Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nisu ni na čitanju!? Imaju valjda više kompleta.

E, ljudi, pročitala sam Ukus koštica jabuke, Katarina Hagena, Čarobna knjiga, 220 strana
i mogu da prijavim da sam pomalo razočarana. Ništa naročito. Tema nekako već vidjena.. devojka se vraća u rodno selo/varošicu .. u stvari čak nije ni njeno, nego njene majke na sahranu bake (koja joj je ostavila kuću) pa se ona tu priseća kako je kao dete i mlada devojka tu provodila raspuste družeći se sa sestrom od tetke Rozmari i komšinicom Mirom. Usput priča i kako su njena majka i njene dve sestre odrastale, odlazile od kuće, vraćale se, i o mladosti i kasnijem životu njene bake i dede.....
Sve tu ima, ali mi je nekako bledo i pomalo nategnuto. Još su mi najupečatljiviji momenti gde opisuje Alchajmerovu bolest bake, mada mi malo deluje i kao preterivanje (sva sreća nemam iskustva sa tom bolešću), ali znam da je jako nezgodna.
Lik glavne junakinje je nekako nedefinisan. Ponaša se kao neka lujka, oblači stare svečane haljine svojih tetaka i ide u njima po selu, ide na obližnje jezero gde se kupa gola...

A neki izrazi me tako nerviraju. Konkretno mi je totalno bezvezna, nelogična i nepotrebna rečenica "Odgegala sam se na sprat, popevši se uz stepenice"
Ne znam kako je inače dospevala na sprat, ako ne stepenicama... a ovaj izraz odgegala, koji se prilično često sreće i verujem da ne odgovora stanju stvari. Ne znam da li je to problem prevoda, da li u engleskom ili (u ovom slučaju) nemačkom jeziku ima neki izraz koji je malo jasniji i odredjeniji, a u našem nema adekvatne reči, pa se koristi odgegati. Po meni se gegaju patke i možda trudnice u poodmakloj trudnoći ili neko ko ima problem sa nogom, (ali on obično šepa), a normalna, zdrava i prava devojka se ne gega, osim ako nema 100 kila, a ovde to nije pomenuto.

Inače, pošto se odgegala na sprat, popevši se uz stepenice, junakinja se se oprala u bideu od glave do pete, .????!!!! ... i uskočila u kao noć-plavu haljinu od tila ... posle opisuje haljinu... to neću ni da komentarišem)

Obično ne dajem ocene, i možda sam ovaj put i previše kritična, ali od mene 3/10.

Ja sam za jedan dan procitala ``I dalje Alis``, Lisa Djenova.
Prica se vrti oko pedesetogodisnje profesorke na Harvardu koja oboljeva upravo od Alchajmerove bolesti.
Prilicno je realisticna koliko to moze biti jer se desava u dobrostojecoj profesorskoj porodici, tu je taj tipicni americki nacin zivota, ali nije lose da pisci pisu i o ovakvim bolestima, kako se oboleli osecaju i fizicki i psihicki, a isto i kako njihovi najmiliji prihvataju bolnu istinu da je neko njihov oboleo od te neizlecive bolesti, pa rizik da se mutirani gen prenosi na decu, ali i ne mora...
Ipak, pacijenti koji pate od Alchajmera u Americi nemaju isti tretman kao nasi pacijenti. Sto je tuzno. :(
Preporucujem je za citanje. Lako se cita i nije melodramaticna.
 
