Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Kažem ti, apstinentkinje, daj šta daš... :malav: Pa, ipak, krajnje bajkovito i nepotrebno opširno. Bolje da čitaju Kamasutru...:lol:

Da, da, posebno onaj prvi put sa gospodinom Neodoljivim tokom koga dotična heroina ne samo da ne oseća bol već biva nagrađena zemljotresnim orgazmom. Hau, jes, nou:roll:

Veću fekaliju od knjige ne pročitah odavno. Žali bože papira i mastila.

Ne mogu da verujem da se iko loži na takve gluposti a kamoli da takvih ložača ima milionče na planeti, ili koliko se već primeraka knjige prodalo.
 
Preko pretrage sam nasla da su Kerefeka i Tatjana1610 citale Na balu sa kraljem ali ne mogu da nadjem utiske, a Zojino zlato izgleda da niko nije citao..

Nisam čitala Na balu s kraljem, samo je imam i očekujem od nje pravu poslasticu..
Imami Zojino zlato, takodje nepročitano.Ako se ne varam, bilo je reči o toj knjizi u smislu da nije neka, ali nisam 100% sigurna ...


U vazi sa tom Sivom i njenim nijansama...Nijednog trenutka, čak ni dok nije provaljeno kakav je bućkuriš, nije mi palo napamet da je čitam...Jednom i ja da se ne zeznem..
Inače, primetila sam da uopšte,ali uopšte ne volim erotske knjige....Nekako mi je to suvišno za čitanje.Odnosi se i na one dobro napisane...
 
U vazi sa tom Sivom i njenim nijansama...Nijednog trenutka, čak ni dok nije provaljeno kakav je bućkuriš, nije mi palo napamet da je čitam...Jednom i ja da se ne zeznem..
Inače, primetila sam da uopšte,ali uopšte ne volim erotske knjige....Nekako mi je to suvišno za čitanje.Odnosi se i na one dobro napisane...

Ma, 'ajde, i da se zeznem, objasnila sam razlog mog čitanja, ali da platim 2500 - 3000 hiljade i još pričam da sam oduševljena, :roll:
Možda to ide s godinama, ali ne bih mogla sad da gledam neku pornjavu, čini mi se da glumi Suzi lično, ili ne daj Bože Seve. A kad bolje razmislim, Nijanse su samo erotika koja može da bude interesantna u prvoj knjizi. Posle je sve isto...:(
 
Nisam čitala Na balu s kraljem, samo je imam i očekujem od nje pravu poslasticu..
Imami Zojino zlato, takodje nepročitano.Ako se ne varam, bilo je reči o toj knjizi u smislu da nije neka, ali nisam 100% sigurna ...


U vazi sa tom Sivom i njenim nijansama...Nijednog trenutka, čak ni dok nije provaljeno kakav je bućkuriš, nije mi palo napamet da je čitam...Jednom i ja da se ne zeznem..
Inače, primetila sam da uopšte,ali uopšte ne volim erotske knjige....Nekako mi je to suvišno za čitanje.Odnosi se i na one dobro napisane...

I ja imam Na balu s kraljem, kupila sad u junu na Noći knjige, nisam još čitala, kad budem imala više vremena onda ću, da je pročitam u kontinuitetu za par dana, da je ne razvučem nepotrebno. Tako da će da stoji na polici još malo;) Kupila u poslednje vreme 20 knjiga, imam izbor, ne znam šta ću pre da čitam.:D

Ove Nijanse nisam čitala, a i ne vuče me.

