Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
...pomislila sam kako neke knjige nose težinu različitih decenija...pre desetak godina sam požurila sa Markesom...i osećaj je bio da su svi ti Aurelioni, kolere i pukovnici kvalitetna literatura bez udaranja u dno stomaka. Sada sam se vratila Ljubavi u doda kolere i dobila sam udarac u stomak i u srce. Biće da sam je čitala pre vremena
Ko god je roman propustio moja najtoplija preporuka..
Ostaće mi kao najlepši ljubavni roman...
To i jeste najlepsi ljubavni roman ikada napisan. Ali, kako si lepo primetila, sve u svoje vreme:)
 
Apsolutno... ja sam citao Orvela kao balavac i tad mi je sve to bilo smorno, neke politike, sf cuda... :D
Pre neki dan cackam po kompu i vidim da imam u el.formatu 1984, nema previse strana i aj da krenem... i sad vidim da u stvari nas vodja vodi ovu zemlju na sjajan nacin, bas kako treba, sve prema udzbenicima :D (ili mozda bolje ovaj smajli :( )
 
I ja sam Pokoravanje procitala za dva dana ( nekada cu ponovo da ga citam). Zanimljivo ti je ovo zapazanje :)
Uzmi sledecu Elementarne cestice jos ce ti se vise dopasti od Pokoravanja. A i ja pauziram sa Hercogom.
Nece mi pobegne.:D

Nema... :( Sad sam bila. Uzela sam sve što su imali: Proširenje područja borbe, Lanzarote i drugi testovi i Platforma. Brzo se čita pa rekoh, 'ajde. Plus Drugi krug, Jergović i Basara, bilo na pultu. Da me čovek uhvati pa da me ubije.Sve mi je slađe tuđe. A moje neka ćame ćekajući... :sad2:
 
Al smo se naložile na Uelbeka. Ja sam isto tako progutala Pokoravanje, a onda i Karta i teritorija. Nisam htela više u cugu, da se ne predoziram. Ali hoću, kad malo napravim pauzu.
Ma i ja sam tako, Draga forumasica mi posalje pet njegovih romana ( el, izdanje) i jos mi lepo kaze da ne citam jedan za drugim, al sta ces:zcepanje:
U svakom slucaju stvarno preporucujem Elementarne cestice jer mi se ( kao i kod Atvud) cini da je to njegova biografija, a mnogo je tuznija
od njene jer njega roditelji nisu yebavali za suvu sljivu, kao da nije ni postojao. Zato je ovo roman o babi, ali sad pa opet baba je tu sedma liga.;)
 
Nikako bre to Pokoravanje da padne malo sa cenom. Odavno sam ga stavio na listu, jos kad ste krenuli da ga pominjete...ali bre i na limundu cak ne ide ispod 700-800..plus da platim postarinu i trosak uplate..mnogo mi to. Cekam je na 300, doci ce kad tad :D
 
A ne... kad bacim oko na neku moram da je kupim, da je imam :D
Ovo sve sto citam u el.formatu sve vec imam kuci pa kombinujem, malo knjigu malo el.formu :) u suprotnom ne bih stigao da procitam ni upola knjiga na godisnjem nivou

al daj ti posalji, neka nek stoji :)
 
A ne... kad bacim oko na neku moram da je kupim, da je imam :D
Ovo sve sto citam u el.formatu sve vec imam kuci pa kombinujem, malo knjigu malo el.formu :) u suprotnom ne bih stigao da procitam ni upola knjiga na godisnjem nivou

al daj ti posalji, neka nek stoji :)
I ja volim da imam neke knjige, uglavnom knjige koje sam nekako oduvek zelela, a ili nisam imala para da ih kupim, ili nisu bile prevedene, ili
nisam ni znala da ih zelim:D Tako da imam stotinak knjiga ( mozda je i dvesta komada u pirtanju, mrzi me da brojim, a i ne znam gde sam ih sve trpala)
koj4e su kao za vecnost.
 
