Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja sam takodje (ne znam da li bih smela reci) pasionirani citalac, ali knjige skoro uopste ne kupujem.
Nekako sam vise za cipele :malav:

- - - - - - - - - -

Salu na stranu, citam iz biblioteke i pozajmljujem od drugarica. Kao sto je na primer Bi :D
Genijalnu prijateljicu sam od nje pozajmila. Kao sto je i ona pozajmila neku od mene.
Pošto je to retkost moglo bi se reci da knjige citam iskljucivo iz biblioteke.
 
Moram da se ubacim oko ove kupovine :) slazem se sa Bi potpuno, uostalom sigurno 90% procitanih knjiga nije nesto sto bih htela da citam nekad ponovo, ne znam sto bih kupovala kad ima u bibliotekama. A da li ci sitati sad ili za tri godine, svejedno mi je, ima toliko toga sto mi je na spisku, necu sigurno biti bez ideja sta i kako.

Zao mi i da dam pare na nove knjige koje ne znam da li ce mi se dopasti, to radim jako retko, samo kad vec znam da volim kako autor pise plus da mi je autor simpatican kao osoba. Srecom starinarnice (gde su knjige najcesce procitane jednom ili mozda i nikad) i biblioteke su sasvim dovoljne.

Ja nesto mislim da je ovo sasvim racionalno :)
 
pa koja je to logika, necu kupovati knjige, moze da ih odnese poplava?
ako te zadesi poplava, najmanji ce ti problem biti sto si ostala bez knjiga!
takvim razmisljanjem moze se izvesti zakljucak da ti nista materijalno nije neophodno... ne treba ti kompjuter, to čas crkne kad nestane struja? sta ce ti auto, moze da ga unisti grad? nema potrebe ni za kucom, udari zemljotres i nema je vise!

knjige nisu osnovno sredstvo za puki zivot i rad, ali je vrlo bitna, za upotpunjavanje onog neceg nematerijalnog, sto obrazovan covek treba da poseduje.

bi, iznenadjen sam stavom, moram da priznam :) prilicno cudno, da neko ko obozava da cita, kaze da mu knjige nakon citanja nisu nista vise od nekorisne gomile koja skuplja prasinu!?
a i zar nije malo sebicno da neces da kupis ali ces zato da pozajmis od nekog? znaci taj neko ispada budala i trosadzija jer ih je kupio? :)
nego, vi zene ste neracionalne kad je rec o kupovinama, pa vam bolje resenje da ni ne kupujete :Dj

....nisi razumeo, nije ni bitno...
 
Ja sam takodje (ne znam da li bih smela reci) pasionirani citalac, ali knjige skoro uopste ne kupujem.
Nekako sam vise za cipele :malav:

- - - - - - - - - -

Salu na stranu, citam iz biblioteke i pozajmljujem od drugarica. Kao sto je na primer Bi :D
Genijalnu prijateljicu sam od nje pozajmila. Kao sto je i ona pozajmila neku od mene.
Pošto je to retkost moglo bi se reci da knjige citam iskljucivo iz biblioteke.

ja vala znam ogroman broj zena, koje kupe cipele i NIKAD ih ne obuku :D ali uvek postoji razlog zasto bas tada ne mogu po prvi put da se isrobaju :D

sve je to vezano za finansije tj.standard. da nismo jad i beda, koja jedva krpi od 1. do 1. i da zivimo a ne prezivljavamo/zivotarimo, ne bi nam tesko padale kupovine stvari koje volimo! ovako, znas da ako vise curi na jednom mestu, moras da zavrnes za toliko na drugom!

sva sreca pa ce za dve, najvise dve i po godine, biti mnoogoo bolje!
 
Poslednja izmena:
Ja sam svojevremeno rekla da knjige necu kupovati ali sam pojela svoje reci i kupujem ih. Iskreno uzivam u tome da ih imam a negde potajno, osecam da ih kupujem i za neke koji ce doci posle mene.
Sto je smesno ali meni je jedna od najlepsih uspomena iz detinjstva kucna biblioteka mojih roditelja a odmah posle toga prekapanje po kutijama s fotografijama, prebiranje po knjigama, virenje u one koje opet ne bih smela da citam, opcinjenost time sta cu naci na polici.
Zvuci smesno - svesna sam da zivimo u dobu tehnologije, svesna sam da mozda u kranjem slucaju i necu imati dece a i da ako ih budem imala tu decu nece ich interesovati knjige jer ce od pelena da bulje u ebene ajpode, ajfone i gluposti ali potajno se nadam da ce jednog dana i moje dete da se odusevljava onim sto ce pronaci u toj biblioteci, sto ce citati kradom , sto ce imati priliku da istrazuje....
Cak planiram da kupim neki lepi album za slike i da izradim za njega omiljene fotografije sa dragim ljudima...opet potpuno iracionalno ali nostalgicna sam.
Ja taj deo detinjstva ne bih menjala ni za sta.
I nadam se da cu imati kul decu ^_^
 
