Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Bi, ti kao i moj tata :) Sta god mu kazem o zivotu ovde, on kaze - e zato su i stigli dotle :) \n kuv\ i m
Night, za sve :) (mm kaze d am b da je to zato sto je masonska :hahaha:)
Ovo mi se Jovan ubacuje u post, htela sam da iskucam o Torti koju sam sinoc zavrsila, ali moracu nakon setnje.
Ovde je pravo leto, i po ceo dan smo napolju.
SInoc procitam obavestenje o prikazivanju jednog dokumentarnog filma u Solunu (o Kosovu), i pre projekcije ce govoriti nas konzul ovde. Inace, ja sam odsustvovala iz zemlje i nisam ni znala da nam se konzul promenio pre 3-4 meseca.
U pitanju je otac profesora kod koga sam polozila onaj ispit o kome sam vam pricala. Bas sam se iznenadila, skroz cudna slucajnost :)

Pisemo se kasnije, sa utiscima o knjizi. :bye:
 
Kanela, ja sam se šalila. Mislim da je u Grčkoj vrlo slično kao ovde i da smo istog mentaliteta, zato su mešoviti brakovi dosta česti i uspešni. :)
A to je jeste interesantno sa profesorom i konzulom.
I blago vama sa vremenom. Nama su izgleda ukinuli proleće.
 
"Refren"A Jonić
Evo odlomka...

Postoji nešto što bih ja nazvao "Eho našeg mesta". To naravno ne znači kako je to mesto stvarno naše, jer ono samo nosi naš trag u vidu energije. Primetio si, verovatno, da postoji nešto čudno u mestima na kojima smo nekada bili sa osobom koja je u nama ostavila trag. Da li ti se čini kako se osećaš nekako sigurnijim kada prolaziš tuda, kao da je ta osoba prisutna? Imaš osećaj da je na tim mestima veća šansa da ćeš je sresti čak i ako znaš da nećeš. Energija tog mesta je jača nego bilo gde drugde. To može biti i neka sporedna ulica, neki park, neki drugi grad, mesto gde ste smejali dok je sunce zalazilo a sitno kamenje gledalo u more. Kada sve nestane, "Eho našeg mesta" je tu, podseća na to kako sve prolazi, stvori se miris mešavine uspomena, glava zastane a noge produže kao da se nikada ništa nije dogodilo. A jeste.
 
nnč- imam opravdanje
Žena iznosi svoja osećanja (mislim u knjizi)...a ja se osećam ko da sam jedna od njenih prijateljica
I to baš ona koja nema strpljenja za tuđe probleme :rumenko:
 
Poslednja izmena:
Gledala juče Anu Karenjinu...paaaaa...svakko nije ono što sam očekivala.Na početku mi se ideja uopšte nije dopala ( to sa odvijanjem radnje u pozorištu i sa brzim promenama scenografije),ali onda sam se malo navikla, i mislim da ideja kao ideja nije loša...čak ima nekih scena za koje mislim da su odlično uradjene i da je naglašavanje na pravom mestu...No, Kira u glavnoj ulozi mi je potpuni promašaj...premršava,i po meni nedovoljno otmena.Uopšte, podela uloga nije po mom ukusu.Zanimljivo je za pogledati, kao nešto drugačije vidjenje,ali ... ništa specijalno...
 
Ja samo u busu čitam Malo ostrvo, stigla sam do polovine i izvrsno je.:zaljubljena:
Kod kuće se nerviram, ponovo će da nam seku vodu, džukac investitor ne želi da plati svoj deo...

PS Gledam Farmu i Velikog brata. :manikir: Niko nije savršen.:malav:
 
Francuski roman - Frederik Begbede, Booka 140 str. 9/10

Autobiografsko delo pisca, a na tu vrstu pisanja ga je navelo hapsenje i vreme provedeno u pritvoru zbog konzumiranja kokaina na javnom mestu.
Stil pisanja mi je sasvim odgovarao, a dopao mi se i nacin na koji je opisao osecaj teskobe u zatvoru.

