam Gogoljeve pripovetke, konkretno Šinjel i Nos. Mislila sam da sam čitala, ali, izgleda da nisam... Nos sam čitala od onog Japanca Akutagave... Malo me ćerka upućuje u romantizam kao pravac, ja mislila to nešto romantično...:rotf:
 
Nije se valjda raspravljalo ovde o svemu tome, a ja propustila!? :dash:

Ali zato sam uspevala malo da se družim sa Pamukom i Džvdet begovim sinovima. Malo po malo, sa puno pauza, ali ja se približila polovini knjige. :klap::klap:

niste nista propustile, to su dubokoumne diskusije sa drugih tema foruma Žene, koje se samo stancuju i nasa Biblioteka je otisla na stranu broj 2, jer nije nista pisano 2 dana. :D

Ja da se samo ogradim, ove teme druge ne citam, vidim naslove :D
 
A da, kad smo dozvolili da tema prestane da bude lepljiva, onda ode. Ja sam neko vreme pratila kuvanje, ali sad ne mogu, jedna te ista osoba piše do besvesti, ostali tu i tamo... Ali piše stalno pa je lepljiva. Sad sam malo pogledala šta opšte ima na ženama. Ja samo kliknem Podešavanje i izađu mi samom teme koje prati. Vidim to što pominješ o prostituciji. Ali najzagonetnije i najbesmislenije su mi teme tipa: Šta mislite kako se zove forumaš iznad? Ali, šta ćeš... po broju strana reklo bi se da mnogo ljudi misli o tome.
 
Nemam sta pametno da kazem, otisla nam tema na druguu stranu... potisnule je razne dubokoumne diskusije poput, da li je dobro biti prostitutka; da li je leskovacka paprika stvarno dobra za pazarenje za ajvar ili pilates lopte za sexy guzu..... pa samo da je vratim na prvu stranu!
:eek:
niste nista propustile, to su dubokoumne diskusije sa drugih tema foruma Žene, koje se samo stancuju i nasa Biblioteka je otisla na stranu broj 2, jer nije nista pisano 2 dana. :D

Ja da se samo ogradim, ove teme druge ne citam, vidim naslove :D
Uh, dobro je
smilie_girl_249.gif


A da, kad smo dozvolili da tema prestane da bude lepljiva, onda ode. Ja sam neko vreme pratila kuvanje, ali sad ne mogu, jedna te ista osoba piše do besvesti, ostali tu i tamo... Ali piše stalno pa je lepljiva. Sad sam malo pogledala šta opšte ima na ženama. Ja samo kliknem Podešavanje i izađu mi samom teme koje prati. Vidim to što pominješ o prostituciji. Ali najzagonetnije i najbesmislenije su mi teme tipa: Šta mislite kako se zove forumaš iznad? Ali, šta ćeš... po broju strana reklo bi se da mnogo ljudi misli o tome.
Moj slučaj.
Ma idi, da gubim vreme na gluposti.
Stigla tek do pola Gubilišta.
 
Stigla tek do pola Gubilišta.

Kovačevog Gubilišta?

Što se tiče ove teme, zlatna je. Poneki padobranac brzo shvati da je zalutao, ostatak ekipe je prva liga. Nije važno što ponekad prođe čitav dan da niko ništa ne napiše, nadoknadi se.

Ali, kad pogledam na šta liče neke druge teme i podforumi, kojima sam dao godine života, dođe mi... :rida::rida::rida:
 
Kovačevog Gubilišta?

Što se tiče ove teme, zlatna je. Poneki padobranac brzo shvati da je zalutao, ostatak ekipe je prva liga. Nije važno što ponekad prođe čitav dan da niko ništa ne napiše, nadoknadi se.

Ali, kad pogledam na šta liče neke druge teme i podforumi, kojima sam dao godine života, dođe mi... :rida::rida::rida:

Mislim da lamar ćita Gubilište - Čingiza Ajtmatova, ako sam u pravu lamar javi kako ti se čini knjiga, baš me zanima pošto je meni
bila odlična.
Što se tiče ovih padobranaca koji se jave da vređaju treba ih ignorisati, a ne kao ja ulaziti u raspravu, jer sa takvima nema rasprave,
to je unapred izgubljena bitka.
Pozdrav društvo.:)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top