Ja sam za jedan dan procitala ``I dalje Alis``, Lisa Djenova.
Prica se vrti oko pedesetogodisnje profesorke na Harvardu koja oboljeva upravo od Alchajmerove bolesti.
Prilicno je realisticna koliko to moze biti jer se desava u dobrostojecoj profesorskoj porodici, tu je taj tipicni americki nacin zivota, ali nije lose da pisci pisu i o ovakvim bolestima, kako se oboleli osecaju i fizicki i psihicki, a isto i kako njihovi najmiliji prihvataju bolnu istinu da je neko njihov oboleo od te neizlecive bolesti, pa rizik da se mutirani gen prenosi na decu, ali i ne mora...
Ipak, pacijenti koji pate od Alchajmera u Americi nemaju isti tretman kao nasi pacijenti. Sto je tuzno. :(
Preporucujem je za citanje. Lako se cita i nije melodramaticna.
Kupila sam i nju
Želela sam neku knjigu odavno, ali ne Lakunu. Zato sam iznenadjena.
A ja mislila da je baš pogodila
 
Jaoooo, pustila sam greškom Oriflejm porudžbinu našoj Lamar...:dash: Bar se ispričasmo neplanirano...:lol: Bem mu klimaks. :sad2: :lol:
:cmok:

Kad malopre nisam pala u nesvest...
Juče otvoren Svetosavski sajam knjiga u Nišu, a ja nisam znala. To je zato što sam projurila juče umorna pored izlošbenog salona "Srbija", gde se odršava. E, kad nisam prisustvovala otvaranju, neću ni da idem. Prošle godine jedva nađoh dve knjige, Markesa i Isidoru Skulić... Mizerija...:(
Jel si ovako projurila
678941.gif

:lol:
 
Dogovorićemo se posle izbora... :zper: Malo sam u gužvi do tada.
Crna Bi, da nisi kandidat :eek:


Nisu ni na čitanju!? Imaju valjda više kompleta.

E, ljudi, pročitala sam Ukus koštica jabuke, Katarina Hagena, Čarobna knjiga, 220 strana
i mogu da prijavim da sam pomalo razočarana. Ništa naročito. Tema nekako već vidjena.. devojka se vraća u rodno selo/varošicu .. u stvari čak nije ni njeno, nego njene majke na sahranu bake (koja joj je ostavila kuću) pa se ona tu priseća kako je kao dete i mlada devojka tu provodila raspuste družeći se sa sestrom od tetke Rozmari i komšinicom Mirom. Usput priča i kako su njena majka i njene dve sestre odrastale, odlazile od kuće, vraćale se, i o mladosti i kasnijem životu njene bake i dede.....
Sve tu ima, ali mi je nekako bledo i pomalo nategnuto. Još su mi najupečatljiviji momenti gde opisuje Alchajmerovu bolest bake, mada mi malo deluje i kao preterivanje (sva sreća nemam iskustva sa tom bolešću), ali znam da je jako nezgodna.
Lik glavne junakinje je nekako nedefinisan. Ponaša se kao neka lujka, oblači stare svečane haljine svojih tetaka i ide u njima po selu, ide na obližnje jezero gde se kupa gola...

A neki izrazi me tako nerviraju. Konkretno mi je totalno bezvezna, nelogična i nepotrebna rečenica "Odgegala sam se na sprat, popevši se uz stepenice"
Ne znam kako je inače dospevala na sprat, ako ne stepenicama... a ovaj izraz odgegala, koji se prilično često sreće i verujem da ne odgovora stanju stvari. Ne znam da li je to problem prevoda, da li u engleskom ili (u ovom slučaju) nemačkom jeziku ima neki izraz koji je malo jasniji i odredjeniji, a u našem nema adekvatne reči, pa se koristi odgegati. Po meni se gegaju patke i možda trudnice u poodmakloj trudnoći ili neko ko ima problem sa nogom, (ali on obično šepa), a normalna, zdrava i prava devojka se ne gega, osim ako nema 100 kila, a ovde to nije pomenuto.

Inače, pošto se odgegala na sprat, popevši se uz stepenice, junakinja se se oprala u bideu od glave do pete, .????!!!! ... i uskočila u kao noć-plavu haljinu od tila ... posle opisuje haljinu... to neću ni da komentarišem)

Obično ne dajem ocene, i možda sam ovaj put i previše kritična, ali od mene 3/10.
Utisci su ti :lol:
Imam je i ja, znači sigurno je neću čutati.
Ma 'ajde da gubim vreme sa tim bideom i geganjem... :nisamja:
Baš ti hvala na utuscima :hvala:
 
Samo da se javim i pohvalim. Dolazi mama i daje kesu. Unutra "Lakuna".(Pitam je kako je izabrala baš tu, kaže, po preporuci) Baš sam se obradovala.Valjda se neću razočarati. Nije znala za popust uz člansku kartu pa je kupila po punoj ceni.