S pocetka smo se malo natezali ova knjiga i ja, a onda smo se fino slozili jer ja sam slaba na porodicne price i podsecanja na (za mene) lepe i sigurne 70-te i 80-te godine. Pisac i ja smo inace vrsnjaci, do duse iz sasvim razlicitih zemalja i sasvim razlicitih slojeva drustva, ali neke stvari su ipak univerzalne. Negde pred kraj i sam kaze: “Cinjenica, moj zivot nije nista zanimljiviji od vaseg, ali nije ni manje.To je samo jedan zivot, jedini koji imam.”

Provejava i to sto vazi za njega, da je razmazen, nadmen… ali samo provejava. Tako da ne smeta. Sve u svemu knjiga mi se dopala.
 
Gde ste članice Biblioteke da vam ispričam kakav se neočekivani obrt desio u mojoj biblioteci.
Znate da je u mojoj novoj biblioteci bila ona uzasno neljubazna bibliotekarka zbog koje sam htela da obnovim članarinu u nekom drugom odeljenju. Medjutim, kako sam vam pre neki dan rekla, odlučila sam se ipak za tu koja mi je najbliža.
Odem danas, ona sedi i puši u hodniku. Ja kažem da hoću da se učlanim, ona udje, ja joj dam LK, popunjava kartone, pita gde radim, ja kažem. Kad se ona ozari. :D Kaže, moj tata je tamo radio, tako i tako se zove, ja kao, sigurno ga znam, kad je otišao u penziju, da... ja sam već tamo radila.. Ona se raspričala, kako je dolazila u firmu, kako je tata vodio u obližnju kafanu na ručak, kako je odrasla tamo, ma divota.. sva srećna, ne možeš je zaustaviti.
I kad sam ispričala to na poslu, kažu, eto, sad imaš vezu u biblioteci. :zcepanje:

Uzela sam Zonu Zamfirovu za ćerku (ona drugi član u porodičnom članstvu) i Kafkin Zamak za Čitalački klub. A imam knjigu. Imam sabrana dela Kafke, ali u kutijama kod mame u pomoćnoj prostoriji.
 
Citam :eek: :lol:
chicklit, Faktor bivsi - Andrea Sempl
i to jedva imam koncentraciju...

al citam bar malo :aha:

a ja čitam jedva imam kontracepciju:eek:
:rotf:
poslednji put sam pročitala par stranica dok sam u socijalnom čekala da dođem na red:neutral:
ali teško naći kontracepciju:lol: pored toliko ljudi:lol:
čitaću sad za vikend jer sma bolesna i moram da odležim...nema ajcanja po gradu...nema rmbačenja po stanu:rtfm:
 
imam knjigu. Imam sabrana dela Kafke, ali u kutijama kod mame u pomoćnoj prostoriji.
:zcepanje:
I ja sam uzela juče Zamak iz biblioteke, moj je kod tate. :rotf:
Zamak je toliko lepa knjiga, meni ubedljivo najbolja Kafkina...čita mi se sad ponovo a ostala mi u Zagrebu kod tetke..
Maznuću momku u ponedeljak njegovu kopiju pa ću vam se pridružiti na Kutku kao još imam vremena
Nesto se čudno dešava s tim Zamkom. Niko ne može do svog primerka. Baš lepo što ćeš nam se pridružiti, vajld.
Ima vremena, mislim da smo pominjali tek sledeći mesec.
Mada ne znam kako će Rada od silnih rialitija. Valjda u busu.
 
Естерито, слатка мала кито, како је она мени слаткиш прави, позитива да ебеоца ако није :))) Емисија једна +
Доље сам у ХН за 1. мај, еботе написао сам 1. март, ако се не зарати, има слоган нешто испали је Киме, славимо ти име, није тако нема везе.
Ниш не читам, несам школовала, последње сам прочитао неку археологију и Горана Марковића, али сам заборавио наслов књиге ; (
Углавном, ради се о његовој мејл преписци са Миком Оклопом.
Интересантно је да се њих двојица нису познавали, али су се дописивали као стари пријатељи. Ништа то није посебно, чита се за пар сати, али је топло, лепо и помало информативно јер су о много чему разговарали.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top