Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Leto je, drugari.
Volim leto, volim jako. Ne smeta mi vrućina.
I uskoro, uskoro more.

I djevojke u ljetnjim haljinama volim...
Gde ces na more? Da ukradem ideju za destinaciju...

Preda mnom su Majićeva Deca zla, radujem im se.
I još neodabrane knjige koje ću poneti na more.

Tu Decu zla dosta nesto u poslednje vreme preporucuju... javi utiske kad zavrsis.



Ja sam zavrsio Ocevi i oci od Selenica. Dopala mi se, malo mi je bilo naporno negde na sredini otprilike, kad se mnogo rasplinuo i davio sa komunistima, politicarima... ali sve van toga je odlicno, uspeo je da verodostojno i emotivno predstavi odnos unutar jedne porodice, sa svim jazevima zbog razlicitih mentaliteta, temperamenta supruznika, drustvenih statusa, politickih opredeljenja, narodsnih obicaja...
Od mene svakako preporuka.
 
Sinoc sam pocela da citam Semper idem, a i za nekoliko sati procitah barem 1/3
knjige , a knjiga ima preko 500 strana.
Svidja mi se, verovatno cu je procitati za tri dana, ali je nekako naivna i nevina,
autor ipak nije Kish ili Kovac ( kako se u predgovoru najavljuje), ali nije ni Aleksandar Tisma
koga pa ovaj knjizevni kriticar u predgovoru i ne pominje nego autora stavlja u isti red sa imenima
Pekic, Kovac, Kish.

Meni je citanje ove knjige em milo em drago jer je Lebovic prvi covek u srpskoj knjizevnosti
koji najlepse, najiskrenije, najubedljivije opisuje Vojvodinu, konkretno Sombor izmedju dva rata.
Ja uzivam u svakoj recenici, ali to je mogao da pise i neki obican covek koga velika knjizevnost bas i ne zanima
jer je to neka vrsta dnevnika.
 
Greska u koracima, nakon Semper Idem uzeh Pa kao, Vladimira Tabasevica ( nisam nasla onu za koju je dobio NINovu nagradu).

Ja evo ne znam . Siroviji je i snazniji od komiranog Valjarevica i kvazi boema Tokina, ima originalniji glas.
Taj njegov stil jeste stil ali , retko kad imam potrebu da budem na odredjeni nacin snob ali ovi sto kazu da je stil ' izazovan i zahtevan' ocigledno nisu procitali bog zna sta.

U svakom slucaju, na pola sam, ne uzivam ich ali bih uzela i Zabludu Sv. Sebastijana. Negde mi ima malo vise potencijala od one dvojice.
 
Greska u koracima, nakon Semper Idem uzeh Pa kao, Vladimira Tabasevica ( nisam nasla onu za koju je dobio NINovu nagradu).

Ja evo ne znam . Siroviji je i snazniji od komiranog Valjarevica i kvazi boema Tokina, ima originalniji glas.
Taj njegov stil jeste stil ali , retko kad imam potrebu da budem na odredjeni nacin snob ali ovi sto kazu da je stil ' izazovan i zahtevan' ocigledno nisu procitali bog zna sta.

U svakom slucaju, na pola sam, ne uzivam ich ali bih uzela i Zabludu Sv. Sebastijana. Negde mi ima malo vise potencijala od one dvojice.

Pa, i ja mislim da ima.
Čitao sam samo tu koja je dobila NIN-ovu nagradu i čini mi se da je mnogo bolji kad se drži striktno intimne tematike. Kad krene da se širi na socijalnu priču, kad počne se bavi filozofijom, hrišćanstvom i ko zna čime, strmoglavo pada. Čak i taj jezik, koji stvarno djeluje kao da može nešto ozbiljnije s njim da izvuče, tada izgleda kao besmislena salata od riječi.
Mislim da Tabašević kao pisac ima šanse ako shvati da treba čitav život da piše istu knjigu.

komiranog Valjarevica

Nasmijalo me ovo. :D
Svojevremeno sam bio prilično... neshvaćen, recimo to tako, kad sam rekao da me Komo nije ni malo oduševio.
Ali, odavno tražim njegove pjesme, jer mi je nešto u tom Komu govorilo da bi Valjarević kao pjesnik mogao biti zanimljiviji. Nedavno sam ih kupio i stvarno bih rekao da mu je poezija uspješnije od proze. Mislim, uticaji se očekivano kreću od Bukovskog do Karvera, ali OK je za čitanje.
 
