Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ne treba da kažem da brljavim sa čitanjem. Jedino me izvlači jer to nije mojom voljom :lol: Ova godina mi je puna događaja i uz sve što je palnirano i neplanirano, čitanje trpi. I stalno pričam kako ću da se organizujem bolje, ali mi nešto ne uspeva. Tako da ću lepo da se opustim i da čitam kad imam vremena. Neću ni da planiram šta da čitam jer to ne poštujem (na početku godine sam smislila da ciljano pročitam 5 knjiga, Ljubav u doba kolere, Ubiti pticu rugalicu, Gordost i predarsude, Damu s kamelijama i Vašar taštine; pročitala sam samo prvu sa spiska, apsolutno nemam pojma kad ću ove ostale;



Fine su ove knjige ( doduse ovu Damu s kamelijama nikada nisam citala ali cenim da je fina;)), ali isto mislim i za Tri musketira koje takodje
nikada necu citati) Rugalica se meni nije dopala ( zasto, kako ne znam) a Vasar Tashtine i i Gordost i predrasude sam po dva puta citala, ali za to
treba coivek da ima tonu vremena i silni osecaj dokolice..
Da sam na tvom mestu ja te knjige ne bih ni planirala za citanje, barem ne ove ili sledece godine.

- - - - - - - - - -

Zeza me gadno ovo kvotovanje.

Ne znam šta ću i kako ću. Da mogu, sve bih odjednom, ali to nije moguće. Znam da neke knjige zahtevaju vreme i koncentraciju (ja sam, mislim, prethodne dve godine muku mučila sa Sagom o Forsajtima i nisam je pročitala i ne znam kad ću) ali bih volela da ubrzo pročitam ovo što sam htela. Ali, šta da radim i ako ne pročitam ove godine. U jednom trenutku hoću svakako tako da je sve u redu. :)

Pročitala sam Japanskog ljubavnika i u načelu mi se dopala knjiga. Ima još knjiga sa istom poglogom (brak protiv volje, pa na momente moguća pa onda nemoguća ljubav, i sl.), ali ovo je čitljivo i ok mi je bilo. Nisam pala u nesvest ali ok. Mati pirinča ste hvalile, pa ću potpuniju sliku o tome kako Manika piše imati nakon čitanja i ove knjege, ali to neće biti skoro jer ne volim da uzastopno čitam knjige od istog autora (mislim da to kvari utisak).

Sledeća koju ću čitati je Njujorška trilogija. To počinjem najverovatnije u ponedeljak. Sutra idem u Zrenjanin da malo skitam.
 
Ja na nekom odmoru. Internet prisutan u tragovima, pa ne pišem, iako vas uglavnom čitam.

Pročitam ponešto, a najzad sam kupio i jednu knjigu famozne Elene Ferante (Dani zaborava), pa ću se javiti kad je pročitam.
 
Upravo završih Proširenje područja borbe M. Uelbeka. Rekla bih tipična muška knjiga koja opisuje frustracije izazvane nedostatkom seksa. Malo mi je jasnije zašto ima onolikih neoženjenih muškaraca u mom selu. Ne samo što su neoženjeni, već konstantno apstiniraju, ruku dajem da je istina...
Sve u svemu, ni ova ni Lanzarote nisu uspele da ugroze prvo mesto Pokoravanju. Ono je vrh, ove dve sam mogla i da preskočim.
Ostade mi Platforma još iz biblioteke, ali nju ću kad završim Hercoga. Čini mi se da sam malo preterala s Uelbekom, mada mi Platforma deluje primamljivo. Rakel, nisam zaboravila ni na one elektronske Elementarne čestice i Kartu i teritoriju.
 
