Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ако је чика Данило онај који мислим да јесте, једном смо у кафани Липа, имали жестоку расправу о кжижевности и поезији, Пери Зубцу... Били смо бучни и звезде вечери, знам по реакцијама суседних столова, али се не сећам ко је победио у расправи, јер смо обојица били у поодмаклом стадијуму блаженог стања, узрокованог злоупотребом алкохола. Мада, не сумњам да сам ја победио. Ипак сам млађи и имам јаче грло.
Deklemovao si javno Svetlanu?:zcepanje:
Pa to ume samo Rade Sherbedzija, na njojzi ( Svetlani Pere Zubca) je i karijeru napravio.
 
Pa tako je kad neko izbije u prvi plan ( razloge niko i ne zna) i onda su sve knjige od tog psica nekako kultne, ko ih nije citao taj
nije jel u nekoj formi i nije apdejtovan.
Ja to ne volim, izbegavam te knjige, mada cenim da cu barem ejdnu knjigu ( bice Doppler verovatno) od njega procitati,. ali
kad vec unapred imas neku odbojnost , onda ce i rezultati citanja biti takvi.

Ma, nešto se mislim. Knjige tog Lua (kojima, opet kažem, nisam oduševljen) vjerovatno su prototip romana kakvi će se na Zapadu pisati i čitati u narednim decenijama. Kratke su (uglavnom se mogu pročitati za dan ili dva, u metru na putu na posao i nazad...), stilski nekomplikovane, jezički svedene, a bave se temama koje opsjedaju današnje mlade ljude koji su, kao i Luovi junaci, opsjednuti sobom i unutrašnjim problemima koje ne mogu konkretizovati, ali žele nekako riješiti.
 
Ma, nešto se mislim. Knjige tog Lua (kojima, opet kažem, nisam oduševljen) vjerovatno su prototip romana kakvi će se na Zapadu pisati i čitati u narednim decenijama. Kratke su (uglavnom se mogu pročitati za dan ili dva, u metru na putu na posao i nazad...), stilski nekomplikovane, jezički svedene, a bave se temama koje opsjedaju današnje mlade ljude koji su, kao i Luovi junaci, opsjednuti sobom i unutrašnjim problemima koje ne mogu konkretizovati, ali žele nekako riješiti.
Pa takvi se romani i pisu u 21,.veku, takvi se i citaju, kupuju, ako se uopste nesto i cita, to se cita.
Brzo se zivi, covek zeli da u nekim segmentima knjige koju cita prepozna sebe, svoj way oif life, ne zeli da se smara
Mrtvim dushama ( mnogo me je pogodilo sto je neko napisao da mu se Mrtve dushe ne svidjaju pa ih zato sada uvek uzimam za primer i
ne mogu da mu oprostim:D). Moguce je da to ima veze i sa godinama citalaca, ja sam malo matorija, zato se odusevljavam Osterom, Frenzenom,
Roth-om, jer su mi teme bliske, vreme, svejedno gde oni zive i o kakvom svetu pishu. Isto vazi i za Kisha, ali i silne ljude koji pisu o vremenu
s kraja devetnaestog i pocetka dvadesetog veka.

Ove "moderne " stvari mogu da citam i odusevljavaju me samo ako se radi o "prilikama" sa Balkana, a tui je Basara, Jergovic ( ima ih sigurno
jos, ne pada mi vise niko na pamet).
 
Nix fersteen. Koja knjiga?

Prenecu post:

Ja sam danas dobila knjugu od ujnine sestre na poklon, kaze da ce me, oduseviti.
Dijamantski trg- Marse Rududera, inace pise da je najprevodjenji roman katalonske knjizevnosti svih vremena!
Čudesna priča ispričana poetikom nostalgije, kao i primenom tanane ironije (citam s poslednje strane korica), radnja je smestana u Barselonu u doba kad biva zahvacen gradjanskim ratom, gde jedna bezazlena devojka izrasta u glavnu junakinju koja ce proci mnoga iskušenja, priča o zeni bliskoj svim zenama...

Da li je neko čitao ovu knjigu?!

P.S. Kako odmicem,ne mogu iz ruku da je ispustim, neobicna, veoma neobicna, zanimljiva, malo da relaksiram mozak, ali bas se relaksira, mada, kako odmicem sa čitanjem, pocinje adrenalin da mi skace......
P.S. Jedno vece mi se desilo da nisam mogla da spavam, rekoh sebi, daj da nadjem nesto "tanko" zanimljivo da se malo uljukam, i znas sta sam uzela?
Psi od slame-Gordona Vilijmasa, sta da ti kazem, tek onda nisam zaspala:)
Inace snimljen je i film, evo trejlera za isti
 
Prenecu post:

Ja sam danas dobila knjugu od ujnine sestre na poklon, kaze da ce me, oduseviti.
Dijamantski trg- Marse Rududera, inace pise da je najprevodjenji roman katalonske knjizevnosti svih vremena!
Čudesna priča ispričana poetikom nostalgije, kao i primenom tanane ironije (citam s poslednje strane korica), radnja je smestana u Barselonu u doba kad biva zahvacen gradjanskim ratom, gde jedna bezazlena devojka izrasta u glavnu junakinju koja ce proci mnoga iskušenja, priča o zeni bliskoj svim zenama...