Night i Rado, uživajte...

Bi, nasmejala si me... Kakve rečenice...:hahaha:
Lakunu nisam čitala, ali sudeći po Bibliji otrovne masline i Bujnom letu koje jesam čitala, mama je napravila pun pogodak :D

Lamar, glas razuma. Poslušaj je, Rado :lol:

Bi, meni je Ukus koštica jabuke delovala ok kad sam je pročitala, ali, kako je vreme prolazilo, sve mi je delovala bezveznije. Baš sam pre neki dan slagala knjige i palo mi je na pamet kako se te knjige jedva sećam, a relativno skoro sam je čitala. Utisak je začuđujuće brzo izvetrio, što sigurno nije dobro.

Ja sam poslednje pročitala Muziku jednog života Andreja Makina i baš sam je razvukla. Delovala mi je nekako dosadno i otužno. Tek je na kraju dobila neki smisao i nagnala me da uvidim njenu lepotu. Verovatno sam u od starta imala prevelika očekivanja jer je autor dosta hvaljen.

Razmišljam o Vulkanovoj osmomartovskoj ponudi o 3 knjige za 999 - da li da uzmem Emu i Razum i osećajnost (čitala sam ih već, ali mi se nisu svidele kao Gordost i predrasude). Mada, nemam pojma koju bih treću, ništa mi se ne sviđa. Možda ipak ne. Eto, sama pitam i sama odgovaram.
Muzika jednog života mi je omiljena Makinova.
Ma vidiš da mi ništa ne vredi taj glas razuma. Ona tera po svome :evil:
 
Crna Bi, da nisi kandidat :eek:



Utisci su ti :lol:
Imam je i ja, znači sigurno je neću čutati.
Ma 'ajde da gubim vreme sa tim bideom i geganjem... :nisamja:
Baš ti hvala na utuscima :hvala:

nisam kandidat, samo ih "obradjujem" malo :zcepanje:
Joj, mene uvek grize savest kad tako od srca napišem utiske pa posle neko neće da čita knjigu. Ma može ona da se čita, daleko od toga, ali nije baš da ne možeš da je ostaviš, niti je nešto genijalno napisana. Ali ako je već imaš, znači nikakav dodatni napor ne treba da napraviš, samo da uzmeš da probaš da je čitaš. Osnovno je da ne očekuješ puno. Jer sve mi koje smo je pročitale, koliko sam videla ostale utiske, smo imale prevelika očekivanja.
 
"Zver", autori Anders Roslund i Börge Hellström...odličan stil pisanja, zahteva čvrst fokus pošto vas pisci vode od jedne do druge ličnosti, uskačete im u glavu, pratite tok misli. Roman sjajnih zapažanja i pojašnjenja psihologije/patologije zločina ali...(uvek ima jedno ali što Piletu sreću kvari)...tema je pedofilija a moj želudac i nervni sistem se opiru čitanju knjiga o mučenju dece i životinja. Zbog toga je roman nakon 30-ak strana odložen u "kasnije" folder.
 
Da dodam za Ukus koštice jabuka, meni je samo ostao zapečaćen miris, čulnost jabuka, jer, uz knjigu, pijuckala sam sok od jabuka, koji inače ne pijem, ali knjiga je odisala potrebom da pijem.
I, to je sve.
Zaneo me naslov, pomamio, svideo mi se, ali...mršaviji kudikamo bio mi je ukus u duši nakon čitanja. Nije mi knjiga ostala u ikakvom dubljem sećanju.