I tako, za nepunih sedam sati, pre 21 godinu, ja sam se porodila po drugi put. Slaviće sutra gerontologija... :lol: Slavljenica je kod momka u Engleskoj, sin je s devojkom na Tasosu, setričine na Halkidikiju, a mi matorci ćemo sutra umesto torte jesti prasetinu. :) Torta kad se deca vrate. Ali za vas nema da nema... :lol: Izvolte, poslužite se.
160bk2v.jpg
 
Rezervisala danas vikendicu na Drini :heart: Ima terasu do same vode i vec biram sta cu da nosim da citam :D

Uz to sto nosis za citanje, ponesi obavezno i nesto za komarce! :D Autan, ride... :D

Upravo završih Proširenje područja borbe M. Uelbeka. Rekla bih tipična muška knjiga koja opisuje frustracije izazvane nedostatkom seksa. Malo mi je jasnije zašto ima onolikih neoženjenih muškaraca u mom selu. Ne samo što su neoženjeni, već konstantno apstiniraju, ruku dajem da je istina...
Sve u svemu, ni ova ni Lanzarote nisu uspele da ugroze prvo mesto Pokoravanju. Ono je vrh, ove dve sam mogla i da preskočim.
Ostade mi Platforma još iz biblioteke, ali nju ću kad završim Hercoga. Čini mi se da sam malo preterala s Uelbekom, mada mi Platforma deluje primamljivo. Rakel, nisam zaboravila ni na one elektronske Elementarne čestice i Kartu i teritoriju.

Ja sam poceo Prosirenje podrucja borbe...prosao sam samo 20 str. i za sad mi je tja...onako. Danas cu nadam se stici malo vise da odmaknem
 
I tako, za nepunih sedam sati, pre 21 godinu, ja sam se porodila po drugi put. Slaviće sutra gerontologija... :lol: Slavljenica je kod momka u Engleskoj, sin je s devojkom na Tasosu, setričine na Halkidikiju, a mi matorci ćemo sutra umesto torte jesti prasetinu. :) Torta kad se deca vrate. Ali za vas nema da nema... :lol: Izvolte, poslužite se.

Neka joj je sa srećom! Divno je što su se deca razišla. Neka putuju i uživaju.

I moj sin nastavlja turneju započetu interrejlom u maju. Sad je ovde u "lokalu". Otišao danas u Sombor, onako... da ga vidi. Onda ide na Lav fest u Vrnjačku Banju, pa će odatle u Nikšić na neki festival. A da ne bi gubio vreme i vraćao se kući pošto je to narednog vikenda (posle Banje), planira da ode na Uvac da vidi i tu lepotu. Mada smo bili pre 15-ak godina zajedno, ali to je uvek lepo. I onda ima i neki festival u Nišu krajem avgusta i još nešto mi je rekao, ali nisam sve zapamtila. Naravno, Bir fest, ovde, to se i ne računa. Spava kod kuće, kad navrati. I opet će kupiti neku domaću voznu kartu tipa interrejl s kojom može da se vozika po Srbiji. Neka se istutnji ovog leta, a od jeseni će da traži posao. Eh.
A ćerka ništa, samo uči. Jedva da i izadje. Neka, neka, dosta se zezala, izgleda da je shvatila da od toga nema ništa. Čak je i ostavila dečka koji nema nikakve ambicije.

- - - - - - - - - -

Rezervisala danas vikendicu na Drini :heart: Ima terasu do same vode i vec biram sta cu da nosim da citam :D

Samo zamišljam kako je tamo lepo. A verovatno ne mogu ni da zamislim.
 
Što se Manike tiče, nećeš pokvariti utisak. Sve knjige su joj totalno različite, kao da ih nije pisala ista osoba.

Aha, dobro, onda možda dođe na red i pre nego što sam mislila. :)

A tvojoj ćerki želim srećan rođendan:)

Bi,super je taj vid putovanja. :) Ja to nikad nisam praktikovala, jer ni to nije padalo na pamet,jednostavno se toga nisma setila. Pa evo i sad, da nisi pomenula, ne bih se toga setila.
Kanela, javni šta si odabrala za uživanciju kraj Drine :)

Mislila sam da ću u ponedeljak početi Ostera ali sam počela jutros. Imala sam vremena jer sam ustala sa petlovima i nisam mogla da spavam i najpametije je bilo da uzmem knjigu u ruke. Sad ću da se spremam, pa kao što sam rekla, idem u Zrenjanin.
 
