Moja preporuka za babe, dede, tinejdzere, Beogradjane i Leskovcane, one koji mnogo, ali i malo citaju
bila bi Velikiceva
Adresa.
Mene je knjiga i odusevila ( ali mene je lako oduseviti

), ali i mnogo rastuzila, sve vreme citanja
citalac oseca uzasno teskobu na srcu i u dusi. Glavni junak je bezlican covek, covek bez osobina,
bez strasti, bez nekog talenta, citalac ne zna ni da li je "izgledan" jer on sam i ne zeli nista licno
da kaze, a i nema nikakvu specijalnu " licnost": Knjiga je o Beogradu, pocinje od keltskih vremena,
ali je glavno vreme dogadjaja 2018 godina kada junak ima i 53 godina zivota.
Ima mnogo podataka iz arhiva, ticu se uglavnom vremena oko 1945, pobednici i gubitnici,
ali je najvecu paznju posvetio danasnjim pobednicima, a to su lopine, mafijasi koji i vladaju i
ne samo Beogradom.
Na taj vrh koji o našim životima odlučuje, politički i ekonomski, mogu da se popnu samo ljudi sa prljavim biografijama, ono što se u narodu kaže - sa puterom na glavi. Što veća mrlja u biografiji, to garantuje veću moć, jer time je i potencijal za ucenjivanje veći, pa je takav čovek rado viđen u svakom biznisu, odnosno “biznisu”. Čovek bez mrlje je neupotrebljiv, on je disonanca, pucanj na koncertu, dok je čovek sa mrljom lak za manipulisanje, jednostavan da se kupi, da bude ucenjen, ali i da ucenjuje druge. Svako svakog u džepu ima. Bratstvo se širi, a mrlja je preporuka. Sumnjiva prošlost je kapital bez kojeg u Srbiji nema napredovanja u politici. A rekao bih - i ne samo u Srbiji.
Meni se licno u knjizi najvise dopala recenica u kojoj autor kaze da su imena beogradskih
ulica menjali isti ljudi i 1945 i 2000-te.
Jedna zanimljivost u vezi imena delova Beograda.
Vracar:Ciganima Turci nisu dozvoljavali ulazak u grad ( a danasnji Tasmajdan nije bio grad)
i tu su se oni skupljali, igrali, svirali, a Ciganke su vracarile i otuda Vracar.
Palilula: posto su kuce imale krovove od slame Turci su zabranili da se lule pale u gradu,
a danasnja Palilula nije bila grad. Tamo se islo na pusenje