od svih knjiga iz detinjstva sacuvala sam od duska radovica - volimo bg svakog dana po malo, kako braca marks citaju bracu grim i jezurka jezic od branka copica...sve one sjajne i skupe knjige koje su mi kupovali sam razdavala
 
I ja svoje detinjstvo obozavam i uzivam u secanju na njega.
Veliki deo tih secanja je vezano za citanje.
I dan-danas se secam svoje prve knjige koju sam dobila od roditelja kao i vecine koje sam procitala.
A i ja sam vecinu svojih decijih knjiga prosledila mladjoj deci u familiji.

- - - - - - - - - -

Ja vidim da ti Del Pjero nisi obavesten da ti je vec bolje.
Jer ti/nam je plata porasla 12%!
Pa ti sad preracunaj koliko je to u knjigama :zelenko2:
 
Odrasla sam u kuci generacija i generacija prosvetara u kojoj je susret sa knjigom bio u najranijem dobu.
Obozavala sam bakinu i dedinu biblioteku.Skripu vrata i drhtaj krhkog stakla na njoj...i beskrajno istrazivanje.

Od malena su mi korice bile vazne.A knjige u porodicnim bibliotekama nisu imale primamljive korice, pa me je odusevljavalo kada bi se iza njih krila lepa prica.

Citam i pisem od cetvrte godine i tada sam postala član biblioteke.Jos uvek pamtim slikovnice i male police, stolove i stolice i škripu parketa.I razocarenje kada sam je prerasla i morala da napustim to šarenilo i predjem u odeljak za odrasle, gde su se knjige birale po kartoncicima iz fioka.

Najvise sam volela da citam pred spavanje..u krevetu.I obavezno se svez miris posteljine mesao sa ustajalim mirisom knjiga iz biblioteke...mirisom duvana, umazanim stranicama..ispisanim...pocepanim....Uzasno mi je to smetalo.Drzala sam knjigu tako da ne dodirne posteljinu. Ali Bile su to srecnije godine ove zemlje ili se meni tako cinilo i roditelji su mi i kupovali knjige.

Onda su stigle '90.Postalo je tesko.Vecini, pa i prosvetarima.Pamtim casopise na uzasnoj hartiji.Izdavastvo na umoru.Restrikcije struje...najpre 4,pa 8,pa 12h.Mladost mi je prolazila u mraku.

Doslo je vreme studija i strucne literature.Stidljivo i retko bih odvajala novac da kupim neku knjigu u knjizari u Knezu.

Nakon sto sam se zaposlila zapocinjem stvaranje sopstvene biblioteke.Knjizare pune onog davnog sarenila,a ja gladna...eskrajno gladna knjiga. I tu krece magija slična onoj iz ranog detinjstva.I kupujem mnogo.Besomucno.Preterujem.Pogodim, promasim....Traje to godinama sa istim zarom.

Tek od pre mozda godinu ili malo vise postajem racionalnija...Volim da u vlasnistvu imam knjigu koja mi se dopala.Volim da je lepa...čitana,ali ocuvana...vise mi vredi ako je prosla nekoliko ruku....nije mi vazno da je citam u trenutku kada je aktuelna..cak namerno sačekam....
 