Ja slabije stižem da čitam, u odnosu na to koliko bih volela.
Ali, šta bih zanimljivo mogla da izdvojim:
Da mi nije legla GladHamsunova, nekako, suvonjavi utisak, tuisak solidnog stila, ali žvakane priče, i da...loša lektura, ubijala me je.
U izdanju koje sam čitala, sve vreme latinično Đ beleženo je kao DJ, a svuda drugde srpski karakteri bili su zastupljeni. Uf, koliko me je žestilo.

Rumunska savremena poezija.
Drage moje, veoma uživala sam, veoma se prepustila.
Nisam ni znala da su slobodni, uzleptireni, i misaono duboki Rumuni.
Mnogo prijalo mi je.

Žurim sada, dopuniću drugom prilikom.
Sve vas mnooogo grlim, i falite mi.
 
nisam kandidat, samo ih "obradjujem" malo :zcepanje:
Joj, mene uvek grize savest kad tako od srca napišem utiske pa posle neko neće da čita knjigu. Ma može ona da se čita, daleko od toga, ali nije baš da ne možeš da je ostaviš, niti je nešto genijalno napisana. Ali ako je već imaš, znači nikakav dodatni napor ne treba da napraviš, samo da uzmeš da probaš da je čitaš. Osnovno je da ne očekuješ puno. Jer sve mi koje smo je pročitale, koliko sam videla ostale utiske, smo imale prevelika očekivanja.

Nemoj da te grize savest. Samo si napisala ono sto si mislila.
Ni meni se nije svidela ta knjiga. Ja sam je pocela, ali nisam mogla da nastavim... ja volim neke brze stvari, neko desavanje, komesanje, guzvu, kad je vec nemam u obicnom zivotu. :)
Ako se secam knjige i posle vise meseci ili godina nakon citanja, to znaci da je vredelo citati je... do sada sam malo gresila, sto je dobro.
Zahvaljujuci i vama, mojim dragim prijateljicama. Ljubim vas sve.
 
Ne znam da li sam vam napisala da sam procitala ``Nikadodjiju``?
Bas je dobra. Toplo je preporucujem svima ko voli Nila Gejmena.
Mnogo je bolja od Okeana...
Ima svega u ``Nikadodjiji``, svidela mi se ideja, ma sve mi se svidelo i kada sam zavrsila sa citanjem, htela sam da budem jos pored glavnih junaka... a Nil je napisao da ce mozda napisati nastavak, ja se nadam da ce tako i biti...
 
"Zver", autori Anders Roslund i Börge Hellström...odličan stil pisanja, zahteva čvrst fokus pošto vas pisci vode od jedne do druge ličnosti, uskačete im u glavu, pratite tok misli. Roman sjajnih zapažanja i pojašnjenja psihologije/patologije zločina ali...(uvek ima jedno ali što Piletu sreću kvari)...tema je pedofilija a moj želudac i nervni sistem se opiru čitanju knjiga o mučenju dece i životinja. Zbog toga je roman nakon 30-ak strana odložen u "kasnije" folder.

Naravno da te stvari nisu dobre i da su sankcionisane od strane drustva, ali ja volim da citam i takvo stivo. Zasto?
Jer me zanima ljudska psiha i dokle je covek spreman da ode u svojoj bolesti i zlu.
Zato, hvala ti. Po imenima autora to su sigurno Skandinavci.

- - - - - - - - - -

Uh, bas sam se nanizala od sabajle...
Vidi se da mi fali drustvo.
 
Juce sam bila u biblioteci i uzela
Nagibova kci - Samija Serageldin
Katarina Velika - Darija Olivije
Otmenost jeza M. Barberi


Jos uvek se vucem sa M.Dikinson, ali nije ona kriva nego ja..Slaba mi je koncentracija a i slabo mi se cita..
 
U kojoj si biblioteci bila? Jel ona "naša" počela da radi?
Ja juče vratila knjigu u moju... sve knjige su složili jednu na drugu, spremaju tu reviziju...

Ne znam za nasu, bila sam u onoj velikoj u centru Zemuna, kod Opstine Zemun.
Vise necu ni da idem u ``nasu``, ovde ima puno knjiga, bolji je i veci izbor i bilo mi je kao da sam u poslasticarnici...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top