Biblioteka 3

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
hvala, uzimam
evo me bi, vracam se citanju knjiga koje nemaju veze sa vaspitanjem pa polako ulazim u stos : )
citla -deda rankove riblje teorije- i -fotografija-, -ruska zima-, sve su bile ok ali sam pocela crnu knjigu, orhana pamuka i tu se posteno mucila i odustala... pa sada trazim dalje, imam neki spisak i setih se i ove kci direktora cirkusa da je daaavno spominjana na temi...
 
da li je citao neko - kci direktora cirkusa-?
citala sam davno gorderovu devojku sa pomorandzama i sada se nesto premisljam oko ove pa ako mogu neki utisci, pa da prelomim, da uzimam ili ne : )

Gde si ti, Tara, od kad te nije bilo. Čitali smo mnogi Kći direktora cirkusa. Meni je jedna od boljih Gorderovih knjiga (a čitala sam samo još Zamak u Pirinijema :zstidljivko:). Devojku s pomorandžama nisam. Mislim da uzmeš. Posle možeš i da ostaviš ako ti se ne svidi.z;)

Ja čitala obe, uzmi slobodno...:ok:

- - - - - - - - - -

Mirka je obožavala Kći direktora cirkusa...

- - - - - - - - - -

Gde li je Mirka? :think:

- - - - - - - - - -

Mami su skinuli danas gips s noge. Ipak, još uvek treba da miruje... Sada nam treba uput za banju.
 
uzela,hvala rado

pocinjem cim zavrsim -kako bog zapoveda-, nikolo amaniti

a pamuk, mislim da mu je ovo jedna od "tezih" da tako kazem, def nije losa knjiga ali zahteva strpljenje koje ja u ovom periodu nemam izgleda

p.s. kako je lep ovaj osecaj,kao da ponovo otkrivam knjige : )
 
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari, Aleksandra Poter, Vulkan, 334 strane. Ne znam ima li smisla uopšte pisati o ovoj knjizi. Heder kupuje od ciganke srećni vres (neka biljka od koje može i čaj da se pravi) i ispunjava joj se sve što poželi. A želje su banalne, da nadje mesto u metrou, da ne bude gužve u pekari... i onda u jednom ozbiljnom trenutku shvata da je trebalo pametnije da želi... Knjiga krajnje banalna i na prvu loptu, sa neizostavnim srećnim krajem

što je mene i pored svih mana rasplakalo, pogotovo što mi je juče i privatno bio baš neki težak dan, pa sam se isplakala zbog cele svoje situacije, koju svih ovih 2,5 meseca nisam uopšte htela realno da sagledam. I sad moram pod hitno da vratim ružičaste naočare i gledam samo pozitivno u svemu tome, jer ništa nemam od toga da upadnem u bedak.

Sve u svemu, nisam uživala u knjizi ne preporučujem je. Čak i ko želi sasvim lagane i neopterećujuće knjige, ima mnogo boljih.

Gledala sam noćas, onako nekako kao kroz san o snimanju filma Soba. Mnogo ga hvale, a i meni ste zdušno preporučile roman. Pa pošto ću danas do biblioteke, potražiću ga, ako sad nisu navalili zbog filma, pa ga nema.
 
Što je mučan ovaj Šaptač :/ covek detaljno opisuje autopsije, mrtvačnice i ubistva... valjda ce u nastavku se manuti toga ako je vec u prvoj trecini opisao sve

A ne, ne, da vidiš ti šta je mučna knjiga - "Priče o crvenom sirku" Moa Jena. Ej, na prvih 80 i kusur strana bilo je: na nekoliko strana rasprostrto detaljno opisano dranje kože i čerečenje jednog od likova, onda različiti oblici nasilne smrti uključujući i poetično poređenje raznetog mozga i očne jabučice koja "visi na končiću graciozno kao zrno grožđa na peteljci" tako nekako, znam da je grožđe u pitanju, i još mnogo mnogo takvih božanstvenih stvari. Dobro on piše, ali brate moj, mnogo je to surovo i eksplicitno surovo. A imam još tri njegove knjige. Mislim da ću ih čitati jednu godišnje maksimalno.
 