Poslednja izmena:
ja sam mislila da je nase pismo kao kinesko i da nikad necu nauciti da pisem...jezurku jezica sam znala napamet, povlacila prstom ispod texta i okretala stranice kao da citam ...i onda su mi jednog dana objasnili da treba da naucim samo 30 slova i da cu sve moci da procitam... kupe mi bukvar i bukvalno za 1 dan naucim ta slova ...kao manijak sam citala sve sto nadjem ...i politiku dedinu i dostojevskog...do 5. osnovne sam se bas nacitala ...pisala i dnevnik i pesme i knjige i nagrade dobijala ...htela da budem pisac...pocela i da pisem knjigu o dedi da nesto ne zaboravim... posle mi splasnuo entuzijazam u gimnaziji ni lektiru nisam citala, na fakultetu mi nije padalo na pamet da procitam bilo sta van onog sto sam morala... nisam ni sad neki ljubitelj knjige ali imam rodjaka, profesor knjizevnosti, stalno mi poklanja neke knjige a on bas ume da izabere... skandinavski pisci su mi omiljeni
 
Kesica obozavam, nego mi je nekako lakse u srcu i dusi kad ga vidim na b92. Nekako mi daje neku nadu, nesto. Osecam se da nisam sama. Ne mogu to bolje da opisem.
Znam da ce reci ono sto mislim i ja, a ne mogu to tako dobro i efektno da srocim.
Sto se tice mojih ''beba'' (knjiga koje sam kupila kada vise nisam mogla da izdrzim, a da ih ne kupim), moracu malo da pricekam sa njima, jer treba prvo da procitam ili da dam sansu knjigama iz biblioteke.
Ali, pokusacu ''čim pr(ij)e''...
Naravno, napisacu sta mislim o knjigama, ali ce me sigurno neko preduhitriti.
A kod kuce nista novo. :(

Gotivan je jer govori sto svi inteligentni ljudi kod nas misle a o cemu ne smeju javno da im ne zakucaju cuvari reda i zakona na vrata.
Ima tim scenarista ali ume da prenese napisano - zato je voditelj,totalni car.
Uvek moguce ali bitno je sta ti napises.Ne potcenjuj sebe.
Bori se.Ne odustaj.
...........
Pisala sam dosta o tome kako je kod mene citanje pocelo.
To je ljubav krajnje ozbiljna i nemerljivo velika prema pisanoj reci.
......
Juce sam bila polu mrtva zbog ove vremenske promene a hvala Bogu izgurala to bez lekova.
 
Ja kupujem knjige manje-više redovno jer volim da ih čitam onda kad sam raspoložena za to. Kad pozajmim, osećam kao da moram da žurim. Samo mislim da nema potrebe kupovati baš svaku knjigu koju poželim. Mnoge knjige koje imam čitam više puta, tako da su se ''isplatile'', a one koje su za samo jedno čitanje prosleđujem. Razlikujemo se, recimo, moja majka i moj muž ne mogu da čitaju istu knjigu više od jedanput, nije im zanimljivo, dok ja pri svakom ponovnom čitanju otkrijem nešto što prethodni put nisam zapazila. Naravno, nisu sve knjige vredne ponovnog čitanja, pojedine čak nisu vredne ni jedanput da se pročitaju...

Kupila sam Tolkina pre neki dan (Deca Hurinova), baš sam je dugo merkala i stalno je stajao znak Rasprodato na Vulkanovom sajtu, pa sam sva srećna što je konačno imam. Znate ono kad obilazite oko neke knjige mesecima, čak i godinama, ali uvek ima nešto preče, pa nikako baš nju da kupite. Još samo da mi se svidi sadržaj i na konju sam :zcepanje: Uzela sam i Skerletno slovo jer je bila samo 250 din i jedan triler Pre nego što zaspim (ili možda zaspiš?). Kad pogledam koliko koštaju časopisi (recimo Grazia i slično), knjige od 250 din su stvarno bagatela i uvek ću radije kupiti to nego neki šareniš pun reklama i saveta kako skinuti celulit do leta i kakve pantalone moram imati ako želim da budem u trendu. :dash:
 
Ja kupujem knjige manje-više redovno jer volim da ih čitam onda kad sam raspoložena za to. Kad pozajmim, osećam kao da moram da žurim. Samo mislim da nema potrebe kupovati baš svaku knjigu koju poželim. Mnoge knjige koje imam čitam više puta, tako da su se ''isplatile'', a one koje su za samo jedno čitanje prosleđujem. Razlikujemo se, recimo, moja majka i moj muž ne mogu da čitaju istu knjigu više od jedanput, nije im zanimljivo, dok ja pri svakom ponovnom čitanju otkrijem nešto što prethodni put nisam zapazila. Naravno, nisu sve knjige vredne ponovnog čitanja, pojedine čak nisu vredne ni jedanput da se pročitaju...