jao, užas, Pahuljice. S našim gradskim prevozom nikad ne možeš da računaš za koliko ćeš gde stići. A baš sam mislila da ćeš nam pisati šta ima u Zrenjaninu. Ja sam često prolazila kroz taj grad jer sam imala dedu, strica, tetke u Kikindi pa smo redovno išli kod njih. I nikad nismo stali da ga obidjemo i pogledamo. A bio je to u to vreme bogat grad sa velikom industrijom raznih oblasti. (Kao i većina naših gradova, ali to je već druga tema).
Ovih dana opet sam posredno u Zrenjaninu jer čitam Let, Vladimira Arsenijevića (da bar malo dotaknem temui) čija radnja se najvećim delom odvija u tom gradu koji se zvao Veliki Bečkerek, a posle Petrovgrad.
I Zrenjaninci su mi bili super jer su, kad je 90-ih godina, počela ona pomama menjanja imena ulica, gradova, koječega i vraćanje na stare nazive ili davanje sasvim novih, na referendumu izglasali da ostane Zrenjanin. Sad vidim opet neki hoće da bude Petrovgrad. Ma sve nam je super i sjajno, samo nam se ulice i gradovi ne zovu kako treba.
Vraćala sam se u nedelju iz Hrvatske, pa da ne bismo čekali predugo na Bajakovu išli smo preko Tovarnika i Šida. I tuga me neka uhvatila kad sam prolazila kroz Šid, kako je propao, kako je nesredjen, ulice, zakrpa, na zakrpu.... a sve te Vojvodjanske varoši su tradicionalno bile sredjene. LJudi prvo pometu ispred svoje kuće, pa onda vode računa i o ostalom. Ali teško je kad se nema odakle. A i neki drugi ljudi su došli, koji nemaju takvu kulturu. Eh... nije tema ali sve je to naš život. Valjda zato i volimo da čitamo, da ga malo zaboravimo.

Izvinjavam se zbog patetike.
 
Samo zamišljam kako je tamo lepo. A verovatno ne mogu ni da zamislim.


Ja sam odrasla pored Drine, mama mi je iz tog kraja, to je reka mog detinjstva i meni najdrazi deo Srbije. Idemo u selo 8km udaljeno od mog. Okacicu neku sliku kad se vratim :)
Dobra je Del Pierova napomena za komarce!

Bas sam uzivala citajuci za tvog sina, Bi. Koja je to karta za putovanja po Srbiji?


Rado, srecan ti cerki rodjendan! :cvet:


I dugujem sliku knjiga sa Clio'vog skarta. Pre dan dva su objavili i drugi deo te akcije.
edit- Ove dve knjige su bile po 100 dinara :)

pixlr_20160721183736876.jpg
 
Ta oštećenja ne smetaju ako nas sadržaj knjige zanima. U prvom delu nisam nasla nista za mene. Moram da pogledam i drugi

Mislim da je ovo ta karta: (skinuto sa sajta http://www.srbvoz.rs/page12.html)
Србија Флексипас
Лица до 26 година старости, одрасли (од 26 до 60 година старости) и лица старија од 60 година са сталним боравком на подручју Републике Србије, имају право на куповину возне карте по понуди Србија Флексипас (уз поседовање легитимације SRB PLUS), која омогућава да се у возовима "Србија Воз" а.д. путује 10 дана (по избору путника) у оквиру рока важности карте који износи месец дана.
- цена по понуди “Србија Флексипас” износи:
- за младе до 26 година 2000,00 динара
- за одраслиа лица 26 + 3500,00 динара
- за старија лица 60 + 2500,00 динара
Возна карта по овој понуди издаје се за 2. разред и важи у свим возовима "Србија Воз" а.д., а за путовање у возовима са глобалним ценама плаћа се посебан додатак.
 