Da li je neko čitao ovu knjigu?!

/QUOTE]
Ne bilo ti zapovedjeno pogledaj kako se taj zove u originalu, ne mogu da ga nadjem ovako " fonetski, srpski".
 
Ma mrtva trka, ja sam dugo zivela u zabludi da je Ines njegovo delo, kad ono vidi:zcepanje:
Arsen Dedic.
Takav sharlatan , ali sharmantan, retko se radja.

Meni je bio OK dok je bio mlađi. Gledao sam nedavno na TV neki stari "šou program" s početka osamdesetih - Arsen Dedić i prijatelji. Tu se i Rade pojavio i odrecitovao tu Ines i bilo mi je simpatično.
Devedesetih je postao toliko izafektiran i isfoliran da mi je opasno počeo ići na živce.
 
Pošto do tog Muleja očito nije lako doći, evo jednog prikaza da vidimo o čemu se tu zapravo radi.
Ovaj Janković nije bio oduševljen, iako inače očito voli Lua. Meni se pretjeranim čine i svi oni komplimenti ostalim njegovima romanima.
Valjda je sad u modi.
Nego da se nadovežem na to što je napisao pomenuti Janković. Nisam čitala ni Dopler, ni Volvo Kamione, ni Mulej, ali jesam Fvonka, gde isto junak, u ovom slučaju tadašnji premijer Norveške Jens Stoltemberg, beži povremeno iz svog života "da se odmori", a ni glavni junak Fvonk, nije baš "svoj na svome" u svom životu. Da li je to neka vrsta bolesti današnjice, a možda je tako bilo i ranije, pa se ne osećamo dobro u svojoj koži i životu koji nam je dat, nametnut, ili smo ga izgradili.

Linejna ili menja avatar ili nik. Srećom ne radi to istovremeno.
 
Ma mrtva trka, ja sam dugo zivela u zabludi da je Ines njegovo delo, kad ono vidi:zcepanje:
Arsen Dedic.
Takav sharlatan , ali sharmantan, retko se radja.

Ines je Aresen Dedić? Nisam znala, sad mi je jasno zašto mi se pesma nikada nije dopadala. Oduvek mi je bila patetična i :bljak:

Reskirajući da me svi zapljunete, moram da kažem da mi je i Šerbedžija tu negde, ne volem, šta ću. Njih dvojica u kombinaciji, duplo bljak.

:rumenko::rumenko::rumenko:
 
Odličan ti je komentar!

A i ti imaš novo kamenje :zcepanje:

Nego moram da vam priznam da sam odustala od Stolarske olovke. Pročitala sam 40 strana (od ukupno 157, znači, više od četvrtine) i nemam pojma o čemu se radi i ko je ko. Na početku je novinar Soza došao da intervjuiše Doktora i onda kreće neka priča i neki likovi, ništa ja tu nisam povezala, a i neću.

A morala sam da pretražim ko je čitao i hvalio (Dana, Munlajt, Kanela, Najt), ali meni nešto ne leži u ovom momentu.

Umesto toga sam uzela Projekat: sreća, Grečen Rubin (kupila uz neke novine, Stori ili tako nešto :rumenko:)
Sam početak mi je ličio ne neku mešavinu Dnevnika Bridžit Džons, Jedi, moli, voli, Kupoholičarke i Ne znam kako joj polazi za rukom. Medjutim što dalje idem (do 15. strane) javlja se strah da je to neka od onih knjiga za samopoć, koje baš i ne ljubim. A vidim da je na Laguninom sajtu svrstana u kategoriju Popularne psihologije :confused:
Još par strana, pa ću da vidim šta ću. Ništa lakše nego odustati.
 
Ines je Aresen Dedić? Nisam znala, sad mi je jasno zašto mi se pesma nikada nije dopadala. Oduvek mi je bila patetična i :bljak:

Reskirajući da me svi zapljunete, moram da kažem da mi je i Šerbedžija tu negde, ne volem, šta ću. Njih dvojica u kombinaciji, duplo bljak.

:rumenko::rumenko::rumenko:
Arsen Dedic je u prvoj liniji muzicar i to jako dobar muzicar.
Serbedzija je jedna velika ljiga koja je uspela da od hovana napravi pitu koja se jede,jede,.jede.:zcepanje:
Ne, Arsen Dedic je vise nesto kao recimo Djordje Balasevic, a i on je i muzicar i to jako dobar, ali i pesnik.
Mene ovi stihovi , ali i muzika nekako raspamete
.
 