Kupila sam Tolkina pre neki dan (Deca Hurinova), baš sam je dugo merkala i stalno je stajao znak Rasprodato na Vulkanovom sajtu, pa sam sva srećna što je konačno imam. Znate ono kad obilazite oko neke knjige mesecima, čak i godinama, ali uvek ima nešto preče, pa nikako baš nju da kupite. Još samo da mi se svidi sadržaj i na konju sam :zcepanje: Uzela sam i Skerletno slovo jer je bila samo 250 din i jedan triler Pre nego što zaspim (ili možda zaspiš?). Kad pogledam koliko koštaju časopisi (recimo Grazia i slično), knjige od 250 din su stvarno bagatela i uvek ću radije kupiti to nego neki šareniš pun reklama i saveta kako skinuti celulit do leta i kakve pantalone moram imati ako želim da budem u trendu. :dash:
Spiegel koji ja redovno citam kosta 5 evra, ne kupujem vise dnevne novine, a i one kostaju oko 1,50 evro, cigarete ( i ne pusim vise) kostaju 6 evra,
knjige koje zelim ne samo da citam nego i da ih imam, kostaju u proseku 20 evra, ali takvih je godisnje 5-6-7, eventualno. Inace knjige za "svaki dan"
kupujem preko neta, polovne, uglavnom i neprocitane za 1 evro plus 1 evro dostava.

Ostera sam posle citanja i sama prodala ( 1-2-3-4) i sad mi je zao jer bih ga jos jednom citala. Ali za pola godine bice i on za nekoliko evra
pa cu ga kupiti. Postoje autori i knjige koje covek jednostavno zeli da ima, da su knjige njegove, da se uvek obraduje kada ih vidi i da se zakune
da ce ponovo ( nekada) da ih cita. Knjige koje volim citam zaista i tri puta ( uskoro cu ponovo, valjda i cetvrti put Aleksandrisjki kvartet), a sigurna
sam da cu i Knausgrada, ali i Ferante i po drugi put citati. Isto vazi i za Frenzena, Ostera.
Kupujem ja i cipele ( i tashne) jos cesce nego knjige:D
Del Piero je lepo primetio da neke cipele nikada i ne obujes, nerviras se kad ih vidis, a knjiga je kao pas, uvek verna i uvek joj se obradujes:)
Ili kao lepa slika:heart:
 
Moram da se ubacim oko ove kupovine :) slazem se sa Bi potpuno, uostalom sigurno 90% procitanih knjiga nije nesto sto bih htela da citam nekad ponovo, ne znam sto bih kupovala kad ima u bibliotekama. A da li ci sitati sad ili za tri godine, svejedno mi je, ima toliko toga sto mi je na spisku, necu sigurno biti bez ideja sta i kako.

Zao mi i da dam pare na nove knjige koje ne znam da li ce mi se dopasti, to radim jako retko, samo kad vec znam da volim kako autor pise plus da mi je autor simpatican kao osoba. Srecom starinarnice (gde su knjige najcesce procitane jednom ili mozda i nikad) i biblioteke su sasvim dovoljne.

Ja nesto mislim da je ovo sasvim racionalno :)

90% je OK, ali kako sa ovih 10%, kupiti ili sacekati?

Meni autor ne mora da bude simpatican, do nedavno sam citala iskljucivo one koji su mrtvi vec barem trideset godina, sada
sam spustila loptu pa citam i zive:D

Meni niko, ali bas niko nije poklanjao knjige. Majka mi je kupovala knjige ( uglavnom bajke), a ja sam iz porodice koja nije bas mnogo pismena
pa nije bilo nikakvih knjiga u kuci, ali me je ona vec sa sest godina uclanila u biblioteku pa sam tako citala 12 godina knjige iz biblioteke, ali sam
uvek zelela da imam svoje knjige. Secam se da sam od nekih para koje sam sama zaradila ( davala sam deci casove iz latinskog i srpskog, nemackog)
sa svojih 15 godina kupila celog Selimovica i Andrica (neka sabrana dela po deset knjiga) i imam ih i dan danas, znam ih skoro napamet, ali ce me samo
smrt odvojiti od njih. I bas sam ponosna na sebe:)
 
Već sam pisala da sam želela da opremim svoju biblioteku, tako da sam poslednjih godina intenzivno kupovala knjige. Kupujem i sada ali u manjem obimu. Narano da dobar deo nisam pročitala, tako da imam štiva za narednih nekoliko godina i u slučaju da čitam samo svoje (a ne čitam samo svoje, već i pozajmljujem). Ima naslova koje nikad vise neću čitati, tako da ću ih ili prodati ili pokloniti. Samo mi prave gužvu. Ima i onih kojima ću se vraćati.