Sprema se moj sin na more upravo, pitam ga šta će da ponese za čitanje, kaže Prigušenu svirku... Ja se čudim kako je u momentu smislio nepostojeći naslov, kad on pročitao na polici. Moj omiljeni Hamsun pisao (dve su priče u pitanju) a ja nisam ni svesna da imam...Debil (sam... :))
 
Мораћу и ја да почнем са Уелбеком дефинитивно :-).

До тад, прочитах:

My Brilliant Friend – Elena Ferrante

Читао сам књигу на енглеском, иако не уобичавам да читам преводе са неког језика на енглески, нисам имао другог избора (Booka би требало ускоро да објави превод на српски и то као "Моја генијална пријатељица"). Иако је Елена Феранте, што би рекли, highly acclaimed (илити високовреднован) аутор и многи причају о њој, ипак нисам могао да докучим због чега је то тако (можда је читава та фама око њене непознатости ипак преовлађујућа).

Ово је први део тзв. Напуљске тетралогије који говори о детињсву и адолесценцији двеју пријатељица Лине и Елене. Наведено је такође да књиге описују дух Напуља из средине ХХ века, али толико је мало о томе написано да би све то могло да се одвија и било где другде, у било ком другом малом месту средином прошлог века (ок, да не будем баш ситничав, има ту мало фелинијевске атмосфере, али јако мало).

Стил ми се није никако допао (мада, могуће да је и до превода). Књига изгледа као пуко препричавање различитих догађаја, без много емоционалног и психолошког уплива. Све време сам имао осећај као да је то неки сценарио за филм/серију. Тако, чак и однос између две протагонисткиње није приказан нимало дубље. Поред њих, дефилује и мноштво споредних ликова, али ни њихова карактеризација није ништа боља.

Пре овога, прочитао сам први том Кнаусгорове Моје борбе и иако се ради о сличном моделу – полуаутобиографској-полуизмишљеној приповести, ипак ми је Кнаусгор далеко бољи и много више ми је пријао његов стил. Он не само да препричава догађаје већ им даје и емоционалну обојеност, огољава своје страхове, своја размишљања о различитим стварима, одсликава своје односе са другима. Све то звучи много дотераније него код Феранте.

Тако да, највероватније, нећу ни покушавати да читам даље Е.Ф. али Кнаусгор ми је свакако на листи за даље откривање :-).
 
Tražila sam juče Moju borbu, ali je naša biblioteka uopšte nema. Moraću izgleda da se isprsim ako čekanje bude dugo, ne mogu da podnesem da nešto tolko hvalite a ja ne ispratim. Makar znam da ako je kupim ne mogu da je pročitam u narednih pet, šest godina. Onda bolje da nabavim tuđu... :lol:
Pročitala sam jutros Nemanjiće, U ime oca. Nemam komentar jer ne znam da li su podaci istorijski tačni ili je fikcija Dekija Stojiljkovića kojoj je inače sklon. Sve u svemu, uživala sam nepuna dva sata.
Upravo završih Uelbekovu priču Lanzarote i pitam se da li su "ostali tekstovi" vezani za nju. Osim nekoliko lekcija o seksu, čuh i za pedofiličarsku sektu Raelijanski pokret. Nisam do sad čula za njih, mislila sam da je Uelbek izmislio ali se iznenadih da pokret postoji i u Srbiji... Ne mogu da verujem kakvi sve bolesni umovi postoje. Čega se pametan stidi, budala se time ponosi.
 
Upravo završih Uelbekovu priču Lanzarote i pitam se da li su "ostali tekstovi" vezani za nju. Osim nekoliko lekcija o seksu, čuh i za pedofiličarsku sektu Raelijanski pokret. Nisam do sad čula za njih, mislila sam da je Uelbek izmislio ali se iznenadih da pokret postoji i u Srbiji... Ne mogu da verujem kakvi sve bolesni umovi postoje. Čega se pametan stidi, budala se time ponosi.

Ови Раелијанци имају и свој сајт на српском.. :dash: Ово је класична параноична психоза код овог њиховог "вође", суманута идеја месијанства.
 
