Linejna
Veoma poznat
- Poruka
- 10.878
Nisu ni na čitanju!? Imaju valjda više kompleta.
E, ljudi, pročitala sam Ukus koštica jabuke, Katarina Hagena, Čarobna knjiga, 220 strana
i mogu da prijavim da sam pomalo razočarana. Ništa naročito. Tema nekako već vidjena.. devojka se vraća u rodno selo/varošicu .. u stvari čak nije ni njeno, nego njene majke na sahranu bake (koja joj je ostavila kuću) pa se ona tu priseća kako je kao dete i mlada devojka tu provodila raspuste družeći se sa sestrom od tetke Rozmari i komšinicom Mirom. Usput priča i kako su njena majka i njene dve sestre odrastale, odlazile od kuće, vraćale se, i o mladosti i kasnijem životu njene bake i dede.....
Sve tu ima, ali mi je nekako bledo i pomalo nategnuto. Još su mi najupečatljiviji momenti gde opisuje Alchajmerovu bolest bake, mada mi malo deluje i kao preterivanje (sva sreća nemam iskustva sa tom bolešću), ali znam da je jako nezgodna.
Lik glavne junakinje je nekako nedefinisan. Ponaša se kao neka lujka, oblači stare svečane haljine svojih tetaka i ide u njima po selu, ide na obližnje jezero gde se kupa gola...
A neki izrazi me tako nerviraju. Konkretno mi je totalno bezvezna, nelogična i nepotrebna rečenica "Odgegala sam se na sprat, popevši se uz stepenice"
Ne znam kako je inače dospevala na sprat, ako ne stepenicama... a ovaj izraz odgegala, koji se prilično često sreće i verujem da ne odgovora stanju stvari. Ne znam da li je to problem prevoda, da li u engleskom ili (u ovom slučaju) nemačkom jeziku ima neki izraz koji je malo jasniji i odredjeniji, a u našem nema adekvatne reči, pa se koristi odgegati. Po meni se gegaju patke i možda trudnice u poodmakloj trudnoći ili neko ko ima problem sa nogom, (ali on obično šepa), a normalna, zdrava i prava devojka se ne gega, osim ako nema 100 kila, a ovde to nije pomenuto.
Inače, pošto se odgegala na sprat, popevši se uz stepenice, junakinja se se oprala u bideu od glave do pete, .????!!!! ... i uskočila u kao noć-plavu haljinu od tila ... posle opisuje haljinu... to neću ni da komentarišem)
Obično ne dajem ocene, i možda sam ovaj put i previše kritična, ali od mene 3/10.
Ja sam za jedan dan procitala ``I dalje Alis``, Lisa Djenova.
Prica se vrti oko pedesetogodisnje profesorke na Harvardu koja oboljeva upravo od Alchajmerove bolesti.
Prilicno je realisticna koliko to moze biti jer se desava u dobrostojecoj profesorskoj porodici, tu je taj tipicni americki nacin zivota, ali nije lose da pisci pisu i o ovakvim bolestima, kako se oboleli osecaju i fizicki i psihicki, a isto i kako njihovi najmiliji prihvataju bolnu istinu da je neko njihov oboleo od te neizlecive bolesti, pa rizik da se mutirani gen prenosi na decu, ali i ne mora...
Ipak, pacijenti koji pate od Alchajmera u Americi nemaju isti tretman kao nasi pacijenti. Sto je tuzno.

Preporucujem je za citanje. Lako se cita i nije melodramaticna.