S ovim u vezi, pre neki dan sam pozajmila pet (5!) knjiga (Dnevnik Bridžet Džouns, U radon vreme, Norveška šuma, Miris gospođe u crnini i Zimski dvorac). Kako je juče dan bio sav sumoran, čitalo mi se nešto lagano ( a ne Lolita koja mi je bila sledeća u planu), tako da sam pročitala malopre pomenuti Dnevnik Bridžet Džouns (meni je nekako zvučnije Bridžit nego Bridžet, ali avaj). Ok je, ali mi je film bolji (gledala sam ga sto puta).

Samarkand moram da pročitam, to svi hvalite (Taniosova stena mi se baš dopala). Pre nego što zaspim je ok triler, meni je držao pažnju. Ima i film sa Nikol Kidmen radnjen po knjizi.

Od utorka krećem Lolitu (stvarno), a za bus ću uzeti Hvala za uspomene.
 
Poslednja izmena:
Volim da imam knjige u kući. Mnogo sam se seljakao i uvijek sam neki prostor mogao početi osjećati svojim tek kad ga napunim svojim knjigama. Nemam pojma zašto je to tako, ali knjige mi daju osjećaj sigurnosti. Neću pretjerati ako kažem da je moj odnos s knjigama najbliže što sam prišao religioznosti. To je neko čudno, mistično, osjećanje da dobra književnost daje smisao životu...
 
ja kad odem kod nekog ko ima puno knjiga (ne mislim na one sto se kupuju na metar) pa krenem da razgledam...pa jos ako nadjem nesto da mi se svidja ...moraju ili da mi ih otimaju jer je nepristojno citati u drustvu ili da mi ih nude da nosim kuci... ja moje knjige lepo drzim po kutijama ...razvrstane ...tacno znam gde mi je koja... nema prasine a ni noge ne mogu da dobiju ... onu koju trenutno citam uvek negde tutnem pa posle ne mogu da nadjem
 
Volim da imam knjige u kući. Mnogo sam se seljakao i uvijek sam neki prostor mogao početi osjećati svojim tek kad ga napunim svojim knjigama. Nemam pojma zašto je to tako, ali knjige mi daju osjećaj sigurnosti. Neću pretjerati ako kažem da je moj odnos s knjigama najbliže što sam prišao religioznosti. To je neko čudno, mistično, osjećanje da dobra književnost daje smisao životu...
Ja mislim da je moj osecaj kada udjem u biblioteku nesto slicno sto vernik (istinski vrenik) oseti kada udje u verski hram.

- - - - - - - - - -

Ulazak u knjizaru mi ne izaziva taj osecaj. Tamo je vec neko sarenilo, neka trgovina... to nije to.
 
A svi nekako više čitamo knjige iz biblioteke, a naše nikako da dodju na red.

Čak i ja... :lol:
Završila sam danas u vozu Republiku Ćopić, vratiću je sutra pa ko voli, nek izvoli... ;) Simpatična biografija.
Knjige kupujem jer ne znam šta ću s parama. Ne pijem, ne pušim, ne izlazim, ne idem na more, pa negde moram da ih potrošim... :zcepanje:
Naravno da se šalim. Ranije sam ih kupovala da bi mi bile pri ruci kad poželim da ih čitam, a onda sam postala zavisna kao i svi narkomani. Tešim se da je ovo laka droga. ;)
 
Ja kupujem knjige manje-više redovno jer volim da ih čitam onda kad sam raspoložena za to. Kad pozajmim, osećam kao da moram da žurim. Samo mislim da nema potrebe kupovati baš svaku knjigu koju poželim. Mnoge knjige koje imam čitam više puta, tako da su se ''isplatile'', a one koje su za samo jedno čitanje prosleđujem. Razlikujemo se, recimo, moja majka i moj muž ne mogu da čitaju istu knjigu više od jedanput, nije im zanimljivo, dok ja pri svakom ponovnom čitanju otkrijem nešto što prethodni put nisam zapazila. Naravno, nisu sve knjige vredne ponovnog čitanja, pojedine čak nisu vredne ni jedanput da se pročitaju...

