Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Evo kladioničarskih prognoza za Nobela.
https://lithub.com/here-are-the-bookies-odds-for-the-2019-nobel-prize-for-literature/

Prošli put kad se dodjeljivala isto su potpuno omanuli.
Kanadjanka nema sanse jer je njena koleginica pre neku godinu dobila nagradu.
Zelela am i ja da to bude ona, ali komiet ima drugi ukus
Ova zamlata od Murakamija takodje nema sanse, nema sanse ni neki Kinez, dobili su Nobela zadnjih godina,
a ovi veciti iz cekaonice ( Kundera, Handke i Kadare) mislim da nekakko nisu u igri , barem ne vise.
I kod Nobela sve ide po nekom kljucu, nazalost :D
 
Secam se jednog dijaloga iz neke od sest knjiga Knausgora ( ima vas njim gnjavim sve dok ih ne procitate,
nije obecanje nego pretnja :D ) gde on kaze da ne voli da ga neko slavi i hvali jer se onda ne oseca dobro
i navodi primer dobitnika Nobela za knjizevnost Harri Martinson (1974) Svedjanin, clan Komiteta.
Pokusao je da se ubije, ali nije uspeo, u bolnici kao Mishima sebi makazama raspori stomak i tako umre.
 
Zdravo svima:D

Vrlo malo čitam ali uspela sam da pročitam Zločin lorda Artura Sevila i druge priče, Oskar Vajld. Knjiga se sastoji od pet priča (Zločin lorda Artura Servila, Kentervilski duh, Sfinga bez tajne, Uzorni milioner, Portret gospodina V.H.) i dopale su mi se sve osim poslednje jer se tu raspreda o Šeksipovim sonetima i to mi nije leglo. Naviše mi se dopla priča Kentervilski duh. Kratka knjiga, brzo se čita. Sasvim fina.

Ne uspevam da sednem u busu ujutru kad idem na posao (o povratku da i ne govorim) pa ni tu ne čitam. Baš sam se ulenjila ali dobro. Period pun obavza kojih je sve više tako da koliko stignem i kad stignem ok je. Na Sajam još ne znam da li ću ići ali bih. I ako odem otići ću da šetam a što se kupovnine tiče, možda samo neku (a možda i ne). Rešila sam da kupim kola sledeće godine pa sam sad nekako u tome pa knjige malo čekaju sa kupovinom. A i ruku na srce, nisam još pročitala ni sve ovo što imam tako da knjiga ne manjka. A očekuje me neko učenje za posao pa je i to razlog što opet neću čitati puno. I skitanja i druženja i ples... Sve neki kao izgovori ali tako je:D
 
Da ne bi Nobela, tema bi zamrla potpuno. I šta kažeš, ipak Handke dobio?! Večiti iz čekaonice! Pa super. Ni Olga Tokarčuk nije nepoznata. Čitala se i u ovoj našoj biblioteci, Wild child i Kanela čitale (nisam bila lenja da pretražim)
 
Читао сам и ја, Бегуни, није ме одушевила богзна како али може да се чита. Засвиђало ми се ово:

Али никад нисам постала права списатељица, или – боље речено – писац, јер у том другом роду реч звучи озбиљније. (Олга Токарчук: Бегуни)

Од Хандкеа ништа нисам читао.:rumenko:
 
On je najpoznatiji po tome što je davao podršku Srbima kad to skoro niko nije
Najpoznatiji je po tome sto se stalno zenio ili ljubavisao sa glumicama, izmedju ostalog i Zan Moro ;)

Izvode se svuda njegove drame, snimaju se i filmovi po nekim njegovim delima, ali je on
iz serije knjizevnika o kojima se prica, a niko ih ne cita. Knausgor u svojoj (zadnjoj) knjizi cesto
citira Handkea, divi se njegovom stilu, usput navodi knjigu Savrsena nesreca , roman u kome
Handke opisuje zivot i samoubistvo svoje majke. Knjizevni komentatori danas kazu da je samo ta jedna
knjiga vredna Nobela i zato cu je citati, a planirala sam i bez Nobela.
 
Ma Handke je bio književna faca još osamdesetih, postmodernizam i ti fazoni. Vrlo uticajan. I Knausgor ga hvali u posljednjoj knjizi MB. U tom smislu mi je drago što je dobio nagradu. U pitanju je ozbiljan pisac, pisac za pisce, a ne neka pop zvijezda. Sumnjam da je Nobelov komitet postao kolektivni obožavalac Slobodana Miloševića, pa se može reći da su se rukovodili samo književno-umjetničkim motivima, što je takođe dobra stvar.
Godinama mi je u nekim planovima, ali ništa. Jednom sam pokušao da čitam Strah golmana od penala (Venders snimio film po njemu), ali ne znam šta me omelo. Sad ću se morati potruditi.

