*BILJA*
Buduća legenda
- Poruka
- 32.189
Jeste, dobila sam je na poklon: Najbolje knjige-po jeziku vidis da je hrvatski, ne smeta mi

Poslednja izmena:
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Da, ne zaboravlja se, inace muz moje koleginice je Hrvat, zaista je ovoga puta doneo dosta dobrih knjiga, neke cekaju da budu procitane, pa cu dobiti na citanje``Vremeplovceva zena`` je roman koji se jednostavno ne moze zaboraviti.
Danče!![]()
Poslednje tri odoše na spisak
A što se tiče Akademske knjige, čitala sam njihovu Ljudi čiste savesti – Ana Kozlova (potražila sam je u mom spisku pročitanih knjiga, nije da sam je se setila) i stoji ta primedba o lošoj lekturi i korekturi.
Sećam se da je bilo grešaka nešto tipa da veliko slovo nije bilo na svom msetu
Od Ljose sam čitala davno Tetka Hulija i piskaralo. Red bi bio da uzmem još nešto ali nikao da dođe na red.
Dodajem. Naročito što je moj život bio prebogat bakama, tetkama, ujnama...
I što zaista mislim da je to bilo pravo bogatstvo u mom životu![]()
A šta sam ja čitala evo ovde dole. Uglavnom su manje obimom i trileri, razume se, zbog ovih obaveza koje imam na studijama, pa tako sebe častim nekom knjige za "u dahu" i onda opet suša neko vreme. Samo da prođe taj utorak pa će opet biti neka lepa knjiga između. Evo vam utisci. Kao i dosad, preskačite kome je šta dosadno.
Turska pisma, Mirko Magarašević (Akademska knjiga). Mnogo, mnogo sam očekivala od ove knjige, to je bila osnovna greška. Mislila sam, sudeći prema popularnosti knjige, da donosi neku ličnu viziju savremene Turske i pravi putopis (koji je za mene onaj koji prikazuje različite predele neke zemlje, uz kontakt sa ljudima iz raznolikih društvenih miljea). Adobila sam – trubu. Prvo, čovek piše previše sentimentalno, na momente su mu opisi sasvim banalno romantičarski, kao neka sredovečna domaćica ograničenih životnih dometa i književnih saznanja (nemojte me pogrešno shvatiti, kad kažem domaćica ne mislim nužno na žene koje su to po zanimanju – konkretno, ja sam trenutno sasvim domaćica bez obzira na doktorske, već one koje su to opštem profilu, a mogu da budu zaposlene u fulu). Drugo, obišao je Kušadasi i Istanbul: iako se na nekoliko mesta u knjizi busa u grudi kako on zaboga nije običan turista jer želi da vidi drugačije i neće da ga vodaju u turističkim aranžmanima, on zapravo gleda i ide baš samo tamo gde idu najpopularniji turistički aranžmani. Od "običnih ljudi" kontakt je imao samo sa prodavcima i osnovu njih donosi svoje sudove. To je jedna velika zamerka.
A treće je toliko nekritičko obožavanje Ataturka da postaje neukusno. Zajedno s njim ide recimo, jednako nekritičko kuđenje Miloša Obrenovića naspram junačkog Karađorđa i slično. Ne mislim nikome od njih da odričem zasluge ili mane, samo mislim da za knjigu koja pretenduje da bude ozbiljna (možda i to ime izdavača – Akademska knjiga, zavarava. Sećam se da je Lamar imala krupne primedbe na njihov prevod ili lekturu, ne sećam se tačno), pisana od strane intelektualca, mora da ima zasnovaniji kritički stav i da daje širu sliku nego što je ovaj Magarašević to uradio.
U svakom slučaju, duboko razočaranje.
Istanbulsko kopile, Elif Šafik (Laguna). Ovo je jedna simpatična knjiga koja verujem da bi se mnogima dopala koje eto, zanima savremen život srednje klase u Istanbulu (ovo naglašavam jer sam ja, za razliku od gorepomenutog, obišla značajno veći deo Turske i kontrasti između delova zemlje, gradova, a u Istanbula i različitih delova grada, umeju da budu dramatično veliki). Priča je o dve porodice, jedne Jermena u Americi, opterećenih svojim nasleđem mržnje prema Turcima zbog masakra početkom 20.v, a druge istanbulske. U obema rastu dve devojke, vršnjakinje, okružene sve samim ženama – tetkama i babama (u Stambolu tu je i prababa) koje ih vole ali i opterećuju, kako se može i pretpostaviti. Na kraju se one upoznaju i mnogo uče jedna od druge, iz uzajamnog iskustva, porodičnog nasleđa i okolnosti i pokušavaju da izađu na kraj sa nekim ličnim i porodičnim istinama.