Kupila sam Tolkina pre neki dan (Deca Hurinova), baš sam je dugo merkala i stalno je stajao znak Rasprodato na Vulkanovom sajtu, pa sam sva srećna što je konačno imam. Znate ono kad obilazite oko neke knjige mesecima, čak i godinama, ali uvek ima nešto preče, pa nikako baš nju da kupite. Još samo da mi se svidi sadržaj i na konju sam :zcepanje: Uzela sam i Skerletno slovo jer je bila samo 250 din i jedan triler Pre nego što zaspim (ili možda zaspiš?). Kad pogledam koliko koštaju časopisi (recimo Grazia i slično), knjige od 250 din su stvarno bagatela i uvek ću radije kupiti to nego neki šareniš pun reklama i saveta kako skinuti celulit do leta i kakve pantalone moram imati ako želim da budem u trendu. :dash:

Upravo sam odlozila Graziju i svratila da vidim sta radite.Redovno kupujem i dopada mi se.Nije tabloidan i dotice različite teme.Nema glupavih zenskih saveta...ali slazem se da se uz nesto dodatih para moze kupiti knjiga.
 
Već sam pisala da sam želela da opremim svoju biblioteku, tako da sam poslednjih godina intenzivno kupovala knjige. Kupujem i sada ali u manjem obimu. Narano da dobar deo nisam pročitala, tako da imam štiva za narednih nekoliko godina i u slučaju da čitam samo svoje (a ne čitam samo svoje, već i pozajmljujem). Ima naslova koje nikad vise neću čitati, tako da ću ih ili prodati ili pokloniti. Samo mi prave gužvu. Ima i onih kojima ću se vraćati.

S ovim u vezi, pre neki dan sam pozajmila pet (5!) knjiga (Dnevnik Bridžet Džouns, U radon vreme, Norveška šuma, Miris gospođe u crnini i Zimski dvorac). Kako je juče dan bio sav sumoran, čitalo mi se nešto lagano ( a ne Lolita koja mi je bila sledeća u planu), tako da sam pročitala malopre pomenuti Dnevnik Bridžet Džouns (meni je nekako zvučnije Bridžit nego Bridžet, ali avaj). Ok je, ali mi je film bolji (gledala sam ga sto puta).

Samarkand moram da pročitam, to svi hvalite (Taniosova stena mi se baš dopala). Pre nego što zaspim je ok triler, meni je držao pažnju. Ima i film sa Nikol Kidmen radnjen po knjizi.

Od utorka krećem Lolitu (stvarno), a za bus ću uzeti Hvala za uspomene.

Citala sam Zimski dvorac pre nekoliko godina.Utisci su u nekoj od naših biblioteka.
Hvala za uspomene sam pocela i odustala.Nekome je poklonjena.
 
Poslednja izmena:
Nameravala sam da otpočnem citanje ovog vikenda,ali toliko je ispao los da mi nije bilo ni do cega.
Petak je bio paklen na poslu,pa se neraspolozenje produyila i na vece.Juce smo se radovali vremenu koje cemo provesti na vikendici.Pored toga sto smo se smrzli i na brzaka pojeli rostilj na tremu,jutros sam otkrila krpelja na unutrasnjoj strani butine.Moj prvi susret sa tim.A nisam mrdnula u travu, niti bilo gde sa betoniranog dela i imala sam duge nogavice,naravno.I onda krece savetovanje...izvadi sama, idi u hitnu pa proceni da li je lekar vican da izvadi, neka te pogleda infektolog...sludeli me svi.Na kraju ga je izvadila moja prijateljica pedijatar i pijem antibiotik preventivno.Sve ukupno, nikakav vikend.
 
To oko tih krpelja je ovih zadnjih par godina, toliko izdignuto "u nebo" da su napravili citavu nauku od toga. A u stvari je vrlo jednostavno, stavis malo zejtina i on sam izadje u roku od pola sata... :) toliko smo ih svi imali tokom detinjstva i na takav nacin se resavali njih, da mi je sad smesno kad cujem razne Nade Vučiće ovaj, Macure, na televizijama sa kilometarskim savetima sta da se radi.
To je ogromna zabluda, krpelji su mnogooo opasni i prenose strahovite bolesti, a niko ne zna nekog, ko zna nekog, da zna nekog ko je nekad na.ebao od krpelja :D
Postadose krpelji mitska bica, koji su po stopi smrtnosti, rame uz rame sa promajom i kupanjem sa ukljucenim bojlerom! :D
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top