Nego, je l' čitao neko Noćni cirkus - Erin Morgenstern, Čarobna knjiga je izdavač ? Ovo je jedna od 20 knjiga skorašnjih koje sam kupila i gledam da l' da nju uzmem posle Poterke , ili mozda Saramaga Putovanje jednog slona ili Sva imena? Ne znam šta bih...:)
 
Zdravo devojke! Nije me dugo bilo, imala sam jedan vanredno loš period pa mi nije bilo do druženja. Čak je bilo i vreme kad nisam mogla da čitam, ako možete uopšte da zamislite to kad sam ja u pitanju. Ali sam posle sve nadoknadile jer je to oduvek bio moj sistem odbrane - kad mi moj život ne prija ja zaronim u tuđe. Elem, da ne davim, imam puno utisaka da pišem pa ću u nastavcima. Biće i "Ana Edeš/Ševa" za Wild, i "Zojino zlato" za Water i par sa ove nove akcije i kafe ako koga zanima. Ai ne-Laguničnih, ako koga i to zanima.
Evo sad poslednjih nekoliko koje sam pročitala:
Krv kraljeva, Kraljev ubica, Kraljevi zmajevi, Robin Hob (Laguna). Ovo je epska fantastika ali dobra. Preporučila sam je ranije Elefteriji I ostajem pri preporuci. Ranije sam čitala samo prvi deo, a sad sam ga obnovila I pročitala I ostale dve u dahu. Povremeno volim da se opustim uz tu epsku, kao što neki vole uz čiklit koja meni izgleda više ne prija. (Tako sam recimo bar 5 puta u poslednjih godinu dana počinjala “Šarlot strit”, kao mnogo smešna I zabavna, I uopšte me nije vukla. Imam osećaj da sam to prerasla, baš sam baba.)
Tanjir pun reči, grupa autora (Laguna). Ovo je još jedna iz onog sleda tematskih zbirki svetskih priča. Bile su dosad o moru I detinjstvu, a ova je o braku I porodici. I ova mi se mnogo dopala. Dobri su pisci I dobro su priče odabrane. Naravno, nije svaka “moja” ali mi je prijala tako da “presečem” neke druge knjige. Različiti su stilovi I pristupi, neke priče su cele u tananosti detalja I osećanja, a neke u događaju, neke u likovima. Prijalo mi je takođe što su dobre priče kao kratak roman, posle njih moraš da se odmoriš I malo ih “svariš”. Mislim da bi se Kaneli svidela.
Pereira tvrdi da..., Antonio Tabuki (Paideia). Odlična knjiga, a čujem da ima I odličan film. Događa se u Lisabonu u vreme Salazarove diktature. Glavni lik, Pereira, je urednik kulture jednih malih novina, udovac koji priča sa slikom svoje žene kada je usamljen, ima uređen život utvrđenih malih svakodnevnih rituala. Slučajno se upozna sa dvoje mladih koji se opiru diktaturi I podržavaju komuniste u Španiji u vreme građanskog rata. Taj susret I neprimetno počinje da ga tera da preispituje svoje stavove, način razmišljanja I ponašanja, I da na kraju izađe iz svog karaktera. Koncizna je, prava fina, tečna studija I vremena I ljudi na malom prostoru. Prava poslatica.
Fantazija za dva pukovnika I bazen, Mario de Karvaljo (Dereta). Polazi od premise da je glavni hobi ali I način života Porgulaca da po čitav dan brbljaju I trućaju o svemu I svačemu. Tako da je I ovaj roman jedno veliko brbljanje. Ali mnogo simpatično. Skače se s teme na temu, s lika na lik, sa anegdote na drugu. Nekako je fino duhovit, dobroćudno ironičan, razbarušen. Ima puno aluzija na mnogo šta (tipa, kad priča o nekoj “misteriji” kaže: To zna samo Bog, eventualno neki daleki tibetanski monasi I izvesni mistični brazilski pisac:) ). Pravi je nekako mediteranski, totalno sam mogla da zamislim te Portugalce, a I u mnogo čemu su nam slični. Baš mi je prijala ali se sporo čita, s guštom, tako kako je pisana I kako ljudi opisani u njoj žive. Mislim da bi se svidelo Dragon, Wild ako bude u fazonu Portugalaca I luzitanskih pisaca uopšte. Preporučila bih I Freyi, mi imamo prilično sličan ukus.