Meni je od svih strašnih scena u knjigama najstrašniji opis nabijanja na kolac u Na Drini ćuprija. Može biti da mi je teško palo da čitam takve rečenice jer sam bila mlađa, možda zato što u vreme kada sam je čitala generalno nije bilo tako brutalnih scena u knjigama, ali znam da sam je zapamtila za ceo život. Sećam se, čitam i sve vreme mi se povraća od užasa. Nisam se setila da lepo preskočim, budala.
 
Gledala sam noćas, onako nekako kao kroz san o snimanju filma Soba. Mnogo ga hvale, a i meni ste zdušno preporučile roman. Pa pošto ću danas do biblioteke, potražiću ga, ako sad nisu navalili zbog filma, pa ga nema.

Ja sam odustala od te knjige. Pročitala sam 50ak strana i nije mi se dopalo. Volim ja mnoge knjige koje su pisane iz dečje perspektive, ali ova ne spada u njih. Ne znam za film, samo sam čula da oni koji nisu čitali knjigu ne treba da gledaju trejler jer otkriva sve. Uostalom, kao i većina trejlera danas. Pogledaš trejler, to je maltene kao da si pogledao ceo film, prikažu ti sve preokrete i najbitnije stvari.

Pročitala sam ''Idi, postavi stražara'' Harper Li.Čuvenu rugalicu nisam čitala, vidim da je ona napisana nakon ove (a objavljena pre nje, pak). Nedostajalo mi je dinamike, tek sam se pred kraj uživela. Mada, veliku ulogu ima i to što sam bila prinuđena da je čitam iscepkanu, svaki dan po 7-8 strana, što dosta pokvari utisak. Neću više sebi to da radim. Ubuduće ću čekati priliku kad mogu da drmnem bar 30 strana u cugu, inače ništa.

Završila sam i ''Kod kuće'' Bila Brajsona. Zanimljiva je (mada ima nekoliko dosadnih delova, kao i uvek kad je ovaj autor u pitanju). Ipak, saznate sijaset zanimljivih stvari iz ljudske istorije. Moj muž ju je pročitao za 3 dana, a meni je trebalo mesec dana. Toliko o posvećenosti. :D (mislim da ima oko 530 strana, nije mršava)
 
Квентин је хиљаду пута опоменуо/замолио да форумаши обавезно напишу и име писца! Од ког писца је књига?

Cesto si mi zanimljiv nekim upadima kao ovaj gore ili sto pises tako slovo nj, zasto ne cirilicom itd.sto veze sa temom nema, ali daj oladi malo.
Ton kojim se obracas ljudima je toliko drzak da u realnom zivotu ti verovatno dobijas samare!

Cuj molim te, kventin opomenuo. A on je...vlasnik krstarice, psajho vučić?
Teras me da u negativnom kontekstu govorim o coveku, jer tako ispada, a u stvari ga veoma cenim i kupio sam i citao neke knjige koje je preporucivao i na temi i u privatnim porukama.
Tako da kventine, nista licno, ne odnosi se na tebe.

Napisem ime autora kad pocinjem knjigu i kad je zavrsim pa dam neki komentar. Besmisleno je da tokom citanja svaki put kad spominjem knjigu navodim i ime pisca. Ovde nas nema par stotina vec mnogo manje i ljudi lako isprate ko sta cita jer uglavnom svi svakodnevno svracaju. Ili ipak ne...jer tebi je ocigledno tesko da se vratis stranu nazad i vidis. Ili si ipak samo zakeralo pa ne mozes a da nesto ne prigovaras?!
 
Poslednja izmena:
Meni je od svih strašnih scena u knjigama najstrašniji opis nabijanja na kolac u Na Drini ćuprija. Može biti da mi je teško palo da čitam takve rečenice jer sam bila mlađa, možda zato što u vreme kada sam je čitala generalno nije bilo tako brutalnih scena u knjigama, ali znam da sam je zapamtila za ceo život. Sećam se, čitam i sve vreme mi se povraća od užasa. Nisam se setila da lepo preskočim, budala.