Meni se Elena Ferante jako svidela, ali knjiga 'Dani zaborava' (ovu gore pomenutu nisam citala).

Bila sam u Beogradu nekoliko dana, svratila do zetovih roditelja i njegove momacke sobe u kojoj ima masu knjiga i jedan odeljak sa onima koje vise ne zeli, te je tako meni poklonio "Komo" (citala ga i bas zelela da ga posedujem) i Beatrice i Vergilije (pisao Jan Martel).
A danas se videh sa nasom Danom i od nje sam dobila "Ru" (Kim Tuj Li).
Ali zato skoro nista nisam citala :)
 
Мораћу и ја да почнем са Уелбеком дефинитивно :-).

До тад, прочитах:

My Brilliant Friend – Elena Ferrante

Читао сам књигу на енглеском, иако не уобичавам да читам преводе са неког језика на енглески, нисам имао другог избора (Booka би требало ускоро да објави превод на српски и то као "Моја генијална пријатељица"). Иако је Елена Феранте, што би рекли, highly acclaimed (илити високовреднован) аутор и многи причају о њој, ипак нисам могао да докучим због чега је то тако (можда је читава та фама око њене непознатости ипак преовлађујућа).

Ово је први део тзв. Напуљске тетралогије који говори о детињсву и адолесценцији двеју пријатељица Лине и Елене. Наведено је такође да књиге описују дух Напуља из средине ХХ века, али толико је мало о томе написано да би све то могло да се одвија и било где другде, у било ком другом малом месту средином прошлог века (ок, да не будем баш ситничав, има ту мало фелинијевске атмосфере, али јако мало).

Стил ми се није никако допао (мада, могуће да је и до превода). Књига изгледа као пуко препричавање различитих догађаја, без много емоционалног и психолошког уплива. Све време сам имао осећај као да је то неки сценарио за филм/серију. Тако, чак и однос између две протагонисткиње није приказан нимало дубље. Поред њих, дефилује и мноштво споредних ликова, али ни њихова карактеризација није ништа боља.

Пре овога, прочитао сам први том Кнаусгорове Моје борбе и иако се ради о сличном моделу – полуаутобиографској-полуизмишљеној приповести, ипак ми је Кнаусгор далеко бољи и много више ми је пријао његов стил. Он не само да препричава догађаје већ им даје и емоционалну обојеност, огољава своје страхове, своја размишљања о различитим стварима, одсликава своје односе са другима. Све то звучи много дотераније него код Феранте.

Тако да, највероватније, нећу ни покушавати да читам даље Е.Ф. али Кнаусгор ми је свакако на листи за даље откривање :-).

Prvi put čujem za dotičnu Elenu, pa sam bila malo radoznala... Vidi, ovde je upravo upoređuju s Knausgorovom Mojom borbom...
 
Prvi put čujem za dotičnu Elenu, pa sam bila malo radoznala... Vidi, ovde je upravo upoređuju s Knausgorovom Mojom borbom...


Sace Quentin da ti sve po spisku:D. Pa pisali smo i on , ali i ja, o njoj.

PREDLOG ZA PREVOD: Zanimljivo je da u Srbiji, kao i u ostatku zajedničkog srpskohrvatskog jezičkog područja, Elena Ferante uopšte nije prevođena mada je na književnoj sceni, rekosmo, prisutna već četvrt vijeka. Ako se njeno ime i prezime ukucaju u zajednički katalog javnih biblioteka u Srbiji, jedini rezultat koji ćemo dobiti jesu dva njena romana prevedena na mađarski, a koje u svom fundusu ima Gradska biblioteka u Subotici.


Ne, ona nece nikada da ima citaoce kao Knausgard, traljavo se prevode njene knjige, ako su samo dve na nemacki prevedene, a Nemci prevode odmah,
onda ce tako i ostati.

Meni su se dopale ( ove dve), ali ne tako kao Knausgard , ali sada ne bih znala tacno ni o cemu je pisala ( niti sta sam u kojoj knjizi citala).
 