- - - - - - - - - -

Sva imena sam pročitala. Specifično i lepo na Saramagov način. Čeka me i Putovanje jednog slona. Mislim da s njim nema greške.

I meni se dopalo Putovanje jednog slona
 
Dano :heart:
Sa nestrpljenjem čekam Anu Edeš. I sama ću je započeti noćas, samo da dovršim Tuve Jansen.
A Fantazija za dva pukovnika i bazen mi već po naslovu deluje genijalno, stavljam na spisak :D

Evo sad ču i kratki osvrt na "Anu Edeš", samo da još prokomentarišem "Fantaziju" pošto sam je jutros završila pa mi je još sveža. Prava je fantazija. To je u muzici oblik bez ikakvih pravila forme, sve može da bude fantazija. E tako i ovo - meandrira pa se sustiče, ima malo i humora i satire i ozbiljnosti i prikaza mentaliteta. Zato sam je čitala sporo i na parče ali s guštom. Nadam se da će i tebi prijati. Naročito ako se smestiš u neki lep hlad sa čašom limunade i zamisliš da si na jugu Portugalije :)

- - - - - - - - - -

Pošto mi je dete trenutno zbrinuto evo novih pet:
Kad duva severac, Danijel Glauter (Laguna). Dosta je ovde pisano o njoj. Ja je kupila uz kafu I baš mi je leglo da u stvari ne dam pare na nju a da ne čekam iz biblioteke. Pročitala za popodne. Prijala mi je kao nekad simpatičan čiklit. Mislim da nije glupa I prilično života u celini. Ne mislim da same likove, oni očigledno nisu odavde, već na taj tip komunikacije, flerta, nadanja, upisivanje svojih želja I iskustva u ljude koje u stvari ne poznajemo. Nemam želju da čitam “Svih 7 talasa”, mislim da se ova završila tačno tako kako treba. Dala sam je I sestri za more I njen utisak je isti kao moj. Dobro popijena kafa.
Ana Edeš / Ševa, Deže Kostolanji (Laguna). Dve novele, od kojih mi je ova prva neuporedivo snažnija. Pisane su dvadesetih godina 20.v. I imaju nešto I od sporovoznosti I neke beznadnosti tog perioda, u smislu neverovanja u velike ideale, u velike vrline. Međutim, besprekorno su napisane I sve vreme ste svesni da čitate zaista dobrog pisca sa odličnim darom zapažanja I britkim kritičkim umom. Morala sam da se odmorim posle obe, iako sam ih u dahu pročitala. Poželela sam posle još nešto od mađarskih pisaca pa sam uzela “Vrata” Marte Sabo na preporuku iz one prve biblioteke, samo još nije došla na red za čitanje. Imam I “Putnik I mesečina” I primila sam k znanju preporuku.
Snežana mora umreti, Nele Nojhaus (Laguna). Pravi triler. Pročitala u dahu, prijalo mi je da čitam nešto “šta će sada biti” a da ne zamaram mozak, ali nije knjiga koja se mora obavezno imati. I prijalo mi je što nije američki triler nego nemački, makar radi “egzotike” mesta događanja I metoda istrage.
Kao stari kralj u izgnanstvu, Arno Gajger (Laguna). Ovo mi je jedan od vrhunaca knjiga ove godine. Autobiografska je ali u stvari o piščevom ocu koji oboljeva od Alchajmera. Mada je tema teška, knjiga je lepo I lako napisana. Taj lik oca je divno dat, ne u smislu idealiziranja već naprotiv, jedan pravi, živi narodskih čovek. Knjiga je nevelika ali je u njoj sve taman kako treba (imam utisak da američki ili britanski pisac nikad ne bi uspeo da bude ovako sveden a opet da kaže mnogo toga). Ima tu I humora ali ne ruganja nego humora I duhovitih zapažanja I poređenja koji olakšavaju jednu tako teško situaciju. Stil je potpuno novinarski, ovo I nije pravi roman. Htela sam da prepišem ovde par citata pa sam shvatila da bih napisala 10 postova, tako da na kraju ostavljam samo preporuku da se čita. Naročito onima koji imaju starije roditelje ili se boje starosti I krhkosti svojih roditelja. Mislim I da bi se Bi dopala, pa draga moja, kad dođe u biblioteke, ako otkup bude ikad realizovan, toplo ti je preporučujem.
Leon i Luiz, Aleks Kapi (Laguna). Takođe uz kafu I takođe prava knjiga za uz kafu. Pisac je Nemac iz Švajcarske ali roman, likovi, zaplet, sve je 100% francusko. Simpatična ljubavna priča koja se proteže na čitav život dva glavna lika I kroz tu ljubav, koja je u stvari uglavnom bila više čežnja što nije do kraja ostvarena nego kao prava ljubavna veza. Mogao bi biti ljubak film. Nije ništa epohalno originalno, ali je šarmantan romančić, opet kažem na neki francuski nenametljiv način.
 