jao, užas, Pahuljice. S našim gradskim prevozom nikad ne možeš da računaš za koliko ćeš gde stići. A baš sam mislila da ćeš nam pisati šta ima u Zrenjaninu. Ja sam često prolazila kroz taj grad jer sam imala dedu, strica, tetke u Kikindi pa smo redovno išli kod njih. I nikad nismo stali da ga obidjemo i pogledamo. A bio je to u to vreme bogat grad sa velikom industrijom raznih oblasti. (Kao i većina naših gradova, ali to je već druga tema).
Ovih dana opet sam posredno u Zrenjaninu jer čitam Let, Vladimira Arsenijevića (da bar malo dotaknem temui) čija radnja se najvećim delom odvija u tom gradu koji se zvao Veliki Bečkerek, a posle Petrovgrad.
I Zrenjaninci su mi bili super jer su, kad je 90-ih godina, počela ona pomama menjanja imena ulica, gradova, koječega i vraćanje na stare nazive ili davanje sasvim novih, na referendumu izglasali da ostane Zrenjanin. Sad vidim opet neki hoće da bude Petrovgrad. Ma sve nam je super i sjajno, samo nam se ulice i gradovi ne zovu kako treba.
Vraćala sam se u nedelju iz Hrvatske, pa da ne bismo čekali predugo na Bajakovu išli smo preko Tovarnika i Šida. I tuga me neka uhvatila kad sam prolazila kroz Šid, kako je propao, kako je nesredjen, ulice, zakrpa, na zakrpu.... a sve te Vojvodjanske varoši su tradicionalno bile sredjene. LJudi prvo pometu ispred svoje kuće, pa onda vode računa i o ostalom. Ali teško je kad se nema odakle. A i neki drugi ljudi su došli, koji nemaju takvu kulturu. Eh... nije tema ali sve je to naš život. Valjda zato i volimo da čitamo, da ga malo zaboravimo.

Izvinjavam se zbog patetike.

Jeste užas. Ne možes da se osloniš na dostupan prevoz i onda to ispadne ovako. Nisam nikad pre bila u Zrenjaninu i baš sam se radovala ali eto... Biće prilike da odem neka, sigurna sam u to.

Pošto nisam skitala, čitala sam i pročitala Njujoršku trilogiju, Pola Ostera. Knjiga ima tri dela. Prvi deo mi je bio sjajan, drugi dosadnjikav a treći sasvim dobar. Ovo je prva knjiga koju sam pročitala od Ostera i u uopšte uzev mi se dopala. Čudna mi je bila skroz. Vrlo mi je interesantno bilo povezivanje pojedinih segmenata (u prvom i trećem delu meni najuočljivije, jer kao što rekoh drugi deo mi je bio malo dosadan pa sam možda propustila da uočim niti koje na neki način povezuju priče). Ako mi se ukaže prilika pročitaću još nešto od ovog autora. Koleginica mi je preporučila Mesečevu palatu, ali ona je rasprodata (kao i ostale Osterove knjige), pa čekam eventualno reizdanje.
 
Procitao sam oko polovine Prosirenje podrucja borbe od Uelbeka... toliko sam izdrzao i dao mu sansu da me necim pridobije da je iscitam do kraja. Tokom citanja hvatam sebe da cesto bacim pogled na broj strane i konstatujem jbt da li je moguce da sam tek tu. Pisanje jednolicno, mrtvo, ravno nuli, nista, prava linija, nezanimljiva tema i prepricavanje svakodnevnice, neke moralne nedoumice glavnog lika ali sve mi je to tanko...
Tako da, sto se mene tice ovo je delo za preskakanje. Cekacu sa daljim citanjem Uelbeka dok ne procitam prvo Pokoravanje. Prosirenje podrucja borbe mozda nije najbolji izbor da se upozna citalac sa autorom
 
Šta? To je trilogija? Sad moram i to da čitam. A svaka sledeće je sve gora. Mislim, meni je Dopler bio bolji od Volvo kamiona.

I meni je Dopler bio bolji. To jest, nije mi se naročito dopala, ali shvatio sam da je napisao knjigu sa idejom tihe pobune protiv konvencionalnosti. Onda je činjenicom da je napisao nastavak sam oborio koncept na kom je zasnovao prvu knjigu. Osim ako upravo to nije želio da uradi? Ko zna kakva je ta treća knjiga? Sad ću je morati pročitati.
 