Like Family, Paolo Giordano. Ovo je njegov treci roman (ako se ova knjizica moze nazvati romanom, ni 150 strana maleckog formata). Prvi i poznatiji roman mu je "Samoca primarnih brojeva".
Privukla me je prica (tj tekst na poslednjoj strani): mlad bracni par unajmljuje zenu da pomaze u kuci, vremenom ona postaje kao clan porodice, a onda se razboli... Ocekivala sam bas toplu ljudsku pricu, i na momente je tako i izgledalo, ali je nekako bledunjavo napisano, provejava kroz recenice neka hladnoca, cak i prezir prema njoj (primer, kad on kaze kako se uvek pravila pametna ali nije znala da predvidi da ce oboleti). Ima jos nekih stvari koje su mi bas bile odbojne. Mislim da necu vise citati njegove knjige (ionako ne postizavam sve sto hocu).


Meni se ta Ferante nije posebno dopala (citala dve knjige, dosta od mene).
 
Хоћу и ја да читам о професорима књижевности, звучи ми занимљиво.

Почела сам малопре Гордеров "Замак у Пиринејима" и не свиђа ми се. Сећам се да ни вас на форуму није одушевио, али сам хтела да пробам. Генерално не волим књиге писане и другом лицу једнине, још од "Увеле руже" Боре Станковића ми се ништа није свидело. И не само то, ни тема ми не делује интересантно (сусрет двеју старих љубави након 30 година раздвојености), тј.претпостављам да је о томе, тек сам почела па ме знам засигурно.
 
Ja se secam odlicno te knjige, treba se progurati nekako kroz prvih 50-ak stranica, posle je dosta bolje. Ali tanusna je knjiga, pa vidi vredi li zrtvovati se zbog tog malo boljeg ostatka.

Uzivam u Fokneru:aha2:
 
Хоћу и ја да читам о професорима књижевности, звучи ми занимљиво.

Почела сам малопре Гордеров "Замак у Пиринејима" и не свиђа ми се. Сећам се да ни вас на форуму није одушевио, али сам хтела да пробам. Генерално не волим књиге писане и другом лицу једнине, још од "Увеле руже" Боре Станковића ми се ништа није свидело. И не само то, ни тема ми не делује интересантно (сусрет двеју старих љубави након 30 година раздвојености), тј.претпостављам да је о томе, тек сам почела па ме знам засигурно.

Da, ja sam jedna od tih koje nije oduševio. Mučila sam se samo zato što mi je brat poklonio. Ako nemaš tako neki razlog da čitaš, nemoj da se mučiš! Ja sam danas vratila u biblioteku Nevidljive, Aleksandra Gatalice. Pita bibliotekarka kako mi se svidela. Ja kažem, nisam ni pročitala. Nije me ponelo na početku, a drugovi i drugarice sa foruma su mi rekli da slobodno preskočim... A ona kaže, dobro, ako im tako verujete. Verujem. Njoj se svidelo.
A gnjavi me i Let, Vladimira Arsenijevića. Iako liči na Mirjam, ne sećam se da je ona tako gnjavila.
Uzela sam Doris Lesing , Leto pre sumraka.

- - - - - - - - - -

Ja se secam odlicno te knjige, treba se progurati nekako kroz prvih 50-ak stranica, posle je dosta bolje. Ali tanusna je knjiga, pa vidi vredi li zrtvovati se zbog tog malo boljeg ostatka.

Uzivam u Fokneru:aha2:

Ma kojih 50 strana, tokom cele knjige ima nekih astroloških ili tako nekih rasprava. O postanku sveta, svemiru.... Jel to u toj knjizi? U kojoj god da je, nije zanimljivo širokim narodnim masama, možda samo onima koji se razumeju u to.
 
Zamak u Pirinejima se malo razlikuje od ostatka Gorderovog opusa. Što bi rekao Quentin, najmanje je detinjast. Još pri kraju ona priviđanja... Meni je najgluplja njegova.

- - - - - - - - - -

Bi, čekam utisak o Letu... imam je.
Kanela, šta beše čitaš Foknerovo, nisam pazila na času? :rumenka:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top