Evo ja zaređala pa ću sad pauzu a vi pitajte i komentarišite, kao i obično. LJubim vas sve drugarice! :cmok: :cmok2: :kiss:
Kod kuće je najgore, Efraim Kišon (Book I Marso). Uzela sam da se opustim ali baš nije moj fah. Nekako mi je isforsiran humor, kao da čujem onu publiku u američkim sitkomima sa nasnimljenim smehom. Jesam se nasmejala par puta ali sam se češće iznervirala pa sam batalila na pola. Nije moj čovek
Tigrova žena, Tea Obreht (Laguna). Ovo mi je najprijatnije iznenađenje ove godine. Kad je izašla I kad je dobila Orindž nagradu, koju inače mnogo cenim, mislila sam da je kod nas prenaduvano jer je “naše gore list” a u inostranstvu jer je Balkan popularan ako je neka tragedija I tako, kao recimo filmovi čija se radnja događa u Sarajevu devedesetih. Kupila sam je na popustu samo zato što su je ovde veoma hvalile Rada, Night I Bambi (I hvala im – jedna od retkih situacija da baš kupim samo na osnovu preporuke a protiv svog mišljenja). Prvo je utisak ostavilo to što neverovatno zrelo I samopouzdano piše, nikad ne bih rekla da u pitanju devojka od 27 god koliko je imala kad je napisala I da je u pitanju prvi roman. Drugo, ona se namerno nije zadržavala na specifičnosti ni Beograda ni Mostara ni Sarajeva niti bilo kog konkretnog grada ili države na Balkanu, to mi ovde možemo da se igramo pogađanja. Smestila ju je neimenovanu zemlju da bi izbegla opšta mesta, upisivanja stvarne istorije pa onda tumačenja čija je ona I čiji su likovi. Omaž je Andriću čini mi se jer je poput njegovih romana ulančala više priča, ljudskih sudbina kroz koje protkala glavnu priču. Takođe me je dojmila zrelošću poznavanja ljudi, želje da se uđe u njihove motivacije I da se niko ne otpisuje kao dominantno dobar ili loš. I naročito mi je dirljiv bio opisan odnos između glavne junakinje I dede u čemu mislim da ima dosta autobiografskog. I dalje često pomislim na ovu knjigu. Jedna od top 10 ove godine sigurno.
Jadvigin jastuk, Pal Zavada (Laguna). Ovo je isto kupljeno na forumašku toplu preporuku I hvala Emocijo draga <3 . Priča je o jednom ljubavnom I bračnom trouglu u porodici Slovaka u Austrougarskoj pa Mađarskoj tokom čitave prve polovine 20.v. Isto ima puno od te panonske beznadnosti I depresivnosti ali likovi su dobro opisani I bliski, valjda I zato što se smenjuju u tumačenju I dopuni istih događaja pa ih tako I sagledamo s raznih strana. Nije to tako pouzdan pisac kao Kostolanji ali priča lepo teče I nije baš amaterski napisana.
Seljakova molitva, Feliks Timermans (Laguna). Htela sam ovu knjigu da čitam još od kad je izašla, kao klasik flamanske književnosti a nisam čitala nijednog flamanskog pisca. Utisak je tja... Drago mi je što sam je pročitala ali jeste za iz biblioteke, što se mene tiče. Priča je o seljaku I njegovoj porodici u vreme koje ne mogu jasno da odredim (čas mi čini srednji vek čas 20.v), valjda je cilj da se vidi vanvremenost njegovih problema, razmišljanja I preokupacija. Čini mi se da je knjiga rođak “Knjige o Milutinu” samo što mi je naravno ova naša bila mnogo bliža I interesantnija. Zapravo knjiga je dobra, ali ima tu nešto što nije za mene, nije mi bliska I zato se bojim da ću je do kraja godine zaboraviti. U Belgiji je navodno u lektiri. Pa dobro, ni Belgijancima sigurno naša lektira ne bi bila bliska.
Sarajevske priče, Ivo Andrić (Laguna). Ali zato mi je ovo bilo više nego blisko I neizmerno mi je prijala. Iako je verovatno opšte mesto hvaliti Andrića ali eto...
 