Ista stvar. E a sad sam starija i pametnija, a i ovaj Kinez fino to u nekoliko navrata najavi kakva će sudba zadesiti lika pa kad sam videla da pripreme idu u pravcu detaljnih opisa a ja trk po dijagonali preko stranica dok nisam došla do čistog vazduha u vidu sklanjanja i oplakivanja leša. Sreća nisu sva poglavlja takva inače bi mogao hiljadu puta biti Nobelovac ostavila bih ga.
 
Rado, javi mi utiske za Zašto skačem. Zanima me, volim dete pripovedača, kada je uspešno predstavljena priča iz takve perspektive. Zna da je u ovom slučaju to autističan dečak,ali važno mi je kakao ti se čini.

Dano, ja počinjem sa Jenom, Umoran od života i smrti - šta da ti kažem, ne obećava prva stranica koja je zapravo spisak NAJVAŽNIJIH likova. Kako knjiga ima 736 stranica, mislim, mogu misliti koliko ih je sporednih, i koliko ih se zove Huang JOŠ NEŠTO. :)
Delićemo utiske.

Uz to, napredujem sa sveže otpočetim romanom Filipa Davida, razume se, Kuća sećanja i zaborava. Okasnelo sa NIN-om idem. :)
Ruski prozor mi se, kad smo kod svežine NIN-a (makar u pogledu autora) svideo veoma. Očekujem uživanje i kada pređem na Islednika.
 
Izvini, Mesečino, slavila sam danas, tek sad videh pitanje.
Knjiga Zašto skačem mi je dočarala osećanja autističnog deteta, njegovo ponašanje, osećanje krivice zbog činjenice da ne može da promeni ponašanje iako oseća da radi pogrešno, jednostavno nema kontrolu nad svojim telom, mislima, glasom, postupcima... Ponavljam, ne mogu da verujem da ju je napisao sam trinaestogodišnjak zbog veoma bogatog rečnika koji odaje iskustvo, načitanost... Moguće da je to učinio neko u njegovo ime, naravno uz njegovu pomoć. Vredi pročitati, naročito ako ste u kontaktu s takvom decom. Otkad je uvedena inkluzija u osnovne škole, mi ih imamo redovno...
 
Uzela da čitam Džon Banvil, Pomračenje. Pročitala nepunih 50 strana sve vreme se čudom čudeći kako je čovek napisao toliko, a da nije napisao ništa. Radnje nema, ima samo neka dva sna, od kojih je jedan - ne znam ni kako bih rekla, recimo eksplicitan, i meni bukvalisti nejasan. I malko gadan, a mnogo bzv. Ako je to trebala da bude neka simbolika - ponovo je nisam shvatila. Kako god, Pomračenje ostaje nepročitano. Definitivno, nemam više ni razloga ni vremena da čitam i mučim se. Napokon sam se naučila pameti.
 
Uzela da čitam Džon Banvil, Pomračenje. Pročitala nepunih 50 strana sve vreme se čudom čudeći kako je čovek napisao toliko, a da nije napisao ništa. Radnje nema, ima samo neka dva sna, od kojih je jedan - ne znam ni kako bih rekla, recimo eksplicitan, i meni bukvalisti nejasan. I malko gadan, a mnogo bzv. Ako je to trebala da bude neka simbolika - ponovo je nisam shvatila. Kako god, Pomračenje ostaje nepročitano. Definitivno, nemam više ni razloga ni vremena da čitam i mučim se. Napokon sam se naučila pameti.

Jesam li ja ono ljudima preporučivao Banvila? :zstidljivko:
Ne znam ovu knjige, neke druge dvije koje sam čitao bile su mi dobre, ali čini se da sam jedini ko njega voli.
 
Nisi baš jedini i meni ga je neko preporučio, pa sam pročitala More i... ništa. Nije baš loše, nisam bila u iskušenju da odustanem, ali nije me ni ponela.

A bogami, ovo Uelbekovo Pokoravanje me baš ponelo. Kad ja za jedan dan pročitam 100 strana, onda je to stvarno nešto... Red nauke o književnosti, red seksa, red politike, red demonstracija, red pića..... za početak. I baš dobro dozirano. Kad me već skoro smori s jednim, predje na drugo.
 