Lepo mi je legla, uživala sam u njoj dok sam je čitala i lepo sam se osećala kad sam je pročitala. Nekad je i to i više nego dovoljno za preporuku.
Požar, Rozamund Lupton (Laguna). Uz "50 nijansi" ubedljivo najslabija knjiga koju sam pročitala poslednjih godina. Pročitala sam je isto kao i "Nijanse", na preskok i po dijagonali jer sam osećala obavezu. A zašto? Pa zato što sam pre 2 godine pročitala kao super preporuke da je dobar triler, pa se mom prijatelju čitali trileri i on mi da pare da izaberem na Noći knjige 3 trilera koja se meni čitaju a kao kupim njemu, pošto i on voli. I ja uzmem, pored "Snežana mora da umre" koja mi se učinila dobar zaplet na osnovu opisa (pisala sam o njoj ranije ovde), ovu i "Nevestu iz Mumbaja".
Uglavnom, da ne trošim još reči jer ću se opet iznervirati – banalan zaplet sa svim zamislivim klišeima razrade i kraja, likovi kao izašli iz nekog romana Danijele Stil (ta glavna porodica bok'te savršenija i od onih sa reklama za margarin Dobro jutro i Lenor omekšivače), podzapleti još grđi... užas do užasa. A stil pisanja... da ne trošim suviše reči. Još se pitam, dok sam čitala, na šta me zaboga podseća to tako plitko i naivno pisanje i shvatim - na "50 nijansi". Čak glavna junakinja koja priča u prvom licu ima i svoju "unutrašnju boginju" sa kojom vodi isto tako opsežne i dubokoumne rasprave kao ona iz "Nijansi". U svakom slučaju, ni za iz biblioteke što se mene tiče. Nema elemente ni dobrog trilera a ni bar pristojnog romana.
Naličje Madrida, Rafael Ćirbes (Narodna knjiga). Ovu knjigu sam nepotrebno otegla. MIslim da mi se nije pozdravljalo sa Madridom, a počela sam tamo da je čitam još u novembru. Prati likove i sudbine nekoliko ljudi na dan kada se svakog trenutka iščekuje vest o Frankovoj smrti. Naravno, kao i ovde pred Titovu smrt, tu su pomešane razne stvari – strah od budućnosti (jer dotad, i kome se nije sve sviđalo, bar je bilo poznato), pristalice stepe još više, protivnici se okupljaju a ne znaju tačno ni oni šta će i kako od same pomisli da odjednom imaju prostora da delaju.
Među likovima su ljudi iz različitih slojeva, od najviše društvene elite, preko bivših komunista, sadašnjih studenata, bivših Frankovih fašista koji su posle rata profitirali do sobarica, anarhista-idealista i sl. Njihove životne priče i trenutne preokupacije i ta atmosfera iščekivanja i mogućnosti koja se provlači je stvarno odlično urađena i mnogo mi se dopalo.
Ono što mi se nije dopalo jeste da je knjiga sasvim otvorena – ne samo u smislu da nema kao neki završetak, to mi ne bi smetalo, već to što je ovako mogla da se prekine i na pola knjige a i da se napišu još dve iste takve, ako me razumete. Nekako je kao komad neke šire slike koju nikad nećemo dobiti, a opet ni ta "uža slika" nije do kraja realizovana, u smislu da su onda bar zaokružene male priče koje su započete, jer svaki od tih likova ima neku svoju priču unutar velike.
U svakom slučaju meni se dopala ali mislim zato što volim Ćirbesa (čitala sam već njegovu "Masku laži" koja mi je bila ooooodlična) i volim Španiju i njenu istoriju. I nije knjiga koja se brzo čita, samo što to ne umanjuje uživanje. Nije Hegel, ali nije ni za autobus, baš zbog toga što ne sledi klasičan zaplet kao takav.
Spisak mojih želja, Gregoar Delakur (Čarobna knjiga). Ovo je slatka knjižica koja se pročita za dva sata. Fina ženica, majka dvoje dece, u dugom braku od mladalačkih dana, radnička klasa u malom gradu u Francuskoj dobije glavnu nagradu na njihovoj nacionalnoj lutriji oooogromnog iznosa. I zbog toga počinje da preispituje svoje želje, sebe, svog muža, svoj život. Lepo je to urađeno, u malo reči i slatko, nekim simpatičnim tonom poput recimo Ane Gavalde. NJu bih mogla lako da zamislim da je to napisala. Nije knjiga života (malo ih je takvih) ali je sasvim fina za razonodu.