Elena Ferante: Dani zaborava

Knjiga je izgrađena na kontradikciji između dubine uticaja koji se među ljudima razvijaju kroz dugogodišnji brak i banalnosti odlaska jednog od supružnika i kraja veze. Ova neravnoteža Olgi, kada je muž iznenada ostavi, stvara totalni haos u glavi. Ona postaje nesposobna da racionalno rasuđuje, da kontroliše reakcije, čak i da obavlja trivijalne kućanske poslove i dolazi do ruba ludila i samouništenja. Anatomija njene poraženosti predstavljena je detaljno i ubjedljivo. Radnja je namjerno spora, fragmentirana – ponekad su događaji iz jednog sata razvučeni kroz nekoliko kratkih poglavlja. Čitalac je na taj nači uvučen u priču i učestvuje u Olginom bolu. Bar ako prevaziđe tematsku ograničenost, koja znači da knjiga vjerovatno neće svakome biti zanimljiva.

Da li mi je poslije ove knjige jasna fama koja Elenu Ferante prati posljednjih godina? Ne sasvim, iako znam da se knjige koje imaju formu lične ispovijesti generalno dobro kotiraju. Opet, ova knjiga obiluje čisto književnim simbolima i situacijama i mislim da je jasno da je mnogo više fikcija, nego autobiografija.

Potrudiću se da pročitam još poneku njenu knjigu, prije nego odlučim da li mi se zaista dopada.
 
Društvo, da li je neko planirao da ide u štetu u Deretu? (ovo se čak i rimuje :) Elem, ja bih sutra, pa ako je još neko voljan neka pusti pp.

Quentine, hvala ti na ovom prikazu E.Ferante. Imam tu knjigu u el.formatu na hrvatskom a sad sam kupila ovu drugu, Moja genijalna prijateljica, na srpskom, jer sam morala da vidim čemu fama. Guardian i nju i Knausgora ne ispušta iz usta, tj. sa stranica.
 
Društvo, da li je neko planirao da ide u štetu u Deretu? (ovo se čak i rimuje :) Elem, ja bih sutra, pa ako je još neko voljan neka pusti pp.

Quentine, hvala ti na ovom prikazu E.Ferante. Imam tu knjigu u el.formatu na hrvatskom a sad sam kupila ovu drugu, Moja genijalna prijateljica, na srpskom, jer sam morala da vidim čemu fama. Guardian i nju i Knausgora ne ispušta iz usta, tj. sa stranica.
Pa ne ispustaju ih jer nemaju sta drugo da drze:D
Ne, Ferante je definitvno precenjena, danas cak mislim da uopste i ne mora da se cita.
Knausgard je naravno druga prica, svakome ko voli da cita zaista ga toplo preporucujem, barem prvu knjigu.
Nego si ti mene zarazila sa evelyn waugh, mislila sam de je zensko ( mada spolovilo za dela i ne igra nikakvu ulogu)
ali videh da je muskarac po sredi.
Da samu sebe ponovim, pise kao E.M. Forster, al opet drugacije tako da je zaista vredan citanja.
 
Ćao, društvo. Niste se baš mnogo izrazgovarali bez mene. :) Evo, vratih se da dočekam moje "Grke". Hvala svima koji su mi čestitali ćerkin rođendan. Lepo smo ga proslavili bez nje. Nautiluse, zar si pomislio da sam ja napravila onu tortu... :zcepanje: Pa, gde umem ja tako ...:) Slika je s neta, a ona će dobiti repliku kad se bude vratila kući. Mi smo napravili kupu od princes krofni, a na poslednjoj sam upalila palidrvce i duvala ga umesto nje kao svećicu jer nismo poneli pravu. :)

Čitala sam Hercoga ovih dana. Sve je bolji kako se bližim kraju, iako je na momente smoran sa svim onim pismima koja piše. Mnogo se sporije čita Belou od Uelbeka, čisto da se zna ko je Nobelovac. :) Razočarana sam u sebe što sam ga razvukla, ali, nigde nije ko na mojoj terasi. Ono, i tamo imam terasu, ali me čist vazduh toliko opije, da se uspavam ko ja'nje. :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top