Jesam li vam već rekla da me je Filip David baš razočarao?
Čula sam svakakve utiske, a malo i listala, i znala da to neće biti neka literatura za mene, ali rekoh, red je, hajde da pročitam.
Međutim, mlako, malo je za mene eufemizam,kada je reč o Kući sećanja i zaborava.
Univerzalna tema, tema rata može lako skliznuti u patetiku, to je, srećom, David izbegao, ali priča je toliko razvodnjena, toliko nepostojana, i prava je bezvezarija.
Neki od segmenata tih romana bili bi interesantni da su bili celina, ali na primer, tema porekla dobra i zla, to se predstavlja i posmatra toliko banalno, da me je veoma razočaralo.

Više su se oduševili knjigom Sabo je stao, i definitivno je hoću čitati uskoro.
 
...takodje...sestra je kupila pa sam kod nje citala Davidov nagradjeni roman a kako je njena kuca puna dece, pomislila sam da mi se nije svidela knjiga zbog mog ushicenja i guzve. Nakon nekog vremena mi je sama kazala da je razocarana.

...citam Pijanistkinju, roman Elfride Jelinek po kome je snimljen kontroverzni film Uciteljica klavira. Izdanje je Paideino, lepo je, usudjujem se reci, lepse od Laguninih izdanja samim tim sto je povez.tvrd.
...roman sam kupila jer sam bila zainteresovana Hanekeovim filmom i iznenadjena sam kvalitetom stila i nabojem emocija. Sticem utisak da knjiga ima autobiografske delove jer se duboko u stomaku oseti kada neko sa tezinom potisnutih osecanja govori o sebi. Svaka preporuka, jedna od retkih knjiga koju degustiram polako sa namerom da sto duze traje ali verujem da je pravi utisak "pojesti je na brzinu".
 
Poslednja izmena:
Počela sam tek danas Naš otac, iako je nosam u tašni već deset dana. Habjanovićka objašnjava susret s ocem koga je videla poslednji put na fotografiji pre 43 godine. Tu je i njegova ćerka iz drugog braka koju sreće prvi put. To je dakle "njihov" otac. Ko je čitao njen Rodoslov, Ivu i Ana Marija me nije volela, zaokružiće tu porodičnu priču. Vrlo mlako, ali, kad sam mogla u mladosti da progutam sve ono, 'ajde i ovo ću pa da stavim tačku na gospođu.
 
Meni je od svih strašnih scena u knjigama najstrašniji opis nabijanja na kolac u Na Drini ćuprija. Može biti da mi je teško palo da čitam takve rečenice jer sam bila mlađa, možda zato što u vreme kada sam je čitala generalno nije bilo tako brutalnih scena u knjigama, ali znam da sam je zapamtila za ceo život. Sećam se, čitam i sve vreme mi se povraća od užasa. Nisam se setila da lepo preskočim, budala.


Nisam nameravala da se javljam, jer ne citam....opet sam se dala u neko ucenje...a i danas mi je bas tuzan dan...preminuo mi je najdrazi stric i bas sam tužna...vraćaju mi se slike dogadjaja iz detinjstva..on je od onih koji obozavaju devojcice, pa se tako i odnosio prema meni...
Ali ovo sto si napisala, je i na mene ostavilo izuzetno snazan utisak da ga jos uvek pamtim.Mnogo volim tu knjigu....bila sam odusevljena kao srednjoskolka i nameravam da je ponovo procitam...
 
Moje saučešće, Kerefeko. :( Očekujemo da se sada desi nešto lepo...

@Pamtim i ja tu scenu, ko bi je zaboravio. a čini mi se da je i kod Selenića u Timor mortisu bilo nabijanja na kolac... :think:

Ja sam danas obišla maminu kuću, pa sam čitala u vozu Našeg oca. Ne mogu da shvatim da Habjanovićka ovako eksplicitno opisuje mržnju prema ocu tek posle 43 godine, pošto je trilogija autobiografska. Previše patetično od matore žene. Razumela bih da je devojčica, ali sada... :sad2: Ja ga jednostavno ne bih uzimala u usta da me je toliko povredio. Izgleda da je finansijska kriza i kod nje, inače kako drugačije shvatiti ovaj podvig... Deluje kao tužna priča u Storiju. Kao pismeni zadatak srednjoškolke...
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top