Crvendać, Ju Nesbe (Laguna). Eto, od njega sam dosta očekivala, dosta i dobila. Zadovoljna sam. Neću da dužim, većina je čitala. Ima sve ono što volim kod dobrih trilera – dobru priču, uverljiv zaplet i rasplet, odlične likove koji počnu da me zaista zanimaju, kao ljudi od krvi i mesa, dobro opisan opšti milje, u ovom slučaju savremeni Oslo. To volim i u knjigama koje nisu trileri, ali u trilerima je retko. Videla ovde, kod Tane Frenč i još ponegde. Nije mi za kupovinu da svaku njegovu imam, ali ako nabasam na još sigurno ću ih čitati.
Nevesta iz Mumbaja, Karin Fosum (Laguna). Isto važi kao za Nesbea, s tim što nije imala tako velike ambicije kao Nesbe ali je opet super što nije to ni pokušavala da uradi. Malo mesto, obični "mali ljudi" za koje se baš zato vežeš. Mogu reći da odavno nisam čitala triler, odnosno krimić u kome me je istinski potresao zločin, ne u smislu da sam zgrožena ne znam kakvim detaljima krvoprolića, već osoba koja je ubijena, motiv, okolnosti i naročito oni koji su ostali iza nje. Ko bude čitao razumeće. I ličio mi je pre na Hičkokove filmove nego na savremene trilere, ali to je pohvala.
Laki , pa nije bas sto, smanji malko....
I ja kazem svaka cast!!! Velika sreca sto imamo nase Dance!!!
....I kako sad i cemu moje "Svidelo mi se ili nije".....![]()
Ja sam tek danas videla da bre ova naša Biblioteka ubedljivo ima najveći broj pregleda na ovom pdf a naročito u poređenju sa brojem postova. Dakle, mnogo ljudi čita naše preporuke i zamerke samo neće da se jave...ccc
Nesigurni su... Navikli su da se neistomišljenici na drugim pdf-ima pljuju, pa se plaše da iskažu svoje mišljenje. Ne znaju kako smo mi fina i kulturna dužina...Kod nas svako može da pronađe nešto za sebe, bio intelektualac ili domaćica. Uvažavamo svakoga a uzimamo ono što nam treba... Neretko je to samo srdačan doček i topla reč.
Ova tema je postala deo mene, ne znam šta bih bez nje.![]()
ImaJa ne znam ima li neka ovde da ga nije pročitala...![]()
Nesigurni su... Navikli su da se neistomišljenici na drugim pdf-ima pljuju, pa se plaše da iskažu svoje mišljenje. Ne znaju kako smo mi fina i kulturna družina...Kod nas svako može da pronađe nešto za sebe, bio intelektualac ili domaćica. Uvažavamo svakoga a uzimamo ono što nam treba... Neretko je to samo srdačan doček i topla reč.
Ova tema je postala deo mene, ne znam šta bih bez nje.![]()
Imam samo Devojčicu na litici, a i onu prethodnu Lusinde Rajli, Kuća orhideja, ali mi se sad ne čitaju. Čita mi se ova nova njena Ponoćna ruža, ali nju tek moram da kupim ( a skupa je, moram da čekam Noć knjige).A sad bih mogla stvarno i da istresem spisak knjiga koje sam citala
Devojcica na litici -Lusinda Rajli 11/10
Igraj igru -Barbara Tejlor Bredford 9/10
Moja omiljena supruga -Toni Parsons 6/10
Nestali -Kim Eklin 3/10
Zena u crvenom -10/10
Sezona manga -8/10
Itaka -Adel Geras 10/10
Vanila i cokolada -Zveva Ksati Modiljani
Izgubiti Juliju-Dzonatan Hal 10/10
Rodjeni sarmer -Suzan Elizabet Filips 7/10
Nismo stigli da se oprostimo -Linvud Barkli 10/10
Zauvek tvoj- Danijel Glatauer 5/10
Boje ljubavi- Dzejmi Ford 8/10
Ocene koje su pored naslova su rezultat mog uzivanja citajuci knjige bez obzira da li je nagradivana ili laganica
A sad bih mogla stvarno i da istresem spisak knjiga koje sam citala
Devojcica na litici -Lusinda Rajli 11/10
Igraj igru -Barbara Tejlor Bredford 9/10
Moja omiljena supruga -Toni Parsons 6/10
Nestali -Kim Eklin 3/10
Zena u crvenom -10/10
Sezona manga -8/10
Itaka -Adel Geras 10/10
Vanila i cokolada -Zveva Ksati Modiljani
Izgubiti Juliju-Dzonatan Hal 10/10
Rodjeni sarmer -Suzan Elizabet Filips 7/10
Nismo stigli da se oprostimo -Linvud Barkli 10/10
Zauvek tvoj- Danijel Glatauer 5/10
Boje ljubavi- Dzejmi Ford 8/10
Ocene koje su pored naslova su rezultat mog uzivanja citajuci knjige bez obzira da li je nagradivana ili laganica
Ja bih volela da pogledam film...
Nego, gde se to vidi broj pregleda?