Za ovu Olgu sam mislio da je Ukrajinka, toliko mi je poznata.
 
Znači, sad je Knausgord glavni autoritet, pa koga on hvali, taj vredi. Izgleda da ću morati najpre njega. Šta je ono Rayela rekla: 2. i 6. knjigu Moje borbe vredi pročitati?
Zeznula sam se, nije druga, nego prva. Prvu svakako treba procitati.
Knausgor hvali i silne koje smo mi ( barem ja) i pre njega citala. Puna su mu usta Bernharda, Mana, Hamsuna i jos mnogih drugih.
 
Handke je nekako znao, osecao da gospodin Handke nije njegov pravi otac i posle silnog inisistiranja
majka mu je kada je napunio 18 godina rekla da je otac Nemac koji je sluzbovao kao nemacki vojnik
u Koruskoj. Handke mu je onda pisao pisma, valjda je izdao knjigu tih pisama i svako pismo pocinje
sa Lieber Papa, Vater ( dragi tata, oce). Da li je uopste i slao ta pisma, ne znam.
 
Knausgor hvali i silne koje smo mi ( barem ja) i pre njega citala. Puna su mu usta Bernharda, Mana, Hamsuna i jos mnogih drugih.

Da, hvali mnoge, ali za većinu kaže da su dobri, ali da misli da može da piše jednako dobro kao oni. Za Handkea, i još neke, kaže da jednostavno nikad neće moći biti tako dobar pisac.
Inače, ja imam mali OCD problem po pitanju tog preskakanja knjiga, pa preporučujem čitanje svih knjiga Moje borbe, ako neko uopšte ima namjeru da čita Knausgora.
 
Koje li slučajnosti. Veliki pad je knjiga koju upravo čitam, doduše, već deset dana... Gledala sam Handkea na televiziji pre dve nedelje i odlučila da kupim knjigu. :) Dopada mi se, iako ima previše deskripcije (nešto poput Floberovog Novembra). Opisuje jedan dan glumca koji treba da primi nagradu. Još nije stigao na odredište (stigla sam do trećine knjige :)), ali na svom putu prolazi razna putešestvija... 72854123_550609299008005_5733046166312976384_n.jpg
 
Od Handkea sam citala samo Der kurze Brief zum langen Abschied - Kratko pismo za dugo rastajanje,
i to na nemackom, davno..Ne secam se da sam ga previse dobro razumela, moje znanje je ipak skromno.

A sta mislis, sto ga niko od nas nije citao? :D
Sigurno nije do jezika.
U Nemackoj je decenijama vladao jedan knjizevni kriticar ( bio je Papa za knjizevnost i za koga je
on rekao da ne vredi ja ga nisam citala) koji Handkea nije mogao da smisli, a ljubav je bila obostrana,
nazivao ga je pop zvezdom, pishacem uz vetar ( sto Handke i jeste) i onda sam ja citala neke druge knjige.
 
Rayela, mislila sam da ga nisam previse dobro razumela zbog jezika. Ne znam bas toliko dobro nemacki
da ga razumem a ne verujem ni na srpskom da bih ga razumela :lol:
Bila sam prinudjena da ga citam na nemacko na fakultetu
 
Rayela, mislila sam da ga nisam previse dobro razumela zbog jezika. Ne znam bas toliko dobro nemacki
da ga razumem a ne verujem ni na srpskom da bih ga razumela :lol:
Bila sam prinudjena da ga citam na nemacko na fakultetu
To htedoh kazati ;)
Ja cu kupiti ovu jednu knjizicu ( ima 100 strana) pa cu je i procitati. ali ne verujem da ce me i neka
druga njegova dela zanimati.
 
Od Olge, Pamtivek i druga doba, predivna knjiga.
Beguni, zanimljivi momenti ali ne bih je preporucila , posebno ne kao prvu knjigu od knjizevnice
Јесте, цајка, није то књига за нежна бића:

Сироте људске лобање у викторијанским, одоздо осветљеним витринама, у којима, искежене, демонстрирају сопствено зубало. Ова, на пример, има велику рупу посред чела, али лепе зубе. Баш ме занима да ли је та рупа била смртоносна. Не мора да значи. Један човек, железнички инжењер, коме је метална шипка скроз-наскроз пробуразила мозак, живео је с таквом раном још много година, чиме је, евидентно, послужио неуропсихијатрији која је телалила да наше постојање почива у нашем мозгу. Није умро, али се веома променио.
О. Токарчук: Бегуни
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top