Kad Dana ovako lepo opiše knjige, dobijem želju da odmah sve pročitam.

Znači, Leon i Luiza da potražim uz kafu jer imam potrebu da kupim veću količinu kafe za poklone (kao Rada), pa da mi ostane knjiga. Ima li još tih kompleta?

Ja sam sa zadovoljstvom pročitala i nastavak Kad duva severac, Svih sedam talasa, ali dobro si primetila da se prvi deo završava baš onako kako treba, a drugi je malo podilaženje čitateljkama koje žele da sve ima srećan kraj.
 
Kad Dana ovako lepo opiše knjige, dobijem želju da odmah sve pročitam.

Znači, Leon i Luiza da potražim uz kafu jer imam potrebu da kupim veću količinu kafe za poklone (kao Rada), pa da mi ostane knjiga. Ima li još tih kompleta?

Ja sam sa zadovoljstvom pročitala i nastavak Kad duva severac, Svih sedam talasa, ali dobro si primetila da se prvi deo završava baš onako kako treba, a drugi je malo podilaženje čitateljkama koje žele da sve ima srećan kraj.

:heart: Bi.
Često mislim na vas kad čitam, kojoj bi se šta dopalo ili ne bi.
Imaš još kompleta u Merkatoru na Novom Bgdu sigurno.
 
A ti si baš morala da pročitaš! Nema veze kraj, treba da saznaš šta je bilo u medjuvremenu! :zag:

Kako se tebi svidelo sinoć na promociji? Kako ti deluje autor?

Nisam zadovoljna ni knjigom ni autorom.
Odlomci me nisu dobili , način pisanja me nije oduševio a ni pisac koji nije bio spreman da svoje knjige potpiše nama kao svojoj publici .
Bedno sam se osetila ... kad su nas otkačili ...knjige imate u Laguni ...
Nisam osetila profesionalnost .
 
Nisam zadovoljna ni knjigom ni autorom.
Odlomci me nisu dobili , način pisanja me nije oduševio a ni pisac koji nije bio spreman da svoje knjige potpiše nama kao svojoj publici .
Bedno sam se osetila ... kad su nas otkačili ...knjige imate u Laguni ...
Nisam osetila profesionalnost .
Ti i ja kao da nismo bile zajedno tamo...;)
Nemoj da si na kraj srca. Ja sam još pre početka shvatila da je ono bila politička a ne književna promocija. Pisac je služio kao paravan. Tako sam i shvatila to što knjiga nije mogla da se kupi na licu mesta. Ipak, ko je doneo svoj primerak, potpisan mu je. Meni se baš dopala činjenica da nije bilo prodaje, jer, u suprotnom, ti bi mi pozajmila kintu da kupim knjigu ćaletu... Ovako, mogu i da se oladim dok ne odem u Lagunu. :zcepanje:
Ovo i nije roman, već dokumentarac, jer je potpuno istinit.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top