Ja ne bih bila ja ako ne bih menjala svoje misljenje i raspolozenje, a narocito ako su knjige u pitanju.
Ova me je knjiga bas nekako uzela pod svoje pa se radujem, patim, ali i uzivam i sa glavnim
junakom, a jos vise sa nekim sporednima koji se pojave na kratko, odigraju ulogu svog zivota
na nekoliko stranica i zauvek nekako nestanu.
Jedna scena iz knjige;

Rodjaka glavnog junaka ( starija devojka) smrtno se zaljubljuje u nekog srpskog porucnika
( a on u nju jos vise), ali zivot pise romane, ljubav uglavnom ne pobedjuje i tako i onda tu nastane
picvajz, decak ( glavni junak) odlazi kod porucnika da mu kao kaze da je nevesta otisla za uvek
u Pestu, porucnik decaku objasnjava da ce izvrsiti samoubistvo, decak to prica svojoj tetki,
a tetka kaze da su Srbi jako prakticni ljudi, nikada se ne ubijaju zbog ljubavi, ubijaju se medjusobno svakog
bozjeg dana, ali nikada zbog ljubavi, pa da dete ne brine :D
 
Znači, na ovogodišnjim spiskovima će, kod 5-6 nas odavde, biti Semper idem, sa vrlo visokom ocenom.
Eto jedne lepe reference ovoj temi :)

Čitao sam Kamijevu Kugu i vrlo sam razočaran, toliko da sam je ostavio negde oko polovine. Rastrzano, nepovezano, bez jasne niti radnje i toka misli, nedovoljno ubedljivo prenesen efekat takve strahote na čitav jedan grad.
 
Шта читаш од ње? За мене је она можда једина жена писац која добро пише (избегавам онај омаложавајући назив списатељица). Волим њене дуже романе, нарочито су ми се свиђали Случај Кукоцки и Данијел Штајн, преводилац, Шурика нажалост нисам нашао.
 
Onomad ( valjda i pre pola godine) zaboravila sam da napisem da mi se mnogo dopala knjiga Evelin Vo()l-a
( Shaka prasine). Knjiga ima dva dela, jedan je klasika, engleska dekadencija izmedju dva rata, a drugi
je recimo kao Robinzon Kruso jer glavni lik, na neki nacin i plemic sa dvorcem i "istorijom i pedigreom"
u momentu kada ga draga supruga napusta jer je luda za zurkama po Londonu, odlazi na dugo putovanje
u noc i tu dozivljava kojesta, uglavnom ostaje jako dugo kod neke zamlate na Karipskim ostrvima,
a ta zamlata ga leci od neke, valjda zarazne bolesti, ali ga ne pusca da ode. Mora ( glavni junak) da mu svake
veceri cita Dikensa :D , a Dikens je mnogo pisao tako da on ostaje tamo do svoje smrti i to sve citajuci ovoj budali
Dikensa.

Mnogo mi se knjiga dopala, ali meni se od njega sve dopada.
 
Onomad ( valjda i pre pola godine) zaboravila sam da napisem da mi se mnogo dopala knjiga Evelin Vo()l-a
( Shaka prasine). Knjiga ima dva dela, jedan je klasika, engleska dekadencija izmedju dva rata, a drugi
je recimo kao Robinzon Kruso jer glavni lik, na neki nacin i plemic sa dvorcem i "istorijom i pedigreom"
u momentu kada ga draga supruga napusta jer je luda za zurkama po Londonu, odlazi na dugo putovanje
u noc i tu dozivljava kojesta, uglavnom ostaje jako dugo kod neke zamlate na Karipskim ostrvima,
a ta zamlata ga leci od neke, valjda zarazne bolesti, ali ga ne pusca da ode. Mora ( glavni junak) da mu svake
veceri cita Dikensa :D , a Dikens je mnogo pisao tako da on ostaje tamo do svoje smrti i to sve citajuci ovoj budali
Dikensa.

Mnogo mi se knjiga dopala, ali meni se od njega sve dopada.

Planirao sam da čitam tu knjigu, hvala na ovome. Usput, ima li u knjizi katoličkih sranya? Vo(l) je bio gorljivi konvertit, svuda je trpao katoličku simboliku.
 
Planirao sam da čitam tu knjigu, hvala na ovome. Usput, ima li u knjizi katoličkih sranya? Vo(l) je bio gorljivi konvertit, svuda je trpao katoličku simboliku.
Ne, nema ni "q" od katolicanstva, zaista me je knjiga odusevila.
Taj je prvi deo onako tipicno dekadentski, ne bas kao Kontrapunkt jer se radnja ne dogadja u Londonu i
nije bas vrhunski haj sosajeti u igri, ali je zato na neki nacin jos upecatljiviji jer jedan bracni par zivi
neki zivot bez da imaju ikakve veze jedan s drugim onako bzveze, jedan sanja o Londonu
i zurkama, on pa opet kako ce uspeti lov na lisice, imaju i dete za koje se ne interesuju ni tata ni mama
i vec u prvom delu citalac shvata da sve odlazi u "tandariju", sredina knjiga to i dokazuje, pa
je tako i kraj glavnog junaka predvidljiv.
Ovaj je knjizevnik stvarno genijalan jer tako lepo igra na zici svejedno sta i ko
mu je glavna licnost.
 
Aleksandrijski kvartet, Lorens Darel, beskonačno strana (nešto više od hiljadu!!!) i činilo mi se da sam ga beskonačno dugo čitala. Ali prema mojim beleškama, nešto manje od 4 meseca, što, s obzirom na 4 toma i da me skoro uopšte nije zainteresovao, i nije loše.
Dakle, nije mi se svideo. Nije me, privukao, niti mi je pružio bilo kakvo zadovoljstvo ni uživanje. Odradila sam ga, kao neke lektire koje sam, kao dobar đak (štreber) čitala. Meni je to jedna zbrka likova i događaja iz koje se izdvojilo nekoliko interesantnih momenata.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top