Poslastica–Mjuriel Barberi, Čarobna knjiga,150str. 8/10
Domogla sam se konačno
Otmenosti ježa. Ali je uz nju stajala i ova knjiga istog autora koja se smatra nekim uvodom u likove koji se kasnije pojavljuju u Otmenosti... Videćemo da li je tako.
Elem. Knjiga govri o profesinalnom degustatoru hrane (inače čovek-gad) koji je na samrti i njegovim sećanjima. Moram priznati da mi je njegovo interesovanje za hranu išlo na živce i da mi se često graničilo sa proždrljivošću i halapljivošću što inače ne podnosim

(Juče sam stukla celu Plazmu kad smo već kod nepodnošenja proždrljivosti

)
Knjiga je tako napisana da se smenjuju Njegova sećanja, i razmišljanja njegovih najbližih.
E, meni se od svega najviše dopalo razmišljanje njegove unuke

koje me neće mrzeti da iskucam:
„Kad mamu ispitujem, uvek mi odgovara ne, sve je u redu, to su posla odraslih, nema šta da se brinem oko svega toga, i ona me mnogo voli. To znam. Ali znam i mnogo drugih stvari. Znam da deka više ne voli baku, da baka više ne voli sebe, da baka voli Žana više nego mamu ili Loru ali Žan mrzi deku i deka se grozi Žana. Znam da baka misli da je tata imbecil. Znam da tata zamera mami što je dekina ćerka, ali i što je htela mene, a on nije hteo decu, ili bar ne još; znam i da me tata mnogo voli
i možda čak zamera mami što me on toliko voli a nije me hteo, i znam da mama ponekad meni pomalo zamera što me je htela kad tata nije. E, da, sve to znam. Znam da su svi nesrećni jer niko ne voli pravu osobu kako bi trebalo, i ne shvataju da pre svega zameraju samima sebi.
Ljudi misle da deca ništa ne znaju. Prosto da se zapitaš da li su odrasli ikada bili deca.“
Likovi: Žan, Lora i majka ovog deteta su braća i sestre i istovremeno Njegova deca.