Arsen Dedic je u prvoj liniji muzicar i to jako dobar muzicar.
Serbedzija je jedna velika ljiga koja je uspela da od hovana napravi pitu koja se jede,jede,.jede.:zcepanje:
Ne, Arsen Dedic je vise nesto kao recimo Djordje Balasevic, a i on je i muzicar i to jako dobar, ali i pesnik.
Mene ovi stihovi , ali i muzika nekako raspamete
Imao je Arsen par dobrih pjesmica, mislim ovih za pjevanje, onako, šansona.

A kad smo već kod Šerbedžije, patetike i starih pjesama, evo jedne koju dugo niste čuli:
 
Poslednja izmena:
Imao je Arsen par dobrih pjesmica, mislim ovih za pjevanje, onako, šansona.

A kad smo već kod Šerbedžije, patetike i starih pjesama, evo jedne koju dugo niste čuli:
Vidi, meni je Kemal Monteno, znam da zvuci pateticno, ali stvarno je lik i sa muzikom i poezijom vrhunac.
Moj je muz Nemac, ,ali je zavrsio muizicku gimnaziju ( toga ovde ima) i meni je njegov sud i njegov utisak o Balasevicu i Kemalu
zaista nekako iskren jer on kaze da obojica imaju takav smisao za muziku ( jezik ne razume) da sam i ja onda prihvatila to
njegovo misljenje. Zaboravizh Olivera Dragojevica, ali ima dana za megdana;)

 
La plaça del Diamant - Mercè Rodoreda...
Pazarila sam knjigu, nisam nekako razumela da je Merce zena, ali to i nema veze.
Sama tema me jako zanima, malo znamo o tom spanskom gradjanskom ratu, a i ono sto znamo iz knjizevnosti bas je idealizovano,
politicki obojeno pa svako ima neku svoju istinu.
Taj spanski gradjanski rat je jedna katastrofa, gora i strasnija od nasih ratova na Balkanu, ali je to nekako proslo
( u Spaniji samoj nikada , jos uvek se vode mentalni ratovi), zivog coveka to nije zanimalo, a bilo je strashno.

Gradjanski su ratovi uopste nesto najstrashnije sto moze da se dogodi, ali barem nama to ne mora niko da objsanjava.
 
Vidi, meni je Kemal Monteno, znam da zvuci pateticno, ali stvarno je lik i sa muzikom i poezijom vrhunac.
Moj je muz Nemac, ,ali je zavrsio muizicku gimnaziju ( toga ovde ima) i meni je njegov sud i njegov utisak o Balasevicu i Kemalu
zaista nekako iskren jer on kaze da obojica imaju takav smisao za muziku ( jezik ne razume) da sam i ja onda prihvatila to
njegovo misljenje. Zaboravizh Olivera Dragojevica, ali ima dana za megdana;)

Nemoj samo prOlivera, molim te. A i ovaj Kemo mi je :bljuc:
 
Vratih se ja sa mora gde sam jelte imala vremena na pretek i dovoljno knjiga da vreme skratim.

1. Fajront u Sarajevu - Dr. Nele Karajlic: Iskreno, toplo, bez patetike, bez ostrascenosti....odlican stil, recenice koje po nekad treba procitati po nekoliko puta kako bi se u potpunosti savladala sustina. Ja sam iskreno prijatno iznenadjena, ocekivala sam neku pricu zalopojku, o onim dobrim starim vremenima a procitala sam tako realan i dobar prikaz onog vremena da sam se najprijatnije moguce iznenadila. Shvatila sam ko je ko i sta je sta, kako je nastajala i nestajala jedna od mojih omiljenih grupa i ko je tvorac imena Zavranjeno pusenje. Od srca preporucujem!

2. Brodolom - Vlada Arsic: E duuuugo nisam citala nesto tako interesantno iz pera domacih autora kao sto je ova knjiga. Aj sto nisam znala jednu jako zanimljivu i tuznu cinjenicu iz istorije grada u kome zivim, nego sto sam jos jednom dobila potvrdu da nista u zivotu nema slucajno. Odlicna drama - obavezno procitajte!

3. Beogradjanke - Igor Marojevic: Dosadno, ne drzi paznju, ni jedna prica ne ostavlja trag na dusi i ne budi emocije. Procitala sam je za jedan dan i vec sad ne znam sta sam to procitala. Kladim se da bi takvu knjigu svaka od nas mogla da napise. Cak i daleko bolje od toga. Po meni - za izbegavanje.

Eto...toliko od mene :)
 
Ooo, Mirka, baš lepo od tebe što si navratila sa svojim utiscima. I ja sam mislala da je Dr.Nele Karajlić neka patetika, zabranjenopušenjovska, a znači ipak je za preporuku. E volim što si me demantovala.
Marojevića mi ne pada na pamet više da čitam, dovoljno me je udavio sa par knjiga koje sam pročitala. A ovog Arsića 'oću ako mi dodje do ruku.

Mi smo ovde, kao što vidiš, malo prešli na muziku...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top