Pročitala sam roman Luka, Jensa Kristijana Grendalal, Čarobna knjiga (valjda), 384 strane. I da budem iskrena, udavio me je. Onda gledam njegova je i Tišina u oktobru, a koliko se sećam, ni to me nije nešto oduševilo. Ali čini mi se da je ipak ozbiljniji. Luka na momente ide u trivijalnosti i na ivici je onih ljubavnih romana. Uvek se pitam da li ja nešto nisam shvatila ili je to nov način pisanja, a ja odrasla na starim principima "Ako u prvom činu visi puška na zidu, ona u trećem mora da opali". E pa izgleda da se takva pravila više ne primenjuju, tako da ovde imamo niz nekih epizoda koje meni nemaju nikakav smisao. Putuje ona vozom u Italiju da traži oca (bez adrese, bez plana, samo zna da je u Firenci). Putuje iz Danske, preko Nemačke, preko cele Evrope... i oseti u nekom momentu kako joj se krv sliva niz noge, potpuno je zaboravila da treba da dobije. Pa se pati u wc-u, bacila gaćice, ovamo lupaju na vrata drugi putnici, pa kad je izašla neka baba sera je odvela u neko kupatilo da se sredi, pa joj posle pokazivala sliku svog sina i snaje i unučeta koji su negde u Americi, Kanadi....
Pa je onda u jednom momentu otišla kod berberina i tažila da je ošiša na ćelavo, pa je osetila vetar po glavi!? I ?! Pa šta s tim? Ni šta je bilo pre ni posle, ni zašto, ni uzrok ni posledica, samo tako naredjano.
A malo mi je i ta Luka, onako ku.vica, kao glumica, priča kako ide od jednog do drugog, glumca, reditelja, scenariste, pijaniste. Neću da prepričavam, to može da se nadje, ali zaglavila je u bolnici posle teške saobraćajke, pa je doktor Robert zakrpio i prati šta se dešava. Pa sad da li ona njemu priča svoj život ili pisac, nisam baš shvatila, ali tako opisuju se sve te njene veze, bivši momci, pa malo doktorov život i njegove veze.. toliko je toga bilo da sam u jednom momentu mislila da pominju i razne bivše i buduće devojke njenih bivših momaka. Pa o jednom, pa o drugom, pa se vrati na prvo, pa o trećem. Baš mi je na momente bilo teško da pratim, a sve bez neke čvrste spone, a opet, nije bilo baš toliko loše da ostavim.
Zaključak: ja je ne bih preporučila.